Prvi motor(recimo ) kako je počelo POSTANAK

Da jbt taman se zagrijem on ode u djir. Izvoli pisati molim lijepo :jesus:


Uzivam u prici
 
Nisam u djiru, obiteljske obaveze . Navečer ću nešto probati napisati kad se trenutna gungula stiša i nastane mir.A i ovi s motorima mi dižu tlak  s navijavanjem ,ko se videl sad voziti na praznik ! (y) :LOL: :021:
 
kawah di je zapelo,nemas vremena pisati ili?

ugl manje voznje,vise pisanja,svi zeljno iscekujemo nastavak,. :jesus: :mrgreen:
 
Inače nemam problema s vremenom,ali kad postaneš po drugi puta djed.,sad jednoj lijepoj djevojčici,htio ne htio neke stvari prolongiraš.Odgovor tebi Ivano s malim zakašnjenjem .A i tebe volim DamireK,zagrebački šmekeru .Nastavak štorije kroz koji dan ,sutra ,prekosutra ,petak popodne najvjerovatnije.Lijep pozdrav svima koji čitaju a i onima u pokušaju čitanja .  (y) (y) 8) :021:
      Ps:kišica lagano rominja,nemrem niti lagani đir napraviti.Zelenko u stanju mirovanja . :(
 
Kawah said:
Inače nemam problema s vremenom,ali kad postaneš po drugi puta djed.,sad jednoj lijepoj djevojčici,htio ne htio neke stvari prolongiraš.Odgovor tebi Ivano s malim zakašnjenjem .A i tebe volim DamireK,zagrebački šmekeru .Nastavak štorije kroz koji dan ,sutra ,prekosutra ,petak popodne najvjerovatnije.Lijep pozdrav svima koji čitaju a i onima u pokušaju čitanja .  (y) (y) 8) :021:
      Ps:kišica lagano rominja,nemrem niti lagani đir napraviti.Zelenko u stanju mirovanja . :(
Sve čestitke za pomladak... Nadam se da neće usfaliti volje za daljnje pisanje i za neke kasnije priče i zgode. Moj otac je početak motociklizma imao u tom nekom vremenu kada nije bilo jednostavno tako da prirodno podržavam da ljudi ispričaju ovakve priče.

(y) (y) (y)
 
StickyFingers said:
Sve čestitke za pomladak... Nadam se da neće usfaliti volje za daljnje pisanje i za neke kasnije priče i zgode. Moj otac je početak motociklizma imao u tom nekom vremenu kada nije bilo jednostavno tako da prirodno podržavam da ljudi ispričaju ovakve priče.

(y) (y) (y)
                (y) :021: 8)
 
Deseti dio ,valjda je?
Tog popodneva ,bio je četvrtak ili petak.,stvarno ne pamtim više ,krenem sestrinim poni biciklom u smjeru starog mlina i pilane . U glavi mi tisuću i jedna misao,pitanja još više .A najviše bojazni kako će gazda Ivo reagirati na moju molbu . Smišljajući tako putem kako ću mu pristupiti,sjetim se njegovih gustih obrva koje su mu onako  išarane  početnom staračkom sjedoćom padale na oči . Nailaskom na obalu rijeke ,položim taj zlatnožuti Pony na zemlju i sjednem pokraj njega prasnvši u smijeh ,zamišljajući Ivu punog piljevine ili brašna koje je možda netom stavio u vreće .Kaj te nosi mali k meni ? još i sad mi odzvanja njegovo pitanje postavljeno iz hlada zdenca koji je gledao na vodeni kotač mlina .Više mi nije bilo do smijeha . Trebalo je odgovoriti na postavljeno pitanje .Ivo ,vi dobro poznajete mog dedu,a i mojeg oca ? Dečec ,pređi na pitanje . Se dedi morti nekaj dogodilo,kak je otac? onak unezvjerenim protupitanjem me zapravo iznenadio.Ma nije ništa,dobro su . Nego ,došel sam radi novci. Pa rekel sam ti ocu da mu sve vratim kad dođe za Božić ,tak smo dogovorili .Zapravo ,otac je posudio neki novac Ivi za kupnju nekog pokretnog cirkulara za piljenje drva ,misleći da sam ja ranije došao po novac što sam mu razjasnio nadalje .Dečec ,opet on meni ,to je puno penez,puno penez . Ali dal ti bum,dal ti bum.Znaš ,ono za kaj je nigdar nisam imal prokletoga čaša ,a štel sam imati samo si ga nigdar nisam dal ,to sad neg bude tebi .Razjasnim ja njemu malo podrobnije moj naum i plan a on će na to:" Misliš da sam slijep ,da ne vidim v rano jutro kak nosiš onaj prokleti mrazovac,misliš da ne osjećam da nekaj spremaš v toj tvojoj glavi ?Ovo s tvojima nema veze ,novce vratiš kad počneš služiti ih,ja ih nemam kome ostaviti ,a ostalo bum ja s tvojim dedom uredil ,si me razmel ? I ode Ivo po drvenim vanjskim stepenicama u potkrovlje te donese tih dvije tisuće deemova u raznim apoenima. I pamet f glavu,si me razmel pamet f glavu .I tako je ostatak love doputovao kući u najlonskoj vrećici s logom zadružnog kombinata na paket tregeru zlatnožutog rogovog Pony bicikla.Prekidam za sad ,na Sljemenu je Azrina Gracija ,odslušam i palim zelenka za odlazak na večernju kavicu . 8) :021:
 
  • Like
Reactions: t0malito
Jedanaesta postaja : Pribijanje na križ.  8) :021:
    Dakle,u slijedeća dva ,tri dana prebrojio sam taj novac valjda sto i par puta .Kako su i Koščica i Felix i Dragec i Šepavi bili prisutni tom brojenju tako sam i ja postajao svjesniji novonastale situacije .Majci sam slagao da u ponedjeljak idemo na školski izlet u Postojnsku jamu ,ipak je moj smjer geologija i rudarenje. Srećom ,tog ponedjeljka ,na put prema Vranju krenuo je i službeni auto prije kamiona s robom.Mislim da je bio Opel Comodore ili Senator.Ne znam točno kako sam završio u Opelu niti čijom zaslugom,vjerovatno Heninog brata,ali dobro se sjećam crvenobaršunastih mekanih sjedala ..Uz par stanki ,tog smo ponedjeljka popodne došli u to  Vranje čekajući i kamion da do večeri stigne.Već sav premoren od puta ,odvratio sam u glavi sve moguće i nemoguće scenarije ,međutim to se kasnije pokazalo potpuno bespotrebnim. S porte te firme nazvao sam Goranov broj.Čovjek je kroz pola sata došao golf jedinicom na parkiralište te firme(tad preduzeća ,ne?) te smo uz stisak ruke otišli u neko bliže naselje gdje je tad živio sa suprugom i dvoje manje djece .Ne moram objašnjavati koloplet mojih osjećaja u tim trenucima ,niti strah od ne znam ni sam čega sve ne .Škola još traje ,ja sam u Postojni,daleko sam od kuće u domu nepoznatih ljudi s vrećicom punom njemačkih maraka .I naravno ,s još većim upitnikom nad glavom : kakav je motor? Sekundarno pitanje o ispravnosti ,nedostacima i manama tad je stvarno bilo sekundarno ,možda i tercijarno.Sve mi se samo reklo pri pogledu na Kawu,čim je upaljen u garaži od betonskih blokova . Zvuk tog talijanskog Basani ispuha odledio je u meni sav strah i strepnju. Ma da nije ništa valjalo na njemu bajk je bio kupljen. Naravno ,kao što to većinom biva ( ili je bivalo),okupila se netom bliža prijateljska svita i neka rodbina ,gledajući čas u Gorana ,čas mene golobradog mladića na čijem se licu ocrtavao strah s trenutnim zadovoljstvom viđenim .Tako su ,izaslanstvo firme kao šofer kamiona ,prespavali  u nekom motelu ili što je već bilo , a ja u kući s Goranom familiji. Samo da pojasnim: kako nisam ništa govorio o cijeni ,to se nekako samo nametnulo.Budući da je Goranov otac bio neki predradnik  ili čak poslovođa u toj firmi,nekako smo došli do cifre od 5800 maraka ,nauštrb loših guma (iza Dunlop k727) prednja isto Dunlop ne sjećam se koja.Mogu samo reći : kao što sam tada bio počašćen u kući potpuno nepoznatih ljudi ,nisam bio dugo nakon toga .Uglavnom ,slijedeće jutro  još smo se malo vozikali tim nekim ulicama njegovog naselja i negdje oko ili iza podneva Kawac je završio na nekoj drvenoj paleti ,na zadnjem dijelu kamiona . Povezan s nekim jačim špagama koliko se sjećam ( kakva prikolica ,kakove gurtne ,kakovi napinjači).Tako utovaren s nekim viličarem stigli smo sutradan prije podne na parking domicilne firme .Naravno ,ovaj puta sam sjedio kao suvozač u kamionu u pratnji meni najdražeg tereta .Da ne zaboravim,uz motor sam dobio originalne auspuhe 4u2 s granama koji su kasnije završili negdje u okolici Daruvara.Eto ,kasnije ako stignem : istovar iz kamiona i kako sam došao mojima na oči. 8) :shock: :021:
 
  • Like
Reactions: t0malito
Dvanaesti dio .
Umoran kao pas ,drndajući se u kamionu zaboravljao sam na sve boli ne žaleći ni djelom mojeg bića na sva odricanja i teškoće prema svladavanju napora do mojeg cilja .Kasnije mi se taj način razmišljanja i upornosti isplatio na više načina . A dao mi je i dodatni impuls htijenja .Govoreći sada ,a gledajući na tu 88mu tada ,mislim si .Da li za tako nešto treba više hrabrosti ili više ludosti .Ili samopouzdanja.?Možda i jedno i drugo .Nego ,da se vratimo priči .Još sam uvijek maloljetan ,motor ulazi u sferu zabranjenog voća .Ipak ,za vožnju je potrebna punoljetnost ,ali moja želja za vožnjom nadilazi sve zabrane i ograničenja.Ni dan danas ne odobravam nepoštivanje zakona ,pa tako mislim da se treba sankcionirati svakog ako se zakon ne poštuje .Djeluje grubo ,ali tako je ,bar za mene .Kacigu Levior sam kupio na Hreliću,kao i kožnjak isto rabljen preko jednog prijatelja.Ali ,punoljetnost se nije mogla ubrzati ,tako da sam se oprezno i dosta riskantno vozio skoro do kraja četvrtog razreda srednje.Kilometraža za te dvije godine i nešto je narasla za mojih petnaestak tisuća kilometara bez ijednog incidenta . Počeo sam se voziti sa starijom ekipom ,nekako sam zadobio njihovu protekciju i zaštitu . Od Tuzle ,Sarajeva ,Skopja ,Ohrida,Osjeka ,našeg Grobnika ,Bihaća i mnogih drugih mjesta.Ipak ,da se vratimo danu kad je Kawa završila u garaži roditeljske kuće ,reakciji moje majke ,oca ,majčinih roditelja i moje sestre koja me oborila s nogu . A o tome nadam se sutra ,napisati ću nešto za sigurno .  8) :021:
 
kawah mislim da je vrijeme za nastavak,vani je hladno kisa pada,nemos se vozati motorom,ali mozes pisati,idealno vrijeme za to... :mrgreen:
 
Glava trinaesta .13a
Ne ,nije to aludiranje na petak trinaesti niti na bilo što u tom kontekstu .Samo prisjećanje na dan kad smo s kamiona istovarili drvenu paletu s Kawcem.Zapravo ,u mene se uvukao neki čudan osjećaj.Straha ,nedaće ,odgovornosti možda ,ne znam ni sam što . Kako je istovar trajao negdje prije radničke pauze,bio sam sretan što nitko ne prisustvuje tom trenutku osim šofera i radnika na viličaru koji mi je bio susjed.Uz komentar i par riječi konverzacije ,bajk je bio spreman na put kući .Tri kilometra,glavnom i jedinom cestom tada .Asfaltiranom hvala Bogu . U strahu hoću li se susresti s dečkima u plavom,s bojazni što će majka reći ,ali i s dubokim olakšanjem što privodim moj naum kraju.Ipak ,kad se sjetim svega i pogledam iza sebe mogu reći :" Velik je to poduhvat za jednog golobradog mladića i ostvarenje jednog plana uz mnogobrojna odricanja .Kako je srce lupalo tih par kilometara do roditeljskog doma zaista ne mogu opisati niti nikome dočarati,tih riječi nema .Slušajući urlanje iz ispuha i poigravanje vjetra oko glave i razbarušene mi kose ,sve što sam želio tada ,u tom trenutku želim i sada . Slobodu ,odsutnost briga i životnih preokupacija koje nestaju odvrtanjem ručice gasa ,navalu adrenalina s penjanjem turnzelera prema gore ka crvenom .Evo me u dvorištu obiteljske kuće,pred metalnim  garažnim vratima.Stajem ,na balkonskom prozoru vidim sestru ,sjurila se po stepenicama do mene u traper košulji i hlačama ,s kovrčavom kosom .Bok ,sve sam rekla mami ,sve zna ".Postalo mi mučno od mog ponosa .Ali na to je dodala."I ne bude ti ništa rekla,deda i baka su na tvojoj strani,ostalo buš rešil s tatom kad dojde doma .A de je mama sad ? upitam .Otišla je k frizerki.No ,mislim si ,nekak već bude .A i kumpići ti baš nisu pouzdani ,dodala je seka. Kasnije sam saznal da je sve poteklo od Felixa koji je bil v nju potajno zatreskan ,samo se nije usudil poduzeti konkretne korake pa se izlajal s nekim informacijama dok me tih par dana nije bilo doma .Ali nebitno ,ipak meni u korist.Ugurali smo bajk u garažu ,zatvorili garažna vrata i još se jedanput pogledali onako u čudu.Ajde ,idemo nekaj jesti ,buš mi sve ispričal za stolom.
 
  • Like
Reactions: t0malito
Samo početak četrnaestog dijela.
Kroz dva sata evo i majke na vrata . Zapravo ,te frizerke su prepune informacije ,a poznanstva koja imaju mogla bi poslužiti i bilateralnim odnosima među državama.Znaš ,Ljerka te vidla dok si krenul s parkinga prema doma.Koja Ljerka ,pravil sam se blesav! A ona je bila žena od ,.....ti mater mislil sam si najklafravija baba u okolici ,možda i šire .I rekla je da su ti dole kraj ulaza u poduzeće ostale neke željezne cijevi i da si dojdeš po njih.Nastavak oko sedam .
 
  • Haha
Reactions: t0malito
Moja majka je žena sitne građe,onako slabunjava kroz život i odgajanje mene ,sestre i brata postala je zapravo granit.Tog dana smo sestra i ja po enti put bili u zatvorenoj garaži i slušali brundanje Kawca na centralnom nogaru,uz povremeno turiranje i urlanje iz auspuha.Nije željela ulaziti unutra ,zapravo stalno iz straha prema tom čudovištu a i vjerovatno sa stalnim prisjećanje na pokojnog Miru. Kasnije mi je to i potvrdila u razgovoru s njom .Prokleti strah .Zapravo ,kod nje je i danas prisutan kad god me vidi da sjedam na mog zelenka ,iako je već davno prešla sedamdesetu .S ocem nije bilo problema  Uz šturo objašnjenje da sam se nagradio sam rekao je :" Skoro si punoljetan,nisam prisustvovao ni jednom roditeljskmom sastanku za tebe (nije ni mogao ),nikad nismo imali s tobom nikakovih problema,a ono s Ivom  ću ja riješiti .To je bilo to .Kacigu i odijelo ću ti kupiti ,želim da si koliko toliko siguran .Ipak je to opasan sport dakle pamet u glavu.Tu završavam s ovim dijelom priče sve dalje bi bilo preopširno.
 
  • Like
Reactions: t0malito