Ponovo "u sedlu"

mve

New member
Ponovo u „Sedlu“

Nisam dugo tu, na forumu, štoviše vrlo kratko, nisam ni blizu literarnog izričaja i mašte kao neki ovdje čije uratke u slobodno vrijeme čitam u jednom dahu, ali… probati ću napisati svoju priču, ili kako sam se nakon dugo vremena ponovo našao na dva kotača…

Krenuo sam kao i svi, tamo negdje 1984. te kada je prijatelj od svog starog dobio Pony express – ono malo čudo, križanac bicikla i motora , kojega si teral na benzin kada je bilo kinte a na pedale kada smo ga krali iz garaže da bi se vozili. Nije išao brže od malo ozbiljnijeg trčanja, više je stajao nego vozio ali bil je „motor“ hahaha

Malo po malo projahali smo na ( opet njegovom ) Tori motorčeku sa kotačima od tački, pa preko neumrlih automatica, APN-ovaca 15 tica i 17-tica i čega sve ne cijeli kvart, okolicu i malo dalje. Skrivali smo se od tada još Milicije, tu i tamo dobili od njih koju odgojnu preko ušiju, a i od mojih staraca ( da su me tada vidjeli , vjerojatno bi tadašnja Đorđićeva bila godišnji prema onom što me čekalo). Sa vremenom smo i malo odrasli i tam negdje oko napunjene 15-te , frend i ja smo skupili sve moguće ušteđevine i kupili si MZ-a 250…

Dan danas ga se sjetim jer je to konačno bilo nešto što si mogao nazvati MOTOR!! Mogao si uhvatiti preko stotke, mogao si povesti i kakvu curicu iza i općenito, sami smo sebi bili glavne face kad smo se pogledali u zrcalu. „Jurili“ smo gradom, ostavili svaki po par dkg kože po asfaltu ( koja kaciga, oprema ili slično) . Vozili smo ga na sistem parnih i neparnih dana i / ili ko je mao kakvu priliku ili potrebu ili kakvu curu za provozati, uglavnom dani za pamćenje. A motor, nakon neke 3 godine naše vožnje i krpanja i popravaka – ličio je nečemu što bi sastavio Grunf iz Alana Forda, ali je nama bio jedan jedini i neponovljiv.

Nekak u to vrijeme, završavala se srednja škola ( tam oko kraja 1995-te ) , moj frend mi dolazi sa zamolbom da mu posudim neku kintu. Nije bilo malo love u pitanju. Kad sam ga pitao zašto – čovjek veli – kupujem novi motor, tebi poklanjam MZ-u ali meni treba nešto jače . Istini za volju – čovjek se puno više vozio od mene, i bio sve više na našem „zajedničkom“ motoru tako da mi je sve to imalo logike. Ja sam već pikirao na faks, nije bilo vremena za šarafljenje i vozikanje tako da sam se počeo udaljajvati od svega. OK rekoh, i posudim mu svoju ušteđevinu od tog ljeta , koju sam zaradio šljakajući na građevini kod prijatelja od mog starog , i nakon par dana, zvoni mi telefon ( kućni – ne mobitel) i eto ti mog frenda , galami, viče, ukratko – kupio je „praćku“ i dolazi odma do mene da je vidim.

Nije prošlo 10 minuta, čujem tutnjavu pred kućom, izlazim van i gledam njegovu nacerenu facu, a između nogu crno crvena KAWA GPZ 750, mislim 83-ći ili 85-to godište. Ako sam ikada ikoga mrzio , mrzio sam njega taj jedan kratki trenutak dok ga nisam čuo kako govori „Bog te neće – znaš kak ovo ide, probaj odma j…te“. U nevjerici , sjedam na pilu u standardnoj opremi – kratki rukavi i hlače i tenisice, ne vidim i ne čujem ništa osim motora, on mi priča nešto ali ne čujem ni njega, odvrćem gas i krećem i u tom trenu shvaćam što je MOTOR. Nakon pol sata se vraćam sa blesavim osmjehom i čvorugom na čelu jer me jedan bumbar „poljubio“ u pametnu glavu negdje oko Mandlove ( a taman su se semafori otvorili ). Ukratko, lovu mi je vratio, ali sam i ja tog Kawi-ća vozio preko nekoliko puta, dva puta doduše i poljubio cestu sa njega ali mi nije nikada zamjerio.

Završio sam fax, vojsku i sve što je tada tamo tih 2000-tih bilo „obavezno“ i počeo raditi i naravno, konačno sam imao svoje novce u rukama i počeo štedjeti za svoj motor, da se konačno opet možemo voziti, nažalost nikada ga nisam kupio.

Bilo je ljeto 2001.ve, kad sam dobio telefonski poziv, bila je to frendova mama, a kroz suze mi je rekla da njenog sina, moga frenda, prijatelja , buraza, i kako smo se sve zvali međusobno – više nema.. Napustio je ovaj svijet jureći na svojem motoru. Nikada neću zaboraviti taj poziv, njegov sprovod a ni njega, nadam se da postoji nešto iza smrti i da nas i dan danas negdje – odozgora gleda.. Nadam se ako nečega ima „tamo gore“ da se jedan dan i „tamo“ vidimo na cugi..

Lova ušteđena za motor otišla je za autu, a ja od tog dana motore nisam mogao vidjeti na slici a kamo li da bi sjeo i vozio. Trajalo je to dugo, skoro 16 godina, došla je ženidba, moje princeze , i polako i 40-te. I tako sa vremenom počeo sam opet sve više i više ogledavati motore – ponovo.

Napokon prošle godine, na godišnjem , dok smo se moja gospođa i ja izležavali na plaži gledajući klinke kako luduju po moru, rekoh svojoj gospođi :“ Sad kad se vratimo doma, idem položiti vozački i kupiti ću si motor“ – naravno uslijedilo je 100 zašto, 200 prigovora i 300 zajebavanja oko krize srednjih godina i slično, uz na kraju komentar – možeš misliti, nebudeš ga kupio nikad, nebu ti se dalo u autoškolu..

Uglavnom, vratili smo se početkom 8-mog mjeseca i ja sam otišao u autoškolu, i skoro odustao jer sam 30 minuta pokušavao krenuti sa motorom na poligonu pitajući se koji k….c to radim na prvom satu vožnje, krajem 8-mog položio a početkom 9-tog mjeseca 2016-te sam postao ponosni vlasnik svoje Honde CBF 600 iz 2007-me ( nije novo, nije nešto ali je – moje )..

I tako – sada sam opet na motoru, nemam vremena voziti se koliko želim, ali uživam u svakom trenu na motoru, gospođa se isto naviknula i sve češće mi je suputnica ( sama je izrazila želju i svidjelo joj se) a svojim curama sam najcool tata jer imam motor i jer se mogu tu i tam provozati sa tatom po kvartu.

Zašto sam ovo napisao – neznam, vjerojatno ću ići nekima na živce jer drobim neku kliše priču, ali ovo je topic za priče, pa sam ispričao mali dio svoje.

Sorry na tipfelerima i na malo slenga, nije ponavljam, ni blizu pričama ljudi ovdje ali je moje i iz duše…
 
Ja sa gustom procitao  (y)

Bitno da je tebi gust i da se ti dobro osjecas, ispunis si zelju iz mladjih dana, i napravis koji krug u cast pokojnog frenda, njemu bi bilo drago sigurno  (y)
 
Super prica,procitao sam ju sa gustom... (y)
Odmah me podsjetilo kad sam, ako se ne varam, 2001 god, nakon tuceta Tomosa, uzeo dir na AF1-ici... Kad se ventil otvorio imao sam osjecaj da sam Boga za bradu uhvatio...
:LOL:
 
RRi said:
Super prica,procitao sam ju sa gustom... (y)
Odmah me podsjetilo kad sam, ako se ne varam, 2001 god, nakon tuceta Tomosa, uzeo dir na AF1-ici... Kad se ventil otvorio imao sam osjecaj da sam Boga za bradu uhvatio...
:LOL:

Ja se tak danas osjećam kad malo odvrnem gas..  :D jbg vise godina nego onda , uvjetno vise pameti, a ponovo moram učiti sve.. ali uzivam a vjerojatno sam svima osim sebi spor  :D
 
Misliš da sam stalno na brenzi ko semafor hahaha, jbg kriv sam, ima citat iz jednog filma :" čovjek mora biti svjestan svojih ograničenja "
 
ma neeeeeerr,mislio sam na gasiranje od semafora do semafora (y)
 
prpa said:
ma neeeeeerr,mislio sam na gasiranje od semafora do semafora (y)

Nećeš vjerovati ali jako rijetko, previše je kretena na cesti ( znam jer sam Non stop za volanom ) ali ipak me potegne , tu i Tam. Samo neznam zakaj svaki klinac u tatekovom BMW-u se osjeti pozvan nadrkavati "protiv " motora ;)) i da bar imam neki nabrijani motor ... tak da sam po gradu većinom miran ko bubica
 
mve said:
Nećeš vjerovati ali jako rijetko, previše je kretena na cesti ( znam jer sam Non stop za volanom ) ali ipak me potegne , tu i Tam. Samo neznam zakaj svaki klinac u tatekovom BMW-u se osjeti pozvan nadrkavati "protiv " motora ;)) i da bar imam neki nabrijani motor ... tak da sam po gradu većinom miran ko bubica

da ti nije palo napamet utrkivat se kroz grad sa takvima i kad budeš imao motor , recept za katastrofu ziher  :?

inače , vjerujem da si mnoge podsjetio  (y)