bob
Member
Ohrabren s ovih 500-tinjak vaših klikova na predhodnu priču, odlučio sam se još malo svojih razmišljanja podijelit sa vama.
Bio je to jedan od onih dana kad je požalio što se rodio. U glavi mu je bubnjalo a mučnina koja se propinjala iz utrobe nagovještavala je rezime. Dok je brisao zapuštenu bradu i buljio u lokvu sadržaja svog želuca nebo je proparao bljesak, zaglušujuća grmljavina koja je usljedila i krupne kapi naglo su ga otrijeznili. Kiša je sve jače lijevala i on napokon skupi dovoljno snage i koncetracije da ustane.
Baci još jedan pogled na sad razvodnjenu gomilu sadržaja svog želuca koji je u laganom potočiću stremio ka jarku. Kiša je sve jače pljuštala a njemu su se polako vraćale slike prošle večeri.
Nakon cjelodnevnog besciljnog lutanja i uživanja prolaženjem kroz pitoreskne krajolike, uz rub ceste ugleda tablu sa natpisom „ranč“ nacrtanim nešto nalik na krevet. To u njemu probudi želju za odmorom i shvati da već tri dana nije pošteno spavao ni jeo. Uz škripu guma zaustavi motor, okrene se i zaputi sporednim putem u smjeru tog ranča. Kroz šumarak koji je zaklanjao pogled na glavnu cestu dospije pred lijepu drvenu katnicu, urednog okoliša, cvijeća na prozorima, širokog trijema sa par stolova i ljuljačkom na kraju.Dim koji se lagano izvijao iz dimnjaka nagovještavao je domaćinsku atmosferu.
Nije bio bez love.
Par zadnjih poslova ,istina, sa ruba zakona, donijelo mu je popriličan profit i zahvaljujući njemu već je nekoliko ljetnih mjeseci na zasluženom odmoru.
Lagano se zaustavi na sipinom, vjerojatno iz obližnjeg kamenoloma, tvrdo utabanom parkingu i poučen iskustvom iz džepa na bisagama izvadi drvenu pločicu veličine dlana koju nehajno baci pod bočni nogar, namjesti nogom i tek onda nanj nasloni teški motor.
Lagano se izravna i krene prema otvorenim vratima i tamnoj unutrašnjosti lokala. Zastane na ulazu da mu se oči naviknu na tamniju unutrašnjost.
Dobar dan, iz pravca šanka dopre cvrkutav glasić.
Dobar dan, odgovori smještajući se za slobodan stol pokraj vrata.
Kako je to zanimljivo, jedva čekaš da protegneš noge i onda nakon par koraka zgrabiš prvu dostupnu stolicu da u nju smjestiš dupe.
Na drugom kraju prostorije, trojica, vjerojatno stalnih gostiju, za stolom su, zatečeni njegovom pojavom prestali prebacivati karte. Desni od njih, grubih crta lica i krupne građe sa šibicom u kutu usana buljio je u njega.
Ovog ne bi bilo ugodno sresti u mraku, pomisli, i neugodna jeza mu prođe preko leđa.
Srednji, očito najmlađi, svoje cerekanje je prekinuo podizanjem pivske flaše ka ustima.
Treći, suhonjavi, nije micao pogled sa karata u svojim rukama. Nastavljamo ili ne, izusti prema svojim suigračima.
Prvi se lagano zakrene prema šanku i glavom mahne prema mom stolu.
Iza šanka se pojavi totalna suprotnost dosadašnjem prizoru. Dugonoga brineta na vrtoglavo visokim štiklama, svjetlo plavoj haljinici koja se svojim doljnjim krajem opasno približila onoj magičnoj granici sa koje većina nas nesvjesno ne može skrenuti pogled.
Izvolite, progovori glasić dok je lagano lelujala prma njegovom stolu.
Huh, počešao je zapuštenu bradu, podigao pogled prema gore.
Smeđa kosa u valovima je zaokvirila nježne crte lica koje su u potpunosti odgovarale glasu. Šminka je bila decentna i u potpunosti vršila svoju svrhu. Sjenilom jeistakla velike tamne oči, a rumenilom pune usne iza kojih su se ukazivali bijeli zubići. Pogled klizne naniže u dobro popunjeni dekolte sa čijih rubova je izvirivala tamna čipka grudnjaka.
Bio je zatečen, nešto ovakovo nije očekivao.Pivo, izusti, a zatim bih nešto i pojeo.
Imamo gotov gulaš, procvukuće ona, ili sa roštilja ako želite.
Mmmmmm žlica...to se traži, može gulaš i još jedno pivo.
Uskoro stiže obilna porcija u dubokoj keramičkoj zdjeli, tanjur iz istog kompleta, pribor za jelo, košarica svježe narezanog kruha i dva piva. Tek sad je shvatio koliko je zapravo gladan.
Navali na hranu. Jeo je brzo i obilno zalijevao pivom. Ugodna toplina širila mu se udovima a umor i neprospavane noći činili su svoje.
Brineta lelujavo iz pravca kuhinje odnese veliku zdjelu za stol one trojice. Uskoro prostoriju ispune mirisi slasne hrane , zvukovi zveckanja žlica po tanjurima.
Molim vas, reče glasno, još jedno pivo. Uto se sa svoje stolice podigne onaj krupni tip sa šibicom u ustima, priđe njegovom stolu i hineći ljubaznost obrati mu se...
Ne bih želio biti nepristojan, reče, ali teška su vremena, a vi radite popriličan ceh pa bi volio biti siguran da to možete i platiti,
Svakako odgovori, nehajno se maši ka unutarnjem džepu, izvuče smotuljak novčanica, odrola jednu tisućicu, stavi na stol i upita:
Hoće li biti dostatno i za sobu, tri dana nisam pošteno spavao.
Od pogleda na novce krupnome zasjaje oči, proguta knedlu, oo, da bit će...za tu lovu, lagano se nagne prema njemu, mala ti može i krevet zagrijati. Naceri se pokazujući žute zube...ak si zainteresiran, namigne.
Mala! Vikne, daj čovjeku pivo, na račun kuće, i budi pristojna, doda tiše.
Bio je to jedan od onih dana kad je požalio što se rodio. U glavi mu je bubnjalo a mučnina koja se propinjala iz utrobe nagovještavala je rezime. Dok je brisao zapuštenu bradu i buljio u lokvu sadržaja svog želuca nebo je proparao bljesak, zaglušujuća grmljavina koja je usljedila i krupne kapi naglo su ga otrijeznili. Kiša je sve jače lijevala i on napokon skupi dovoljno snage i koncetracije da ustane.
Baci još jedan pogled na sad razvodnjenu gomilu sadržaja svog želuca koji je u laganom potočiću stremio ka jarku. Kiša je sve jače pljuštala a njemu su se polako vraćale slike prošle večeri.
Nakon cjelodnevnog besciljnog lutanja i uživanja prolaženjem kroz pitoreskne krajolike, uz rub ceste ugleda tablu sa natpisom „ranč“ nacrtanim nešto nalik na krevet. To u njemu probudi želju za odmorom i shvati da već tri dana nije pošteno spavao ni jeo. Uz škripu guma zaustavi motor, okrene se i zaputi sporednim putem u smjeru tog ranča. Kroz šumarak koji je zaklanjao pogled na glavnu cestu dospije pred lijepu drvenu katnicu, urednog okoliša, cvijeća na prozorima, širokog trijema sa par stolova i ljuljačkom na kraju.Dim koji se lagano izvijao iz dimnjaka nagovještavao je domaćinsku atmosferu.
Nije bio bez love.
Par zadnjih poslova ,istina, sa ruba zakona, donijelo mu je popriličan profit i zahvaljujući njemu već je nekoliko ljetnih mjeseci na zasluženom odmoru.
Lagano se zaustavi na sipinom, vjerojatno iz obližnjeg kamenoloma, tvrdo utabanom parkingu i poučen iskustvom iz džepa na bisagama izvadi drvenu pločicu veličine dlana koju nehajno baci pod bočni nogar, namjesti nogom i tek onda nanj nasloni teški motor.
Lagano se izravna i krene prema otvorenim vratima i tamnoj unutrašnjosti lokala. Zastane na ulazu da mu se oči naviknu na tamniju unutrašnjost.
Dobar dan, iz pravca šanka dopre cvrkutav glasić.
Dobar dan, odgovori smještajući se za slobodan stol pokraj vrata.
Kako je to zanimljivo, jedva čekaš da protegneš noge i onda nakon par koraka zgrabiš prvu dostupnu stolicu da u nju smjestiš dupe.
Na drugom kraju prostorije, trojica, vjerojatno stalnih gostiju, za stolom su, zatečeni njegovom pojavom prestali prebacivati karte. Desni od njih, grubih crta lica i krupne građe sa šibicom u kutu usana buljio je u njega.
Ovog ne bi bilo ugodno sresti u mraku, pomisli, i neugodna jeza mu prođe preko leđa.
Srednji, očito najmlađi, svoje cerekanje je prekinuo podizanjem pivske flaše ka ustima.
Treći, suhonjavi, nije micao pogled sa karata u svojim rukama. Nastavljamo ili ne, izusti prema svojim suigračima.
Prvi se lagano zakrene prema šanku i glavom mahne prema mom stolu.
Iza šanka se pojavi totalna suprotnost dosadašnjem prizoru. Dugonoga brineta na vrtoglavo visokim štiklama, svjetlo plavoj haljinici koja se svojim doljnjim krajem opasno približila onoj magičnoj granici sa koje većina nas nesvjesno ne može skrenuti pogled.
Izvolite, progovori glasić dok je lagano lelujala prma njegovom stolu.
Huh, počešao je zapuštenu bradu, podigao pogled prema gore.
Smeđa kosa u valovima je zaokvirila nježne crte lica koje su u potpunosti odgovarale glasu. Šminka je bila decentna i u potpunosti vršila svoju svrhu. Sjenilom jeistakla velike tamne oči, a rumenilom pune usne iza kojih su se ukazivali bijeli zubići. Pogled klizne naniže u dobro popunjeni dekolte sa čijih rubova je izvirivala tamna čipka grudnjaka.
Bio je zatečen, nešto ovakovo nije očekivao.Pivo, izusti, a zatim bih nešto i pojeo.
Imamo gotov gulaš, procvukuće ona, ili sa roštilja ako želite.
Mmmmmm žlica...to se traži, može gulaš i još jedno pivo.
Uskoro stiže obilna porcija u dubokoj keramičkoj zdjeli, tanjur iz istog kompleta, pribor za jelo, košarica svježe narezanog kruha i dva piva. Tek sad je shvatio koliko je zapravo gladan.
Navali na hranu. Jeo je brzo i obilno zalijevao pivom. Ugodna toplina širila mu se udovima a umor i neprospavane noći činili su svoje.
Brineta lelujavo iz pravca kuhinje odnese veliku zdjelu za stol one trojice. Uskoro prostoriju ispune mirisi slasne hrane , zvukovi zveckanja žlica po tanjurima.
Molim vas, reče glasno, još jedno pivo. Uto se sa svoje stolice podigne onaj krupni tip sa šibicom u ustima, priđe njegovom stolu i hineći ljubaznost obrati mu se...
Ne bih želio biti nepristojan, reče, ali teška su vremena, a vi radite popriličan ceh pa bi volio biti siguran da to možete i platiti,
Svakako odgovori, nehajno se maši ka unutarnjem džepu, izvuče smotuljak novčanica, odrola jednu tisućicu, stavi na stol i upita:
Hoće li biti dostatno i za sobu, tri dana nisam pošteno spavao.
Od pogleda na novce krupnome zasjaje oči, proguta knedlu, oo, da bit će...za tu lovu, lagano se nagne prema njemu, mala ti može i krevet zagrijati. Naceri se pokazujući žute zube...ak si zainteresiran, namigne.
Mala! Vikne, daj čovjeku pivo, na račun kuće, i budi pristojna, doda tiše.
