Prvi motor(recimo ) kako je počelo POSTANAK

Petnaesti dio .Zašto sam ovo napisao !
Jedan je osnovni i krucijalni razlog .Ponuditi ću na razmišljanje i prosudbu vas samih .
Kako se danas kupuje motor?   
Tri isplatne liste i ide se po željeni stroj .
3.Kako dugo traje zadovoljstvo s kupljenim.
4. Protivnik dobroga je bolje.
5.Što mlađa generacija zna o servisiranju ?
Što čini određeni bajk bajkom ?
U digitalnom dobu ,ponuda je ogromna i svima dostupna .
Osjećaj nakon tridesetak godina ? Kakav je .
Komentirajte ,prosuđujte,zaključujte .  (y) 8) :021:
Hvala svima koji su pročitali i onima koji će možda..
Jeste li se spremni odricati ,ne samo za motor? Općenito .Ili ste uglavnom na relaciji trebam kredit na xx rata pa ću se špinčiti s bankinim motorom pred lokalnom birtijom dok me svaki mjesec čeka anuitet za metalnoplastičnog ljubimca .Hajde sad,da Vas čujem .
 
  • Like
Reactions: Luke
Razumijem te sto zelis reći , ja sam krenio s jednom kacigom i jaknom ... veći mi je gušt kupovat pomalo.. nego sve odmah
 
Ja sam svoga cekao dosta dugo. 25 godina
Dali sam mogao prije, jesam.
A nisam uzeo jer bi trunuo ispred kuce mjesecima.

Volio bih Dukca, uuuuuu. Pokrio se dekom koju sam imao doma.
Frend mi je poslao sliku iz ducana kad je bio spreman za preuzimanje. On ne radi tamo nego je dosao prije mene.
Osjecao sam se kao djete. To je stvarno moje??
Mogu li sjesti??

Nakon tri godine sam ga stavio u prodaju. Ono uzet novoga.
I onda si mislim, a cemu?
Jos uvije mi izmami osmjeh na lice kad krenem djir.




 
  • Like
Reactions: lunjo
Ja sam naučio vozit na ćaćinom miziju, sjeo me isprid sebe i pokazivao šta je šta.
Nedugo poslije toga sam sam upravljao, pa šaltanje i tako to.
Ne mogu se sjetit koliko godina sam imao ali 12-13 bi moglo biti.

Svoj prvi mizi sam skupa sa bratom zaradio.

Odlaskom na zapad su došli i pravi motori....

Svakog se jako dobro sjećam i doživljaja koje su mi priuštili.




Poslano sa kampanela spomoću Tapatalk Pro
 
Hm..kod mene je bila slična priča tvojoj,samo 20tak g.kasnije.
Ako ne brojim tomose..nekak 1.pravi motor mi je bil MZ250ETZ  imal sam 16g. pare sam skupil radeči kod lokalnog privatnika.
Nakon završene srednje škole, i punoljetnosti odmah sam krenul u služenje vojnog roka da bih što prije mogel krenut radit na bauštelu u Njemačku,zbog jednog jedinog razloga.
Naravno zaradit pare za motor.
Nikad neču zaboravit kako sam brojal zadnje dane u vojarni na Prečkom slušajuči zvukove motora.
Po završetku vojnog roka..viza za njemačku je bila spremna..
Neču govorit o tome kako je bilo jednom 19g. starom dječačiću živjet..radit i snalazit se u ogromnom gradu..sam samcat, ali isplatilo se.
Kupil sam 1.pravi motor Kawasaki GPZ900r.
Bilo je to radost i veselje..koje mi je ipak uspio pokvarit moj otac,koji nikako i nikad nije imao razumjevanja za motor.
No i to sam ubrzo rješil,kada sam otišel od kuče živjet svoj život

Svaki sljedeči motor kupil sam na približno isti način,pošto mi je tako grah pao i meni i mojoj supruzi,da nismo apsulutno ništa nasljedili,dobili, več se za svaku stvar  sami mučimo i odričemo isto je i dan danas.
Ali meni je i dan danas svaka kupovina motora,pa kakav god drlog bio..radost i veselje..kao da je 1.put😅
 
Ja sam prvi put vozio dvokotač sa vlastitim pogonom na proljeće 2005. sa svojih 12 godina,radilo se o nekakvom električnom skuteru,od frenda iz razreda,al sam uspio starog nagovorit da mi kupi takvog istog ak prođem 5. razred bar sa četvorkom.Taj skuterić je bio više kao igračka nego pravo vozilo,al mi je tad kao klincu i to bilo zabavno vozit.Skuter se brzo strgao (kinesko smeće  :? :mrgreen: ),tak da sam ga zadnji put provozao 2006. i nakon toga dugo nisam imao niš na dva kotoča,iako sam htio_Onda sam 2013. skupio nekaj love i kupio strganog Tomosa APN4 na kojem je falilo pola dijelova.To sam sa frendom pokušavao popravit al nije nam baš išlo,u međuvremenu su se izgubili papiri (koje ja nisam odma prepisao na sebe,htio sam to sredit kad bude sastavljen),tako da sam Tomosa 2015. prodao za dijelove.Početkom 2015. sam odlučio kupit ispravan motor i opet počeo skupljat lovu,i kad sam još prodao Tomosa imao sam dosta za kupit Apriliu Classic to ljeto (kupio bi taj motor i prije,umjesto onog Tomosa,da sam tad znao da to uopće postoji).Tu Apriliu još imam i planiram vozit bar dok ne skupim love za sljedeći motor (vjerojatno će bit Kawa EN500 iz 1996. ili novija),još mi nije "dosadila" iako je imam dugo i u međuvremenu sam vozio puno jače motore. (y)
Osim onog skutera kaj sam dobio od tate kao klinac,sve sam motore kupio tako da sam malo po malo skupljao lovu dok nisam imao dosta,na isti način sam i skupio love za upisat A kategoriju.Nema šanse da bi uzimao kredit od banke,rađe ću mjesecima pa i godinama skupljat malo po malo i kupit neki stari i jeftini motorić,nego imat posla s tim kamatarima samo da bi mogao imat veliki, novi i skupi motor.
 
Ja sam s 10 godina poceo na automaticu s 11,12 godina prvi put vozio hondu xl250r prva i druga brzina...
od 14 godine bio na quadu od 300ccm do 19 godine, pa opet na 2 kotaca do danas  :021:
bila je pauza od 10 mjeseci pred 2 godine bez motora :? nadam se nikad više...

2001 jbt 18 godina je proslo od kad sam počeo s automaticom :mrgreen:


 
Hm..kod mene je bila slična priča tvojoj,samo 20tak g.kasnije.
Ako ne brojim tomose..nekak 1.pravi motor mi je bil MZ250ETZ imal sam 16g. pare sam skupil radeči kod lokalnog privatnika.
Nakon završene srednje škole, i punoljetnosti odmah sam krenul u služenje vojnog roka da bih što prije mogel krenut radit na bauštelu u Njemačku,zbog jednog jedinog razloga.
Naravno zaradit pare za motor.
Nikad neču zaboravit kako sam brojal zadnje dane u vojarni na Prečkom slušajuči zvukove motora.
Po završetku vojnog roka..viza za njemačku je bila spremna..
Neču govorit o tome kako je bilo jednom 19g. starom dječačiću živjet..radit i snalazit se u ogromnom gradu..sam samcat, ali isplatilo se.
Kupil sam 1.pravi motor Kawasaki GPZ900r.
Bilo je to radost i veselje..koje mi je ipak uspio pokvarit moj otac,koji nikako i nikad nije imao razumjevanja za motor.
No i to sam ubrzo rješil,kada sam otišel od kuče živjet svoj život

Svaki sljedeči motor kupil sam na približno isti način,pošto mi je tako grah pao i meni i mojoj supruzi,da nismo apsulutno ništa nasljedili,dobili, več se za svaku stvar sami mučimo i odričemo isto je i dan danas.
Ali meni je i dan danas svaka kupovina motora,pa kakav god drlog bio..radost i veselje..kao da je 1.put😅
Ne
Hm..kod mene je bila slična priča tvojoj,samo 20tak g.kasnije.
Ako ne brojim tomose..nekak 1.pravi motor mi je bil MZ250ETZ imal sam 16g. pare sam skupil radeči kod lokalnog privatnika.
Nakon završene srednje škole, i punoljetnosti odmah sam krenul u služenje vojnog roka da bih što prije mogel krenut radit na bauštelu u Njemačku,zbog jednog jedinog razloga.
Naravno zaradit pare za motor.
Nikad neču zaboravit kako sam brojal zadnje dane u vojarni na Prečkom slušajuči zvukove motora.
Po završetku vojnog roka..viza za njemačku je bila spremna..
Neču govorit o tome kako je bilo jednom 19g. starom dječačiću živjet..radit i snalazit se u ogromnom gradu..sam samcat, ali isplatilo se.
Kupil sam 1.pravi motor Kawasaki GPZ900r.
Bilo je to radost i veselje..koje mi je ipak uspio pokvarit moj otac,koji nikako i nikad nije imao razumjevanja za motor.
No i to sam ubrzo rješil,kada sam otišel od kuče živjet svoj život

Svaki sljedeči motor kupil sam na približno isti način,pošto mi je tako grah pao i meni i mojoj supruzi,da nismo apsulutno ništa nasljedili,dobili, več se za svaku stvar sami mučimo i odričemo isto je i dan danas.
Ali meni je i dan danas svaka kupovina motora,pa kakav god drlog bio..radost i veselje..kao da je 1.put😅
Ne znam niti sam zapravo zakaj nakon toliko vremena ovo čitam ,a i repliciram tvoj post.Zapraf znam .Ovaj zadnji dio koji se odnosi na kupovinu motora,kakav god drlog bio,unosi radost i veselje,kao da je prvi put.Imam par motora ,ali ovaj kojeg trenutno dovršavam mi je ponovno unio taj filing . 👍 :cool:🍷
 
  • Like
Reactions: Luke and JosipS
Odlično, meni je prekrasan taj filing👍
Nadam se da češ podjelit sa nama koji te je to stroj ponovno obradoval👍
 
Samo nastavi pisat dalje jer nas ima dosta koji su to sve proživjeli a i danas proživljavaju opet.Godine ne gledaj ,nisu bitne.
 
Evo vidin da se niko ne javlja.Možda uskoro odlučin stavit moju priču ode .Novu temu koja nebi bila krattka s obzirom na godine i km.Vidit ču.
 
  • Like
Reactions: avinko38 and ivan_m
Za zapisnik, ovo je samo radi predostroznosti jer ocekujem zanimljivu pricu.😄
 
Za zapisnik, ovo je samo radi predostroznosti jer ocekujem zanimljivu pricu.😄
Priča če bit al samo nema upadanja ni brisanja postova kad se počne spominjat Dukati. :mrgreen: :ROFLMAO: :ROFLMAO: :ROFLMAO: :ROFLMAO: (y)
 
  • Haha
Reactions: lunjo
Idemo Barba,baš me interesira kak je to teklo kod tebe,nekom kronologijom ili spontano.Pratim dalje .
 
Lijepo je bilo prisjetiti se mladosti i uspomena čitajući ove odlomke. Svi mi rođeni sedamdesetih se možemo pronaći u nekoj rečenici. Neki dan smo nakon vožnje nas trojica sjeli na piće i počeli pretresati uspomene, pa je jedan jedan kolega rekao da on nije vozio motoriće niti išta slično tek do možda 2008. a 72. godište je, tada mu je rekao kolega da je propustio puno toga..... mogu se složiti sa njim.
Prva reakcija ludog Tomosa T-12 na okret desne ruke sa 42 klipom i to je bilo sve što mi je trebalo do dana današnjeg, radim motorom duplo više km godišnje nego autom.
Prvi desni zavoj na cesti pa prolazak ravno u koprive, potom stari Gaja koji vuče i mene i trobrzinca iz kopriva, poravnava one oklope ispred nogu, sjeda na njega pali ga i veli mi sjedi iza mene i drži mi se za laktove, ponovo krećemo u isti zavoj još brže nego ja sam, kaže prvo ideš malo lijevo, a onda motor skrene desno i gaaaas, i prošli smo ga. Dan danas sam mu zahvalan na toj poduci i svemu ostalome što me naučio o vožnji motora.
Nije bilo interneta i tečajeva i škole sigurne vožnje pa smo učili na vlastitim greškama, tko je imao sreće da ga netko tko nešto zna pouči možda je danas ovdje i tipka, dosta njih nije imalo takvu sreću i nema ih više među nama. Mene su “njegova“ pravila i način vožnje motora do sada dobro čuvali na cesti i na tome sam zahvalan, a što nas čeka sutra ne brinem jer da tako razmišljam ne bi nikad vozio motor. Živili.
 
Hvala svima koji su pročitali moju priču 🏁👑,a tebi Barba veliko hvala što sam jutros ponovno ispočetka pročitao tvoju priču .Vratila me u neka za mene bolja i ljepša vremena ,bar što se mladosti tiće .🔞🏁
 
  • Like
Reactions: Spori and e39