I tako.
Kako već neko vrijeme policija steže obruč oko malih stvari u životu, odlučio sam pronaći alternativu.
Alternativa je bila prebaciti CBR u trkaće oklope i gluvariti po Grobniku. San svakog motoraša? Da, dok ne kreneš u to.
Onda shvatiš da imaš motor koji rijetko voziš, na stazi koja je 5h vožnje kombijem od tebe, a imaš posao, drugi posao, obitelj...a motiv slabašan.
Prodao CBR i odlučio se kupiti nešto za PH. Kako sam kasno počeo voziti, nikad nisam to baš savladao. Svjestan toga, neću ići na brzince jer sam nesposoban i to je to. Kako i volim šarafanje i stare krševe, pronašao sam nišu u klasi 9 oldtimera.
Našao motor u Kaštelima, dobra baza za ovo što mi treba:
Pripremio malo Suzuki, odradio s njim malo Marofa, malo Grobnika...
I tako, nakon ovog, nepotrebno dugog uvoda, došla je i prva trka. Na taj datum imam i vjenčanje koje ne mogu eskivirati.
Napravio sam ono što bi svatko normalan učinio, otišao na vjenčanje, bio tamo do ponoći, a onda me skupio frend i odvezao u Sloveniju. Uz plan da ću ja spavati u autu. Taj plan je djelomično uspio (spavao sam od Šibenika do Sv. Roka). Inače, ako koga zanima, imam 513 Km od kuće do Središća.
Došao sam gore, onako, prebijan ko mačka, ali u iščekivanju
Obukao se, upalio motor, sve idilično.
Izlaz na prvi trening, prvi krug idem oprezno (ne pišem polako jer sam stalno išao polako) i nekako mi djeluje kao da sam tu već bio. Staza je kao kad popijem tri pive u Bakre, pa manitam priko Đardina, do Vukovarske, samo malo bolje.
Drugi krug se već malo glupiram (sjekao preko korniže na izlazu za ciljnu..), mislim se ma to je to. Ovo je pizdarija.
Treći krug dolazim iza šikane, kasnije kočim, šaltam iz treće u drugu, malo zapleše dupe, i ja bam u pod (ova slika iz mog predhodnog posta). Pad je bio poprilično nasilan, nisam bio ni svjestan što se dogodilo. Dižem se na noge, savijen stupić, maknuta bala sijena, Suzuki razvaljen, gorivo teče po slovenskom asfaltu....tuga.
Momci iz boksa dižu motor s poda, guraju u boks i pripremaju ga za idući izlaz???
Meni to zvuči nerealno, dobro je razbijen i on i ja...al šutim.
Pola sata kasnije...suzuki je..vozan.
Nemam šta, popijem andol
, oblačim se i idem na kvale, odvozim 4 kruga, rame ubija, al imam vrijeme.
Izlazim na trku, zadnji...odvozim nekako i to je to. Happy.
Oštećeni Suzuki i ja, nešto ispod 2 sekunde zaostatka po krugu od Nina, drugi put ću bolje.
I to je to...imam rupturu ligamenta ramena, malo natučena koljena i kuk, al ok sam. Oporavak je 4 tjedna, nadam se da će to ići brže i da ćemo i motor i ja biti spremni za Požegu.