Riki
- Thread starter OldBoy
- Start date
OldBoy
New member
...priča imam još, ali nisu sve za slušanje. Ova je došla do kraja...
Lako zaboravljam ono što mi ne odgovara, i to uopće nije loše. Ipak, ponekad se stvari poslože na način da te podsjete na nešto, tek trenutak prije nego što bi to potonulo u dublji nivo Zaborava.
Par tjedana o povratku iz Marocca, na stupu sam ugledao staru osmrtnicu. Sasvim slučajno, prolazeći onuda vidio iza imena i prezimena koji mi nisu govorili ništa nadimak 'Riki' i shvatio da je njegova. I da ga u tridesetak godina poznanstva nisam stigao pitati kako se zove. I da smo bili imenjaci. Još jedan ove jeseni.
Skinuo sam osmrtnicu, presavio je, ugurao u unutarnji džep od jakne i na dulje sam je vremena zaboravio, da bi na nju slučajno nabasao kopajući po džepovima kompletne garderobe u potrazi za nekim zagubljenim dokumentom. Ne znajući o kakvom je papiru riječ, razmotao sam ga i ponovo vidio sliku Čovjeka koji se ustvari zvao Max iz neke ranije faze, kada se znao i nasmijati.
U ukupnoj količini našeg odnosa Riki zaboravio je na moj dug. Ili bolje rečeno, nikada ga nije spomenuo. Ostavio mi je to pitanje na koje mu više ne mogu odgovoriti, i u odlasku za sobom zatvorio Vrata. A ja sam i dalje srljao u svaki novi dan, s jedinom namjerom da udovoljim nekom od svojih sitnih zadovoljstava, zauvijek slijep za istinske potrebe okoline. Time što ga se ponekad sjetim pokušavam sebe uvjeriti kako mu vraćam za svu dobronamjernost u odnosu u kojem realno, nisam uspio iskazati ništa više od običnog sažaljenja.
Ponovo često putujem jer sam u takvom poslu, a i ne drži me mjesto. Dogodi se da put vodi u Italiju i tada ga se sjetim. Pričam naglas u vožnji samome sebi ono što bi valjda kazivao i njemu da je tu pored mene kao onda: o jednoj maloj sa Ferenčice ili kako je tamo neki za sitnu lovu kupio dobar auto i kasnije na njemu lijepo zaradio.
Zbogom Riki. R.I.P. imenjače. Barem do dana kada i ja Jebenim Crnim Vlakom dođem dole do tebe. A onda ćemo riješiti sva dugovanja. Znaš da lova nije nikada bila problem.
Lako zaboravljam ono što mi ne odgovara, i to uopće nije loše. Ipak, ponekad se stvari poslože na način da te podsjete na nešto, tek trenutak prije nego što bi to potonulo u dublji nivo Zaborava.
Par tjedana o povratku iz Marocca, na stupu sam ugledao staru osmrtnicu. Sasvim slučajno, prolazeći onuda vidio iza imena i prezimena koji mi nisu govorili ništa nadimak 'Riki' i shvatio da je njegova. I da ga u tridesetak godina poznanstva nisam stigao pitati kako se zove. I da smo bili imenjaci. Još jedan ove jeseni.
Skinuo sam osmrtnicu, presavio je, ugurao u unutarnji džep od jakne i na dulje sam je vremena zaboravio, da bi na nju slučajno nabasao kopajući po džepovima kompletne garderobe u potrazi za nekim zagubljenim dokumentom. Ne znajući o kakvom je papiru riječ, razmotao sam ga i ponovo vidio sliku Čovjeka koji se ustvari zvao Max iz neke ranije faze, kada se znao i nasmijati.
U ukupnoj količini našeg odnosa Riki zaboravio je na moj dug. Ili bolje rečeno, nikada ga nije spomenuo. Ostavio mi je to pitanje na koje mu više ne mogu odgovoriti, i u odlasku za sobom zatvorio Vrata. A ja sam i dalje srljao u svaki novi dan, s jedinom namjerom da udovoljim nekom od svojih sitnih zadovoljstava, zauvijek slijep za istinske potrebe okoline. Time što ga se ponekad sjetim pokušavam sebe uvjeriti kako mu vraćam za svu dobronamjernost u odnosu u kojem realno, nisam uspio iskazati ništa više od običnog sažaljenja.
Ponovo često putujem jer sam u takvom poslu, a i ne drži me mjesto. Dogodi se da put vodi u Italiju i tada ga se sjetim. Pričam naglas u vožnji samome sebi ono što bi valjda kazivao i njemu da je tu pored mene kao onda: o jednoj maloj sa Ferenčice ili kako je tamo neki za sitnu lovu kupio dobar auto i kasnije na njemu lijepo zaradio.
Zbogom Riki. R.I.P. imenjače. Barem do dana kada i ja Jebenim Crnim Vlakom dođem dole do tebe. A onda ćemo riješiti sva dugovanja. Znaš da lova nije nikada bila problem.
Sepp
Guest
U današnje vrijeme kad ni diplomirani novinari ili političari ne znaju pravopis,
kad smo svjedoci opće nepismenost, pogotovo na internetu
ovako nešto pročitati je odmor za oči i mozak.
Priča me podsjetila (mene, ne mora i vas
) na jednu knjigu koje je svojevremeo imala kultni status
i koju smo svi gutali tamo 80-tih, mlađioj ekipi preporuka , "Uvod u Peru K." od Pere Kvesića
Jedino je Pero malo veseliji, Riki me bacio u bed,
svi mi mislimo da smo Riki, a u stvari smo stari Gnjus i imamo svog Rikija na kojeg smo zaboravili.
OldBoy, još jednom čestitke oduševio si me i ................piši dalje, ide ti od ruke
kad smo svjedoci opće nepismenost, pogotovo na internetu
ovako nešto pročitati je odmor za oči i mozak.
Priča me podsjetila (mene, ne mora i vas
) na jednu knjigu koje je svojevremeo imala kultni statusi koju smo svi gutali tamo 80-tih, mlađioj ekipi preporuka , "Uvod u Peru K." od Pere Kvesića
Jedino je Pero malo veseliji, Riki me bacio u bed,
svi mi mislimo da smo Riki, a u stvari smo stari Gnjus i imamo svog Rikija na kojeg smo zaboravili.
OldBoy, još jednom čestitke oduševio si me i ................piši dalje, ide ti od ruke
confusedbikefan
Guest
Samo te molim da ne stanes. Vise od svega bi volio da sutra u moto-pricama vidim naslov neke nove price by Oldboy. Znamo da imas jos puno toga ispricati stari... do neba...
do neba...
