Oko Svijeta 2010/11/12 - PANAMERICANA

hondica7 said:
pošto sam sad otkril temu treba mi vremena da sve procitam al me zanima na takvome putu kak si servise radio? za ulje i to lako a stelanje ventila i neki veci zahvat? ili taj ktm ima vec hidraulicke al opcenito servisi???
Samo čitaj dalje i guštaj, sve je napisano  (y)
 
hehe zanimljivo je citam al jedino kaj nemogu vidjeti one ranije slike recimo
http://www.motori.hr/forum/index.php?topic=185648.450    ovaj link pa na toj stranici pise mi samo onaj imageshack pa mi glupo kad ne vidim sta se desava ove zadnje sve vidim al valjda do polovice nista....  :palacdolje: trebam neki program skinuti li sta kako svi ostali vide???  :?
 
Dylan said:
Vidim tu nekoliko Barbudovih uradaka (y)

Nadam se da ćeš ostvariti planirano i mislim da dijelim mišljenje svih kad kažem da se veselimo novim detaljima sa tvojih putovanja!


Drago mi je da se javljaš, dok ćeš imat vremena navrati na čaj. Dobro si prepoznao i povezao neke oštrice, jer izradio ih je isti kovač, mada većinu su izradili dečki iz KC. Prijatelj Dario H. a završnu riječ, blagoslov oštrenjem daje Miro B. Kina. Dio ljudi ovdje ga vjerujem i zna jer je poznat kao vrstan mehaničar upravo za motore a i sam je moto vozač.

Inače ga vrlo cijenim, koliko kao majstora toliko kao čovjeka i prijatelja od kojeg se  da puno naučit, ne samo o noževima i katanama vec već i ono vrlo bitno, o ljudskosti.

Da zaokružim cjelinu jer nećemo dalje o tim stvarima, stavit ću fotku i noža koji su dečki složili za moju veliku ruku.

Obično dok idem na put uzimam džepni  (Švicarac) koji se lako otvara jednom rukom, za sitnije potrebe, a u nuždi može poslužit i za obranu.

E, al onaj drugi veći je za kampiranje, šumu i sve ostalo... presjeći nesto... kampirao sam sam u kanadskim šumama, nedaleko sretao grizlije u okolici pored ceste, a isto tako kampirao sam u amazonskoj džungli i to na teritoriju plemena čiji su ratnici, čovjeka s kojim sam pričao do kasno u noć probili s 5-6 kopalja.

Kako se to desilo blizu naftne bušotine radnici su cak snimili, pa ako baš želite vidit kako izgleda čovjek proboden s kopljima od čontinog drveta tako da siljci iz njega vire na drugu stranu, a još je uvijek živ... Nije ugodno pogotovo ako ga poznate.

Iako ne bih nikog htio povrijediti, ni životinju ni čovjeka pogotovo ove "divljake" koji su mi najdraži jer iako su oštri, to je samo njihov način na koji pokušavaju zaštititi svoj teritorij i svoj izbor, pa bez obzira što to ne želim, bolje imat nesto za slučaj potrebe.

Dok sam prije mislim 2 godine stavio na fejs, opremu koju nosim onda me neka djevojka pitala a kakve su to nožine na slici.

Očito iako prati ne shvaća da moja putovanja malo dublje zadiru u život od samog promatranja, zapažanja, osjećanja i suosjećanja
da mi se, aktivnosti ne svode na isprobavanja okusa, ples na plaži, promatranje zalazaka sunca i galebova u daljini
te ostalog što spada u romantiku, koju široke mase najviše vole i koja se najbolje prodaje, pa tako mi je i oprema malko prilagođenija selvi, šumi, rijeci, šikari, planini, pustinji....  (nadam se samo da ovako malo tvrđim tekstom, u ovom složenom dobu neodređenosti i preispitivanja svega a i sebe, ovim nikom neću povrijedit osjećaje,što je danas kad svi imamo mogućnost javnog internetskog objavljivanja i kritiziranja dosta nezgodna stvar)

Kako rekoh u prethodnom tekstu, pokloni koje nosim imaju svrhu pozitivne podrške kod stvaranja odnosa, primarno s plemenima jer oni su ipak prva crta obrane a oprema i alat koje nosim nisu stvar imidža, il' potrebe za ''izražavanjem'' tj. da bi fotkice kao konačan cilj, izgledale efektnije, dovodeći promatrača u delirij, već stvar potrebe, a kao što oružje može biti alat, tako i taj alat u situaciji može biti i oružje.

Tijekom puta OKO SVIJETA 2009. nosio sam vrlo dobar Cold Steelov, (recon scout) koje kod nas prodaje firma Maestral iz ZG. Čvrst je otporan i dosta dugo drži oštrinu i po meni zadovoljava sve potrebe putnika avanturiste.

Mada kad sam već u prilici reći ću da ovo izrađeno što koristim kvalitetom oštrice čak nadilazi spomenuti Cold Steel. Znam da po mjerilima većine moji prijatelji malo i pretjeruju, napravili su nauku od toga, al' takvi su, njih to zanima i raduje.

Inače Kina oštrinu kategorizira, mislim ovako:

OŠTAR - to je dobro naoštren kuhinjski nož, zatim, VRLO OŠTAR, te njegova razina koju on naziva BOLESNO OŠTAR, tako on oštri svoje katane i naše noževe.

Ljudi vični oštricama kad to probaju prvo dignu obrve a onda se zamisle s nevičniji rukovanju se malo i ukoče. Prijatelji iz Kanade koji su visoko tehnološki educirani, kad su probali rekli su da nikad nisu vodili nešto tako.

Osim spomenutih koje sam davao ciljanim ljudima, sve džepne noževe (VICTORINOX, Cold steel) prije povratka podijelim, blesavo mi nositi ih kući a ljudima će poslužit. E da skoro zaboravih, u Amazoniji obavezno koristim i mačetu koju kupim za par dolara, a dok sam na motoru kao pomoćni alat uvijek tu je i Letherman.












Toliko o tim dijelovima opreme...

Bog Vas blagoslovio!
 
einstein said:
Koji model Victorinoxa koristiš Petre?

Amigo, koristim Victorinox Rangergrip koji dolazi još i u nekoliko varijacija. Po meni je vrlo dobar onaj koji pored svega korisnog ima odvijač, a nema otvarač za čepove boca vina.

Evo primjer - Victorinox Rangergrip
 
Na ovome nozicu isto kao i na svicarskome ima onaj nastavak s rupicom za busenje rupe na kozi i sl.... za to je jedan lik rekel da dok zaglavis u divljini da si rupu izbusis na remenu da bolje stegnes  :LOL:
sala-mala  (y)
 
Usputno...

Vrlo sličan i jednako dobar Rangergripu a lakše se nabavi u svakom gradu je vojni Švicarac. Evo za vidit, ko 'oće, a ova simpa ribica upravo je pirana. Ima ih, ukusne su i relativno se lako love. Dovoljno je na udicu stavit komadić druge ribe ili iznutricu i eto njih.

Zanimljivo je, da su toliko žilave da i nakon toga sto im se izvadi utroba a čak i probije glava još uvijek su u stanju jednim zagrizom odgristi komad gumene čizme.







Do ove zajednice dovezli smo se čamcem s motorom a za okolo odlucio sam se za lagan i dosta nestabilan plemenski kanu, samo ga je trebalo ispraznit od vode...

VIDEO OVDJE -  https://www.youtube.com/watch?v=iAvXCaRsD3k

Koliko je bogat i raznolik svijet u najčešće mutnim vodama amazonskih pritoka potvrđuje i ulov riječne raže jednog jutra. Nisam to stvarno ocekivao


 
(y)  prilično nestabilan čamac  :shock:  ...nema, nego sjedit i veslat  :azn:

....ovakve ribe sam vidio  8)  ....u amazonskom akvariju  :mrgreen:
 
Kako je ovo je moto forum, ajmo mi ponovo  malo nešto i o motorima.

Naime, baš me nedavno netko od prijatelja upitao za neku složenu situaciju na moto putovanju. Malo sam razmišljao i evo sjetio sam se nečega što bi bilo zanimljivo.

Georg, Njemac, također moto putnik i ja odlučili smo motorima odvaliti jedan zanimljiv dio i to onaj koji se na karti inače iscrtava isprekidanim linijama a kojih je u okolici Cusca u Peruu prilično.

Praćeni hladnim jutrom, krenuli smo bez dodatnih stvari u smjeru bijelih zaleđenih vrhova u daljini. Prolazeći dolinama, susretali smo se s ljudima, ljamama, prelazili potoke i rijeke, vozili prašnim makadamom... U nekoliko navrata upitao sam  lokalne ljude kakav je pristup i put u smjeru tih isprekidanih linija. Odgovori su uglavnom bili pozitivni, budući da smo bili na motorima.

Kako smo asfalt odavno ostavili u daljini retrovizora, ispred nas se makadam sve više pretvarao u put, a put potom u puteljak koji nas je proveo kroz naselje, tradicionalnu planinsku zajednicu.

Most koji povezuje obje strane rijeke koja  dijelom prolazi  kroz  selo prošli smo ranije, a rijeka iako kamenita dna i strmih obala, po mojoj procjeni  mogla se ipak prijeći motorom, pa sam motor i usmjerio prema njoj. Dio motora zaronio je u rijeku a ja sam se radi boljeg pogleda i balansiranja uspravio na osloncima. Nakon vrludanja između kamenja iako mokar zaustavio se na kosini druge obale. Oslonivši se na jednu nogu jer na drugu nisam ni mogao u toj poziciji, okrenuo se u pravcu Georga.

Georg se nasmije i također krene.

Prateći Georga nisam zamijetio da nam se u trku približava dvadesetak  ljudi.  Trče prema nama prijeteći i vičući. Nekolicina njih s mačetama. Prije nego smo uspjeli  išta svatit okružili su nas. U stvari kako se Georg se zaustavio nešto dalje od mene većina  se ustremila k meni što je njemu omogućilo da pokuša okrenuti motor u smjeru našeg dolaska, dok sam ja ostao blokiran.

Držali su mi motor za retrovizore, tank torbu, vjetrobran... ruke su bile svugdje okolo a istovremeno ovi s mačetama u prijetećem položaju isto su tu. Vidim vjetrobran se vija. Jedan od njih mi je čak pokušava otkopčati tank torbu. Koliko god sam bio u nestabilnom položaju uspio sam mu odgurnuti ruke.

Ono što je najnezgodnije u ovakvim situacijama je da iako ih je više čovjek treba pazit da svojim postupcima ne pretvori situaciju u još goru. Praktički oni ne trebaju pazit na mene a ja pored svega i svog nestabilnog položaja  u ovakvoj situaciji trebam paziti na njih.

''Zašto ste ovdje??!!  'Ko vam je dozvolio??!!  Gdje vam je dozvola da ovdje možete biti?'' – vikali su

''Nemamo, nismo znali da nam treba!'' odgovorih

Kraičkom oka vidim Georg se počeo pomalo izmicati. Ja pokušam gestama labavit situaciju i istovremeno zakretat  unazad, al ovi namrštenih lica viču i ne puštaju. Vidim savitljivi vjetrobran se deformira i počinje krckati.

''Atencion!!!!  - viknuo sam –Atencion!!!! Pogledajte me!!!!  Nismo došli da napravimo nešto loše!!!''

''Ljudi ispričavamo se, nismo znali da ne smijemo ovamo''  – pokušavao sam dignutih ruku i tada još s nevještim španjolskim objasniti da nemamo loše namjere i da je u pitanju nesporazum.

Uočio sam 'ko im je vođa pa sam se nastojao obratiti njemu. Istovremeno jedan koji mi se činio pijan ili drogiran uhvatio me za jaknu i pokušavao svuči s motora. Ostali su malo popustili vidjevši da komuniciram s liderom a ovom sam prebacivši svoju ruku preko njegove iščupao jaknu iz ruku. Ekipa s mačetama stajala je u prijetećem položaju a njih sam najviše morao pratit.

Tada sam mahnuo Georgu, a on shvatio moju poruku. Viknuo je da povuče pažnju na sebe.Upalio je  motor pa dio ekipe je  krenuo prema njemu. Kod mene su ostali najuporniji. Ponovo je jedan krenuo cimati i skidati mi tank torbu. Dočekao sam svoj trenutak, iako na strmini, odgurnuo ga snažno nogom te koristeći isti pokret kao zamah, katapultirao se naprijed,  upalio motor  te se zakrenuo i usmjerio dolje među kamenje korito rijeke.

Vidim istovremeno Georga kako vozi, voda pršti okolo a ljudi trče za njim. Moj motor skače po kamenju, roni, brunda  i probija se špricajući okolo... istovremeno pognut naprijed polustojeći upravljam prateći na krupno kamenje, klizavu podlogu, pratim ove koji trče i pokušavaju me srušit, gledam i prema Georgu.

Pred drugom obalom uspijevam između kamenja pogoditi dobar smjer za uspon i po kosini blatne obale izdići se i umaknuti u sigurnost.  Vidim i Georg je uspio, nedaleko je od mene... a jurišna  ekipa  iza nas na dovolljnoj udaljenosti...olakšanje

Huuu..... bilo je stvarno napeto i dinamično

Mahnuli smo im u znak pozdrava, i otprašili.....







Živili!



 
Svaka čast na hrabrosti, dobro da te nisu nasjeckali. Teško je ostat smiren u takvoj situaciji. Jesi ikad pomislio da bi bilo dobro imati negdje na motoru na dohvat ruke nekakvu štangu ili bilo što drugo za samoobranu a opet da se ne može svrstat u hladno oružje + nekakvu veću dozu pepper spreja. Pogotovo za ovakve izlete gdje domoroci ne djeluju preinteligentno, al i općenito, odvalio si dosta km do sad. Nego što kaže brđanin za dozvolu, di se može nabavit opće  :mrgreen:
 
-= OxyG3N =- said:
Svaka čast na hrabrosti, dobro da te nisu nasjeckali. Teško je ostat smiren u takvoj situaciji. Jesi ikad pomislio da bi bilo dobro imati negdje na motoru na dohvat ruke nekakvu štangu ili bilo što drugo za samoobranu a opet da se ne može svrstat u hladno oružje + nekakvu veću dozu pepper spreja. Pogotovo za ovakve izlete gdje domoroci ne djeluju preinteligentno, al i općenito, odvalio si dosta km do sad. Nego što kaže brđanin za dozvolu, di se može nabavit opće  :mrgreen:


Po pitanju dozvole - mislim da je greška bila na našoj strani,
više je stvar da se mi nismo ponijeli baš inteligentno :)
trebali smo se bolje raspitati, i ne remetit nečiji mir,
do tih načela nastojim držati koliko god mogu, al eto desi se...

Nije dovoljno nabaviti motor, foto i video opremu i onda palit i žarit okolo.
Stranci, novinari i ljudi  željni motiva upadaju ljudima u živote,
pune memorijske kartice fotkama egzotičnih lica, objavlju to a ti ''egzotični'' ljudi
često služe samo kao motivi, i zgodan plijen, ne imajući sami od toga ništa.

Zamislimo da netko dođe iz Bolivije ovdje i usputno, pofotka baš nas,
i onda nas u nekim novinama nesuvislo komentira, pokazuje na izložbi...
radi neku analizu nečega, ili završimo u nečijem osobnom albumu, itd...
vjerujem da većina nas to nebi htjeli

U Boliviji uputom vlade stanovništvo je u dobroj mjeri po tom pitanju osviješteno
i nerado dozvoljava fotografiranje strancima.
Dadu i mene su u nekim selima pri samoj pojavi gađali kamenjem, al' ne
zamjeram im obzirom da to oni koji dolaze često i zaslužuju.

Obično prije fotkanja osoba pitam za dozvolu a katkada samo pokažem fotić
i ako osoba kimne onda fotkam, međutim na izlasku iz Bolivije u Peru na granici
pokazao sam fotić ekipi koja je bila dio neke manifestacije, a valjda mi se učinilo
da sam dobio signal i opalio sam fotku a čovjek mi je pokazao srednji prst,
nakon toga oštrim korakom uputio se k nama, nisam se uplašio jer se znam
zauzet za sebe al se nisam osjećao dobro, bio sam spreman i ispričati se,
al čovjek usput uzeo pivo i natočio. Inače ne pijem al nezdravio sam, i bi mi drago.




Po pitanju opasnosti na putu, evo naveo si me da napravim brzinski pregled i kroz taj dio

- prvi dio se odnosi na vožnju i brigu oko motora iako svi to znaju, spomenut ću
samo da je svaki motorist zbog specifičnosti vožnje motorom  izložen visokom  riziku,
što je jasno iz broja i ozbiljnosti nezgoda i to vožnju motorom čini avanturom
samo po sebi, nema tu neke bitne razlike vozio se po Hrvatskoj, Estoniji ili Sibiru,
razlika je malo u navikama vozača da li se vozimo više po terenu ili po cesti...
A sve mi to znamo unaprijed pa se ako smo dovoljno razumni možemo prilagoditi uvjetima.
Vožnja po terenu meni draža i često napornija  po pitanju opasnosti vjerujem da je
manje opasna od asvalta, jer su brzine manje

https://www.youtube.com/watch?v=HlA-qKRTeaU&list=UUzR5VhkVpRxUzy5vDM1exow


https://www.youtube.com/watch?v=paUd4AOX_8k


https://www.youtube.com/watch?v=zwyOgzyZFS0



- međutim na putovanjima koja zahvaćaju visoke planine kao što sam imao s Dadom
kad smo se prenaglo digli na 5100 m, uzrokovala nam je visinsku bolest,
glavobolje, vrtoglavice i otežano disanje,a to, to može biti vrlo ozbiljna stvar,
pogotovo jer smo u takvom stanju vozili dalje kroz pustoš, planinsku pustinju i kampirali






- zatim recimo može biti nezgodna vožnja uz opasne ponore gdje jedan krivi pokret
može biti koban a isto tako i višednevne vožnje sam po pustinji i planini, zbog mogućih povreda
ili kvarova motora kao što sam imao priliku mogu biti opasne (padovi u pustinji, pad u Altaju, više padova bez posljedica...)






- pored svega u nekim krajevima pogotovo u nekim zonama
postoji pojačana opasnost od krađe a čak i od otimanja motora



Kako često siđem s ceste te ulazim dosta duboko u šumu
tako postoje i dodatni rizici


Odlazak među specifične ljude, raznih profila od raznih plemenskih zajednica
koje su neke između sebe u napetom odnosu što zna rezultirati i ozbiljnim sukobima,
do situacije da sam u jednoj zajednici napadnut pa sam se bio prinuđen nositi s jednim
dosta žilavim momkom doduše priskočili su mi u pomoć njegovi pa smo ga svezali
i zatvorili u kolibu na hlađenje čitavu noć.

Lovio sam s ratnicima više plemena, sam kampirao u džungli...
padao više puta iz čamca u rijeku u kojoj inače lovimo pirane....

Prolazio sam noću preko teritorija brdsko - šumskom koji kontrolira FARC
a oni u to vrijeme pucali su bez upozorenja, jer im je tada poginuo jedan od lidera
al' imao sam dogovor za susret i nisam ga htio propustiti

Vozio sam se dio puta riječnim brodićem s kolumbijskom vojskom,
kako ne volim sjedit skrštenih ruku uzeo sam i sam pušku




Družio se s odmetnicima u Amazonijii :)  i s njima išao u lov 
Prolazio pustinje sam, boravio u visokim planinama isto tako sam, po tjedan i više...
Koliko ću se sjetit četiri puta baš sam  fizički napadnut s ciljem pljačke novaca i stvari.....
Spavao ni sam se ne sjećam sve u kakvim okolnostima......
Skidao sa sebe po pedesetak krpelja dnevno, vadili su žive parazite iz mene,
više puta skoro stao na zmiju, ugrizao me otrovni pauk, oteklo mi čelo,
i pocrvenio vrat i dio ruke ....

https://www.youtube.com/watch?v=wgazD7ej7Hw

Na prvom putu skoro sam se sudario s grizlijem, a na PANAMERICANI
naišao sam na grizlija na cesti, znači, ne promatrao ga kako lovi ribu ili
vidio kako prelazi cestu, nego ugasio motor, došao do njega, gledali se u oči sa 15-16 metara,
on mi odmumljao svoje pokazujući zube ...




Sudjelovao sam u aktivnom prosvjedu domorodaca, bilo je ranjenih, suzavca.....
Bio kod Shuara koji su zanimljivi po smanjivanju ljudskih glava boravio danima

Zanimljivo je bilo kad sam s par žena i djece koji inače žive na izoliranom mjestu,
ostao udaljen kilometrima na teritoriju ratobornog Taromenane plemena
ostao sam jer kao stranac nisam mogao sudjelovati na vijeću plemena koje je odlučivalo
o osveti ili miru okruženi šumom u ozračju napetostii pod jakim dojmom napada koji se
desio nedavno radeći nešto oko kolibe odjednom začujem ženski glas,
vikanje i jedna od žena dotrči k meni i dobaci mi koplje, uzimaš koplje i bosonog se
zaputiš prema tamo.....

Šta čovjek osjeća tada i šta mu prolazi kroz glavu, dakako biti će opisano u knjizi

Nabrojao sam ono čega se ovako pišući u dahu sjećam,
jer ću se ovog spiska s razlogom dotaknuti u jednom od idućih tekstova



E kako sebe vidim u svemu tome?

Ako se vratimo na dan mog povratka s puta Oko Svijeta 2009, tada,
nešto nakon, Dilan koji me još do tada nije baš nešto poznavao napisaoje  u svom javljanju
nešto u stilu da se na mom licu vidio i trag umora ali da nije primijetio neku euforiju,
neki znak ushita koji najčešće slijedi nakon tako velikog djela.

Ushita nije bilo jer prije puta i na samom putu nije bilo komprimiranog stresa tj. straha
a obično taj stres i želja za afirmacijom  nakon djela rezultiraju ushitom

Kad sam s prijateljom Coryem jednim od suputnika junaka moje knjige,
i koji je odličan terenski vozač, prolazio kroz njemu znane predjele Kanadske divljine
desilo mi se da sam nekoliko puta ''vrhunski'' pao s motora, zatim više puta našao se u
situaciji gdje je teren bio prekstreman za motor kakav vozim i način putovanja.
Ogromni komadi kamenja po kojima sam balansirao motorom, klanci po kojima
smo se uspinjali, uske staze uz ponore, duboke grabe i blatne dionice ....
Taj puta  sam čak slomio crash barove.

Poslije dok smo sjedili oko vatre čekajući drugi dan da nastavimo, kaže mi Cory:
''Volim s tobom vozit jer je s tobom sve jednostavno i lako, ne žališ se i odlično podnisiš napore,
više momaka je već išlo sa mnom u prirodu i onda vidiš da kod malih napora i prepreka,
požale što su došli, a inače izgledaju opako, dok ih vidiš doimaju se sposobo i odlučno a u akciji je to već nešto drugo.''

Znam da je možda složeno za svatit da prije puta Oko Svijeta sa samo 19 godina
nisam uopće bio napet, jedino zamoren traganjem za sredstvima
i nikakvu oproštaljku nisam radio doma, već kako sam negdje napisao,
pojeo doručak, popio čašu vode, zagrlio mater, oca i psa i otišo.....

eto tako je to kod mene........ sebe sam  oduvijek vidio dosta stabilnom osobom,
međutim pored škole kojoj se o mojoj obitelji nije davala tolika pažnja koliko je uobičajeno
tome je doprinijeo i  dio odgoja koji sam prošao kao oblik određene  obuke, pripreme za život
otac mi je radio u vojsci pa dok su dolazili na strelište od kojeg sam živio 300 m,
omogućio mi je obuku rukovanja i gađanja raznim vrstama oružja.

Već sa 10 godina gađao sam s vojnicima na paljbenoj crti
s 15 penjao smjerove u Paklenici te sam prešao preko Velebita,
iz Paklenice se preko Buljme noćivši na Strugama spustio se u Liku.

Dosta sam jašio, dobro ovladao plivanjem, ronjenjem, veslanjem.....
trenirao, uvježbao neke vrlo efikasne borilačke tehnike za brzo riješit više napadača,
znači ne puno tehnika, već one koje su isprobane i efikasne
fizički sam inače čvrst i eksplozivan a u glavi miran pa to što znam mogu i primijenit
jer kakva korist od puno svega, ako ne postoji borbena upotrebljivost

Uz sve to, uz mene je  i onaj osjećaj, što svi imamo,  A NEĆE SE TO DESITI BAŠ MENI
a i odlazak u Nepal za vrijeme ratnog stanja, doprinijeo je da stvarnost osjećm više
saveznikom nego neprijateljskom

Osim toga, i inače nisam papak, i bilo bi me i sram u slučaju nečega otići samo tako,
šta bi ljudi mislili i o meni i o zemlji iz koje dolazim.

Sprej za slučaj napada medvjeda nosio sam u Kanadi i Aljasci,
ono na što uvijek u napetim situacijama mislim i pazim,
je da ne pretjeram i ne povrijedim nekoga, a to je otežavajuća okolnost
jer oni koji se spremaju za napasti, osim što na svojoj strani
imaju prednost iznenađenja a obično i brojnog stanja
mada, kod procjene da je nešto vrlo ozbiljno mislio bi kao i svi, prvo na sebe

A zašto takav moj karakter katkada nije dobar za pisanje,
Uskoro u jednom od idućih javljanja...


Dio priče o ovome
OBJEDINJAVA VIDEO KOJI JE ZASLUŽIO DA GA PONOVNO VIDITE

https://www.youtube.com/watch?v=q0jtm3i8RPI

https://www.youtube.com/watch?v=ZlFV4aHNVZo
 
Šta reći... Mogu samo ponoviti da jedva čekam knjigu i nadam se da ću ti jednog dana osobno stisnuti ruku!  (y)
 
Svaka čast na poduhvatu, ne samo ovome (PANAMERICANA), nego i ranijim vožnjama koje sam također pratio (Nordcapp, Oko Svijeta 2009). (y)

Kako smo (čini mi se) isto godište, tim više ti se divim na vožnjama i putovanjima. Svaka čast. :)

A na negativne komentare kojih na forumu (ponekada) ne fali se nemoj obazirati, jer nije vrijedno vremena ni truda. (y)
 
Drago mi je vidjeti da ljudi usmjeravaju pažnju i prepoznaju vrijednosti,
dijelom zbog mene a još više zbog onoga što upravo radim kroz projekt.

Po pitanju zajebancije na forumu mislim da toga ovdje više ni nema,
ljudi koji su ispočetka nešto krivo vidili, svatili su...

a po pitanju nekorektnog ponašanja prema meni dijela kolega s putničke scene
koji manje putuju a više se bave predstavama, medijima i magijom
pretvarajući mala putovanja u velike avanture,
pa im iz tih razloga smeta spomen imena moga

malo sam to usput prokomentiro i s jednim svećenikom na putu, naš čovjek,
oni su ipak profesionalci, bave s time, dušom i stanjem duše,
nakon čašice misnog vina, onako, više neformalno, dao mi prave upute

reče on meni - Vidim Petre da si pametan,
vidim i da ti jasno da Bog nije u zgradama ništa više neg okolo, pa nisi baš redovit na misi,
za ljude koji si ne mogu pomoć i kojima nije lako pa napadaju druge iz svojih strahova,
najbolje negdje usput, kad dođeš na neko lijepo mjesto,
stani, i eto, pomoli se za njihovu dušu, to je najbolje,
pa eto, ja tako i napravim, pomolim se ponekad



 
Petre, ovu sliku si već negdje objavio, nemože to tako, hoćemo nove!  :jesus:
Samo naprijed Petre, ima nas koji te jako rado čitamo i pratimo!  (y)
 
.... Iako stariji od tebe, divim se putu koji si dosad prošao i stvarima koje si radio.  8) Imao si sreću da su ti roditelji usadili putnički duh  :mrgreen:  ...a od kad si krenuo prvi put putovat motorom, kolko vidim (zadnih par godina samo ovdje na forumu), sve si uspio svojom sposobnošću  (y) ...a kak mi se činiš pošten dečec, užitak bi mi bio i dalje pratit tvoja putovanja, fotke, doživljaje.....  (y) (y) (y) i puno ljudi tak misli  :wink:

....tak da se nemoraš zamarat, kod nas klasičnom pičom o maloj bari i puno krokodila  :mrgreen:
 
Ja te pratim od samog početka, prvu knjigu sam naručio osobno od tebe i dobio je zajedno za potpisom i zahvalom na kupnji. I sam san sklon avanturi i obišao sam puno svijeta, što brodom što automobilom a što sa skuterom od 50 ccm :D

Ono što ja nemam ( kao i većina ljudi ) i posebno je nisam imao sa 19 godina ( zanimale su me samo ženske, izlasci...klasika...) jest svjesnost. Meni se čini da si za tako mladog čovjek jako svjestan. To je iznimno bitno, kao i duhovnost. Ti to sve imaš. O hrabrosti mi je deplasirano pričati. Ovo što si ti doživio je meni dovoljno za 3 života. Ja dok sam boksao sam u ringu bez beda sa svakim se tukao ali izvana mi nikad to nije padalo na pamet. I zbog doze opreza ( a i nisam ni konfliktan čovjek ) a i straha. Vjerujem da je većina ljudi takva. Ti očito nisi.

Drago mi je da se dotakao i drugih "putnika" i "putopisaca". Nedavno sam imao raspravu sa jednim našim putopiscem, odličan momak, i baš sam mu rekao kako mi na jetru idu ljudi koji negdje odu sa motorom/automobilom i sl., maknu se malo dalje svog doma i onda pišu o tome, preuveličavaju. Mene su mnogi pitali da zašto ne napišem knjigu kad sam sa malim Kymcom 50 ccm obišao 5000km po EU. Meni je to bilo glupo. Što, zar je to nešto posebno? Imao sam vremena i sredstava da to obavim i to sam i napravio. Druga bi bila stvar da sam ja sa tim istim skuterom otišao u, što ti ja znam, Aziju recimo. To je već druga stvar.

Ispada da su svi postali putopisci i volu se tako nazivati a ljudi kao ti koji taj isti naziv itekako zaslužuju bježe od njega baš zbog onih prvih.

Pozdrav i neka te Bog čuva!
 
(y)
http://www.index.hr/black/clanak/hrvat-je-zivio-s-poglavicom-u-amazoniji-lakse-se-nosim-s-izazovima-u-dzungli-nego-onima-izvan-nje/806046.aspx