doktor dare
Active member
Ideja je bila da sa zenom odem „negde“ tokom prolecnog raspusta...na odmor kao djaci, posto mi zena radi u skoli. To je podrazumevalo sedam dana, od cetvrtka do srede, bez mogucnosti spajanja sa vikendom. Prvi tip je podrazumevao bike turu, samo je trebalo odrediti kuda. To nije bio tezak zadatak, obzirom da ideja za voznje imam na pretek...sto se ne bi moglo reci i za slobodno vreme. Tako, uvek gomila neizvozanih planova samo ceka svojih pet minuta. Ovog puta, izazov je bio malo veci uzevsi u obzir duzinu odmora i prilicno rano vreme za putovanje. Naravno, rezervna varijanta odmora koja ne bi ukljucivala putovanje motorom je postojala, ali sam se iskreno nadao da nece doci do realizacije plana B.
Posle izbacivanja destinacija koje su zahtevale vise slobodnih dana, izbor je pao na Peloponez. Jos 2007. sam se provozao Peloponezom i ostao mi je u lepom secanju sa zeljom da ga jos malo detaljnije obidjem, pa sam odlucio ove godine da mu pruzim drugu sansu. A i dovoljno je juzno da verujem da je u ovom periodu godine lepo vreme.
Posebnu zelju da na ovo putovanje idem motorom , uvecala je cinjenica da na putovanje treba da krenem novim motorom koji sam kupio pred kraj prosle sezone.
Dogovorili smo se da pratimo prognoze i ako bude dobar period idemo. Nema potrebe reci da sam dnevno proveravao nekoliko puta po barem pet razlicitih prognoza za sva moguca mesta kroz koja bi prosli.
Kako se blizio dan polaska, izgledi za polazak su bili sve veci. Jako sam zeleo da idem na voznju, ali s druge strane nisam zeleo da nam se zajednicki odmor pretvori u oblacenje i svlacenje kisnog odela...ili sto bi moja zena rekla-ajmo negde gde nam ne trebaju plasticna odela.
Iako je lepsi period pocinjao bas od dana naseg polaska, taj dan jos uvek nije bilo posebno toplo. Racunali smo da pregrmimo prvi dan do Soluna, i vec od sutra ce biti lepse. Ujutru smo cekali da se temperatura barem malo podigne, tako da smo krenuli kasnije nego obicno. Prvi kilometri su prolazili prilicno dobro . Nisam vozio brzo pa se hladnoca nije posebno osecala. Negde oko Krusevca pocinje da duva severnozapadni vetar solidne jacine. Kako smo izasli na autoput, situacije se dodatno zaostrila. Sto je brzina bila veca, tako su i udari vetra postajali sve jaci, pa je i hladnoca bivala intenzivnija. Oblacno vreme tek po nekad je prekidao kraci suncani interval. Poznat put koji i nije posebno zanimljiv. Monotoniju voznje autoputem, razbijao sam muzikom u kacigi. Samo jedna pauza za caj i gotovo bez zaustavljanja, eto nas na Grckoj granici. Temperatura se citav put kretala u rasponu od 11-13°C. Nije isto na lokalnom putu i na autoputu pri velikoj brzini.
Posle izbacivanja destinacija koje su zahtevale vise slobodnih dana, izbor je pao na Peloponez. Jos 2007. sam se provozao Peloponezom i ostao mi je u lepom secanju sa zeljom da ga jos malo detaljnije obidjem, pa sam odlucio ove godine da mu pruzim drugu sansu. A i dovoljno je juzno da verujem da je u ovom periodu godine lepo vreme.
Posebnu zelju da na ovo putovanje idem motorom , uvecala je cinjenica da na putovanje treba da krenem novim motorom koji sam kupio pred kraj prosle sezone.
Dogovorili smo se da pratimo prognoze i ako bude dobar period idemo. Nema potrebe reci da sam dnevno proveravao nekoliko puta po barem pet razlicitih prognoza za sva moguca mesta kroz koja bi prosli.
Kako se blizio dan polaska, izgledi za polazak su bili sve veci. Jako sam zeleo da idem na voznju, ali s druge strane nisam zeleo da nam se zajednicki odmor pretvori u oblacenje i svlacenje kisnog odela...ili sto bi moja zena rekla-ajmo negde gde nam ne trebaju plasticna odela.
Iako je lepsi period pocinjao bas od dana naseg polaska, taj dan jos uvek nije bilo posebno toplo. Racunali smo da pregrmimo prvi dan do Soluna, i vec od sutra ce biti lepse. Ujutru smo cekali da se temperatura barem malo podigne, tako da smo krenuli kasnije nego obicno. Prvi kilometri su prolazili prilicno dobro . Nisam vozio brzo pa se hladnoca nije posebno osecala. Negde oko Krusevca pocinje da duva severnozapadni vetar solidne jacine. Kako smo izasli na autoput, situacije se dodatno zaostrila. Sto je brzina bila veca, tako su i udari vetra postajali sve jaci, pa je i hladnoca bivala intenzivnija. Oblacno vreme tek po nekad je prekidao kraci suncani interval. Poznat put koji i nije posebno zanimljiv. Monotoniju voznje autoputem, razbijao sam muzikom u kacigi. Samo jedna pauza za caj i gotovo bez zaustavljanja, eto nas na Grckoj granici. Temperatura se citav put kretala u rasponu od 11-13°C. Nije isto na lokalnom putu i na autoputu pri velikoj brzini.