Merlin
Member
Zamislite da se jedno jutro probudite, pogledate kroz prozor i ugledate nekoliko sjajnih poliranih piramida, povezanih širokim alejama, mnoštvom svijeta u čudnim odorama koji smireno započinju svoj dan. Vjerovatno bi se uštinuli za obraz, zažmirili i pogledali ponovo. Moguće bi se tada vratio normalan pogled sa vašeg prozora, vi biste odahnuli i vratili se spokojni nazad redovnom jutarnjem ritualu. Ali šta ako nakon štipanja i šamaranja obraza slika sa vašeg prozora i dalje ostane ona s početka priče?
Ne znamo kako biste vi reagirali u tom slučaju ali nas nekolicina članova Moto Kluba Salines iz Tuzle smo jednostavno poželili da nam se takvo što dogodi i krenuli smo put Visokog, grada za kojeg gosp. Semir Osmanagić, arheolog i stručnjak za piramide, tvrdi da je mjesto pronalaska prvih evropskih piramida, prastarih i prekrasnih piramida Sunca, Mjeseca i Zmaja!
Odabrali smo jedno sunčano nedjeljno jutro i krenuli da se lično uvjerimo u istinitost tako nevjerovatne tvrdnje da mi u stvari živimo na prostorima koji su nekada davno predstavljali centar tadašnjeg svijeta, misteriozno nestavši i ostavivši toliko tajni da je svaki pokušaj njihovog rasvjetljivanja gotovo nemoguća misija.
U prvom redu kao bajkeri radovali smo se tom putovanju i pošto se nije radilo o nekoj velikoj udaljenosti, budući da je rastojanje od Tuzle do Visokog nešto oko 150km, odlučili smo se ići najinteresantnijom putanjom, onom preko Banovića i Zavidovića. Put je to koji dijelom vodi dolinom rijeke Krivaje, jedne od najčišćih rijeka u Bosni i Hercegovini. Najzanimljivija dionica je svakako ona između Banovića i Žepča gdje se kratkotrajni pravci smjenjuju sa mnoštvom vezanih zavoja koji se kao velika zmija probijaju kroz klisuru i sve što trebate je voziti sporije i uživati. Mnogobrojni izvori pitke planinske vode vas mame na stanku iako umorni niste, rukavci i ljepota Krivaje pak usporavaju vas kako biste lakše osmotrili nju i njene obale. Ova dionica prestaje u Žepču gdje se uključujemo na magistralni put, saobraćajno izuzetno opterećen, tako da uživanje u krajoliku zamjenjujemo standarnim osjećajem vožnje i nekakve nadmenosti samo bajkerima poznate kojom gledamo ostale učesnike u prometu dok prolazimo pokraj njih.
Nešto poslije dva sata lagane vožnje stigli smo u Visoko, grad poznat po svojoj istorijskoj ostavštini. Mnoga velika otkrića vezana za istoriju Bosne i Hercegovine desila su se ovdje. Ostaci rimske utvrde, srednjevjekovnog bosanskog grada Visoki, povelje Kulina Bana kao prvog bosanskog zakonika i još mnogo drugih istorijskih vrijednosti je pronađeno upravo u ovom kraju. A sada Semir Osmanagić, zajedno sa mnogim drugim bosanskim i svjetskim stručnjacima kao i stotinama volontera radi na otkrivanju prvih evropskih piramida. Na samom ulazu u grad ništa vam ne sugerira da je Visoko ustvari najveće arheološko nalazište ove godine u Evropi. Još su svi pomalo zatečeni svime što se dešava pa tako ne postoje putokazi te mi idemo poznatim putem prema sjedištu Moto Kluba „Karo“. Već tu, odmah nakon parkiranja pogled nam prosto sam skreće prema brdu koje se poput kakvog velikog zaštitnika izdiže i plijeni svojim oblikom i formom. Ljudi ovdje vole reći ako nešto liči na pramidu i ima tako savršene strane, okrenute prema stranama svjeta – onda je to stvarno piramida!
Nakon kraće stanke u klubu krenuli smo put piramide jer smo strašno željeli i osobno se uvjeriti u navode stručnjaka. Do vrha vodi uska cesta koja nije dorasla pojačanom saobraćaju tako da na jednom mjestu policija zaustavlja četverotočkaše i dalje mogu samo pješaci. Uz blago nagovaranje policajac nas je pustio da prođemo sa svojim motorima i hvala mu na tome. Do vrha bi nam pješke trebalo skoro pun sat a ovako smo probijajući se kroz masu pješaka, koji su iskoristili ovu prekrasnu sunčanu nedjelju kako bi pogledali izbliza to čudo koje arheolozi otkrivaju, brzo napredovali prema vrhu i već nakon par minuta bili na platou Bosanske Pramide Sunca. Tu parkiramo motore i kao po dogovoru upravo pristižemo na jedan čas istorije posvećen bosanskim piramidama koji je držao Semir lično. Vrlo jasno i slikovito Semir je objasnio o čemu se zapravo radi. Nekoliko krucijalnih dokaza je išlo u korist hipoteze da se ovdje radi o piramidama. Kao prvo, kada bi se spojili vrhovi piramida Sunca, Mjeseca i Zmaja tvorili bi jednakostranični trougao. Sve su piramide, svojim padinama, okrenute prema stranama svijeta. Dalje, rađena su kompletna geotermalna istraživanja koja potvrđuju da se ova tri piramidalna brda brže hlade od okoline. Unutrašnjost piramida je ispresjecana horizontalnim tunelima koji su međusobno spajani pod pravim kutovima a koji se upravo istražuju.
Osim same piramidalne forme najinteresantniji detalj za nas, a vjerujemo i za ostale putnike namjernike ovdje jesu otkrivene sonde koje samo metar ili dva ispod površine zemlje pokazuju savršeno slagane kamene blokove koji teže čak i do pedesetak tona. U to da se ne radi o djelovanju prirode već da su ih gradili naši preci možemo se uvjeriti i sami posmatrajući te pravilne forme i načine uklapanja.
Nakon časa istorije nakratko smo popričali sa Semirom i prenijeli mu pozdrave svih članova Moto Kluba „Salines“ i poželili mnogo uspjeha u radu i dokazivanju svoje hipoteze, fotografirali se, i nastavili prema vrhu brda gdje se nalaze ostaci srednjevjekovnog grada Visoki. Velika strmina, koju smo morali savladati u jednom trenutku nam se učinila gotovo nemogućom misijom jer smo bili natrpani bajkerskim stvarima, međutim volja je bila jača i ubrzo smo bili na vrhu. Pogled koji se pruža sa vrha je veličanstven i gotovo da seže i na teritorije susjednih država i shvatamo zasto su naši preci upravo takve visove koristili za podizanje svojih gradova i utvrda. Pogledom uokolo postaje jasno da se dva brda svojom formom odvajaju od okoline, pretpostavljate radi se o preostale dvije piramide na kojima iskopavanja tek treba da počnu.
Prilikom silaska nailazimo na još jednu sondu koja također pokazuje strukturu kamenih blokova i potvrđuje teoriju o piramidama budući da kasnije saznajemo da na sve četiri strane piramide i to na različitim visinama postoje ovakve sonde i daju jednak prizor.
Vraćamo se motorima, mala stanka i odlučujemo se napustiti piramidu i svratiti ponovo do „Kare“ na piće budući da još ne postoje adekvatni ugostiteljski objekti na pramidi. Mozda je tako i bolje jer je sasvim očigledno da bi samo smetali u kasnijoj fazi otkrivanja. Stižemo u „Karu“ i sa prijateljima bajkerima iz Visokog zbijamo šale i dosjetke na račun njih i piramide. U jednom momentu neki mangup visočki dobacuje, „a znate li vi šta su u stvari one egipatske pramide – pa samo vikendice drevnih Visočana“! Uz smijeh do suza rastajemo se od Visokog, Visočana i preljepih bosanskih piramida uz želju da dodjemo opet kako bismo se uvjerili da tek otkriveni kameni blokovi zaista tvore piramidu. Duboko u sebi vjerujemo da je to tako i nadamo se da će poznata Semirova izreka, upućena jednom nepovjerljivom bosanskom stručnjaku, kako ćemo svi na kraju godine piti kafu u Visokom i gledati velike otkrivene kamene dijelove pramide postati istinita.
Uz želju da uskoro ponovo dođemo u Visoko i obiđemo bosanske pramide, penjemo se na svoje motore i krećemo put Tuzle. Na putu se nije dogodilo ništa posebno, klasično zbrajanje kilometara i na povratku kući nam je ostalo još toliko vremena za jedno piće i sumiranje utisaka.
Ne znamo kako biste vi reagirali u tom slučaju ali nas nekolicina članova Moto Kluba Salines iz Tuzle smo jednostavno poželili da nam se takvo što dogodi i krenuli smo put Visokog, grada za kojeg gosp. Semir Osmanagić, arheolog i stručnjak za piramide, tvrdi da je mjesto pronalaska prvih evropskih piramida, prastarih i prekrasnih piramida Sunca, Mjeseca i Zmaja!
Odabrali smo jedno sunčano nedjeljno jutro i krenuli da se lično uvjerimo u istinitost tako nevjerovatne tvrdnje da mi u stvari živimo na prostorima koji su nekada davno predstavljali centar tadašnjeg svijeta, misteriozno nestavši i ostavivši toliko tajni da je svaki pokušaj njihovog rasvjetljivanja gotovo nemoguća misija.
U prvom redu kao bajkeri radovali smo se tom putovanju i pošto se nije radilo o nekoj velikoj udaljenosti, budući da je rastojanje od Tuzle do Visokog nešto oko 150km, odlučili smo se ići najinteresantnijom putanjom, onom preko Banovića i Zavidovića. Put je to koji dijelom vodi dolinom rijeke Krivaje, jedne od najčišćih rijeka u Bosni i Hercegovini. Najzanimljivija dionica je svakako ona između Banovića i Žepča gdje se kratkotrajni pravci smjenjuju sa mnoštvom vezanih zavoja koji se kao velika zmija probijaju kroz klisuru i sve što trebate je voziti sporije i uživati. Mnogobrojni izvori pitke planinske vode vas mame na stanku iako umorni niste, rukavci i ljepota Krivaje pak usporavaju vas kako biste lakše osmotrili nju i njene obale. Ova dionica prestaje u Žepču gdje se uključujemo na magistralni put, saobraćajno izuzetno opterećen, tako da uživanje u krajoliku zamjenjujemo standarnim osjećajem vožnje i nekakve nadmenosti samo bajkerima poznate kojom gledamo ostale učesnike u prometu dok prolazimo pokraj njih.
Nešto poslije dva sata lagane vožnje stigli smo u Visoko, grad poznat po svojoj istorijskoj ostavštini. Mnoga velika otkrića vezana za istoriju Bosne i Hercegovine desila su se ovdje. Ostaci rimske utvrde, srednjevjekovnog bosanskog grada Visoki, povelje Kulina Bana kao prvog bosanskog zakonika i još mnogo drugih istorijskih vrijednosti je pronađeno upravo u ovom kraju. A sada Semir Osmanagić, zajedno sa mnogim drugim bosanskim i svjetskim stručnjacima kao i stotinama volontera radi na otkrivanju prvih evropskih piramida. Na samom ulazu u grad ništa vam ne sugerira da je Visoko ustvari najveće arheološko nalazište ove godine u Evropi. Još su svi pomalo zatečeni svime što se dešava pa tako ne postoje putokazi te mi idemo poznatim putem prema sjedištu Moto Kluba „Karo“. Već tu, odmah nakon parkiranja pogled nam prosto sam skreće prema brdu koje se poput kakvog velikog zaštitnika izdiže i plijeni svojim oblikom i formom. Ljudi ovdje vole reći ako nešto liči na pramidu i ima tako savršene strane, okrenute prema stranama svjeta – onda je to stvarno piramida!
Nakon kraće stanke u klubu krenuli smo put piramide jer smo strašno željeli i osobno se uvjeriti u navode stručnjaka. Do vrha vodi uska cesta koja nije dorasla pojačanom saobraćaju tako da na jednom mjestu policija zaustavlja četverotočkaše i dalje mogu samo pješaci. Uz blago nagovaranje policajac nas je pustio da prođemo sa svojim motorima i hvala mu na tome. Do vrha bi nam pješke trebalo skoro pun sat a ovako smo probijajući se kroz masu pješaka, koji su iskoristili ovu prekrasnu sunčanu nedjelju kako bi pogledali izbliza to čudo koje arheolozi otkrivaju, brzo napredovali prema vrhu i već nakon par minuta bili na platou Bosanske Pramide Sunca. Tu parkiramo motore i kao po dogovoru upravo pristižemo na jedan čas istorije posvećen bosanskim piramidama koji je držao Semir lično. Vrlo jasno i slikovito Semir je objasnio o čemu se zapravo radi. Nekoliko krucijalnih dokaza je išlo u korist hipoteze da se ovdje radi o piramidama. Kao prvo, kada bi se spojili vrhovi piramida Sunca, Mjeseca i Zmaja tvorili bi jednakostranični trougao. Sve su piramide, svojim padinama, okrenute prema stranama svijeta. Dalje, rađena su kompletna geotermalna istraživanja koja potvrđuju da se ova tri piramidalna brda brže hlade od okoline. Unutrašnjost piramida je ispresjecana horizontalnim tunelima koji su međusobno spajani pod pravim kutovima a koji se upravo istražuju.
Osim same piramidalne forme najinteresantniji detalj za nas, a vjerujemo i za ostale putnike namjernike ovdje jesu otkrivene sonde koje samo metar ili dva ispod površine zemlje pokazuju savršeno slagane kamene blokove koji teže čak i do pedesetak tona. U to da se ne radi o djelovanju prirode već da su ih gradili naši preci možemo se uvjeriti i sami posmatrajući te pravilne forme i načine uklapanja.
Nakon časa istorije nakratko smo popričali sa Semirom i prenijeli mu pozdrave svih članova Moto Kluba „Salines“ i poželili mnogo uspjeha u radu i dokazivanju svoje hipoteze, fotografirali se, i nastavili prema vrhu brda gdje se nalaze ostaci srednjevjekovnog grada Visoki. Velika strmina, koju smo morali savladati u jednom trenutku nam se učinila gotovo nemogućom misijom jer smo bili natrpani bajkerskim stvarima, međutim volja je bila jača i ubrzo smo bili na vrhu. Pogled koji se pruža sa vrha je veličanstven i gotovo da seže i na teritorije susjednih država i shvatamo zasto su naši preci upravo takve visove koristili za podizanje svojih gradova i utvrda. Pogledom uokolo postaje jasno da se dva brda svojom formom odvajaju od okoline, pretpostavljate radi se o preostale dvije piramide na kojima iskopavanja tek treba da počnu.
Prilikom silaska nailazimo na još jednu sondu koja također pokazuje strukturu kamenih blokova i potvrđuje teoriju o piramidama budući da kasnije saznajemo da na sve četiri strane piramide i to na različitim visinama postoje ovakve sonde i daju jednak prizor.
Vraćamo se motorima, mala stanka i odlučujemo se napustiti piramidu i svratiti ponovo do „Kare“ na piće budući da još ne postoje adekvatni ugostiteljski objekti na pramidi. Mozda je tako i bolje jer je sasvim očigledno da bi samo smetali u kasnijoj fazi otkrivanja. Stižemo u „Karu“ i sa prijateljima bajkerima iz Visokog zbijamo šale i dosjetke na račun njih i piramide. U jednom momentu neki mangup visočki dobacuje, „a znate li vi šta su u stvari one egipatske pramide – pa samo vikendice drevnih Visočana“! Uz smijeh do suza rastajemo se od Visokog, Visočana i preljepih bosanskih piramida uz želju da dodjemo opet kako bismo se uvjerili da tek otkriveni kameni blokovi zaista tvore piramidu. Duboko u sebi vjerujemo da je to tako i nadamo se da će poznata Semirova izreka, upućena jednom nepovjerljivom bosanskom stručnjaku, kako ćemo svi na kraju godine piti kafu u Visokom i gledati velike otkrivene kamene dijelove pramide postati istinita.
Uz želju da uskoro ponovo dođemo u Visoko i obiđemo bosanske pramide, penjemo se na svoje motore i krećemo put Tuzle. Na putu se nije dogodilo ništa posebno, klasično zbrajanje kilometara i na povratku kući nam je ostalo još toliko vremena za jedno piće i sumiranje utisaka.
