Djoni_
Member
Odluka o putovanju do Ohrida je pala skoro 10 mjeseci prije realizacije, a prvotno je to bila odluka o putovanju duž Jadranske obale preko Crne Gore, Albanije i Makedonije do Grčke. No kako neke izreke kažu „Čovjek snuje a netko drugi odlučuje“, umjesto planiranih tri tjedna godišnjeg odmora i puta do Grčke i nazad u Rijeku meni i ženi je odobreno ove godine po dva tjedna godišnjeg odmora što je rezultiralo skraćenjem putovanja do Ohridskog jezera u Makedoniji. Sve po običaju ide po Marphijevom zakonu koji glasi „sve što može krenuti naopako prije ili kasnije će krenuti naopako ali kada ti to najmanje treba“. Ali krenimo redom:
Vozim Lifan 250 Eagle (King) kineskog čopera sa osnovnim karakteristikama 243 ccm3 i nešto malo preko 20 KS. Normalno pokušao sam zainteresirati još nekog za ovaj put te se prijavio jedan poznanik sa Beverly 250 ccm koji je sa ženom bio voljan odvaliti tih cca 2500 km na Relaciji: Rijeka – Ohridsko jezero – Rijeka. Kako već čuveni Marphijevi zakoni djeluju i kada na njih ne mislimo meni je godišnji odmor od planiranog polaska 15.08. pomaknut za 01.09.2013, a moja žena nije mogla dobiti taj termin u prilagodbi svog godišnjeg te smo uskladili godišnje na 07.09.2013. godine. Normalno drugi par nije uspio uskladiti godišnje sa našima i planirana ekipa se raspala. Malo sam se dogovarao sa ženom i odlučili smo ipak krenuti na taj put sami. Planirani pravac putovanja je:
Kroz Hrvatsku: Rijeka, Split, Dubrovnik.
Kroz Crnu Goru: Kotor, Budva Bar, Ulcinj i Sukobin (granični prijelaz sa Albanijom).
Kroz Albaniju: Sukobin, Skadar, Tirana, Elbasan, Chafastan i prijelaz u Makedoniju
Kroz Makedoniju: Struga Ohrid.
I naravno istim pravcem nazad za rijeku.
Pripreme sam obavio na način da sam na google maps izlistao i ispisao detaljne karte za svaku dionicu puta (navigaciju nemam, a i priopćeno mi je da u Albaniji ponekada uopće ne pomaže) te posebno izlistao plan za prolazak kroz Tiranu kako bi izbjegli nepotrebna lutanja po istoj. Nadalje uz redovitu kamp opremu pripremio sam i obvezni pribor za kuhanje i špiritno kuhalo koji izgleda ovako:
Spakirano:
Raspakirano:
Ovaj dio opreme uz fini mini juhe, juhe iz vrećice te limeneke gotove hrane me je puno puta izvukao iz situacija „kako doći do nekog toplog obroka“.
Motor sam tjedan dana prije puta odvezao na servis i detaljan pregled te napravio još nekih 150 km sa istim tek da uočim potencijalne nedostatke. Već tada me pomalo počela pucati putna groznica. U tijeku tog tjedna mi je palo na pamet i da dodam alarm na isti i tu mi pomaže jedan od prijatelja iz Čunga Lunga ekipe sa CCF-a legendarni Pinky koji mi sam nudi da navrati pri polasku na Faak i donese mi alarm za cca 28 eur. Susret sa Pinky-jem je prošao uz puno razgovora i ostao u ugodnom sjećanju ali mi je ostalo samo dva dana za ugradnju alarma. Na sreću moj električar se prihvatio tog posla i motor je bio full spreman u petak 06.09.2013. Stvari smo spakirali na način da je komplet kamp oprema (dva luftića, dvije vreće za spavanje, šator za 3 osobe i pribor za kuhanje) stala u roll bag za prtljažnik, a svatko od nas je dobio po jednu putnu bisagu za svoje stvari. Anita (moja lijepša polovica) nosi ruksak na leđima pa smo u isti spremili kišne hlaće i sve ono što nam može direktno ustrebati na cesti (improvizirana prva pomoć sa nešto lijekova, kišne hlaće voda, keksi itd ...). Cijela subota nam je protekla u pakiranju i nabavci onoga što bi nam moglo zatrebati na cesti.
Brinu me samo najave lošeg vremena koje se iz dana u dan pogoršavaju ali smo odlučili „Sutra krećemo“.
Dan 1. Nedjelja
Planirana dionica puta za prvi dan je od Rijeke do Splita (cca 400 km) gdje nas treba dočekati Rikitumba (Ramo) sa CCF-a koji nas je pozvao da budemo njegovi gosti na proputovanju. Planirali smo polazak u 7,00 sati ali kako je došlo do sitnih problema umjesto u 7,00 krećemo u 9,00 sati. Vreme je malo oblačno ali je isto idealno za vožnju navlačimo jakne startam motor i napuštamo Rijeku. Prvo stajanje od 15 minuta smo obavili u Novom vinodolskom tek da popijemo drugu obaveznu jutarnju kavu pa produljili bez stajanja do Cesarice gdje radimo pauzu od pola sata za Colu i koji kreker i tu u restoranu Raj padaju i prve fotke.
Daljnja vožnja me vodi preko puno zavoja od Cesarice do Starigrada pa preko masleničkog mosta i pored Zadra do Sukošana gdje radimo pauzu za kupanje. Na cesti nema puno prometa ali srećemo grupe na motorima kojima mašemo većina nam uzvraća na isti način. Opuštanje i kupanje u Sukošanima uz koji sendvič je pravi uvod u početak putovanja tako da osvježeni nastavljamo put do Šibenskog mosta gdje bacamo pauzu za zadnju kavu prije Splita. Pri ulasku u Split nas dočekuje Ramo i normalno padaju i prve slike:
Večer protječe u ugodnom druženju sa Ramom i njegovom lijepšom polovicom ali dvije stvari kvare početak putovanja moju lijepšu polovicu počinje boljeti zub koji je plombirala par dana prije putovanja i navodno trebao biti ok, a uz to i ja uočavam nedostatak u mom putnom osiguranju u kojem umjesto odredišta Makedonija piše odredište Crna Gora. Još bi nam samo trebalo problema sa zuboboljom negdje usred Albanije.
Dan 2 ponedjeljak
Kako se ujutro situacija sa zuboboljom pogoršava sjedamo na motore te nas Rmo odvodi do lokalnog doma zdravlja gdje postoji dobra zubarica gdje prepuštam ženu da se sama snađe za zub a ja sa Ramom produljim do prvog Croatia osiguranja da ispravim policu. Normalno u Croatia nije moguće ispraviti pogrešku u polici osiguranja (upućuju me da se vratim u Rijeku na ispravak ???) te uplaćujem neplaniranih 130 kn za novo putno zdravstveno osiguranje u kojem ispravno piše odredište putovanja. Žena ima Grawe putno osiguranje i nema tih problema budući da u istom piše da važi van prebivališta i u inozemstvu. Croatia se pokazala najgorim izborom ali čovjek uči dok je živ. Vraćam se po ženu i zatječem je malo nesigurnu na nogama pa idemo do prvog kafića na kavu i malu pauzu da vidimo kako je intervencija na zubu završila. Kako se situacija sa zubom ne pogoršava, a ljubazan zubarica joj je i napisala međunarodne kodove što je na istom urađeno (kako u Albaniji objasniti nekom zubaru što je sa zubom ako ne govori Engleski) odlučujemo da produljimo put.
Pri povratku do Raminog stana (gdje smo pustili torbe i bisage) normalno malo zalutamo ali na kraju uspješno nalazimo zgradu. Ljubazna domaćica nas ne pušta da produljimo dok ne pojedemo nešto prije puta tako da nakon jela pakiramo torbe na motor i oko 13 sati krećemo dalje ali prije toga uradimo par slika:
Vreme je oblačno, a na iszlasku iz Splita nas dočekuje gužva u prometu te vozimo polako magistralom do Makarske gdje stajemo na pauzu dok ja kupim rezervnu žarulju za prednje svjetlo. Ugođaj vožnje Jadranskom magistralom, gdje su nam sa lijeve strane planine, pored morskog plavetnila sa desne strane, kvari par kapi kiše koje kao da njavljuju malo više vodenog svijeta na cesti. Pauza u Makarskoj je trajala oko 10 minuta, koliko mi je trebalo da kupim novu žarulju, te produljimo dalje sa nadom da kada prođemo Biokovo nema više onih prijetećih kišnih oblaka. Na žalost na par kilometara iza Makarske počinje prava kiše te stajemo kod autobsnog stajališta sa skloništem navlačimo kišne hlače (jakne navodno zajamčeno izdržavaju 3 sata kiše). Čekamo malo u full kišnoj opremi ali kako se vreme niti najmanje ne poboljšava sjedamo i krećemo dalje. Prije polaska na put sam preko foruma motori.hr stupio u kontakt sa Matkom iz MK Dvije Rote u Ćilipima koji mi je kao moto putniku ponudio prenoćište u prostorijama kluba. Računamo ako prođemo Biokovo da kiša prestaje, imamo dogovor da stižemo u Ćilipe oko 17 sati. Nakon više od sat vremena sporije vožnje (preko ceste se napravila emulzija od zaostalog ulja i kiše te je nekoliko puta bilo proklizavanja zadnjeg kotača) shvaćamo da kiša koja nas žešće pere nema namjeru prestati. U kafiću prije Ploča radimo pauzu od kiše i vožnje po kiši. Ispijamo čaj i kavu dok se voda cijedi sa nas, naravno sjeli smo vani pod tendu te promatramo kako se voda cijedi sa nas dok kiša i dalje pere u valovima. Nakon pola sata kada se kiša malo smirila krećemo dalje. Kiša i dalje sipi po nama prava dosadna jesenja kiša ali prolazimo Opuzen i Neum te stižemo pred Slano gdje stajemo na benzinskoj. Mala pauza na benzinskoj ali kiša nas tjera dalje. Prolazimo Zaton i kiša polako prestaje prvi put nakon 4 sata nema kiše. Ovaj prestanak kiše koristimo za slikanje neposredno pred Dubrovnikom.
Šaljem Matku sms poruku i dobijam odgovor da se javim kada prođem Dubrovnik da nas čeka u klubu. Krećemo dalje prema Ćilipima sa kratkom pauzom na vidikovcu iznad Dubrovnika ali tih slika ima jako puno pa ovu preskačem. Uz put stajem na benzinskoj i tankam benzin uz to kupujemo one benzinske putne sendviče kao trokute upakirane u plastiku.
Po Matkovim uputama u Ćilipima bez problema nalazim MK Dvije Rote:
MK Dvije Rote
Dočekuje nas Matko sa kolegom iz kluba. Dečki su super dok skidamo kišne hlače i jakne dodaju nam piće dobrodošlice i Matko nam objašnjava da sve motoputnke primaju na jednu noć. Vreme ugodno protječe u razgovoru, a domaća loza se natočila par puta i nakon par sati vožnje po kiši čini mi se kao lijek.Matko je sa ekipom iz kluba već prošao dionicu do Ohrida te o istoj napisao putopis na motori.hr pod nazivom piva koje su se točile „Nikšićko, Tirana, Skopsko ...“ te koristim razgovor za dobiti par korisnih savjeta. Matko brzo ostaje sam sa nama i svojim juniorima. Pri lošem osvjetljenju ipak radimo par zajedničkih slika i slika kluba:
Dečki nas puštaju same u klubu nakon dogovora gdje ću pustiti ključ ujutro. Osjećamo se tako umorno i promrzlo da nemamo volje preći ni onih pol kilometra do pizzerie u blizini već vadimo one sendviče sa benzinske, prepečenac i riblju paštetu u tubi iz zaliha te radimo fini mini juhe od rajčica. Sve ovo nam super paše (nismo jeli ništa od Splita), a posebno ona fini mini juha. Preko spužvi u gornjem prostoru za spavanje (koje su presvučene materijalom za ležajeve) stavljamo ručnike za plažu i naše jastučiće na napuhavanje te vreće za spavanje. Prije spavanja razgovarama o tome da ima stvari koje se ipak novcem ne mogu platiti, a jedna od njih je ovaj topli bajkerski doček i gostoprimstvo u MK Dvije Rote.
Predstoji nam noć odluke. Ukoliko Anitu ujutro nastavi boljeti zub, a kiša ne prestane odustajemo od puta i vraćamo se prema Pelješcu gdje uzimamo apartman na par dana do daljnjeg.
Vozim Lifan 250 Eagle (King) kineskog čopera sa osnovnim karakteristikama 243 ccm3 i nešto malo preko 20 KS. Normalno pokušao sam zainteresirati još nekog za ovaj put te se prijavio jedan poznanik sa Beverly 250 ccm koji je sa ženom bio voljan odvaliti tih cca 2500 km na Relaciji: Rijeka – Ohridsko jezero – Rijeka. Kako već čuveni Marphijevi zakoni djeluju i kada na njih ne mislimo meni je godišnji odmor od planiranog polaska 15.08. pomaknut za 01.09.2013, a moja žena nije mogla dobiti taj termin u prilagodbi svog godišnjeg te smo uskladili godišnje na 07.09.2013. godine. Normalno drugi par nije uspio uskladiti godišnje sa našima i planirana ekipa se raspala. Malo sam se dogovarao sa ženom i odlučili smo ipak krenuti na taj put sami. Planirani pravac putovanja je:
Kroz Hrvatsku: Rijeka, Split, Dubrovnik.
Kroz Crnu Goru: Kotor, Budva Bar, Ulcinj i Sukobin (granični prijelaz sa Albanijom).
Kroz Albaniju: Sukobin, Skadar, Tirana, Elbasan, Chafastan i prijelaz u Makedoniju
Kroz Makedoniju: Struga Ohrid.
I naravno istim pravcem nazad za rijeku.
Pripreme sam obavio na način da sam na google maps izlistao i ispisao detaljne karte za svaku dionicu puta (navigaciju nemam, a i priopćeno mi je da u Albaniji ponekada uopće ne pomaže) te posebno izlistao plan za prolazak kroz Tiranu kako bi izbjegli nepotrebna lutanja po istoj. Nadalje uz redovitu kamp opremu pripremio sam i obvezni pribor za kuhanje i špiritno kuhalo koji izgleda ovako:
Spakirano:
Raspakirano:
Ovaj dio opreme uz fini mini juhe, juhe iz vrećice te limeneke gotove hrane me je puno puta izvukao iz situacija „kako doći do nekog toplog obroka“.
Motor sam tjedan dana prije puta odvezao na servis i detaljan pregled te napravio još nekih 150 km sa istim tek da uočim potencijalne nedostatke. Već tada me pomalo počela pucati putna groznica. U tijeku tog tjedna mi je palo na pamet i da dodam alarm na isti i tu mi pomaže jedan od prijatelja iz Čunga Lunga ekipe sa CCF-a legendarni Pinky koji mi sam nudi da navrati pri polasku na Faak i donese mi alarm za cca 28 eur. Susret sa Pinky-jem je prošao uz puno razgovora i ostao u ugodnom sjećanju ali mi je ostalo samo dva dana za ugradnju alarma. Na sreću moj električar se prihvatio tog posla i motor je bio full spreman u petak 06.09.2013. Stvari smo spakirali na način da je komplet kamp oprema (dva luftića, dvije vreće za spavanje, šator za 3 osobe i pribor za kuhanje) stala u roll bag za prtljažnik, a svatko od nas je dobio po jednu putnu bisagu za svoje stvari. Anita (moja lijepša polovica) nosi ruksak na leđima pa smo u isti spremili kišne hlaće i sve ono što nam može direktno ustrebati na cesti (improvizirana prva pomoć sa nešto lijekova, kišne hlaće voda, keksi itd ...). Cijela subota nam je protekla u pakiranju i nabavci onoga što bi nam moglo zatrebati na cesti.
Brinu me samo najave lošeg vremena koje se iz dana u dan pogoršavaju ali smo odlučili „Sutra krećemo“.
Dan 1. Nedjelja
Planirana dionica puta za prvi dan je od Rijeke do Splita (cca 400 km) gdje nas treba dočekati Rikitumba (Ramo) sa CCF-a koji nas je pozvao da budemo njegovi gosti na proputovanju. Planirali smo polazak u 7,00 sati ali kako je došlo do sitnih problema umjesto u 7,00 krećemo u 9,00 sati. Vreme je malo oblačno ali je isto idealno za vožnju navlačimo jakne startam motor i napuštamo Rijeku. Prvo stajanje od 15 minuta smo obavili u Novom vinodolskom tek da popijemo drugu obaveznu jutarnju kavu pa produljili bez stajanja do Cesarice gdje radimo pauzu od pola sata za Colu i koji kreker i tu u restoranu Raj padaju i prve fotke.
Daljnja vožnja me vodi preko puno zavoja od Cesarice do Starigrada pa preko masleničkog mosta i pored Zadra do Sukošana gdje radimo pauzu za kupanje. Na cesti nema puno prometa ali srećemo grupe na motorima kojima mašemo većina nam uzvraća na isti način. Opuštanje i kupanje u Sukošanima uz koji sendvič je pravi uvod u početak putovanja tako da osvježeni nastavljamo put do Šibenskog mosta gdje bacamo pauzu za zadnju kavu prije Splita. Pri ulasku u Split nas dočekuje Ramo i normalno padaju i prve slike:
Večer protječe u ugodnom druženju sa Ramom i njegovom lijepšom polovicom ali dvije stvari kvare početak putovanja moju lijepšu polovicu počinje boljeti zub koji je plombirala par dana prije putovanja i navodno trebao biti ok, a uz to i ja uočavam nedostatak u mom putnom osiguranju u kojem umjesto odredišta Makedonija piše odredište Crna Gora. Još bi nam samo trebalo problema sa zuboboljom negdje usred Albanije.
Dan 2 ponedjeljak
Kako se ujutro situacija sa zuboboljom pogoršava sjedamo na motore te nas Rmo odvodi do lokalnog doma zdravlja gdje postoji dobra zubarica gdje prepuštam ženu da se sama snađe za zub a ja sa Ramom produljim do prvog Croatia osiguranja da ispravim policu. Normalno u Croatia nije moguće ispraviti pogrešku u polici osiguranja (upućuju me da se vratim u Rijeku na ispravak ???) te uplaćujem neplaniranih 130 kn za novo putno zdravstveno osiguranje u kojem ispravno piše odredište putovanja. Žena ima Grawe putno osiguranje i nema tih problema budući da u istom piše da važi van prebivališta i u inozemstvu. Croatia se pokazala najgorim izborom ali čovjek uči dok je živ. Vraćam se po ženu i zatječem je malo nesigurnu na nogama pa idemo do prvog kafića na kavu i malu pauzu da vidimo kako je intervencija na zubu završila. Kako se situacija sa zubom ne pogoršava, a ljubazan zubarica joj je i napisala međunarodne kodove što je na istom urađeno (kako u Albaniji objasniti nekom zubaru što je sa zubom ako ne govori Engleski) odlučujemo da produljimo put.
Pri povratku do Raminog stana (gdje smo pustili torbe i bisage) normalno malo zalutamo ali na kraju uspješno nalazimo zgradu. Ljubazna domaćica nas ne pušta da produljimo dok ne pojedemo nešto prije puta tako da nakon jela pakiramo torbe na motor i oko 13 sati krećemo dalje ali prije toga uradimo par slika:
Vreme je oblačno, a na iszlasku iz Splita nas dočekuje gužva u prometu te vozimo polako magistralom do Makarske gdje stajemo na pauzu dok ja kupim rezervnu žarulju za prednje svjetlo. Ugođaj vožnje Jadranskom magistralom, gdje su nam sa lijeve strane planine, pored morskog plavetnila sa desne strane, kvari par kapi kiše koje kao da njavljuju malo više vodenog svijeta na cesti. Pauza u Makarskoj je trajala oko 10 minuta, koliko mi je trebalo da kupim novu žarulju, te produljimo dalje sa nadom da kada prođemo Biokovo nema više onih prijetećih kišnih oblaka. Na žalost na par kilometara iza Makarske počinje prava kiše te stajemo kod autobsnog stajališta sa skloništem navlačimo kišne hlače (jakne navodno zajamčeno izdržavaju 3 sata kiše). Čekamo malo u full kišnoj opremi ali kako se vreme niti najmanje ne poboljšava sjedamo i krećemo dalje. Prije polaska na put sam preko foruma motori.hr stupio u kontakt sa Matkom iz MK Dvije Rote u Ćilipima koji mi je kao moto putniku ponudio prenoćište u prostorijama kluba. Računamo ako prođemo Biokovo da kiša prestaje, imamo dogovor da stižemo u Ćilipe oko 17 sati. Nakon više od sat vremena sporije vožnje (preko ceste se napravila emulzija od zaostalog ulja i kiše te je nekoliko puta bilo proklizavanja zadnjeg kotača) shvaćamo da kiša koja nas žešće pere nema namjeru prestati. U kafiću prije Ploča radimo pauzu od kiše i vožnje po kiši. Ispijamo čaj i kavu dok se voda cijedi sa nas, naravno sjeli smo vani pod tendu te promatramo kako se voda cijedi sa nas dok kiša i dalje pere u valovima. Nakon pola sata kada se kiša malo smirila krećemo dalje. Kiša i dalje sipi po nama prava dosadna jesenja kiša ali prolazimo Opuzen i Neum te stižemo pred Slano gdje stajemo na benzinskoj. Mala pauza na benzinskoj ali kiša nas tjera dalje. Prolazimo Zaton i kiša polako prestaje prvi put nakon 4 sata nema kiše. Ovaj prestanak kiše koristimo za slikanje neposredno pred Dubrovnikom.
Šaljem Matku sms poruku i dobijam odgovor da se javim kada prođem Dubrovnik da nas čeka u klubu. Krećemo dalje prema Ćilipima sa kratkom pauzom na vidikovcu iznad Dubrovnika ali tih slika ima jako puno pa ovu preskačem. Uz put stajem na benzinskoj i tankam benzin uz to kupujemo one benzinske putne sendviče kao trokute upakirane u plastiku.
Po Matkovim uputama u Ćilipima bez problema nalazim MK Dvije Rote:
MK Dvije Rote
Dočekuje nas Matko sa kolegom iz kluba. Dečki su super dok skidamo kišne hlače i jakne dodaju nam piće dobrodošlice i Matko nam objašnjava da sve motoputnke primaju na jednu noć. Vreme ugodno protječe u razgovoru, a domaća loza se natočila par puta i nakon par sati vožnje po kiši čini mi se kao lijek.Matko je sa ekipom iz kluba već prošao dionicu do Ohrida te o istoj napisao putopis na motori.hr pod nazivom piva koje su se točile „Nikšićko, Tirana, Skopsko ...“ te koristim razgovor za dobiti par korisnih savjeta. Matko brzo ostaje sam sa nama i svojim juniorima. Pri lošem osvjetljenju ipak radimo par zajedničkih slika i slika kluba:
Dečki nas puštaju same u klubu nakon dogovora gdje ću pustiti ključ ujutro. Osjećamo se tako umorno i promrzlo da nemamo volje preći ni onih pol kilometra do pizzerie u blizini već vadimo one sendviče sa benzinske, prepečenac i riblju paštetu u tubi iz zaliha te radimo fini mini juhe od rajčica. Sve ovo nam super paše (nismo jeli ništa od Splita), a posebno ona fini mini juha. Preko spužvi u gornjem prostoru za spavanje (koje su presvučene materijalom za ležajeve) stavljamo ručnike za plažu i naše jastučiće na napuhavanje te vreće za spavanje. Prije spavanja razgovarama o tome da ima stvari koje se ipak novcem ne mogu platiti, a jedna od njih je ovaj topli bajkerski doček i gostoprimstvo u MK Dvije Rote.
Predstoji nam noć odluke. Ukoliko Anitu ujutro nastavi boljeti zub, a kiša ne prestane odustajemo od puta i vraćamo se prema Pelješcu gdje uzimamo apartman na par dana do daljnjeg.