Oko Svijeta 2010/11/12 - PANAMERICANA
- Thread starter putnik
- Start date
fable_d
Active member
Ovaj vikend proveo sam na 4. festivalu putovanja u Šibeniku. Iako se bolje snalazim na planini, Amazoniji, pustinji nego u javnim nastupima i moja priča o 11 mjeseci ekspedicije MISIJA AMAZONA doprinijela je pozitivnoj atmosferi.
Kako je sam festival prošao i u znaku potpore humanitarnoj akciji ŽIVOT NEMA CIJENU za mladu Rebeku iz Primoštena, na njenom putu na operaciju tako je dio knjiga OKO SVIJETA podijeljen u tu svrhu.
A pozivom na broj 060 92 02 svi se mogu uključiti u ovu akciju
http://www.jutarnji.hr/zivot-nema-cijenu--ja-sam-rebeka-radic--imam-16-godina-i-jednu-zelju---prezivjeti-/1346222/
Kako je sam festival prošao i u znaku potpore humanitarnoj akciji ŽIVOT NEMA CIJENU za mladu Rebeku iz Primoštena, na njenom putu na operaciju tako je dio knjiga OKO SVIJETA podijeljen u tu svrhu.
A pozivom na broj 060 92 02 svi se mogu uključiti u ovu akciju
http://www.jutarnji.hr/zivot-nema-cijenu--ja-sam-rebeka-radic--imam-16-godina-i-jednu-zelju---prezivjeti-/1346222/
putnik
Member
Kako se od proljeća nisam javio, vjerujem da se dio ljudi pita di sam i šta radim?
Pogotovo obećao sam prokomentirat neke stvari po pitanju putovanja, pa na kraju ništa od toga, a eto tako je sa mnom, često se ne držim rokova..
usput, hvala za lijepe želje za rođendan
Vjerojatno će se neki sjetit čovjeka koji mi je slučajnim susretom dok sam PANAMERICANOM bio na pristupu iz Kanade na Aljasku na toj vrlo zanjimljivoj dionici, postao suputnik.
Julio iz Ekvadora, tada na KTM u 450 exc, s kojim sam odvozio čitavu Aljasku i nazad, kroz sve što smo prošli, osim suputnika postao je otada dio moje životne priče.
Nakon što sam se vratio u Južnu Ameriku kod njega sam bratski bio primljen te njegovu kuću u nekoliko navrata koristio kao bazu za odlaske u svim smjerovima, od Anda do više amazonskih zajednica. Još i danas nosim veliku zakrpu na hlačama koju mi je zašila njegova mati nakon jednog nezgodnog pada motorom.
Kad se govori o Juliu osim što se radi o vrlo plemenitom i zanimljivom čovjeku radi se i o velikom svjetskom putniku koji je nakon velikih ekspedicija od juga do sjevera Amerike te Amazonijom, ove jeseni na Yamahi Tenere, krenuo iz Londona na jug prema Africi.
Međutim, iz ne znam kojih razloga Maroko kao prva stanica Afrike ne dozvoljava mu prolaz. Nakon toga zakrenuo je već hladnom Europom, prema HR. Znajući da će se smrznut', jer tih pat dana se temperatura vrtila oko nule, dočekujem ga na slovenskoj granici i promrzlog ubacujem u pick-up a motor na tovarni prostor.
Kako mu je prva namjera bila krenuti ka Turskoj a poslije nekuda, ko zna kuda, isto tako da se ne smrzava odlučim ga iz KC odbacit do granice sa Srbijom.
Međutim još u putu, isto onako kako je Julio mene upućivao na neke ljude dalje tako i sam odlučim isprobat kako po pitanju susretljivosti funkcionira moto putnički svijet naše regije, s namjerom da netko prihvati Julia da se ne gubi po Beogradu, jer iz odeđenih razloga žuri prema Istanbulu.
Nazovem našeg forumaša Nikolu (KAWA) iz Novog Sada a on me trenutno uputi na ljude Beogradu. Usput, znate kako to već ide, kad sam već blizu tamo, blizu granice, odlučim Julia odbacit i do Beograda.
Ljudi, Zoran i Dušan nas prihvatiše i ugostiše svjetski, pokazaše Kalemegdan i druge zanimljivosti za što im zahvaljujem a i Nikoli isto tako. Julio je otišao preko Sofije do Stambola a kud će dalje ne znam, mada nastoji proći kroz Afriku od Egipta prema jugu.
Ove godine osim posla, planinarenja i nekih stvari kojima sam indirektno podržao neke stvari po pitanju Amazonije, koje imaju čak veze i s nedavnim skupom u Parizu po pitanju zaštite okoliša, na kojem je sudjelovao i dio ljudi iz meni bliskih i bratskih plemena, dio vremena posvetio sam onome čemu sam do sada bio nesklon, klasičnom načinu proučavanja, znači knjige i internet, što će mi pomoći da još potpunije vidim i razumijem ljude s kojima sam u kontaktu i koje ču ove godine na par mjeseci posjetiti ponovo.
Ono što sam obećao po pitanju materijala za forum, biti će odrađeno, iako eto s odgodom od skoro godine a i ekspedicije koje su najavljene isto tako.
Pozdrav i ugodne blagdane!
Pogotovo obećao sam prokomentirat neke stvari po pitanju putovanja, pa na kraju ništa od toga, a eto tako je sa mnom, često se ne držim rokova..
usput, hvala za lijepe želje za rođendan
Vjerojatno će se neki sjetit čovjeka koji mi je slučajnim susretom dok sam PANAMERICANOM bio na pristupu iz Kanade na Aljasku na toj vrlo zanjimljivoj dionici, postao suputnik.
Julio iz Ekvadora, tada na KTM u 450 exc, s kojim sam odvozio čitavu Aljasku i nazad, kroz sve što smo prošli, osim suputnika postao je otada dio moje životne priče.
Nakon što sam se vratio u Južnu Ameriku kod njega sam bratski bio primljen te njegovu kuću u nekoliko navrata koristio kao bazu za odlaske u svim smjerovima, od Anda do više amazonskih zajednica. Još i danas nosim veliku zakrpu na hlačama koju mi je zašila njegova mati nakon jednog nezgodnog pada motorom.
Kad se govori o Juliu osim što se radi o vrlo plemenitom i zanimljivom čovjeku radi se i o velikom svjetskom putniku koji je nakon velikih ekspedicija od juga do sjevera Amerike te Amazonijom, ove jeseni na Yamahi Tenere, krenuo iz Londona na jug prema Africi.
Međutim, iz ne znam kojih razloga Maroko kao prva stanica Afrike ne dozvoljava mu prolaz. Nakon toga zakrenuo je već hladnom Europom, prema HR. Znajući da će se smrznut', jer tih pat dana se temperatura vrtila oko nule, dočekujem ga na slovenskoj granici i promrzlog ubacujem u pick-up a motor na tovarni prostor.
Kako mu je prva namjera bila krenuti ka Turskoj a poslije nekuda, ko zna kuda, isto tako da se ne smrzava odlučim ga iz KC odbacit do granice sa Srbijom.
Međutim još u putu, isto onako kako je Julio mene upućivao na neke ljude dalje tako i sam odlučim isprobat kako po pitanju susretljivosti funkcionira moto putnički svijet naše regije, s namjerom da netko prihvati Julia da se ne gubi po Beogradu, jer iz odeđenih razloga žuri prema Istanbulu.
Nazovem našeg forumaša Nikolu (KAWA) iz Novog Sada a on me trenutno uputi na ljude Beogradu. Usput, znate kako to već ide, kad sam već blizu tamo, blizu granice, odlučim Julia odbacit i do Beograda.
Ljudi, Zoran i Dušan nas prihvatiše i ugostiše svjetski, pokazaše Kalemegdan i druge zanimljivosti za što im zahvaljujem a i Nikoli isto tako. Julio je otišao preko Sofije do Stambola a kud će dalje ne znam, mada nastoji proći kroz Afriku od Egipta prema jugu.
Ove godine osim posla, planinarenja i nekih stvari kojima sam indirektno podržao neke stvari po pitanju Amazonije, koje imaju čak veze i s nedavnim skupom u Parizu po pitanju zaštite okoliša, na kojem je sudjelovao i dio ljudi iz meni bliskih i bratskih plemena, dio vremena posvetio sam onome čemu sam do sada bio nesklon, klasičnom načinu proučavanja, znači knjige i internet, što će mi pomoći da još potpunije vidim i razumijem ljude s kojima sam u kontaktu i koje ču ove godine na par mjeseci posjetiti ponovo.
Ono što sam obećao po pitanju materijala za forum, biti će odrađeno, iako eto s odgodom od skoro godine a i ekspedicije koje su najavljene isto tako.
Pozdrav i ugodne blagdane!
putnik
Member
Za razliku od prošlog javljanja, od prije godinu dana, isto ovako u predblagdansko vrijeme,
ovaj puta se javljam s plus 30 i kusur, iz Južne Amerike...a što znači da se PANAMERICANA započeta još davne 2011 nastavlja...
Tu sam već oko mjesec i upravo sam se vratio s zanimljivog skupa s ljudima iz naroda Wayuu kod kojih sam već bio u par navrata.
Namjera mi je bila posjetit još neke ljude kod kojih sam boravio, a koji žive u dosta zabačenom pustinjskom području,
al ljudi koji bolje poznaju prilike rekoše mi da krenem kasnije, jer u ovo doba pred blagdane, ima dosta prepada i pljački a nije mi sila išta forsat, otići ću već...
Trenutno sam u mjestu Valledupar, čekam čovjeka koji mi je već jednom pomagao
kao vodič i prevoditelj za narod koji živi u okolnim planinama a gdje sam nakon penjanja zadnji puta skoro pao od umora.
Puno sam hodao al životu nisam prehodao toliko i bio tako iscrpljen da sam se na kraju u odjeći bacio u rijeku, da se odjednom osvježim i napijem vode.
Nakon planine ponovo čeka me čamac, bačve s gorivom, mačeta i neko vrijeme u Amazoniji
Ako ću ovdje gdje sam sad, čekat koji dan više a to je u ovim krajevima lako moguće, čak uobičajeno, iako kasneći godinu i pol-dvije. kako sam već obećao, prokomentirat ću neka svoja iskustva i viđenje nekih pojava koje se vežu uz ove naše suvremene oblike putovanja
uglavnom ono što su neki ako su pažljivije čitali mogli iščitati iz knjige OKO SVIJETA
te iz zadnjih par intervjua
ovaj puta se javljam s plus 30 i kusur, iz Južne Amerike...a što znači da se PANAMERICANA započeta još davne 2011 nastavlja...
Tu sam već oko mjesec i upravo sam se vratio s zanimljivog skupa s ljudima iz naroda Wayuu kod kojih sam već bio u par navrata.
Namjera mi je bila posjetit još neke ljude kod kojih sam boravio, a koji žive u dosta zabačenom pustinjskom području,
al ljudi koji bolje poznaju prilike rekoše mi da krenem kasnije, jer u ovo doba pred blagdane, ima dosta prepada i pljački a nije mi sila išta forsat, otići ću već...
Trenutno sam u mjestu Valledupar, čekam čovjeka koji mi je već jednom pomagao
kao vodič i prevoditelj za narod koji živi u okolnim planinama a gdje sam nakon penjanja zadnji puta skoro pao od umora.
Puno sam hodao al životu nisam prehodao toliko i bio tako iscrpljen da sam se na kraju u odjeći bacio u rijeku, da se odjednom osvježim i napijem vode.
Nakon planine ponovo čeka me čamac, bačve s gorivom, mačeta i neko vrijeme u Amazoniji
Ako ću ovdje gdje sam sad, čekat koji dan više a to je u ovim krajevima lako moguće, čak uobičajeno, iako kasneći godinu i pol-dvije. kako sam već obećao, prokomentirat ću neka svoja iskustva i viđenje nekih pojava koje se vežu uz ove naše suvremene oblike putovanja
uglavnom ono što su neki ako su pažljivije čitali mogli iščitati iz knjige OKO SVIJETA
te iz zadnjih par intervjua
biker4life
Motorator
putnik
Member
Dado33 said:
Za motor, vjeruj i sam bi radije da je ovdje, čak mi je žao što sam ga odvezo kući jer bi mi ovdje više koristio, nerado ovisim o javnom prijevozu a osim toga više volim sam upravljat nego prepustit svoju sigurnost nekom drugom.
Pogotovo ovdje promet je dosta kaotičan a teren pun serpentina, zavoja i provalija..... Ande su u pitanju a sama tropska klima obiluje padalinama pa su i zastoji zbog odrona (derumba- kako ovdje kažu) vrlo česti, pa ima dosta čekanja - motorom se lakše provučeš jer lakše nađeš neki drugi smjer i odeš...
Vjerovali ili ne, što više putujem manje vadim kameru, a fotografija je postala potpuno sporedna stvar pa tako evo par tih usputnih fotografija, u krajnjoj liniji godišnjica je, 6 godina je prošlo od kako smo Dado i ja hladne zime 2011. krenuli na veliku ekspediciju PANAMERICANU
Karibi
Narod Wayuu, sjeverna Kolumbija
Uživanje u Andama
