picoda
Well-known member
"Putovanje je bogatstvo. Nema veceg. Upoznavanje nove kulture i drugog nacina zivota, ma kakav on bio, znaci covjeku vise od iceg. Samo dan u drugacijem svijetu vrijedi ko godina necije ucmalosti. Zaludu nekom novac ako ga ne koristi putujuci. Bar dio. I tako istina dolazi kad se djepovi isprazne. Spusti se zastor, maske padaju, prijatelji se tope i ljubav nestaje. Kakav glupi svijet. Okruglo kazaliste...s velikom novcanicom u sredini. Zalosno. Prepoznajte svoju siromasnost...putujte drugovi. Bogatite se...putujuci...u ovom kratkom zivotu." Na kraju dignem ruke visoko te uzviknem:"Bogatite se kroz mene, prijatelji moji !"
To ja onako, siroj familiji za ruckom kad pitaju di ces opet. Pa diskretno uzicam koji dinar. Da se nadje. Ovi osamuceni posezu za novcanikom ne znajuci sto ih je snaslo.
Once Upon a Time in America
South West USA. Tocnije: Kalifornija, Nevada, Arizona. Kako smo...zapravo...dospjeli tamo? Ne znam ni sam. Trebali mi opet u Afriku..dolje ukrcat motore na prikolicu te spicit za Namibiju. Sa Ivanom to ne ide bas tako. Dodje jedan dan do mene i kaze...na engleskom, naravno: "Znas, zvali su me ovi iz CMA u Arkanzas na nekakvu godisnju konvenciju. Dva tjedna." "E, i?", pravim se da ne vidim kamo to vodi. "Znas, pa mogli bi se nac negdje kad to zavrsi...recimo u Kaliforniji...i opalit turu po jugozapadu Amerike?" "A Namibija?", jos se pravim lud. "Pusti sad Namibiju." "A motori?", pitam. "E da, vidis, nebi bilo lose nac nekakve motore tamo."
To s motorima ovaj put nije islo bas glatko. Obojica tamo imamo prijatelje koji bi ustupili motore, ali... jedni su prilicno sjeverno sto ih automatski iskljucuje, dok drugi imaju motore koji nam bas i nebi odgovarali. Mozete nas zamislit na Harley Davidsonu po brdima Amerike? Ne bas? Ni mi sebe. Dali smo se u potragu za dva jeftina KLR-a. Bezuspjesno. Nema takvih u Kaliforniji. I jos jedna stvar. U Americi je sve relativno jeftino al ne i najam motora. Ubija ih osiguranje...veliki rizik, tocnije. Medjutim, znajuci ljude koji znaju ljude, upali smo u dva motora. Nismo birali. Odlicna punuda uz mali uvjet...motori idu bez ikakvog osiguranja u slucaju stete, kradje i ostalih peripetija. Pih. Ne znam stvarno kakvu bi mi stetu mogli napravit? I ko bi to mogao ukrast motor u Americi? Kakva hrpa gluposti.
Dok smo mi razmisljali sto i kako, Ivan je svako malo upadao s nekakvim novim prijedlogom. Vidjevsi kako bi mogao zavrsit na padinama Novog Zelanda, cementirao sam odluku povoljnom kupnjom avio karte za San Francisco. Povratka vise nije bilo. I tako, gle cuda, zavrsimo u Americi na Europskim motorima.
Malo za zagrijavanje pa da krenemo od pocetka...
slijedi nastavak...San Francisco, dragulj medju velikima...
To ja onako, siroj familiji za ruckom kad pitaju di ces opet. Pa diskretno uzicam koji dinar. Da se nadje. Ovi osamuceni posezu za novcanikom ne znajuci sto ih je snaslo.
Once Upon a Time in America
South West USA. Tocnije: Kalifornija, Nevada, Arizona. Kako smo...zapravo...dospjeli tamo? Ne znam ni sam. Trebali mi opet u Afriku..dolje ukrcat motore na prikolicu te spicit za Namibiju. Sa Ivanom to ne ide bas tako. Dodje jedan dan do mene i kaze...na engleskom, naravno: "Znas, zvali su me ovi iz CMA u Arkanzas na nekakvu godisnju konvenciju. Dva tjedna." "E, i?", pravim se da ne vidim kamo to vodi. "Znas, pa mogli bi se nac negdje kad to zavrsi...recimo u Kaliforniji...i opalit turu po jugozapadu Amerike?" "A Namibija?", jos se pravim lud. "Pusti sad Namibiju." "A motori?", pitam. "E da, vidis, nebi bilo lose nac nekakve motore tamo."
To s motorima ovaj put nije islo bas glatko. Obojica tamo imamo prijatelje koji bi ustupili motore, ali... jedni su prilicno sjeverno sto ih automatski iskljucuje, dok drugi imaju motore koji nam bas i nebi odgovarali. Mozete nas zamislit na Harley Davidsonu po brdima Amerike? Ne bas? Ni mi sebe. Dali smo se u potragu za dva jeftina KLR-a. Bezuspjesno. Nema takvih u Kaliforniji. I jos jedna stvar. U Americi je sve relativno jeftino al ne i najam motora. Ubija ih osiguranje...veliki rizik, tocnije. Medjutim, znajuci ljude koji znaju ljude, upali smo u dva motora. Nismo birali. Odlicna punuda uz mali uvjet...motori idu bez ikakvog osiguranja u slucaju stete, kradje i ostalih peripetija. Pih. Ne znam stvarno kakvu bi mi stetu mogli napravit? I ko bi to mogao ukrast motor u Americi? Kakva hrpa gluposti.
Dok smo mi razmisljali sto i kako, Ivan je svako malo upadao s nekakvim novim prijedlogom. Vidjevsi kako bi mogao zavrsit na padinama Novog Zelanda, cementirao sam odluku povoljnom kupnjom avio karte za San Francisco. Povratka vise nije bilo. I tako, gle cuda, zavrsimo u Americi na Europskim motorima.
Malo za zagrijavanje pa da krenemo od pocetka...
slijedi nastavak...San Francisco, dragulj medju velikima...
