Priča bajkera Flomića
- Thread starter flâner
- Start date
frankenstein
Member
flâner
New member
Opkoračila ga je, utisnula koljena u debelu spužvu ležaja i uspravila se, a on je uživao u pogledu na trokutić, sretan što šumicu nije izbrijala, već samo skratila. Povukla mu je hlače prema dolje. Iskočio je njegov uspravljeni klip. Naslonila se šumicom na njega i lagano pomicala. Nagnula se prema naprijed, tako da joj je mogao obuhvatiti grudi. Kad je osjetila da je već jako vlažna, izdigla se, lagano ga uzevši u sebe, jer bio je još uvijek pomalo preširok za nju. Kad se nataknula do korijena, nježno je kružila bokovima i ljubila ga dugim poljupcima. Danijel ju je uhvatio za guzu, čvrsto stisnuo i počeo se lagano zabijati. Od njihovih pokreta, ležaj se pokrenuo. Oboje su žmirili i osim dodira tijela, osjećali ljuljanje, kao da su na valovima mora. Ljuljali su se sve jače, a zatim prestali s pokretima, jer im se učinilo da bi mogli pasti s ležaja. Ustali su. Lorena se okrenula prema ogradi. Prislonio se uz njena leđa, ljubio joj vrat, nježno stiskao grudi i dodirivao trbuh. Šapnuo je:
- Pođi malo naprijed i sagni se.
Ona je spremno zakoračila, sagnula se i uhvatila rukama za ogradu, pokazavši mu svoju raskošnu guzu. Prije nego se približio, na tren je pogledao tu ljepotu. Zatim je ponovo utonuo u njezinu vrelinu, uhvatio ju za bokove i klizio, isprva lagano, a zatim sve brže. Nije mogao razaznati uživa li više kad je uspravan i zabija se duboko ili kad se privije uz nju, rukama joj obuhvati grudi i klizi polakše, tako da je dulje vrijeme ponavljao jedno, a zatim drugo. Ona je ubrzano disala i uzvraćala mu pokretima.
– Ovako mi se jako sviđa! – rekla je uspuhanim glasom.
Kad je osjetio da joj koljena popuštaju, lagano se izvukao, hitro skinuo spužvu s ležaja, prostro na glatku podlogu terase, te Lorenu lagano spustio na leđa. Gledala ga je blistajući i podigla koljena, a on je ponovo uklizao u nju. Osjećao je kako ga obuhvaća punom dužinom, uživao je u njoj. Ona je uživala dajući mu se. Još uvijek su bili nov par, pa je Danijel promatrao njezino lice i pokušavao otkriti je li joj se više dopada kad se miče kratko i brzo ili sporije i dugačko, dopada li joj se više samo na vrhu ili kad je zabijen punom dužinom. Dugo je tako istraživao, iako se na njezinom licu vidjelo da joj se sve sviđa, a u pogledu je čitao da ga voli i da je sretna što je s njim. Počela je glasno uzdisati, Danijel nije prestajao. U jednom trenutku bila je još glasnija i počela se uvijati prožeta vrhuncem.
– Stani. Stani. Sad sasvim lagano. – prošaptala je, a Danijel ju je poslušao.
Ponovo su valovi užitka prošli njezinim tijelom, a nakon toga se smirila, gledajući ga blistavim pogledom.
– Možemo li sad malo odmoriti? – mazno je rekla.
- A, dobro, al' tek smo počeli. – rekao je Danijel zadovoljno.
- Hm, da, ali još nisam navikla na te tvoje početke od sat vremena. Ipak sam ja još mala! – mazila se.
Danijel se spustio na bok pored nje, stavio joj ruku pod glavu, nježno ju ljubio i lagano dodirivao.
Kad su se malo odmorili, Lorena je poskočila:
- Nisam te ni pitala jesi li gladan. Idem prirediti nešto za ručak, a ti malo pospremi terasu.
- Premjestit ću ti karticu u novi telefon, donio sam ti isti onakav kakav ja imam.
- Lijepo. Donesi nam i bočicu crnog vina iz podruma, molim te.
Nakon ručka su se goli ispružili u širokom krevetu, u hladu kućice, zagrlili se, pokrili plahtom koja je mirisala na lavandu i malo odrijemali.
Danijel se probudio prvi. Ležao je na lijevom boku, pored nje, ona je ležala na leđima, pa ju je nestašno ljubio po trepavicama, sve dok nije otvorila oči. Sretno se smješkao kad je vidio da ona još uvijek lebdi između sna i jave, gledajući ga kao da nije sigurna je li doista tu. Uzvratila mu je poljubac, a on ju je polako i nježno dodirivao po trbuhu, grudima, bokovima, a zatim i po šumici. Kad je osjetio da su mu prsti vlažni od njezinog soka, šapnuo je:
- Sad bi mogli jedan „plusić“?
- Ah, kad se baš mora. – rekla je kroz smijeh, ležeći na leđima i podigla koljena.
Danijel se podvukao ispod, još uvijek ležeći na boku, tako da su doista tijelima načinili križić. Naslonio je svoj klip na njezinu brazdu i sasvim lagano se micao, sve dok nije utonuo u nju. Isprva je bio nježan, uživao je gledajući i dodirujući. Nakon toga je počeo žešće. Ona mu se namještala i uzvraćala pokrete. Micao se i dirao prstima po šumici, sve dok nije došla do vrhunca, još glasnije nego prvi put. No, ovaj put nije tražila da uspori, nego ga je poticala da se zabija u nju, sve dok ju uz glasne uzdahe nije ispunio svojim sokom. Ostali su zagrljeni, nježno se ljubili, sve dok ponovo nisu zadrijemali.
Probudili su se nakon pola sata.
- Striček, meni se ne da ići pod tuš. – podbadala ga je – Idemo se radije okupati u moru?
- Dobro, šefice! – smijuckao se Danijel.
Spustili su se stazicom kroz šumarak do obale. U blizini nije bilo nikog, pa su se mogli kupati bez odjeće. Nisu mnogo plivali, više vremena su proveli ležeći u plićaku i ljubeći se. Ljubili su se nježno i na prostiraču, na koji su legli, dok ih je sunce sušilo.
- Mogli bi smo na večeru kod „Pegule“?
- Dobra ideja, hoćemo li motorom?
- Ne. Bolje je da idemo mojim autićem.
Vratili su se na terasu. Danijel je skinuo kofere s motora, u njima pronašao žutu pamučnu košulju s kratkim rukavima, pamučne bijele hlače i bijele tenisice. Hitro se obukao, ne mareći što je malo izgužvan.
Iz kućice je izašla Lorena, u blještavo bijelom grudnjaku i bijelim gaćicama s izvezenim leptirićem. Bila je u crnim sandalama s veoma visokom petom, koje su dodatno privlačile pogled remenčićima ovijenim do trećine prelijepih listova. U rukama je nosila dvije haljine.
- Koju haljinu da odjenem?
Danijel je odabrao bijelu haljinu od konca, koja je imala crno izvezenog vuka i vučicu. Ponovo je nestala u kući i nakon nekog vremena se vratila, s malo crvenila na usnama i mnogo plavetnila koje je naglašavalo njezine lijepe oči. Zagrlio ju je, blago poljubio u vrat i udahnuo njezin miris.
- Izmučio si me, a sad se pobrini da me nahraniš! – mazno je rekla i tutnula mu ključeve automobila u ruku.
Večerali su salatu od hobotnice, popili malo ohlađenog bijelog vina, a tad se na terasi ispred restorana pojavio prosjedi tip, sjeo za klavijature i zasvirao. Pogledali su se, Danijel joj je pružio ruku i poveo ju van. Glazbenik je birao nježne skladbe, tako da su se njih dvoje lagano kretali dodirujući se tijelima. Kad je počela malo brža glazba, šapnula mu je:
- A sad me, molim, vrati doma, malo sam umorna.
On je lagano vozio i upitao:
- Imaš li još mnogo posla oko knjige?
- Prvu sam prevela, ostao mi je samo indeks. To je izuzetno dosadno prevoditi, ali ako se potrudim, mogla bih ga sutra dovršiti. Ispred roka sam čitavih tjedan dana, pa bih mogla toliko uživati s tobom i tek onda početi drugu knjigu.
- Kad počneš raditi na drugoj knjizi, neće te smetati da sam i dalje tu?
- Ti bi mogao ostati i više od tjedan dana?
- Mogao bih ostati sve dok ti ne dosadim.
- Ako mi nikad ne dosadiš, mogao bi ostati do kasne jeseni, jer tek tada mislim ići nazad u Zagreb?
- I do jeseni bih mogao ostati.
- Oh, to je izvrsno! Nećeš mi smetati, ali ja ću prevoditi bar po sedam sati svaki dan, pa ti možeš puno spavati, malo kuhati ili čitati dok ja radim.
- Neće mi biti dosadno. Mislim da bih mogao početi graditi mali katamaran, nacrte sam nabavio još pretprošle godine. Vjerujem da će mi Makazica iznajmiti dio svoje radionice. Ionako mu je prevelika.
- A što je s tvojim poslom?
- Snaći će se i bez mene. Skoknuti ću za tjedan dana doma, pa ću se vratiti s autom i prikolicom. Usput ću dati otkaz.
- Baš lijepo, bojala sam se da ću te morati nagovarati da ostaneš, a ti si već sve isplanirao. – sretno se osmjehivala.
Kad su došli do kućice, on je sjeo u kut ležaja na terasi, ona je skinula sandale i legla tako da joj je glava bila u njegovom krilu. Lagano je ljuljao ležaj i dirao ju po kosi. Nakon nekog vremena usnula je. Kad je osjetio da već čvrsto spava, ustao je i odnio ju u krevet. U polusnu mu je pomogla da joj skine haljinu. Legao je pored nje i još malo ju mazio, tako da je ponovo čvrsto usnula.
Ujutro ga je probudio miris hrane. Lorena je pjevušila i postavljala doručak na terasi.
- Jednom si mi rekao da voliš doručkovati pečena jaja sa sirom i vrhnjem, nadam se da ti je to dosta?
- Još bih molio pola litre hladnog mlijeka, znaš da mi mladi to pijemo. – zafrkavao se - Poslije doručka krenut ću u Zadar. Znam da se kaže da je rodbina dobra i Bog bi ju imao, ali je red da ih obiđem, nisam bio dvije godine. Vratit ću se na večeru.
Otišao je izgurati motor do puta i obući se. Za to vrijeme Lorena je nazvala baku, kratko razgovarala, ostavila svoj telefon na stolu pored njegovog i otišla u kuhinju. On je već bio u opremi, došao do stola, pokupio telefon, stavio ga u džep na prsima jakne, ušao u kuhinju, zagrlio ju i poljubio:
- Mišu mali, pazi na sebe, začas ću se vratiti!
Za malo više od sat vremena bio je u Zadru. Zaustavio se ispred prodavaonice s natpisom „Irud Commerce“ i izvadio telefon, da vidi je li ga tko zvao. Imao je jedan propušten poziv, bilo je čudno što je na ekranu pisalo da ga je zvao Danijel Z. Uzvratio je poziv i nasmijao se kad mu se javila Lorena.
- Čuj, mali, izgleda da si uzeo moj telefon, a ostavio mi svoj?
- Slobodno se javi ako me tko bude zvao. Pogledaj i poruke, ako ti se učini da je nešto bitno, nazovi me. Ako pak tebe netko zove, reći ću da sam tvoj osobni tajnik i preuzeti poruku.
- Ha, ha, ha! Bit će veoma zabavno ako nazove moja mama, ali može!
Ušao je u trgovinu. Jedna od djevojaka koje su tamo radile povela ga je u ured na katu. Tamo se kratko pozdravio s Irudom:
- Šverceru stari, šetao sam obalom i slučajno sam našao jedan suvenir. – rekao je pružajući mu pištolj.
Irud ga je svojim iskusnim okom pregledao, za par trenutaka rasklopio i rekao: - Dobra roba. Nekorištena. Nudim ti pola cijene novog.
- Dogovoreno.
Danijel je spremio u džep snop novčanica i pozdravio se.
Obišao je sestrića, ručao kod sestrične, popodne šetao po Polutoku i predvečer se zaputio natrag na Pag.
Kad je došao do kućice, Lorena je sjedila za stolom na terasi. Sišao je s motora i skinuo kacigu, te ju pošao poljubiti, ali je na njezinom licu vidio da nešto nije u redu. Bila je smrknuta. Sjeo je za stol, preko puta.
- Dogodilo se nešto strašno?
- To još ne znam.
- A kad ćeš znati?
- Kad mi objasniš dvije stvari.
- Koje dvije?
- Prvo ovo! – rekla je i gurnula mu pod nos mobitel.
Na ekranu je bio ispisan broj, jer pošiljatelj nije bio upisan u imenik, a poruka je glasila:
- Pustila sem ti majhno darilce pod blazino in izgleda da ga še nisi našel? Čez tri dni odidem iz Portoroža proti Grčiji z Mini Transatom. Če si želiš jadrat z menoj, oglasi se!
- To je lako objasniti. Kad sam krenuo na put, bila je noć, prestigla me stara prijateljica, koju nisam vidio više od deset godina. Natjeravali smo se motorima, pala je i onda je prespavala kod mene. Ja sam spavao u fotelji, a ona u krevetu. Drugi dan se vratila doma u Maribor.
- I ostavila ti je dar pod jastukom?
- Točno. Ostavila je maramu pod jastukom. U njoj je bila njezina posjetnica, ali nisam upisao broj, nije mi potreban.
- Kako to da ona ima tvoj broj?
- Dao sam joj broj, jer sam ju ostavio da čeka na pumpi, kad sam išao doma po auto i prikolicu, da prevezem njezin oštećeni motor.
- I ona te sad zove na jedrenje do Grčke?
- Zove me, ali ne idem. Ostavio ju je dečko, zato zove mene.
- Veoma zanimljivo! A sad mi još objasni ovu drugu poruku!
Druga poruka je isto tako bila od pošiljatelja koji nije bio u imeniku:
- Trudna sam! Ako bude kćer, zvat će se po tebi! Nadam se da se veseliš!
- Napravio si nekoj curi dijete?
- Nisam, ne brini! Bio sam samo s tobom.
- Dijete nije tvoje, a zvat će se po tebi?
- Rekao sam jednoj gospođi da vidim da je trudna i da će sigurno biti kćer. Jako se razveselila i rekla da će se zvati Danijela, ako je istina da je trudna i ako doista bude kćer.
- To je stvarno bilo tako?
- Tako i nikako drukčije!
Lorena je ga je gledala u oči. Nekoliko minuta su šutjeli.
- Osjećam da govoriš istinu. Uostalom, mogla bih nazvati te dame, pa se raspitati kad bih htjela.
- Možeš ih obje upoznati. Zapravo, ovu koja će postati mama bi svakako trebala upoznati, jer sam rekao da ćemo nas dvoje doći darivati njezinu bebu.
- I što ćeš ondje reći, tko sam ja?
- Reći ću da si moja draga, da živimo skupa i da ćemo biti zajedno zauvijek!
Loreni su pošle suze, Danijel je skočio sa stolca i brzo ju zagrlio.
- A kad sam ja to pristala biti zauvijek s tobom? Nisi me ni pitao. Zapravo, ti uvijek znaš što mislim, pa me nisi trebao ni pitati? Imam ja nešto tebe za pitati. Kad si se ti odlučio biti sa mnom zauvijek? Dok sam ti to spomenula, nisi baš znao što želiš.
- Krenuo sam na put da promislim što ću i kad sam stigao do Paga, znao sam.
- E, pa, frajeru, ovo je najšašavija prosidba za koju sam ikad čula. Imam jedan uvjet.
- Koji? – sa strahom je upitao Danijel, pribojavajući se da će biti nešto teško, na primjer, da će reći da ne smije voziti motor dvije godine.
- Napisat ćeš priču o tim doživljajima i objaviti na forumu, da vidim hoće li ti tamo netko povjerovati. Pogotovo me zanima mogu li u tvoje nevjerojatne doživljaje povjerovati cure koje voze motore!
- Uh, znaš kako će me tamo zafrkavati kad vide da sam napisao ljubavnu priču? Neće se to nikad zaboraviti! Al' dobro, što drugo mogu. Napisat ću. Neka me podbadaju, izdržat ću.
- Ti napiši, ja ću objaviti. Ako te sami ne prepoznaju, ostat ćeš anoniman.
Pogledali su se, nasmijali i shvatili da je njihova priča tek počela.
- Pođi malo naprijed i sagni se.
Ona je spremno zakoračila, sagnula se i uhvatila rukama za ogradu, pokazavši mu svoju raskošnu guzu. Prije nego se približio, na tren je pogledao tu ljepotu. Zatim je ponovo utonuo u njezinu vrelinu, uhvatio ju za bokove i klizio, isprva lagano, a zatim sve brže. Nije mogao razaznati uživa li više kad je uspravan i zabija se duboko ili kad se privije uz nju, rukama joj obuhvati grudi i klizi polakše, tako da je dulje vrijeme ponavljao jedno, a zatim drugo. Ona je ubrzano disala i uzvraćala mu pokretima.
– Ovako mi se jako sviđa! – rekla je uspuhanim glasom.
Kad je osjetio da joj koljena popuštaju, lagano se izvukao, hitro skinuo spužvu s ležaja, prostro na glatku podlogu terase, te Lorenu lagano spustio na leđa. Gledala ga je blistajući i podigla koljena, a on je ponovo uklizao u nju. Osjećao je kako ga obuhvaća punom dužinom, uživao je u njoj. Ona je uživala dajući mu se. Još uvijek su bili nov par, pa je Danijel promatrao njezino lice i pokušavao otkriti je li joj se više dopada kad se miče kratko i brzo ili sporije i dugačko, dopada li joj se više samo na vrhu ili kad je zabijen punom dužinom. Dugo je tako istraživao, iako se na njezinom licu vidjelo da joj se sve sviđa, a u pogledu je čitao da ga voli i da je sretna što je s njim. Počela je glasno uzdisati, Danijel nije prestajao. U jednom trenutku bila je još glasnija i počela se uvijati prožeta vrhuncem.
– Stani. Stani. Sad sasvim lagano. – prošaptala je, a Danijel ju je poslušao.
Ponovo su valovi užitka prošli njezinim tijelom, a nakon toga se smirila, gledajući ga blistavim pogledom.
– Možemo li sad malo odmoriti? – mazno je rekla.
- A, dobro, al' tek smo počeli. – rekao je Danijel zadovoljno.
- Hm, da, ali još nisam navikla na te tvoje početke od sat vremena. Ipak sam ja još mala! – mazila se.
Danijel se spustio na bok pored nje, stavio joj ruku pod glavu, nježno ju ljubio i lagano dodirivao.
Kad su se malo odmorili, Lorena je poskočila:
- Nisam te ni pitala jesi li gladan. Idem prirediti nešto za ručak, a ti malo pospremi terasu.
- Premjestit ću ti karticu u novi telefon, donio sam ti isti onakav kakav ja imam.
- Lijepo. Donesi nam i bočicu crnog vina iz podruma, molim te.
Nakon ručka su se goli ispružili u širokom krevetu, u hladu kućice, zagrlili se, pokrili plahtom koja je mirisala na lavandu i malo odrijemali.
Danijel se probudio prvi. Ležao je na lijevom boku, pored nje, ona je ležala na leđima, pa ju je nestašno ljubio po trepavicama, sve dok nije otvorila oči. Sretno se smješkao kad je vidio da ona još uvijek lebdi između sna i jave, gledajući ga kao da nije sigurna je li doista tu. Uzvratila mu je poljubac, a on ju je polako i nježno dodirivao po trbuhu, grudima, bokovima, a zatim i po šumici. Kad je osjetio da su mu prsti vlažni od njezinog soka, šapnuo je:
- Sad bi mogli jedan „plusić“?
- Ah, kad se baš mora. – rekla je kroz smijeh, ležeći na leđima i podigla koljena.
Danijel se podvukao ispod, još uvijek ležeći na boku, tako da su doista tijelima načinili križić. Naslonio je svoj klip na njezinu brazdu i sasvim lagano se micao, sve dok nije utonuo u nju. Isprva je bio nježan, uživao je gledajući i dodirujući. Nakon toga je počeo žešće. Ona mu se namještala i uzvraćala pokrete. Micao se i dirao prstima po šumici, sve dok nije došla do vrhunca, još glasnije nego prvi put. No, ovaj put nije tražila da uspori, nego ga je poticala da se zabija u nju, sve dok ju uz glasne uzdahe nije ispunio svojim sokom. Ostali su zagrljeni, nježno se ljubili, sve dok ponovo nisu zadrijemali.
Probudili su se nakon pola sata.
- Striček, meni se ne da ići pod tuš. – podbadala ga je – Idemo se radije okupati u moru?
- Dobro, šefice! – smijuckao se Danijel.
Spustili su se stazicom kroz šumarak do obale. U blizini nije bilo nikog, pa su se mogli kupati bez odjeće. Nisu mnogo plivali, više vremena su proveli ležeći u plićaku i ljubeći se. Ljubili su se nježno i na prostiraču, na koji su legli, dok ih je sunce sušilo.
- Mogli bi smo na večeru kod „Pegule“?
- Dobra ideja, hoćemo li motorom?
- Ne. Bolje je da idemo mojim autićem.
Vratili su se na terasu. Danijel je skinuo kofere s motora, u njima pronašao žutu pamučnu košulju s kratkim rukavima, pamučne bijele hlače i bijele tenisice. Hitro se obukao, ne mareći što je malo izgužvan.
Iz kućice je izašla Lorena, u blještavo bijelom grudnjaku i bijelim gaćicama s izvezenim leptirićem. Bila je u crnim sandalama s veoma visokom petom, koje su dodatno privlačile pogled remenčićima ovijenim do trećine prelijepih listova. U rukama je nosila dvije haljine.
- Koju haljinu da odjenem?
Danijel je odabrao bijelu haljinu od konca, koja je imala crno izvezenog vuka i vučicu. Ponovo je nestala u kući i nakon nekog vremena se vratila, s malo crvenila na usnama i mnogo plavetnila koje je naglašavalo njezine lijepe oči. Zagrlio ju je, blago poljubio u vrat i udahnuo njezin miris.
- Izmučio si me, a sad se pobrini da me nahraniš! – mazno je rekla i tutnula mu ključeve automobila u ruku.
Večerali su salatu od hobotnice, popili malo ohlađenog bijelog vina, a tad se na terasi ispred restorana pojavio prosjedi tip, sjeo za klavijature i zasvirao. Pogledali su se, Danijel joj je pružio ruku i poveo ju van. Glazbenik je birao nježne skladbe, tako da su se njih dvoje lagano kretali dodirujući se tijelima. Kad je počela malo brža glazba, šapnula mu je:
- A sad me, molim, vrati doma, malo sam umorna.
On je lagano vozio i upitao:
- Imaš li još mnogo posla oko knjige?
- Prvu sam prevela, ostao mi je samo indeks. To je izuzetno dosadno prevoditi, ali ako se potrudim, mogla bih ga sutra dovršiti. Ispred roka sam čitavih tjedan dana, pa bih mogla toliko uživati s tobom i tek onda početi drugu knjigu.
- Kad počneš raditi na drugoj knjizi, neće te smetati da sam i dalje tu?
- Ti bi mogao ostati i više od tjedan dana?
- Mogao bih ostati sve dok ti ne dosadim.
- Ako mi nikad ne dosadiš, mogao bi ostati do kasne jeseni, jer tek tada mislim ići nazad u Zagreb?
- I do jeseni bih mogao ostati.
- Oh, to je izvrsno! Nećeš mi smetati, ali ja ću prevoditi bar po sedam sati svaki dan, pa ti možeš puno spavati, malo kuhati ili čitati dok ja radim.
- Neće mi biti dosadno. Mislim da bih mogao početi graditi mali katamaran, nacrte sam nabavio još pretprošle godine. Vjerujem da će mi Makazica iznajmiti dio svoje radionice. Ionako mu je prevelika.
- A što je s tvojim poslom?
- Snaći će se i bez mene. Skoknuti ću za tjedan dana doma, pa ću se vratiti s autom i prikolicom. Usput ću dati otkaz.
- Baš lijepo, bojala sam se da ću te morati nagovarati da ostaneš, a ti si već sve isplanirao. – sretno se osmjehivala.
Kad su došli do kućice, on je sjeo u kut ležaja na terasi, ona je skinula sandale i legla tako da joj je glava bila u njegovom krilu. Lagano je ljuljao ležaj i dirao ju po kosi. Nakon nekog vremena usnula je. Kad je osjetio da već čvrsto spava, ustao je i odnio ju u krevet. U polusnu mu je pomogla da joj skine haljinu. Legao je pored nje i još malo ju mazio, tako da je ponovo čvrsto usnula.
Ujutro ga je probudio miris hrane. Lorena je pjevušila i postavljala doručak na terasi.
- Jednom si mi rekao da voliš doručkovati pečena jaja sa sirom i vrhnjem, nadam se da ti je to dosta?
- Još bih molio pola litre hladnog mlijeka, znaš da mi mladi to pijemo. – zafrkavao se - Poslije doručka krenut ću u Zadar. Znam da se kaže da je rodbina dobra i Bog bi ju imao, ali je red da ih obiđem, nisam bio dvije godine. Vratit ću se na večeru.
Otišao je izgurati motor do puta i obući se. Za to vrijeme Lorena je nazvala baku, kratko razgovarala, ostavila svoj telefon na stolu pored njegovog i otišla u kuhinju. On je već bio u opremi, došao do stola, pokupio telefon, stavio ga u džep na prsima jakne, ušao u kuhinju, zagrlio ju i poljubio:
- Mišu mali, pazi na sebe, začas ću se vratiti!
Za malo više od sat vremena bio je u Zadru. Zaustavio se ispred prodavaonice s natpisom „Irud Commerce“ i izvadio telefon, da vidi je li ga tko zvao. Imao je jedan propušten poziv, bilo je čudno što je na ekranu pisalo da ga je zvao Danijel Z. Uzvratio je poziv i nasmijao se kad mu se javila Lorena.
- Čuj, mali, izgleda da si uzeo moj telefon, a ostavio mi svoj?
- Slobodno se javi ako me tko bude zvao. Pogledaj i poruke, ako ti se učini da je nešto bitno, nazovi me. Ako pak tebe netko zove, reći ću da sam tvoj osobni tajnik i preuzeti poruku.
- Ha, ha, ha! Bit će veoma zabavno ako nazove moja mama, ali može!
Ušao je u trgovinu. Jedna od djevojaka koje su tamo radile povela ga je u ured na katu. Tamo se kratko pozdravio s Irudom:
- Šverceru stari, šetao sam obalom i slučajno sam našao jedan suvenir. – rekao je pružajući mu pištolj.
Irud ga je svojim iskusnim okom pregledao, za par trenutaka rasklopio i rekao: - Dobra roba. Nekorištena. Nudim ti pola cijene novog.
- Dogovoreno.
Danijel je spremio u džep snop novčanica i pozdravio se.
Obišao je sestrića, ručao kod sestrične, popodne šetao po Polutoku i predvečer se zaputio natrag na Pag.
Kad je došao do kućice, Lorena je sjedila za stolom na terasi. Sišao je s motora i skinuo kacigu, te ju pošao poljubiti, ali je na njezinom licu vidio da nešto nije u redu. Bila je smrknuta. Sjeo je za stol, preko puta.
- Dogodilo se nešto strašno?
- To još ne znam.
- A kad ćeš znati?
- Kad mi objasniš dvije stvari.
- Koje dvije?
- Prvo ovo! – rekla je i gurnula mu pod nos mobitel.
Na ekranu je bio ispisan broj, jer pošiljatelj nije bio upisan u imenik, a poruka je glasila:
- Pustila sem ti majhno darilce pod blazino in izgleda da ga še nisi našel? Čez tri dni odidem iz Portoroža proti Grčiji z Mini Transatom. Če si želiš jadrat z menoj, oglasi se!
- To je lako objasniti. Kad sam krenuo na put, bila je noć, prestigla me stara prijateljica, koju nisam vidio više od deset godina. Natjeravali smo se motorima, pala je i onda je prespavala kod mene. Ja sam spavao u fotelji, a ona u krevetu. Drugi dan se vratila doma u Maribor.
- I ostavila ti je dar pod jastukom?
- Točno. Ostavila je maramu pod jastukom. U njoj je bila njezina posjetnica, ali nisam upisao broj, nije mi potreban.
- Kako to da ona ima tvoj broj?
- Dao sam joj broj, jer sam ju ostavio da čeka na pumpi, kad sam išao doma po auto i prikolicu, da prevezem njezin oštećeni motor.
- I ona te sad zove na jedrenje do Grčke?
- Zove me, ali ne idem. Ostavio ju je dečko, zato zove mene.
- Veoma zanimljivo! A sad mi još objasni ovu drugu poruku!
Druga poruka je isto tako bila od pošiljatelja koji nije bio u imeniku:
- Trudna sam! Ako bude kćer, zvat će se po tebi! Nadam se da se veseliš!
- Napravio si nekoj curi dijete?
- Nisam, ne brini! Bio sam samo s tobom.
- Dijete nije tvoje, a zvat će se po tebi?
- Rekao sam jednoj gospođi da vidim da je trudna i da će sigurno biti kćer. Jako se razveselila i rekla da će se zvati Danijela, ako je istina da je trudna i ako doista bude kćer.
- To je stvarno bilo tako?
- Tako i nikako drukčije!
Lorena je ga je gledala u oči. Nekoliko minuta su šutjeli.
- Osjećam da govoriš istinu. Uostalom, mogla bih nazvati te dame, pa se raspitati kad bih htjela.
- Možeš ih obje upoznati. Zapravo, ovu koja će postati mama bi svakako trebala upoznati, jer sam rekao da ćemo nas dvoje doći darivati njezinu bebu.
- I što ćeš ondje reći, tko sam ja?
- Reći ću da si moja draga, da živimo skupa i da ćemo biti zajedno zauvijek!
Loreni su pošle suze, Danijel je skočio sa stolca i brzo ju zagrlio.
- A kad sam ja to pristala biti zauvijek s tobom? Nisi me ni pitao. Zapravo, ti uvijek znaš što mislim, pa me nisi trebao ni pitati? Imam ja nešto tebe za pitati. Kad si se ti odlučio biti sa mnom zauvijek? Dok sam ti to spomenula, nisi baš znao što želiš.
- Krenuo sam na put da promislim što ću i kad sam stigao do Paga, znao sam.
- E, pa, frajeru, ovo je najšašavija prosidba za koju sam ikad čula. Imam jedan uvjet.
- Koji? – sa strahom je upitao Danijel, pribojavajući se da će biti nešto teško, na primjer, da će reći da ne smije voziti motor dvije godine.
- Napisat ćeš priču o tim doživljajima i objaviti na forumu, da vidim hoće li ti tamo netko povjerovati. Pogotovo me zanima mogu li u tvoje nevjerojatne doživljaje povjerovati cure koje voze motore!
- Uh, znaš kako će me tamo zafrkavati kad vide da sam napisao ljubavnu priču? Neće se to nikad zaboraviti! Al' dobro, što drugo mogu. Napisat ću. Neka me podbadaju, izdržat ću.
- Ti napiši, ja ću objaviti. Ako te sami ne prepoznaju, ostat ćeš anoniman.
Pogledali su se, nasmijali i shvatili da je njihova priča tek počela.