Popodnevna prica...

picoda

Well-known member
Popodnevna prica...

Tri su sata. S uzarenog parkinga lokalne kladionice izlazi golf dvojka. Spustena. Prva boja, boja pijeska, drži jos iz TAS-a. Netom ugradjeni kineski xenon budi se usporeno. A zvuk? Da zvuk, zvuk iz bajke. Niklovani zavrsetak ispusnog sistema, ispoliran do visokog sjaja, trudi se nadoknaditi magicni efekt plavkastih neona vidljivih samo nocu. "Samo par za dvaest iljada. Uvik mi par fali, mater mu jebem.", promrmlja vozac poluzadovoljno, nonsarlantno izbacivsi otvrdnuli lakat na zracno hladjenje. Oko unutrasnjeg retrovizora zamrsena igra krunice i mirisnog borica zaostalog iz doba ponosnog pranja vozila stapicem za usi. Dok ljevica pridrzava vuneni volan, slobodna ruka prebire po kasetama na sjedistu suvozaca. Pogled na odabrani nosac zvuka. Thompson & Ceca - MIX. "To!", izusti, pa iskusnim pokretom ubaci trakasti nosac zvuka u zadnju generaciju uredjaja koja ga podrzava. Velicanje izvora male rijecice Dalmatinske zagore, blagim urlikom dopire iz usta na kojima su neki stomatolozi uzeli novac. Crni blaupunkt zvucnici, jos iz prve ugradnje, pojacani rodjakovom kutijom u prtljazniku, drhte stvarajuci rezonantni prizvuk. Uz pomoc kafene obloge prednjih vrata. Na zadnjem sjedistu, nadaleko poznatom zenama diljem opcine, vjetar se igra novim brojem plejboja. Zeleni paket elektroda ceka da zavrsi balkonsku ogradu kuce na selu, a sest balota pod sjedistem, plese u nekom svom ritmu. Iznad, na plasticnom pokrovu prtljaznika, usporeno njise glavica plasticnog dobermana. Poklon voljenog strica iz Njemacke. Prekrasnu liniju zadnjeg kraja zaokruzuje narandzasta jegermajster naljepnica. "Ne bi ga minja da mi ferarija dadu", promrmlja i pokretom stare iskusnjare, s medjugasom, ubaci u nizu brzinu. Fau-ve zaurla, propne se i odjuri u grad.

U gradu guzva. "Mater im jebem, njima i guzvi. Nikad doma necu doc. Oladit ce se sve sta je tuka spremila. Ko ga jebe, nek ugrije i tako nije za nista drugo, pizda joj materina.", razmislja nas junak dok se vozilom siri milozvucni glasic Arkanove prileznice. Odjednom, iz nicega, desetak motora projuri lijevom stranom obilazeci guzvu. Nas junak se trgne, lakat prezivi za milimetar. "Mater im jebem drogerasku, dok posten svit ceka u redu oni se ludiraju. Sve to triba pobit i pozatvarat!" Pogled u retrovizor. Dolazi jos jedan. "A ti nes proc! Nece mene niko jebat! Nisam se ja za ovo borija." Motor se priblizi polako. Nas junak polozi obje ruke na vuneni kaputic volana cekajuci pogodan trenutak. Kroz glavu mu prolaze slike cekanja na polozaju. "Koliko smo samo janjaca satrali gori", uzdahne i prisjeti se svega. Ranjavanje. U kaficu na povratku s terena. "Opalila papovka sama, majku joj njezinu. Ona konobarica me zamantala." Motor prolazi pored vrata, skine ga s misli. Na motoru dvoje. Mlado, naguženo, celjade na zadnjem kraju, majica kratka, bubrezi pod vjetrom. Kaciga na glavi. "Kurbetina", promisli, "S ovim drogerasima se druzit. Da bi joj ja."  Kad motor dosegne razinu haube, ruke odrade nagli trzaj ulijevo. Prednji blatobran dodirne zadnju gumu. Dvokotac izgubi putanju i zavrsi svoj cestovni ples u jarku na suprotnoj strani. "Eto ti na", promrmlja, otvori sjenilo za sunce i napravi sljedecu recku u nizu.

Nakon jos jedne od uplata na sigurne parove, dolazi kuci nesvakidasnje zadovoljan. S vrata glasno upita za rucak, skidajuci cipele. Odgovora nema. Ponovi pitanje uz slasnu psovku upucenu odabranici. Opet muk. Bacivsi pogled na veliki goblen posljednje isusove vecere, uputi se hodnikom u kuhinju. Na stednjaku zagoren rucak. U zraku miris plina. Otvora prozore i uz rafal psovki obecava supruzi smjestaj na lokalnom groblju. Telefon. Podize slusalicu uz glasno "Ko je?" Uplakani glas s druge strane izusti: "U bolnici sam, mala je pala s motora. Nije dobro, neki ih je kreten gurnija s ceste." Slusalica padne, a bolan urlik propara zrak....
 
      ...itekako dobro se sjećam te priče  (y).
      Postoje neka pravila pisanja. Recepti, kao kad spremaš neko jelo. I moraš ih se držati inače će ono što serviraš na stol pred goste biti problem pojesti. Ovo što si ti nama servirao je poslastica. Daj si truda i još ponešto napiši. Uopće je nebitno jel od tog 'gubitka vremena' imaš neke koristi ili ne. Obraduj i sebe i druge. To zadovoljstvo nema cijene, znaš i sam... 
 
Nažalost prerealna priča (y), meni su ipak draže bajke. :misli: :neznam: :LOL:
 
picoda said:
Popodnevna prica...

Tri su sata. S uzarenog parkinga lokalne kladionice izlazi golf dvojka. Spustena. Prva boja, boja pijeska, drži jos iz TAS-a. Netom ugradjeni kineski xenon budi se usporeno. A zvuk? Da zvuk, zvuk iz bajke. Niklovani zavrsetak ispusnog sistema, ispoliran do visokog sjaja, trudi se nadoknaditi magicni efekt plavkastih neona vidljivih samo nocu. "Samo par za dvaest iljada. Uvik mi par fali, mater mu jebem.", promrmlja vozac poluzadovoljno, nonsarlantno izbacivsi otvrdnuli lakat na zracno hladjenje. Oko unutrasnjeg retrovizora zamrsena igra krunice i mirisnog borica zaostalog iz doba ponosnog pranja vozila stapicem za usi. Dok ljevica pridrzava vuneni volan, slobodna ruka prebire po kasetama na sjedistu suvozaca. Pogled na odabrani nosac zvuka. Thompson & Ceca - MIX. "To!", izusti, pa iskusnim pokretom ubaci trakasti nosac zvuka u zadnju generaciju uredjaja koja ga podrzava. Velicanje izvora male rijecice Dalmatinske zagore, blagim urlikom dopire iz usta na kojima su neki stomatolozi uzeli novac. Crni blaupunkt zvucnici, jos iz prve ugradnje, pojacani rodjakovom kutijom u prtljazniku, drhte stvarajuci rezonantni prizvuk. Uz pomoc kafene obloge prednjih vrata. Na zadnjem sjedistu, nadaleko poznatom zenama diljem opcine, vjetar se igra novim brojem plejboja. Zeleni paket elektroda ceka da zavrsi balkonsku ogradu kuce na selu, a sest balota pod sjedistem, plese u nekom svom ritmu. Iznad, na plasticnom pokrovu prtljaznika, usporeno njise glavica plasticnog dobermana. Poklon voljenog strica iz Njemacke. Prekrasnu liniju zadnjeg kraja zaokruzuje narandzasta jegermajster naljepnica. "Ne bi ga minja da mi ferarija dadu", promrmlja i pokretom stare iskusnjare, s medjugasom, ubaci u nizu brzinu. Fau-ve zaurla, propne se i odjuri u grad.

U gradu guzva. "Mater im jebem, njima i guzvi. Nikad doma necu doc. Oladit ce se sve sta je tuka spremila. Ko ga jebe, nek ugrije i tako nije za nista drugo, pizda joj materina.", razmislja nas junak dok se vozilom siri milozvucni glasic Arkanove prileznice. Odjednom, iz nicega, desetak motora projuri lijevom stranom obilazeci guzvu. Nas junak se trgne, lakat prezivi za milimetar. "Mater im jebem drogerasku, dok posten svit ceka u redu oni se ludiraju. Sve to triba pobit i pozatvarat!" Pogled u retrovizor. Dolazi jos jedan. "A ti nes proc! Nece mene niko jebat! Nisam se ja za ovo borija." Motor se priblizi polako. Nas junak polozi obje ruke na vuneni kaputic volana cekajuci pogodan trenutak. Kroz glavu mu prolaze slike cekanja na polozaju. "Koliko smo samo janjaca satrali gori", uzdahne i prisjeti se svega. Ranjavanje. U kaficu na povratku s terena. "Opalila papovka sama, majku joj njezinu. Ona konobarica me zamantala." Motor prolazi pored vrata, skine ga s misli. Na motoru dvoje. Mlado, naguženo, celjade na zadnjem kraju, majica kratka, bubrezi pod vjetrom. Kaciga na glavi. "Kurbetina", promisli, "S ovim drogerasima se druzit. Da bi joj ja."  Kad motor dosegne razinu haube, ruke odrade nagli trzaj ulijevo. Prednji blatobran dodirne zadnju gumu. Dvokotac izgubi putanju i zavrsi svoj cestovni ples u jarku na suprotnoj strani. "Eto ti na", promrmlja, otvori sjenilo za sunce i napravi sljedecu recku u nizu.

Nakon jos jedne od uplata na sigurne parove, dolazi kuci nesvakidasnje zadovoljan. S vrata glasno upita za rucak, skidajuci cipele. Odgovora nema. Ponovi pitanje uz slasnu psovku upucenu odabranici. Opet muk. Bacivsi pogled na veliki goblen posljednje isusove vecere, uputi se hodnikom u kuhinju. Na stednjaku zagoren rucak. U zraku miris plina. Otvora prozore i uz rafal psovki obecava supruzi smjestaj na lokalnom groblju. Telefon. Podize slusalicu uz glasno "Ko je?" Uplakani glas s druge strane izusti: "U bolnici sam, mala je pala s motora. Nije dobro, neki ih je kreten gurnija s ceste." Slusalica padne, a bolan urlik propara zrak....
(y)  8) super

... zaplet možda i nije nešto, ali opisi  :mrgreen:  :LOL:
 
DADO+ said:
(y)  8) super

... zaplet možda i nije nešto, ali opisi  :mrgreen:  :LOL:

    ...u kratkoj priči opisi jesu dio zapleta. I to bitan. Inače bi čitava priča stala u dvije rečenice. Ovdje imaš moju "O zabavi i prekidima" i ima identičnu strukturu. To su oni 'recepti' koje sam spomenuo.
 
super priča, to sam čitao, ali vrijedi da ima svoju temu,

napiši još koju  (y) imaš žicu  (y)
 
OldBoy said:
      ...itekako dobro se sjećam te priče  (y).
      Postoje neka pravila pisanja. Recepti, kao kad spremaš neko jelo. I moraš ih se držati inače će ono što serviraš na stol pred goste biti problem pojesti. Ovo što si ti nama servirao je poslastica. Daj si truda i još ponešto napiši. Uopće je nebitno jel od tog 'gubitka vremena' imaš neke koristi ili ne. Obraduj i sebe i druge. To zadovoljstvo nema cijene, znaš i sam...

Fala puno.

Mislim da necu, a evo i zasto. Kod pisanja postoje razlike koje donekle iskusni citac lako uoci. Dok citam tvoje price osjecam nesto...nekakav gust, stvaralacki zanos. Izlazi to iz teksta. Kod ove pricice to nije slucaj iz jednostavnog razloga. Napisano u hipu...kombinacija dosade i radoznalosti. Cisto da probam...da vidim mogu li nesto nasvrljat. Al bez gusta. Nisam lud za pisanjem.

Doduse, postoji jedno o cemu volim pisat. To su putovanja. Samo ni tu ne gustam zbog samog pisanja vec zbog ponovnog prolaska kroz ono sto me cini sretnim. I nema to tezinu ko ozbiljni tekstovi pa si mozes dopustit svakakve pizdarije... :mrgreen:

Uglavnom, pisanje je tesko...naporan posao. Divim se ljudima koji to rade. Posebno onima koji to rade dobro i pod pritiskom rokova. Deadline odvaja majstore od prosjeka... :mrgreen:

I zato...OldBoy..dosta je bilo zajebancije dohvati se tipkovnice... (y)
 
Do jaja  (y)
Pogotovo opis krkana  :naklon: kakvih je nažalost pregršt i u svakodnevnom životu ...
 
Prije par godina čitana .Ali nij naodmet se prisjetiti.
 
Deja vu  :mrgreen:

rekoh pa to sam već čitao,a ono fakat jesam  :mrgreen:

fino ispričano,slikovito...nastavi  (y)