Bil
Member
Prvobitni plan je bil Baltik, pa nazad kroz Rusiju, Bjelorusiju i Ukrajinu. No, svi taže neke vize, vaučere, a i vremenska prognoza nije bila naklonjena, pa se ja uputih u balkanske putešestvije, tamo gdje sunce sja. I HR putovnica vrijedi...
Pokret u ponedjeljak ujutro, u 7:00, 28.7. Doktor Kaze iz KMS taman napavil veliki servis, Kle je spreman, ja također. Prije mjesec dana smo se spustili s Grossglocknera u snijegu, a sad ćemo prema Grčkoj na +37. Poznata stara cesta prema moru, neke gužve i nema, kod Splita 36 km autoputa prema Šestanovcu. Kod Makarske počinju gužve i vrućina. U 2 sam se dovuko do Ploča. Do Trpnja trajektom i preko brda do Orebića kod poznatog skipera i ugostitelja, a sad i šefa GSS-a Pelješac Darka Prižmića, mog staog prijatelja. Večera, vino, spavanje.
U utorak planiram do Ulcinja di bi me tebala čekat grupa bajkera iz Samobora i Zagreba, međutua javljaju da su u Budvi. Vozim Bokokotorskim zaljevom i uživam u pogledu. U Perastu stajem na ručak kod obitelji Milinović koji plaćam 21 €! Opa, reko! Al kaj se tiče cijena u CG, bit će toga još.
Obala je krasna, no gradnja uzima maha bez reda i poretka.
Gospa od Škrpjela
Perast
Već vidim za desetak godina probleme ko i od nas. Bageri, policija i prosvjednici.
U Budvi me dočekuje prijatelj iz Smb-a i priča da su otišli iz Ulcinja ne baš zadovoljni čistoćom plaža. Apartman u Budvi di sam prespaval plaćaju 50€, a nema WC papira ni ručnika. Higijena upitna. Navečer u grad, cijene su visoke ko i kod nas, ako ne i više. Sam stari grad je predivan, no poratni sadržaj mi se nije dopao. Nema ničeg izvornog, iz svake birtije trešte cajke, sve prenatrpano štandovima s kineskom robom. No bogatim Rusima i Beograđanima je valjda ovo raj jer ih ima na svakom ćošku. Ujutro se rastajem s ekipom koja je kako poslije saznajem ostala još jedan dan, a onda otišli na Pelješac gdje su proveli ostatak godišnjeg. Mislili su da budu nekaj prišparali u CG.
Pičim dalje. Bar, Ulcinj, ponovo gledam prekrasno more, ali oko ceste tone smeća. Gašo, ministre, poduzmi nešto!
Na CG-Albanskoj granici šou! Na moje pitanje kakve su ceste dalje, CG policajac odgovara: "Nijesam bio nikad, niti neću!", a na albanskoj iz vrtnog šlaufa polijevaju cestu. To prođeš motorom i platiš 10€. U prvom mjestu čekam prelazak preko mosta i jedno desetak ciganske djece me okupira, žica lovu, nabijaju gas na motoru, živo ludilo.
Cesta od Shkodera prema Draču nije loša, jedino kroz mjesta nastaju gužve. Promet je svugdje gust ko da je benzin badava, a litra je jedan i pol euro. O prometnoj kulturi Albanaca je suvišno govoriti. Ko jače kvači. Zakoni ne postoje. Trube rade non-stop. Ušo sam u Drač. Grad je u neku ruku lijep. Dosta se gradi. Manji gradovi su tuga i jad postkomunizma. Imal sam dojam da je albanska najveća privredna grana benzinske, autopraone i pečenje kuruze. Svaki par sto metara jedna. Nisam srel ni jednog bajkera, osim jednog, mislim da je bila Africa Twin. Pozdravljali smo se ko braća. Elbasan, Prrenias i evo me vo Makedonija.
Benzinska
Hoxini memoari
Postkomunizam
Autopraona
Policajac me traži putno osiguranje, no ja se pravim mutav pa me pušta. U Ohridu se muvam sat vremena dok nisam našo Neima bajkera i njegov restoran. Taman još ima jedan krevet za mene. Tu je i grupa slovenskih bajkera, pa je krenulo skopsko pivo i razgovori ugodni. Ohrid je prekrasan i pun turista ko čep. Cijene su niske i to je dobar osjećaj. Noćenje 10€, kava pola €.
Moja malenkost drugi slijeva, širim bratstvo i jedinstvo
Ujutro pijem kavu s Neimom i krećem prema Grčkoj. Fino kroz brda, zavoji i eto me iznad Bitole. Odozgora mi je izgledalo super, no kad sam ušo u nju prolil sam znoja dok sam izašo. GP Medžitlija i bez previše kontrole ulazim u Grčku. Tu sam prvi put i guštam. Ceste su odlične i od Florine do Ptolemaisa vozim po autoputu koji je besplatan. Nema ni daška vjetra, pa i do 140 km na Kleu podnošljivo. Kosani, Grevena, souvlaki za gablec i ulazim u brda za Kalambaku. Tu, nakon cijelog puta, susrećem više motorista, no Grci ne pozdravljaju, pa sam i ja prestal prvi dizat ruku. U brdima je friško, zavoji padaju jedan za drugim. Polako se naziru krajolici Meteora i ostajem zadivljen stijenama koje kao kule stoje svuda okolo. Smještam se u autokampu, u bungalovu, za 15€. Vrlo dobro. Navečer piva Mythos i politički razgovori s Makedoncem koji tu radi. Drugi dan laganica, kratki rukavi i lagano kruženje Meteorima. Samostani su čudo. Iza svakog zavoja sa stijena te čeka drugi. Šest ih je aktivnih, ostali su u ruševinama. Upad je 2€ i pogledal sam Great Meteoro, Varlaam i Agios Stefanos koji su najveći. Unutra je sva sila povijesti i muke koja je stoljećima trajala da se sve to izgradi. Sve se vuklo štrikovima. Danas se dobro ubiru plodovi jer turista ima iz cijelog svijeta. Mjesto obavezno za posjetit. Tu ništa nije obično. Popodne na bazen, pranje robe, dremkica. Baterije se pune, pred menom je Egejsko more, Skopje, Kosovo, Crnogorska brda.
Brda prije Gravene
Pokret u ponedjeljak ujutro, u 7:00, 28.7. Doktor Kaze iz KMS taman napavil veliki servis, Kle je spreman, ja također. Prije mjesec dana smo se spustili s Grossglocknera u snijegu, a sad ćemo prema Grčkoj na +37. Poznata stara cesta prema moru, neke gužve i nema, kod Splita 36 km autoputa prema Šestanovcu. Kod Makarske počinju gužve i vrućina. U 2 sam se dovuko do Ploča. Do Trpnja trajektom i preko brda do Orebića kod poznatog skipera i ugostitelja, a sad i šefa GSS-a Pelješac Darka Prižmića, mog staog prijatelja. Večera, vino, spavanje.
U utorak planiram do Ulcinja di bi me tebala čekat grupa bajkera iz Samobora i Zagreba, međutua javljaju da su u Budvi. Vozim Bokokotorskim zaljevom i uživam u pogledu. U Perastu stajem na ručak kod obitelji Milinović koji plaćam 21 €! Opa, reko! Al kaj se tiče cijena u CG, bit će toga još.
Obala je krasna, no gradnja uzima maha bez reda i poretka.
Gospa od Škrpjela
Perast
Već vidim za desetak godina probleme ko i od nas. Bageri, policija i prosvjednici.
U Budvi me dočekuje prijatelj iz Smb-a i priča da su otišli iz Ulcinja ne baš zadovoljni čistoćom plaža. Apartman u Budvi di sam prespaval plaćaju 50€, a nema WC papira ni ručnika. Higijena upitna. Navečer u grad, cijene su visoke ko i kod nas, ako ne i više. Sam stari grad je predivan, no poratni sadržaj mi se nije dopao. Nema ničeg izvornog, iz svake birtije trešte cajke, sve prenatrpano štandovima s kineskom robom. No bogatim Rusima i Beograđanima je valjda ovo raj jer ih ima na svakom ćošku. Ujutro se rastajem s ekipom koja je kako poslije saznajem ostala još jedan dan, a onda otišli na Pelješac gdje su proveli ostatak godišnjeg. Mislili su da budu nekaj prišparali u CG.
Pičim dalje. Bar, Ulcinj, ponovo gledam prekrasno more, ali oko ceste tone smeća. Gašo, ministre, poduzmi nešto!
Na CG-Albanskoj granici šou! Na moje pitanje kakve su ceste dalje, CG policajac odgovara: "Nijesam bio nikad, niti neću!", a na albanskoj iz vrtnog šlaufa polijevaju cestu. To prođeš motorom i platiš 10€. U prvom mjestu čekam prelazak preko mosta i jedno desetak ciganske djece me okupira, žica lovu, nabijaju gas na motoru, živo ludilo.
Cesta od Shkodera prema Draču nije loša, jedino kroz mjesta nastaju gužve. Promet je svugdje gust ko da je benzin badava, a litra je jedan i pol euro. O prometnoj kulturi Albanaca je suvišno govoriti. Ko jače kvači. Zakoni ne postoje. Trube rade non-stop. Ušo sam u Drač. Grad je u neku ruku lijep. Dosta se gradi. Manji gradovi su tuga i jad postkomunizma. Imal sam dojam da je albanska najveća privredna grana benzinske, autopraone i pečenje kuruze. Svaki par sto metara jedna. Nisam srel ni jednog bajkera, osim jednog, mislim da je bila Africa Twin. Pozdravljali smo se ko braća. Elbasan, Prrenias i evo me vo Makedonija.
Benzinska
Hoxini memoari
Postkomunizam
Autopraona
Policajac me traži putno osiguranje, no ja se pravim mutav pa me pušta. U Ohridu se muvam sat vremena dok nisam našo Neima bajkera i njegov restoran. Taman još ima jedan krevet za mene. Tu je i grupa slovenskih bajkera, pa je krenulo skopsko pivo i razgovori ugodni. Ohrid je prekrasan i pun turista ko čep. Cijene su niske i to je dobar osjećaj. Noćenje 10€, kava pola €.
Moja malenkost drugi slijeva, širim bratstvo i jedinstvo
Ujutro pijem kavu s Neimom i krećem prema Grčkoj. Fino kroz brda, zavoji i eto me iznad Bitole. Odozgora mi je izgledalo super, no kad sam ušo u nju prolil sam znoja dok sam izašo. GP Medžitlija i bez previše kontrole ulazim u Grčku. Tu sam prvi put i guštam. Ceste su odlične i od Florine do Ptolemaisa vozim po autoputu koji je besplatan. Nema ni daška vjetra, pa i do 140 km na Kleu podnošljivo. Kosani, Grevena, souvlaki za gablec i ulazim u brda za Kalambaku. Tu, nakon cijelog puta, susrećem više motorista, no Grci ne pozdravljaju, pa sam i ja prestal prvi dizat ruku. U brdima je friško, zavoji padaju jedan za drugim. Polako se naziru krajolici Meteora i ostajem zadivljen stijenama koje kao kule stoje svuda okolo. Smještam se u autokampu, u bungalovu, za 15€. Vrlo dobro. Navečer piva Mythos i politički razgovori s Makedoncem koji tu radi. Drugi dan laganica, kratki rukavi i lagano kruženje Meteorima. Samostani su čudo. Iza svakog zavoja sa stijena te čeka drugi. Šest ih je aktivnih, ostali su u ruševinama. Upad je 2€ i pogledal sam Great Meteoro, Varlaam i Agios Stefanos koji su najveći. Unutra je sva sila povijesti i muke koja je stoljećima trajala da se sve to izgradi. Sve se vuklo štrikovima. Danas se dobro ubiru plodovi jer turista ima iz cijelog svijeta. Mjesto obavezno za posjetit. Tu ništa nije obično. Popodne na bazen, pranje robe, dremkica. Baterije se pune, pred menom je Egejsko more, Skopje, Kosovo, Crnogorska brda.
Brda prije Gravene