Poni i ja do Egejskog mora

Bil

Member
Prvobitni plan je bil Baltik, pa nazad kroz Rusiju, Bjelorusiju i Ukrajinu. No, svi taže neke vize, vaučere, a i vremenska prognoza nije bila naklonjena, pa se ja uputih u balkanske putešestvije, tamo gdje sunce sja. I HR putovnica vrijedi...
Pokret u ponedjeljak ujutro, u 7:00, 28.7. Doktor Kaze iz KMS taman napavil veliki servis, Kle je spreman, ja također. Prije mjesec dana smo se spustili s Grossglocknera u snijegu, a sad ćemo prema Grčkoj na +37. Poznata stara cesta prema moru, neke gužve i nema, kod Splita 36 km autoputa prema Šestanovcu. Kod Makarske počinju gužve i vrućina. U 2 sam se dovuko do Ploča. Do Trpnja trajektom i preko brda do Orebića kod poznatog skipera i ugostitelja, a sad i šefa GSS-a Pelješac Darka Prižmića, mog staog prijatelja. Večera, vino, spavanje.











U utorak planiram do Ulcinja di bi me tebala čekat grupa bajkera iz Samobora i Zagreba, međutua javljaju da su u Budvi. Vozim Bokokotorskim zaljevom i uživam u pogledu. U Perastu stajem na ručak kod obitelji Milinović koji plaćam 21 €! Opa, reko! Al kaj se tiče cijena u CG, bit će toga još.
Obala je krasna, no gradnja uzima maha bez reda i poretka.


Gospa od Škrpjela


Perast

Već vidim za desetak godina probleme ko i od nas. Bageri, policija i prosvjednici.
U Budvi me dočekuje prijatelj iz Smb-a i priča da su otišli iz Ulcinja ne baš zadovoljni čistoćom plaža. Apartman u Budvi di sam prespaval plaćaju 50€, a nema WC papira ni ručnika. Higijena upitna. Navečer u grad, cijene su visoke ko i kod nas, ako ne i više. Sam stari grad je predivan, no poratni sadržaj mi se nije dopao. Nema ničeg izvornog, iz svake birtije trešte cajke, sve prenatrpano štandovima s kineskom robom. No bogatim Rusima i Beograđanima je valjda ovo raj jer ih ima na svakom ćošku. Ujutro se rastajem s ekipom koja je kako poslije saznajem ostala još jedan dan, a onda otišli na Pelješac gdje su proveli ostatak godišnjeg. Mislili su da budu nekaj prišparali u CG.

Pičim dalje. Bar, Ulcinj, ponovo gledam prekrasno more, ali oko ceste tone smeća. Gašo, ministre, poduzmi nešto!

Na CG-Albanskoj granici šou! Na moje pitanje kakve su ceste dalje, CG policajac odgovara: "Nijesam bio nikad, niti neću!", a na albanskoj iz vrtnog šlaufa polijevaju cestu. To prođeš motorom i platiš 10€. U prvom mjestu čekam prelazak preko mosta i jedno desetak ciganske djece me okupira, žica lovu, nabijaju gas na motoru, živo ludilo.

Cesta od Shkodera prema Draču nije loša, jedino kroz mjesta nastaju gužve. Promet je svugdje gust ko da je benzin badava, a litra je jedan i pol euro. O prometnoj kulturi Albanaca je suvišno govoriti. Ko jače kvači. Zakoni ne postoje. Trube rade non-stop. Ušo sam u Drač. Grad je u neku ruku lijep. Dosta se gradi. Manji gradovi su tuga i jad postkomunizma. Imal sam dojam da je albanska najveća privredna grana benzinske, autopraone i pečenje kuruze. Svaki par sto metara jedna. Nisam srel ni jednog bajkera, osim jednog, mislim da je bila Africa Twin. Pozdravljali smo se ko braća. Elbasan, Prrenias i evo me vo Makedonija.


Benzinska


Hoxini memoari


Postkomunizam


Autopraona

Policajac me traži putno osiguranje, no ja se pravim mutav pa me pušta. U Ohridu se muvam sat vremena dok nisam našo Neima bajkera i njegov restoran. Taman još ima jedan krevet za mene. Tu je i grupa slovenskih bajkera, pa je krenulo skopsko pivo i razgovori ugodni. Ohrid je prekrasan i pun turista ko čep. Cijene su niske i to je dobar osjećaj. Noćenje 10€, kava pola €.






Moja malenkost drugi slijeva, širim bratstvo i jedinstvo











Ujutro pijem kavu s Neimom i krećem prema Grčkoj. Fino kroz brda, zavoji i eto me iznad Bitole. Odozgora mi je izgledalo super, no kad sam ušo u nju prolil sam znoja dok sam izašo. GP Medžitlija i bez previše kontrole ulazim u Grčku. Tu sam prvi put i guštam. Ceste su odlične i od Florine do Ptolemaisa vozim po autoputu koji je besplatan. Nema ni daška vjetra, pa i do 140 km na Kleu podnošljivo. Kosani, Grevena, souvlaki za gablec i ulazim u brda za Kalambaku. Tu, nakon cijelog puta, susrećem više motorista, no Grci ne pozdravljaju, pa sam i ja prestal prvi dizat ruku. U brdima je friško, zavoji padaju jedan za drugim. Polako se naziru krajolici Meteora i ostajem zadivljen stijenama koje kao kule stoje svuda okolo. Smještam se u autokampu, u bungalovu, za 15€. Vrlo dobro. Navečer piva Mythos i politički razgovori s Makedoncem koji tu radi. Drugi dan laganica, kratki rukavi i lagano kruženje Meteorima. Samostani su čudo. Iza svakog zavoja sa stijena te čeka drugi. Šest ih je aktivnih, ostali su u ruševinama. Upad je 2€ i pogledal sam Great Meteoro, Varlaam i Agios Stefanos koji su najveći. Unutra je sva sila povijesti i muke koja je stoljećima trajala da se sve to izgradi. Sve se vuklo štrikovima. Danas se dobro ubiru plodovi jer turista ima iz cijelog svijeta. Mjesto obavezno za posjetit. Tu ništa nije obično. Popodne na bazen, pranje robe, dremkica. Baterije se pune, pred menom je Egejsko more, Skopje, Kosovo, Crnogorska brda.






Brda prije Gravene

 
A šta da kažem samo  (y) (y) (y) (y) (y) (y) (y) (y) (y) (y) (y)
 






















































































Vizure Meteora



Mul-T-Lock








Bloody solunski front

Ujutro pokret oko 6, tolko je friško da je skoro zima. Ali paše. Ponovo u brda za Gravenu, Kosani i onda skrećem na autoput prema Skoplju. Silazim samo točit jer Grci nemaju benzinske na autoputu. Sve je teklo po peesu dok nisu počeli problemi. Znam da prije Soluna moram skrenut za Skoplje ali nema nikakvih znakova koji bi me uputili. I upadam u Solun. Potpuni kaos. Znakovi samo na grčkom pismu, gužva totalna, stajem svako malo i pitam "Skoplje, Makedonija". Nitko me ne jebe 5%. Kasnije mi klikeri prorade i shvatim da je netrpeljivost između Grka i Makedonaca velika. Uspijem uhvatit cestu za Kilkis i za sat vremena dolazim na GP Stari Dojran, umjesto na Gevgeliju kak sam planiral. Tu popijem kavu s prijateljem iz Skoplja koji je naodmoru na Dojranskom jezeru i letim dalje. Danas je državni praznik Ilinden i prva benzinska na koju nailazim ne radi. Hm... Na rezervi sam, lovim autoput, reko bit će ubrzo. No jedno veliko ništa i prije nego sam mislil (jer sam ga garil duže vrijeme, po autoputu 140) moj vjerni poni staje. Autoput sunce udara. Da skratim, za 10 minuta dvojica skuteraša staju i rješavaju stvar sa tri litre juhe koju donose sa 4 km udaljene benzinske. To mi se dogodilo i prošle godine na povratku iz Rumunjske, al izgleda da me prati sreća u nesreći (Požežani, Bog vas blagoslovio). Dovlačim se do Skoplja, grad je pust, ja mrtav i sad još moram tražit smještaj. Hapsim prvog skuteraša na semaforu, upoznavanje s problematikom i vrlo brzo sam u nekakvom hotelčiću. Cijeli dan nisam niš jel, al nemam volje za niš. Do centra je daleko, pa pješice otpuzim do nekakve burekdžinice, maznem jedan s mesom + 4 male skopske i ubrzo si čitam uspavanku.




Skoplje


Makar su me Makedonci nagovarali da nejdem preko Kosova, nisam videl razloga, pa sam već oko 7 ujutro bil na granici. Zaobišo sam onaj usrani bazen za pranje guma, platil 20€ putno osiguranje i piči. Prolazim pokraj Uroševca i prije Prištine idem u Janjevo. Selo od nekad 12 tisuća duša, danas tuga i jad. Nešto malo starijih Hrvata, ostalo Albanci, Turci i Romi. Bacil nekaj u škrabicu u crkvi (nažalost, nisam imal vremena za misu) i tutanj.
Priština se gradi abnormalno, nedjelja je, al se gradi punom parom. Od Prištine do Peći vide se tragovi rata, porušene i spaljene kuće. Svakih par sto metara, spomenik UCK borcu. Albanske i američke zastave po krovovima. Pijem prvu tursku kavu u birtiji zanimljivog imena "Aviano". Inače, Kosovari su dosta ljubazni ili to moja hrvatska zastava na ramenu i "mirdita" otvaraju sva vrata. Policajac na ulazu i onaj na izlazu su mi s ponosom izjavili da su gulili JNA u Maršalki.
























Janjevo


Priština


UCK

Poslije Peći počinje penjanje u brda dobrom zavojitm cestom i evo me u CG. Priroda a la Montana, pjevam pod kacigom i guštam, a onda me pred Rožajem sastavil pljusak. Pola sata čekam da stane, ali ništa. Oblačim kišnjak i još dobrih sat vremena vozim po kiši. Cesta je iznenađujuće prometna, kamioni, auti u oba smjera. Priroda je sve ljepša, Kolašin, Morača klisura, NP Biogradska gora. Moram priznat da me se unutrašnjost CG dojmila više od obale. Sve je izvorno za razliku od devastacije na obali. Jedan dio puta vozim s nekim Beograđaninom na ležaljci. Malo on lovi mene, malo ja njega. Sretnemo se u Podgorici na pumpi. E, veli, baš me čeko da me pita kako je u HR, on bi do Istre. Mlad je dečko, veli boji se , pa bi trajektom. Dam mu kartu Hrvatske i reko vozi, ne budali, pa nisi kupil motor da se s trajektom voziš. Ja nastavljam put Cetinja, umor radi svoje, vozim već 10 sati. Mislil sam potegnut do Konavala, ali ne odoljevam cesti Cetinje-Kotor preko NP Lovćen. Ludilo priroda, podsjeća na Velebit. Prolazim pokraj rijeke Crnojevića, opjevanu na forumu, ali već je pola osam i ostavljam to za neki drugi put. Po zavojima još 20-ak km i pred menom se ukaže prekrasna dolina i etno selo Njeguši. Unutarnji glas govori "ja i moj poni noćas liježemo ovdje". Cijeli bungalov za 20€ s doručkom. Aj-haj. U skladu s tradicijom, par piva prije počinka, u ovom slučaju Nick gold. I na osmoj ovci već spavam. Cesta prema Kotoru, zavoj na zavoju (ostajem bez baterija u fotiću). Mala šetnja po Kotoru, ali u čizmama brzo gubim volju i vozim dalje.


Rožaje






Kanjon Morače


Cetinje






Njeguši


















Kotor


Perast

Istim putem prema Orebiću, navečer općenarodno veselje, Dingač teče u potocima. Predzadnji dan puta vozim prema Skradinu, Ravni Kotari, preko Maslenice, pa starom jadranskom do Krka. I zadnji dan, najkraća dionica do Samobora. U dvorište dolazim neogreban, pun dojmova, mislim da moram biti zadovoljan.


Pogled iz dvorišta

Resume: 11 dana, 3 700 km, 500€, 180 l benzina.








 
E Chala doktore nekak si mislim da će ove zime i meni stromić u štalu pa ću i ja put Norveške(samo ja idem bez bolje polovice) :mrgreen:
 
To si ti sam zaslajsao? Stavrno malo stvari nosis  :mrgreen:
Ljepe fotke  (y)
 
Već godinama isto-2 para čarapa,gača,majica.1 kišnjak,sprej za lanac,letherman,četkica za zube (y)pola života u uniformi te nauči da je čim manje to bolje :mrgreen:
 
Bil said:
Već godinama isto-2 para čarapa,gača,majica.1 kišnjak,sprej za lanac,letherman,četkica za zube (y)pola života u uniformi te nauči da je čim manje to bolje :mrgreen:

+ komad špage i šatorsko krilo... (y) :mrgreen:
 
Super!  :mrgreen:

Jel sam i ja u Avianu kada sam bil dole na sluzbenom putu.  :LOL: Usput je kada ides iz Pristine do aerodroma.
 
Lep pozdrav iz  Slovenije Bil. Evo i nas dvoje smo se sretno juče vratili kuči.
 


svaka cast. Vec par god. me frend poziva u Grku, ali nikako uhvatiti vremena.... :mrgreen:
Pomalo ti zavidim.... :wink:
 
To majstore. (y)