Prvi motor(recimo ) kako je počelo POSTANAK
- Thread starter Kawah
- Start date
Kaže se interpretiranje,dakle interpretativno.lesli eldridž said:
Trabunjanje može biti jedino nesuvislo i ništa drugo .
Treće ,govoriš hrvatskom branitelju koji uzgred budi rečeno nije nikad tražio ,ni za sebe ,niti za članove obitelji bilo kakove privilegije i zasluge ,mada mi one zakonski ,pravno i po ustavu pripadaju .
Pod pojmom croato-jugošvabe parafraziiraš generala Glasnovića.
Već u počelu teksta je navedeno kakav će biti,stoga ne trebam lektora .Lesli,ohladi ili se prizemlji ako možeš u tvom paralelnom svemiru . 8) :shock: :021:
Sedmi dio .Početna novčana sredstva .
Danas bi se to nazvalo početni kapital ,ali samo u smislu kad se ide u neko dalje investiranje s ciljem povećanja uloženog iznosa .Kao mladić u to doba nisam baratao s tim pojmovima ,ali sam znao kako uštedjeti za nešto . Kako nam je majka ,dakle i meni i sestri otvorila neku vrstu štednje u Zagrebačkoj banci ,tako smo od malih nogu ono što smo prikupili kroz mjesec dana ,uredno uz majčinu pomoć donosili u bančinu poslovnicu ,razvrstavali u neke plastične pretince i deponirali na račun .Moja metalna kasica je bila plava a sestrina boje suhog zlata.Tu govorim o periodu od početka osnovne ,pa do početka srednje škole .Skupljalo se pomalo u te kasice,od pet ondašnjih para ,do pedeset ,jednog dinara ili više u većim apoenima ,kako smo kad mogli ,dobivali .Ponekad od prodaje vina ,rakije ili mlijeka koje se u našem domaćinstvu proizvelo .Znale su te kasice biti poteške i mi bi ih kao djeca s ponosom ,ali i zanimanjem koliko smo skupili donosili s mamom u tu poslovnicu .Uzmimo cijelih osam razreda ,mjesečno u prosjeku današnjih 100 ili dvjesto kuna . Pomnožite sami . Štedi li netko danas na taj način ? Nitko li rijetko tko .Evo ,to je bio neki početni iznos s kojim sam raspolagao na kraju osnovne škole.U početku srednje ,već sam odlazio onaj isti mlin i pokrajnju pilanu pomažući u poslovima koje sam tada mogao obavljati.Nekoliko puta mjesečno,par sati kolko je vrijeme dozvoljavalo. A to je već za mene bio pozamašan iznos ,radilo se o cca stopedeset njemačkih maraka ,nekad i dvjesto . To je trajalo oko dvije i pol godine .Paralelno s time ,gospon Heno je kao poslovođa u dućanu građevinskog materijala imao potrebu za radnicima koji bi uvrećavali cement ,jer je potreba bila velika ,a često je radi konačne cijene naručivao rinfuzu u cisternama koji bi to istresli ,zapravo ispumpali u skladište . Imao je on tu svoju matematiku koja mu se itekako isplatila ,vidio sam to kasnije po njegovom materijalnom statusu .Zamislite divote ,znojni u prašnjavom skladištu,oblijepljeni mokrim pa zasušenim cementom ,čekate trenutak da posao bude gotov i isplatu koja je uslijedila .Neka ,bilo je oko mene još ljudi koji su radili to isto. To je bilo jednom tjedno sigurno ,uglavnom subota popodne kad bi kamion već istresao svoje . Sa mnom je bio jedino Koščica koji nažalost s tim novcima nije znao upravljati i sve bi ubrzo spiskao,kao i mnogo puta ranije.Da prijeđemo na famozni mrazovac .Kao što sam rekao ,završetkom osmog ,počeo sam brati tu biljku negdje početkom lipnja i konca nastave.Vidio sam i druge ,uglavnom žene koje su ga intenzivno sakupljale i kasnije osušenog prodavale ,tada tome Slovencu. Problem je bio u tome što se bralo po nepokošenim livadama ,vlasnici nisu dozvoljavali da se gazi po parcelama namijenjenim košnji trave ,jer bi ugaženu i polegnutu travu bilo teško pokositi.Dakle ,u majčinu i bakinu pomoć krenula je moja borba s tom biljkom.Mukotrpan je to posao,branje čim svane zora ,sakupljanje u vreće ,donošenje kući ,sušenje ,čišćenje .Na koncu prodaja koja je zbog ponude postajala upitna.Ponekad i ucjene švercera ,ali ja sam znao svoj cilj.To je trajalo na koncu prvog ,drugog i trećeg srednje te sam završivši treći razred uz sva odricanja i obaveze imao sakupljenih ondašnjih 4500 maraka ,što je bio pozamašan iznos u to vrijeme . Za mnoge ni danas nije mali novac ako uzmemo ekvivalent 4500 eura i što se danas u tom cjenovnom rangu nudi .S jednom napomenom ,ponuda u to vrijeme i ova današnja ne mogu se uspoređivati ni u jednom segmentu.Dakle ,kupovina je blizu ,potrebno je naći još preostali iznos i ono najvažnije,pronaći bajk i dovesti ga doma . Gdje ,ne znam? Kako ,ne znam ? Tražiti na Njuškalu ,otvoriti Index ili preko Facebooka pronaći nešto . Još nije ni zaživio Plavi ili zeleni oglasnik a da o ostalim modernim čudima ne pričam .Paralelno s trećim razredom ,položio sam tada prometne propise ,dobio kategoriju za PT i kao maloljetnik A kategoriju koja je ograničena na 125 ccm ,takav je onda bio zakon.Vozio sam i položio na Tomosu 14 . Vožnju od druge ,srušio me jer sam na ruti odmaglio Yugiću45 u kojem se vozila ispitivačka komisija
:021:
Danas bi se to nazvalo početni kapital ,ali samo u smislu kad se ide u neko dalje investiranje s ciljem povećanja uloženog iznosa .Kao mladić u to doba nisam baratao s tim pojmovima ,ali sam znao kako uštedjeti za nešto . Kako nam je majka ,dakle i meni i sestri otvorila neku vrstu štednje u Zagrebačkoj banci ,tako smo od malih nogu ono što smo prikupili kroz mjesec dana ,uredno uz majčinu pomoć donosili u bančinu poslovnicu ,razvrstavali u neke plastične pretince i deponirali na račun .Moja metalna kasica je bila plava a sestrina boje suhog zlata.Tu govorim o periodu od početka osnovne ,pa do početka srednje škole .Skupljalo se pomalo u te kasice,od pet ondašnjih para ,do pedeset ,jednog dinara ili više u većim apoenima ,kako smo kad mogli ,dobivali .Ponekad od prodaje vina ,rakije ili mlijeka koje se u našem domaćinstvu proizvelo .Znale su te kasice biti poteške i mi bi ih kao djeca s ponosom ,ali i zanimanjem koliko smo skupili donosili s mamom u tu poslovnicu .Uzmimo cijelih osam razreda ,mjesečno u prosjeku današnjih 100 ili dvjesto kuna . Pomnožite sami . Štedi li netko danas na taj način ? Nitko li rijetko tko .Evo ,to je bio neki početni iznos s kojim sam raspolagao na kraju osnovne škole.U početku srednje ,već sam odlazio onaj isti mlin i pokrajnju pilanu pomažući u poslovima koje sam tada mogao obavljati.Nekoliko puta mjesečno,par sati kolko je vrijeme dozvoljavalo. A to je već za mene bio pozamašan iznos ,radilo se o cca stopedeset njemačkih maraka ,nekad i dvjesto . To je trajalo oko dvije i pol godine .Paralelno s time ,gospon Heno je kao poslovođa u dućanu građevinskog materijala imao potrebu za radnicima koji bi uvrećavali cement ,jer je potreba bila velika ,a često je radi konačne cijene naručivao rinfuzu u cisternama koji bi to istresli ,zapravo ispumpali u skladište . Imao je on tu svoju matematiku koja mu se itekako isplatila ,vidio sam to kasnije po njegovom materijalnom statusu .Zamislite divote ,znojni u prašnjavom skladištu,oblijepljeni mokrim pa zasušenim cementom ,čekate trenutak da posao bude gotov i isplatu koja je uslijedila .Neka ,bilo je oko mene još ljudi koji su radili to isto. To je bilo jednom tjedno sigurno ,uglavnom subota popodne kad bi kamion već istresao svoje . Sa mnom je bio jedino Koščica koji nažalost s tim novcima nije znao upravljati i sve bi ubrzo spiskao,kao i mnogo puta ranije.Da prijeđemo na famozni mrazovac .Kao što sam rekao ,završetkom osmog ,počeo sam brati tu biljku negdje početkom lipnja i konca nastave.Vidio sam i druge ,uglavnom žene koje su ga intenzivno sakupljale i kasnije osušenog prodavale ,tada tome Slovencu. Problem je bio u tome što se bralo po nepokošenim livadama ,vlasnici nisu dozvoljavali da se gazi po parcelama namijenjenim košnji trave ,jer bi ugaženu i polegnutu travu bilo teško pokositi.Dakle ,u majčinu i bakinu pomoć krenula je moja borba s tom biljkom.Mukotrpan je to posao,branje čim svane zora ,sakupljanje u vreće ,donošenje kući ,sušenje ,čišćenje .Na koncu prodaja koja je zbog ponude postajala upitna.Ponekad i ucjene švercera ,ali ja sam znao svoj cilj.To je trajalo na koncu prvog ,drugog i trećeg srednje te sam završivši treći razred uz sva odricanja i obaveze imao sakupljenih ondašnjih 4500 maraka ,što je bio pozamašan iznos u to vrijeme . Za mnoge ni danas nije mali novac ako uzmemo ekvivalent 4500 eura i što se danas u tom cjenovnom rangu nudi .S jednom napomenom ,ponuda u to vrijeme i ova današnja ne mogu se uspoređivati ni u jednom segmentu.Dakle ,kupovina je blizu ,potrebno je naći još preostali iznos i ono najvažnije,pronaći bajk i dovesti ga doma . Gdje ,ne znam? Kako ,ne znam ? Tražiti na Njuškalu ,otvoriti Index ili preko Facebooka pronaći nešto . Još nije ni zaživio Plavi ili zeleni oglasnik a da o ostalim modernim čudima ne pričam .Paralelno s trećim razredom ,položio sam tada prometne propise ,dobio kategoriju za PT i kao maloljetnik A kategoriju koja je ograničena na 125 ccm ,takav je onda bio zakon.Vozio sam i položio na Tomosu 14 . Vožnju od druge ,srušio me jer sam na ruti odmaglio Yugiću45 u kojem se vozila ispitivačka komisija
:021:
Osmi dio.Kako sam došao do ostatka novca ?
Gdje sam i kako pronašao motor ?
Dan odluke ,idem ili ne ?
Prelistavanje Avto magazina s oglasima,a što drugo mi preostaje !
Zapravo ,ovaj dio ću započeti navečer.Sad ću se posvetiti unucima,sunčano je ,lagani vjetar ,lijep dan .Možda navečer nešto i napišem ,moram odmotati do kraja film u glavi . 8)Pozdrav svima koji su pročitali ,onima koji nisu a i onima koji neće . :021:
Gdje sam i kako pronašao motor ?
Dan odluke ,idem ili ne ?
Prelistavanje Avto magazina s oglasima,a što drugo mi preostaje !
Zapravo ,ovaj dio ću započeti navečer.Sad ću se posvetiti unucima,sunčano je ,lagani vjetar ,lijep dan .Možda navečer nešto i napišem ,moram odmotati do kraja film u glavi . 8)Pozdrav svima koji su pročitali ,onima koji nisu a i onima koji neće .
:021:Dakle ,kao što rekoh i najavih prvo ću paralelno objasniti dvije stvari ,jedna bez druge ne ide .Naime ,puno manje me je mučilo kako ću nabaviti ostatak novca ,a puno više gdje ću nabaviti motor .Tražeći tako po oglasnicima ,nešto se nalazilo u Večernjem listu,mislim da je i zagrebački Vjesnik imao neke stranice s oglasima tog tipa ,zalomilo se ponekad čak i u Gospodarskom listu da nađem na oglas prodajem motor.I to je uglavnom bilo sve ,ali većina oglasa uglavnom je bila u slovenskom Avto magazinu kojeg sam kupovao tamo negdje od sedmog osnovne.Za današnje prilike otužna ponuda ,uglavnom samo tekst oglasa,ponegdje crno bijela fotografijama kratkim opisom i to je to.Boju možeš zamisliti ,uglavnom su bile istaknute cijene koje se nisu skrivale iza upitnog teksta .Zamislite ,pedesetak ,šezdesetak oglasa iz cijele Juge . Ljubljana ,Rijeka ,Zagreb ,Bitola ,Dubrovnik,Skoplje ,Niš,Novi sad,Titograd,Sarajevo ,Pula,Osijek i niz mjesta koje sam jedva mogao pronaći na karti ,naravno papirnatom.Ono što se nudilo bilo mi je uglavnom nedostupno,što cjenovno što iz drugih razloga .,a najjača ponuda je bila iz kontinentalnog dijela Hrvatske i Slovenije.Nekako u to vrijeme ili nešto ranije dobili smo priključak na telefonsku mrežu koja je još uvijek bila slaba i mnogima nedostižna. Da skratim,plan je bio i limitiran iznosom od cca 6500 njemačkih novčanica,računajući da mi još tih dvije tisuće nedostaje.Bez iskustva ,bez potpore nekog starijeg i iskusnijeg već sam polako gubio strpljenje.Još uvijek nisam poznavao moto milje niti se družio s nekim tko ima neki iole ozbiljniji stroj ,pa da nešto pitam ili pokupim kakav takav savjet .I tako , jednom izdanju Avto magazina koncem svibnja ,pri kraju školske godine ,tada kao nepuni sedamnaedtogodišnjak ,pronađem meni interesantan oglas .Prodajem Kawasaki Z400j,sitni tekst s napomenom o stanju ,kilometraži,boji i cijena .6500 dojčmaraka za šest godina star motor s nepunih 29tisuća na satu .Odmah mi je proradio kliker : takav stroj sam vidio na trajektu Marko Polo na kraju sedmog razreda kad smo putovali na maturalno iz Splita prema Korčuli .Bio je naravno parkiran dole u potpalublju uz Cbx1000,mislim da je bila i Leverda1200mirage uz njega ,te par motora koje ne pamtim više.Ne moram ni napomenuti da sam više vremena proveo sjedeći na metalnim stepenicama u blizini parkiranih bajkova,nego s društvom iz mojeg A razreda . Povremeno mi se pridružio i Koščica ,no on je već tada znao uživati u čarima enologije i pivarstva pa je dolazio i odlazio čudeći se kak imam volje tu blejati uz buku koju je stvarao pogonski stroj Marka Pola.Nastavak na večer ,možda !.. 8) :021:
I tako ,nakon bezuspješnih zivkanja po Sloveniji ,Banja Luci ,Zagrebu ,Tuzli ,Beogradu ,mislim da sam čak kontaktirao i nekoga u Crnu Goru ,mjesto se zvalo Pljevlje ili tako nešto.,odlučim nazvati za taj četiristo jota. Javi si ženski glas ,činilo mi se uljudnim tonom .:"onako čujem glas kroz neki hodnik,Gorane ,za motor te zovu ".Nakon par minuta razgovora stvorih si neku nadrealnu sliku Kawca plave boje,s felgama od sedam krakova i auspuhom 4u1 meni tada nepoznatog proizvođača(kasnije sam čuo i vidio druge modele Basanija).Ali ,nije ti to nešto ,ne može da potegne više od sto osamdeset ,ubacio je vlasnik na kraju razgovora ,uz pitanje " znaš li gdje je Vranje .Drugi dan sam poslije podne u staroj školi u učionici zemljopisa na karti tražio to Vranje i smišljao kako do njega doći .Nekako u to vrijeme ,jedna je naša firma često kamionima vozila robu prema Beogradu,pa sam uspio od Hene( poslovođe dućana građevnim materijalom) doznati da čak i voze prema tom Vranju za neku firmu koja proizvodi namještaj ,krevete i slično za opremanje kuće.Informacije koje sam skupio do tog četvrtka bile su dovoljne za odluku ,kamion kreće u ponedjeljak ujutro prema mom odredištu ,dakle ostaju mi tri dana za smisliti što ću reći mojima gdje ću biti u ponedjeljak ,možda utorak i srijedu. I naravno ,najvažnije od svega od koga ću kao balavac posuditi dvije tisuće maraka .Nešto sam napomenuo Heni ,nije ni pokazao da bi dao ,niti da ne bi .Preostalo mi je samo da ga direktno pitam .Rezervni plan je bio gazda pilane i mlina ,činio mi se suvislijim a i nekako je bio pristupačniji za razgovor .Mislio sam si ,jedan plan će upaliti ,s druge strane : nije to mala lova .Dogovor i posudba ipak su pali s vlasnikom pilane Ivom,,kasnije ću vam objasniti zašto .Popodne ću potrošiti na ovo dvoje mojih malih tintilinića ,nek' se majka i kćer druže dok zet ima njegove zanimacije .Vidimo se ! :wink: :021:
vec kad si spomenul laverdu mirage,bogme se i ja sjecam jedne kaj je dolazila u Travno,gledali smo je ko space x 
.prpa said:vec kad si spomenul laverdu mirage,bogme se i ja sjecam jedne kaj je dolazila u Travno,gledali smo je ko space x
Ne znam da li Božidara Magovca spada pod Travno ,ali pred jednim ulazom je bila parkirana 1200 mirage tamo negdje 85,šeste .Ili je bio neki lokal ,ne sjećam se točno . Bil sam s pokojnom bakom par puta u posjetu kod njene sestrične koja i danas tam živi .Par puta sam je vidio . Stvarno lijep motor tog doba.
:021:
ne seri....lunjo said:Aj bar par pasusa napravi, bit će preglednije, pliz
dobro je.....
ko i tvoji pijati.....
lunjo said:Aj bar par pasusa napravi, bit će preglednije, pliz
Slažem se ,bilo bi preglednije za čitanje,ali i povezivanje napisanog .Međutim ,kao što sam i napisao u samom početku ,pišem sve po sjećanju,bez ikakvih priprema. Nije problem u pasusima ,već u meni i mom stilu izražavanja ,pa tako i pišem da ne pogubnim događaje .Shvati me .Takav sam .Hvala što čitaš .Na kraju ću objasniti kako na sve gledam danas 2019e,trideset i par godina iza svega .
:021: