Jedanaesta postaja : Pribijanje na križ. 8) :021:
Dakle,u slijedeća dva ,tri dana prebrojio sam taj novac valjda sto i par puta .Kako su i Koščica i Felix i Dragec i Šepavi bili prisutni tom brojenju tako sam i ja postajao svjesniji novonastale situacije .Majci sam slagao da u ponedjeljak idemo na školski izlet u Postojnsku jamu ,ipak je moj smjer geologija i rudarenje. Srećom ,tog ponedjeljka ,na put prema Vranju krenuo je i službeni auto prije kamiona s robom.Mislim da je bio Opel Comodore ili Senator.Ne znam točno kako sam završio u Opelu niti čijom zaslugom,vjerovatno Heninog brata,ali dobro se sjećam crvenobaršunastih mekanih sjedala ..Uz par stanki ,tog smo ponedjeljka popodne došli u to Vranje čekajući i kamion da do večeri stigne.Već sav premoren od puta ,odvratio sam u glavi sve moguće i nemoguće scenarije ,međutim to se kasnije pokazalo potpuno bespotrebnim. S porte te firme nazvao sam Goranov broj.Čovjek je kroz pola sata došao golf jedinicom na parkiralište te firme(tad preduzeća ,ne?) te smo uz stisak ruke otišli u neko bliže naselje gdje je tad živio sa suprugom i dvoje manje djece .Ne moram objašnjavati koloplet mojih osjećaja u tim trenucima ,niti strah od ne znam ni sam čega sve ne .Škola još traje ,ja sam u Postojni,daleko sam od kuće u domu nepoznatih ljudi s vrećicom punom njemačkih maraka .I naravno ,s još većim upitnikom nad glavom : kakav je motor? Sekundarno pitanje o ispravnosti ,nedostacima i manama tad je stvarno bilo sekundarno ,možda i tercijarno.Sve mi se samo reklo pri pogledu na Kawu,čim je upaljen u garaži od betonskih blokova . Zvuk tog talijanskog Basani ispuha odledio je u meni sav strah i strepnju. Ma da nije ništa valjalo na njemu bajk je bio kupljen. Naravno ,kao što to većinom biva ( ili je bivalo),okupila se netom bliža prijateljska svita i neka rodbina ,gledajući čas u Gorana ,čas mene golobradog mladića na čijem se licu ocrtavao strah s trenutnim zadovoljstvom viđenim .Tako su ,izaslanstvo firme kao šofer kamiona ,prespavali u nekom motelu ili što je već bilo , a ja u kući s Goranom familiji. Samo da pojasnim: kako nisam ništa govorio o cijeni ,to se nekako samo nametnulo.Budući da je Goranov otac bio neki predradnik ili čak poslovođa u toj firmi,nekako smo došli do cifre od 5800 maraka ,nauštrb loših guma (iza Dunlop k727) prednja isto Dunlop ne sjećam se koja.Mogu samo reći : kao što sam tada bio počašćen u kući potpuno nepoznatih ljudi ,nisam bio dugo nakon toga .Uglavnom ,slijedeće jutro još smo se malo vozikali tim nekim ulicama njegovog naselja i negdje oko ili iza podneva Kawac je završio na nekoj drvenoj paleti ,na zadnjem dijelu kamiona . Povezan s nekim jačim špagama koliko se sjećam ( kakva prikolica ,kakove gurtne ,kakovi napinjači).Tako utovaren s nekim viličarem stigli smo sutradan prije podne na parking domicilne firme .Naravno ,ovaj puta sam sjedio kao suvozač u kamionu u pratnji meni najdražeg tereta .Da ne zaboravim,uz motor sam dobio originalne auspuhe 4u2 s granama koji su kasnije završili negdje u okolici Daruvara.Eto ,kasnije ako stignem : istovar iz kamiona i kako sam došao mojima na oči. 8) :shock: :021: