Rumunjska 2018. - Transalpina i Transfagarašan
- Thread starter vojo
- Start date
vojo
Well-known member
Evo da nastavim gdje sam stao pred tjedan dana ....
6. dan - 26.6.2018.
Spavali smo jako dobro u pubu 'Kokett' u Campulungu. Izvana je sve izgledao kao običan pub, ali su unutra neke dodatne zgrade tako da smo svi imali sobe na okupu i bilo je vrlo lijepo, čisto i jeftino. Najbolji štos od svega je bila pijača - u hodniku blagovaonice su bili frižideri sa pivama i bezalkoholnom pijačom, uzeo si što si htio i koliko si htio, zapisao u tekicu na pultu recepcije što si popio i na kraju bi to platio, sa spavanjem. Sve tako nekako 'na povjerenje' ....
Ovdje se ujutro pred pubom spremamo na izlet do Brana i Sinaie - novim tj. revidiranim planom smo odlučili da taj dan posjetimo ta dva grada u kojima su lijepi dvorci vrijedni razgledavanja. Posebno važan je bio Bran jer je tamo navodno 'stanovao' Drakula pa nismo mogli proći blizu, a da ne vidimo i to čudo.
Od Campulunga do Brana nema mnogo, 40-tak km, cesta je tako-tako, a krajolik je prekrasan - brdovit, nešto kao naše Zagorje - samo malo siromašnije. Cijelim putem su nas pratile obavjesti o opasnosti ceste tj. o lošoj cesti ....
Ovo su neke usputne slike, da se stekne dojam o krajoliku i kućama. Mnogo kuća ima neki čudan stil krovova, kao na nekakvu pagodu - nismo skužili jeli to ostatak nekog turskog stila ili nešto drugo, origigi ....
Uz put se prodaje mnogo lokalnih proizvoda, valjda neke pijače, vina ili sokovi ....
Cesta je bila dosta dobra, dosta široka i sa urednim zavojima
Iako je mjestimično bilo i dalje znakova neodržavanja ....
Stigavši u Bran najprije smo se sreli sa Opatijcima - oni su u Beogradu na servisu uspjeli popraviti Ducatija pa su ekspresno po autoputu preko Brašova došli do Brana. Tu smo se našli i konačno mogli nastaviti dalje u punom sastavu - jeste da dio nas nije vidjelo Transalpinu ili Transfagarašan, ali bože moj, bili smo cijeli, zdravi i jako veseli ....
U Branu smo se uspjeli nekako parkirati u 'centru' sela (da, to nije grad nego više kao selo) jedva našavši mjesta uz rub ceste/magistrale koja prolazi kroz centar grada, jako je uska i jako prometna - stalno prolaze autobusi i šleperi.
Mjesto je jako razvikano (radi Drakule) i posjetitelja/turista ima jako mnogo, čak i motorista. Usprkos toj razvikanosti i (vjerojatnom) većem dotoku turističkog novca, mjesto izgleda poput ostalih - meni je posebno u oči upadala elektro-energetska (a vjerojatno i telefonska) distribucija 'nadzemnog' tipa ....
Dok nas je dvorac čekao nedaleko od mjesta gdje smo parkirali mi smo morali svratiti na piće da se malo okrijepimo - bilo je dosta sparno, nekakovo sunce kroz oblake, ali srećom ne previše toplo .... (Nažalost nije bilo moguće slikati dvorac bez barem nekoliko električnih žica)
Prije dvorca je obavezan buvljak/vašar/sajam/suveniri, kako god ih želite nazvati
A ovdje je biljetarnica sa (ne pretjeranim) cjenikom ....
Uspon prema dvorcu i ulaz ....
Sâm dvorac je jako lijepo uređen. Nije velik i prostorije su dosta male i razbijene pa ih je teško slikati. Vidi se da je bio u upotrebi do iza drugog svjetskog rata jer su izlošci jako usčuvani i prekrasno restaurirani. U svakom slučaju vrijedi posjetiti - jer i kako je sve to dosta maleno, za razgledavanje se izgubi najviše sat-dva ....
Posjet Drakulinom dvorcu nas je toliko umorio da smo morali sjesti i nešto pojesti jer je već bilo 2 popodne ....
Dalje nas je put vodio prema Brašovu na sjever, ali smo kod Rašnova skrenuli opet prema jugu, prema Bukureštu, jer nam je cilj bio gradić Sinaia i posjeta jednom prelijepom dvorcu, dvorcu (castelul) Peleš.
Usput smo dosta često stajali jer su cestu mjestimično temeljito renovirali pa je bio naizmjenično prolazan samo jedan trak.
Krajolik na putu prema Rašnovu:
Sinaia je jako lijepi gradić, sa prekrasnim kućama i vilama poput dvoraca - sve izgleda vrlo bogato i nekako otmjeno, nešto poput naše Opatije ili slovenskog Bleda
Ovo je valjda bila nekakva tvornica - sve u staklenim prozorima, a mi smo malo zalutali tražeći 'naš' dvorac pa smo stali i konzultirali 'seljaka' a ne kartu tj. navigaciju ....
No kad smo pronašli i stigli do dvorca Peleš ustanovili smo da smo zakasnili - dvorac je otvoren do 4 popodne, a mi smo zakasnili desetak minuta i upravo su 'istjerivali' goste iz dvorca i okoliša .... ipak smo zamolili domaćine barem da bacimo samo jedan pogled, da steknemo ideju za slijedeći puta, a i da bacimo jednu vatrogasnu za uspomenu ....
S motorima došli do samog dvorca (što je bilo zabranjeno) ali smo barem od lokalnih 'prodavača' koji te hvataju za rukav kupili neke borovice ili maline, ne sjećam se više ....
Da se utješimo što smo 'promašili' posjetu dvorcu u lokalnom smo se kafiću počastili sa papanašima - ali ovaj puta prženim (a ne kuhanim kao prvi puta)
Nije bilo druge nego vratiti se natrag u Campulung 'poluobavljenog' posla. Da ne idemo istim putem vraćali smo se na jug do Targovišta pa onda na sjever u Campulung. Usput smo se odmarali na pumpama ....
.... i ludirali (kako ko) prilikom zaustavljanja da odmorimo umorna dup**a
Došli smo u pub taman da pogledamo neku utakmicu (jer je u toku bilo svjetsko prvenstvo), ne sjećam se više koju .... ja sam nekako više za Formulu 1 pa ne pamtim nogometne utakmice ....
Nastavit će se ....
Vojo
6. dan - 26.6.2018.
Spavali smo jako dobro u pubu 'Kokett' u Campulungu. Izvana je sve izgledao kao običan pub, ali su unutra neke dodatne zgrade tako da smo svi imali sobe na okupu i bilo je vrlo lijepo, čisto i jeftino. Najbolji štos od svega je bila pijača - u hodniku blagovaonice su bili frižideri sa pivama i bezalkoholnom pijačom, uzeo si što si htio i koliko si htio, zapisao u tekicu na pultu recepcije što si popio i na kraju bi to platio, sa spavanjem. Sve tako nekako 'na povjerenje' ....
Ovdje se ujutro pred pubom spremamo na izlet do Brana i Sinaie - novim tj. revidiranim planom smo odlučili da taj dan posjetimo ta dva grada u kojima su lijepi dvorci vrijedni razgledavanja. Posebno važan je bio Bran jer je tamo navodno 'stanovao' Drakula pa nismo mogli proći blizu, a da ne vidimo i to čudo.
Od Campulunga do Brana nema mnogo, 40-tak km, cesta je tako-tako, a krajolik je prekrasan - brdovit, nešto kao naše Zagorje - samo malo siromašnije. Cijelim putem su nas pratile obavjesti o opasnosti ceste tj. o lošoj cesti ....
Ovo su neke usputne slike, da se stekne dojam o krajoliku i kućama. Mnogo kuća ima neki čudan stil krovova, kao na nekakvu pagodu - nismo skužili jeli to ostatak nekog turskog stila ili nešto drugo, origigi ....
Uz put se prodaje mnogo lokalnih proizvoda, valjda neke pijače, vina ili sokovi ....
Cesta je bila dosta dobra, dosta široka i sa urednim zavojima
Iako je mjestimično bilo i dalje znakova neodržavanja ....
Stigavši u Bran najprije smo se sreli sa Opatijcima - oni su u Beogradu na servisu uspjeli popraviti Ducatija pa su ekspresno po autoputu preko Brašova došli do Brana. Tu smo se našli i konačno mogli nastaviti dalje u punom sastavu - jeste da dio nas nije vidjelo Transalpinu ili Transfagarašan, ali bože moj, bili smo cijeli, zdravi i jako veseli ....
U Branu smo se uspjeli nekako parkirati u 'centru' sela (da, to nije grad nego više kao selo) jedva našavši mjesta uz rub ceste/magistrale koja prolazi kroz centar grada, jako je uska i jako prometna - stalno prolaze autobusi i šleperi.
Mjesto je jako razvikano (radi Drakule) i posjetitelja/turista ima jako mnogo, čak i motorista. Usprkos toj razvikanosti i (vjerojatnom) većem dotoku turističkog novca, mjesto izgleda poput ostalih - meni je posebno u oči upadala elektro-energetska (a vjerojatno i telefonska) distribucija 'nadzemnog' tipa ....
Dok nas je dvorac čekao nedaleko od mjesta gdje smo parkirali mi smo morali svratiti na piće da se malo okrijepimo - bilo je dosta sparno, nekakovo sunce kroz oblake, ali srećom ne previše toplo .... (Nažalost nije bilo moguće slikati dvorac bez barem nekoliko električnih žica)
Prije dvorca je obavezan buvljak/vašar/sajam/suveniri, kako god ih želite nazvati
A ovdje je biljetarnica sa (ne pretjeranim) cjenikom ....
Uspon prema dvorcu i ulaz ....
Sâm dvorac je jako lijepo uređen. Nije velik i prostorije su dosta male i razbijene pa ih je teško slikati. Vidi se da je bio u upotrebi do iza drugog svjetskog rata jer su izlošci jako usčuvani i prekrasno restaurirani. U svakom slučaju vrijedi posjetiti - jer i kako je sve to dosta maleno, za razgledavanje se izgubi najviše sat-dva ....
Posjet Drakulinom dvorcu nas je toliko umorio da smo morali sjesti i nešto pojesti jer je već bilo 2 popodne ....
Dalje nas je put vodio prema Brašovu na sjever, ali smo kod Rašnova skrenuli opet prema jugu, prema Bukureštu, jer nam je cilj bio gradić Sinaia i posjeta jednom prelijepom dvorcu, dvorcu (castelul) Peleš.
Usput smo dosta često stajali jer su cestu mjestimično temeljito renovirali pa je bio naizmjenično prolazan samo jedan trak.
Krajolik na putu prema Rašnovu:
Sinaia je jako lijepi gradić, sa prekrasnim kućama i vilama poput dvoraca - sve izgleda vrlo bogato i nekako otmjeno, nešto poput naše Opatije ili slovenskog Bleda
Ovo je valjda bila nekakva tvornica - sve u staklenim prozorima, a mi smo malo zalutali tražeći 'naš' dvorac pa smo stali i konzultirali 'seljaka' a ne kartu tj. navigaciju ....
No kad smo pronašli i stigli do dvorca Peleš ustanovili smo da smo zakasnili - dvorac je otvoren do 4 popodne, a mi smo zakasnili desetak minuta i upravo su 'istjerivali' goste iz dvorca i okoliša .... ipak smo zamolili domaćine barem da bacimo samo jedan pogled, da steknemo ideju za slijedeći puta, a i da bacimo jednu vatrogasnu za uspomenu ....
S motorima došli do samog dvorca (što je bilo zabranjeno) ali smo barem od lokalnih 'prodavača' koji te hvataju za rukav kupili neke borovice ili maline, ne sjećam se više ....
Da se utješimo što smo 'promašili' posjetu dvorcu u lokalnom smo se kafiću počastili sa papanašima - ali ovaj puta prženim (a ne kuhanim kao prvi puta)
Nije bilo druge nego vratiti se natrag u Campulung 'poluobavljenog' posla. Da ne idemo istim putem vraćali smo se na jug do Targovišta pa onda na sjever u Campulung. Usput smo se odmarali na pumpama ....
.... i ludirali (kako ko) prilikom zaustavljanja da odmorimo umorna dup**a
Došli smo u pub taman da pogledamo neku utakmicu (jer je u toku bilo svjetsko prvenstvo), ne sjećam se više koju .... ja sam nekako više za Formulu 1 pa ne pamtim nogometne utakmice ....
Nastavit će se ....
Vojo
biker4life
Motorator
vojo
Well-known member
7. dan - 27.6.2018.
Evo par slika o samoposluzi pijače u pubu Kokett o kojima sam pisao u prošlom nastavku - to sam slikao za uspomenu tek iduće jutro ....
Dakle, krenuli smo natrag prema doma.
Nastavak je bio mokar, kako su i prognozirali. Ali pošto je to trebao biti samo 'transfer' dan tj. vožnja, vožnja i vožnja i tu i tamo malo odmora pa opet vožnja, bilo nam je svejedno. Jeste da nam mokra cesta usporava brzinu i zamagljuje pogled na krajolik, ali nismo se zbog toga osjećali loše. Nakon dužeg traženje prikladnog odmarališta na koncu se ovdje odmaramo uz cestu u gradu Pitešti u smjeru Turnu Severina ....
.... a ovdje pijemo kavu ispod suncobrana (da se ne močimo) na nekoj bezimenoj pumpi u blizini mjesta Negreni ....
Pa onda dalje preko Slatine i Craiove, sve po mokrim cestama i povremenoj kiši ....
Kasno popodne smo došli do Dunava tj. do Đerdapa i nakratko smo stali na zadnjoj pumpi u Rumunjskoj da potrošimo zadnje leje na benzin i druge sitnice (čokoladice i slične dječje radosti) ....
Prelaz preko Đerdapske hidro-elektrane u Srbiju
i Dalje nastavak prema Donjem Milanovcu. Odmah uočavam da su ceste puno boljeg kvaliteta, iako dosta sporedne tj. uske - no asfalt je puno bolji ....
Cesta koja ide stalno uz Dunav ima jako mnogo odmarališta, skromno uređenih ali su tu gotovo svaki kilometar. Ovdje se odmaramo na jednom većem parkiralištu sa malo boljim tj. višim pogledom na Dunav tj. Đerdapsku klisuru
Došavši u Donji Milanovac krenuli smo u planirani hotel tj. odmaralište (u pravom smislu riječi) gdje smo namjeravali prenoćiti.
Međutim, nismo bili zadovoljni smješatjem (ne cijenom nego kvalitetom) pa smo se dali u potragu za nečim boljim .... najprije su nas uputili u obližnja brda u neko etno-selo ....
A onda u jedno privatno prenoćište uz sam Dunav. Prenoćište samo po sebi nije bog zna što tj. još je polu-dovršeno, međutim je domaćin, Miloš, bio toliko simpatičan da nas je uspio nagovoriti i .... nismo požalili.
(ono najlijevije nije naš motor, to je mješalica od domaćina ....!)
Kad smo se smjestili (i stavili sušiti mokra odijela i cipele) bacili smo se na planiranje idućeg dana na PC-ju kojeg nam je ustupio domaćin ....
Onda smo sa domaćinima pogledali utakmicu svjetskog prvenstva (Srbija-Brazil) - zna se za koga smo navijali, ne?
Pa smo povečerali soma na roštilju ('.... ma nije masan, naši somovi imaju samo 5 kila ....') i šopsku salatu ....
i zafrkavali se do kasno u noć sa domaćinom koji je prihvačao svaku našu šalu, čak i na račun Srba i Srbije ....
Sve u svemu vrlo ugodna večer iako je, barem prema izgledu smještaja, izgledalo više kao 'Rupa u Nigdjezemskoj' ilitiga 'ni na nebu ni na zemlji' .... odnosno 'na Dunavu' ....
----
Osmi dan - 28.6.2018.
Najprije smo za doručak, uz sve ostalo, dobili i svježe pečenu gibanicu - 'upravo ju je spekla moja mama' su bile riječi domaćina Miloša
A prognoza vremena nas je opet poslušala pa nam se ukazalo lijepo sunčano jutro sa suhom cestom. Najprije nam je trebalo nešto vremena jer su neki imali problema sa paljenjem motora radi blokade alarma (.... a ja pomislio kako su blažene stare kante poput moje 'bendžole' od preko 20 godina, koje nemaju takve 'smicalice' u sebi - zaključaš bravu pa neka kradu ....)
.... pa sam imao vremena i poslikati ploču ispred prenoćišta, ako vas put slučajno nanese. Vjerujte, vrijedi svake pare tj. dinara (u doslovnom smislu riječi)
Cesta nas je dalje vodila uz Dunav kroz Đerdapsku klisuru. Vrijeme je bilo taman, oblačno ali ne pre toplo, cesta dobra i suha, pogled predivan ....
.... sve do Golubačke tvrđave koju smo namjeravali obići ali ju restauriraju i nije bilo moguće niti parkirati uz nju za popiti kafe ....
.... tako da smo popili kavu u Golupcu, u nekom hotelu uz sam Dunav ....
.... i onda nastavili prema Požarevcu, a usput obišli i pogledali (sa sedla motora) Srebrno jezero, jedan mrtvi rukavac Dunava ....
U Požarecu smo isto tako stali da se odmorimo, da popijemo piće i da se dogovorima za kamo dalje .... malo sme bezobrazno parkirali u centru grada na samoj cesti, ali nitko se nije bunio ....
Nakon poduljeg odmora smo nastavili dalje pa smo nakon malo lutanja došli na ručak do 'Ranča na Savi' - jednog restorana na samoj rijeci u blizini Umke ....
.... gdje se ispostavilo da je vlasnik restorana isto tako pasionirani motorista koji je trenutno u 'autu' radi išijasa ....
I kad smo poručali tj. povečerali (bilo je skoro 6) krenuli smo dalje nepreglednim ravnicama i počeli smo opet sa traženjem prikladnog spavališta tj. prenoćišta.
Slušajući upute raznih domaćina i vlasnika benzinskih pumpi išli smo od jednog do drugog prenoćišta ....
Dok nismo pronašli nešto odgovarajuće tek u Rumi, u hotelu 'Park' ....
Nastavit će se ....
Vojo
Evo par slika o samoposluzi pijače u pubu Kokett o kojima sam pisao u prošlom nastavku - to sam slikao za uspomenu tek iduće jutro ....
Dakle, krenuli smo natrag prema doma.
Nastavak je bio mokar, kako su i prognozirali. Ali pošto je to trebao biti samo 'transfer' dan tj. vožnja, vožnja i vožnja i tu i tamo malo odmora pa opet vožnja, bilo nam je svejedno. Jeste da nam mokra cesta usporava brzinu i zamagljuje pogled na krajolik, ali nismo se zbog toga osjećali loše. Nakon dužeg traženje prikladnog odmarališta na koncu se ovdje odmaramo uz cestu u gradu Pitešti u smjeru Turnu Severina ....
.... a ovdje pijemo kavu ispod suncobrana (da se ne močimo) na nekoj bezimenoj pumpi u blizini mjesta Negreni ....
Pa onda dalje preko Slatine i Craiove, sve po mokrim cestama i povremenoj kiši ....
Kasno popodne smo došli do Dunava tj. do Đerdapa i nakratko smo stali na zadnjoj pumpi u Rumunjskoj da potrošimo zadnje leje na benzin i druge sitnice (čokoladice i slične dječje radosti) ....
Prelaz preko Đerdapske hidro-elektrane u Srbiju
i Dalje nastavak prema Donjem Milanovcu. Odmah uočavam da su ceste puno boljeg kvaliteta, iako dosta sporedne tj. uske - no asfalt je puno bolji ....
Cesta koja ide stalno uz Dunav ima jako mnogo odmarališta, skromno uređenih ali su tu gotovo svaki kilometar. Ovdje se odmaramo na jednom većem parkiralištu sa malo boljim tj. višim pogledom na Dunav tj. Đerdapsku klisuru
Došavši u Donji Milanovac krenuli smo u planirani hotel tj. odmaralište (u pravom smislu riječi) gdje smo namjeravali prenoćiti.
Međutim, nismo bili zadovoljni smješatjem (ne cijenom nego kvalitetom) pa smo se dali u potragu za nečim boljim .... najprije su nas uputili u obližnja brda u neko etno-selo ....
A onda u jedno privatno prenoćište uz sam Dunav. Prenoćište samo po sebi nije bog zna što tj. još je polu-dovršeno, međutim je domaćin, Miloš, bio toliko simpatičan da nas je uspio nagovoriti i .... nismo požalili.
(ono najlijevije nije naš motor, to je mješalica od domaćina ....!)
Kad smo se smjestili (i stavili sušiti mokra odijela i cipele) bacili smo se na planiranje idućeg dana na PC-ju kojeg nam je ustupio domaćin ....
Onda smo sa domaćinima pogledali utakmicu svjetskog prvenstva (Srbija-Brazil) - zna se za koga smo navijali, ne?
Pa smo povečerali soma na roštilju ('.... ma nije masan, naši somovi imaju samo 5 kila ....') i šopsku salatu ....
i zafrkavali se do kasno u noć sa domaćinom koji je prihvačao svaku našu šalu, čak i na račun Srba i Srbije ....
Sve u svemu vrlo ugodna večer iako je, barem prema izgledu smještaja, izgledalo više kao 'Rupa u Nigdjezemskoj' ilitiga 'ni na nebu ni na zemlji' .... odnosno 'na Dunavu' ....
----
Osmi dan - 28.6.2018.
Najprije smo za doručak, uz sve ostalo, dobili i svježe pečenu gibanicu - 'upravo ju je spekla moja mama' su bile riječi domaćina Miloša
A prognoza vremena nas je opet poslušala pa nam se ukazalo lijepo sunčano jutro sa suhom cestom. Najprije nam je trebalo nešto vremena jer su neki imali problema sa paljenjem motora radi blokade alarma (.... a ja pomislio kako su blažene stare kante poput moje 'bendžole' od preko 20 godina, koje nemaju takve 'smicalice' u sebi - zaključaš bravu pa neka kradu ....)
.... pa sam imao vremena i poslikati ploču ispred prenoćišta, ako vas put slučajno nanese. Vjerujte, vrijedi svake pare tj. dinara (u doslovnom smislu riječi)
Cesta nas je dalje vodila uz Dunav kroz Đerdapsku klisuru. Vrijeme je bilo taman, oblačno ali ne pre toplo, cesta dobra i suha, pogled predivan ....
.... sve do Golubačke tvrđave koju smo namjeravali obići ali ju restauriraju i nije bilo moguće niti parkirati uz nju za popiti kafe ....
.... tako da smo popili kavu u Golupcu, u nekom hotelu uz sam Dunav ....
.... i onda nastavili prema Požarevcu, a usput obišli i pogledali (sa sedla motora) Srebrno jezero, jedan mrtvi rukavac Dunava ....
U Požarecu smo isto tako stali da se odmorimo, da popijemo piće i da se dogovorima za kamo dalje .... malo sme bezobrazno parkirali u centru grada na samoj cesti, ali nitko se nije bunio ....
Nakon poduljeg odmora smo nastavili dalje pa smo nakon malo lutanja došli na ručak do 'Ranča na Savi' - jednog restorana na samoj rijeci u blizini Umke ....
.... gdje se ispostavilo da je vlasnik restorana isto tako pasionirani motorista koji je trenutno u 'autu' radi išijasa ....
I kad smo poručali tj. povečerali (bilo je skoro 6) krenuli smo dalje nepreglednim ravnicama i počeli smo opet sa traženjem prikladnog spavališta tj. prenoćišta.
Slušajući upute raznih domaćina i vlasnika benzinskih pumpi išli smo od jednog do drugog prenoćišta ....
Dok nismo pronašli nešto odgovarajuće tek u Rumi, u hotelu 'Park' ....
Nastavit će se ....
Vojo
vojo
Well-known member
Hvala na pozdravima (u ime cijele ekipe) i da, da konačno završim i ovaj izvještaj, u ovoj godini ....
Dakle, 9. i 10. dan, 29. i 30.6.2018.
Prema dogovoru od prijašnje večeri u lobiju hotela Park u Rumi dvoje od nas je odlučilo nastaviti put ravno doma jer je prognoza bila onako, 'bljakasta', a oni su imali i obaveze prema svojim firmama (lako nama penzionerima kojima država brine o firmi!). Tako da su to dvoje sudionika ujutro spakirali motore i zapalili ravno doma - na autocestu Beograd-Zagreb i punom brzinom u smjeru Kvarnera. Kasnije su pričali da ih je negdje prije Zagreba uhvatilo takvo nevrijeme da je kiša lijevala kao iz kabla, ali se oni nisu dali i sa 130 km/h hrabro su odolijevali kapljicama tj. kablovima vode i stigli sretno doma - kažu da su bili i suhi, ali ja sumnjam ....
Dok su se oni parićevali za doma mi smo polako poustajali i doručkovali i napravili plan za taj dan - bez obzira na prognozu odlučili smo ići u smjeru Novog Sada, tamo popiti barem kavu i onda nastaviti u Osijek, preko istog graničnog prelaza preko kojeg smo ušli u Srbiju pred nekoliko dana (Erdut) jer smo pretpostavili da i dalje nema gužve tamo, te nastaviti preko Osijeka prema Kutjevu kako je bilo i u originalnom planu.
Obukli smo kišna odijela i zapalili preko Fruške Gore u Novi Sad. Putem je cesta bila mokra, bilo je i nešto magle na Fruškoj Gori i mjestimično je sipila kišica ali vrlo sitno, zanemarivo. Tako da kad smo stigli u Novi sad bili smo uglavnom mokri - ali ne od kiše nego od znoja ispod kišnih odijela.
U Novom Sadu smo išli 'ravno u centar' popiti kavu i baciti oko na samo središte grada:
a onda smo skoknuli i do Petrovaradina (na drugoj obali Dunava) da vidimo panoramu Novog Sada i bacimo jednu sliku za uspomenu
Nakon toga smo krenuli prema Erdutu
i odmorili se na posljednjoj pumpnoj stanici u Srbiji (nismo kupovali gorivo jer nije bilo potrebe, a i razlika u cijeni nije neka bitna)
Evo nas u Hrvatskoj, da u prvom kafiću konačno popijemo jednu pravu kavu - to je u Bijelom Brdu kod Sarvaša
Dalje nas je put vodio ravno u Osijek a kako je bilo vrojeme ručku savjetovali su nas da odemo smo na brod/restoran Galija na Dravi. Lijepo smo se uredno parkirali na parkingu uz Dravu i otišli poručati.
Ručali smo (uglavnom svi) nekakvog gulaša od soma, jako jako fino i ukusno ....
Ali nam je pomalo prisjelo kada smo bili gotovi s ručkom i krenuli na motore na parkingu da bi otkrili da smo svi dobili kaznu radi neplaćanja parkinga! Ostali smo zabezeknuti jer nije postojao parking (samo) za motore, a nije bilo mjesta za parkirati uz mjetsa rezervirana za aute. Naravno, pobunili smo se kod lika koji je kontrolirao parking (i pisao uplatnice) pa nas je savjetovao da odemo 'tamo i tamo' gdje se rješavaju te uplatnice i da se tamo bunimo te da će nam vjerojatno oprostiti kaznu pošto nam je to prvi puta da nas kažnjavaju u Osijeku. Tako smo i postupili i nakon malo dužeg traženja, našli smo 'Komunalca' gdje se to rješava i rješili uplatnice, jednu po jednu ....
Uz još par odmora na pumpnim stanicama došli smo i do Kutjeva, kako planirano, i to po suhom vremenu i suhoj cesti. Čak se povremeno i sunce pokazivalo tako da smo sve u svemu, usprkos lošoj prognozi, dobro prošli.
A koliko smo dobro prošli vidjeli smo jedno 15-tak minuta nakon što smo se smjestili u prenoćištu tj. kušaonici vina Kritokret kada se nebo otvorilo i izlio se prolom oblaka - srećom su se samo motori smočili. Mi smo dotle povečerali i kušali vina, naravno ....
Posljenji dan putovanja je započeo neugodno - iako smo, naime, unaprijed dogovorili cijenu spavanja u kušaonici vina, ispalo je da je ta cijena veća, od 25 pa do 75%, ovisno o sobama gdje smo spavali. Nesporazum je bio vrlo neugodan za obje strane ali vlasnik kušaonice nije htio popustiti tako da smo Kutjevo napustili sa gorkim okusom da smo prevareni i to nam je pokvarilo ostatak dana ....
Put do doma nas je vodio preko Požege i Pakraca (malo smo zaobilazili autocestu) da bi se tek u Kutini 'ukipali' na auto-cestu i produžili do doma. Usput smo se odmarali na pumpama i kafićima uz pumpe, a smješno je bilo na zagrebačkoj zaobilaznici jer smo kod ulaska na zaobilaznicu (kod Ivanje Reke) vidjeli da se u Zagrebu sprema jedna nevera, nebo se zacrnilo i munje su počele parati nebom, a mi smo onda doslovno preko zaobilaznice zaobišli i tu oluju u centru i sam Zagreb. Sve skupa je na nas palo par kapi kiše (svaka od po pola litre!) ali smo se izvukli suhi!
I to je bilo to ....
Ukupno smo na putu proveli 10 dana, napravili 3300 km, a moj motor je trošio prosječno 4,48 lit/100 km ili konkretno 5,87 € na 100 km.
Potrošili smo ukupno oko 900 € (za nas dvoje, mene i suprugu). Na putovanje (uglavnom benzin) smo potrošili oko 25%, na spavanje oko 43%, a na klopu oko 30% od ukupne cifre.
Sve u svemu mi smo bili vrlo vrlo zadovoljni. Toliko zadovoljni da se nadamo da ćemo iduće godine ponoviti nešto slično ....
Vojo
Dakle, 9. i 10. dan, 29. i 30.6.2018.
Prema dogovoru od prijašnje večeri u lobiju hotela Park u Rumi dvoje od nas je odlučilo nastaviti put ravno doma jer je prognoza bila onako, 'bljakasta', a oni su imali i obaveze prema svojim firmama (lako nama penzionerima kojima država brine o firmi!). Tako da su to dvoje sudionika ujutro spakirali motore i zapalili ravno doma - na autocestu Beograd-Zagreb i punom brzinom u smjeru Kvarnera. Kasnije su pričali da ih je negdje prije Zagreba uhvatilo takvo nevrijeme da je kiša lijevala kao iz kabla, ali se oni nisu dali i sa 130 km/h hrabro su odolijevali kapljicama tj. kablovima vode i stigli sretno doma - kažu da su bili i suhi, ali ja sumnjam ....
Dok su se oni parićevali za doma mi smo polako poustajali i doručkovali i napravili plan za taj dan - bez obzira na prognozu odlučili smo ići u smjeru Novog Sada, tamo popiti barem kavu i onda nastaviti u Osijek, preko istog graničnog prelaza preko kojeg smo ušli u Srbiju pred nekoliko dana (Erdut) jer smo pretpostavili da i dalje nema gužve tamo, te nastaviti preko Osijeka prema Kutjevu kako je bilo i u originalnom planu.
Obukli smo kišna odijela i zapalili preko Fruške Gore u Novi Sad. Putem je cesta bila mokra, bilo je i nešto magle na Fruškoj Gori i mjestimično je sipila kišica ali vrlo sitno, zanemarivo. Tako da kad smo stigli u Novi sad bili smo uglavnom mokri - ali ne od kiše nego od znoja ispod kišnih odijela.
U Novom Sadu smo išli 'ravno u centar' popiti kavu i baciti oko na samo središte grada:
a onda smo skoknuli i do Petrovaradina (na drugoj obali Dunava) da vidimo panoramu Novog Sada i bacimo jednu sliku za uspomenu
Nakon toga smo krenuli prema Erdutu
i odmorili se na posljednjoj pumpnoj stanici u Srbiji (nismo kupovali gorivo jer nije bilo potrebe, a i razlika u cijeni nije neka bitna)
Evo nas u Hrvatskoj, da u prvom kafiću konačno popijemo jednu pravu kavu - to je u Bijelom Brdu kod Sarvaša
Dalje nas je put vodio ravno u Osijek a kako je bilo vrojeme ručku savjetovali su nas da odemo smo na brod/restoran Galija na Dravi. Lijepo smo se uredno parkirali na parkingu uz Dravu i otišli poručati.
Ručali smo (uglavnom svi) nekakvog gulaša od soma, jako jako fino i ukusno ....
Ali nam je pomalo prisjelo kada smo bili gotovi s ručkom i krenuli na motore na parkingu da bi otkrili da smo svi dobili kaznu radi neplaćanja parkinga! Ostali smo zabezeknuti jer nije postojao parking (samo) za motore, a nije bilo mjesta za parkirati uz mjetsa rezervirana za aute. Naravno, pobunili smo se kod lika koji je kontrolirao parking (i pisao uplatnice) pa nas je savjetovao da odemo 'tamo i tamo' gdje se rješavaju te uplatnice i da se tamo bunimo te da će nam vjerojatno oprostiti kaznu pošto nam je to prvi puta da nas kažnjavaju u Osijeku. Tako smo i postupili i nakon malo dužeg traženja, našli smo 'Komunalca' gdje se to rješava i rješili uplatnice, jednu po jednu ....
Uz još par odmora na pumpnim stanicama došli smo i do Kutjeva, kako planirano, i to po suhom vremenu i suhoj cesti. Čak se povremeno i sunce pokazivalo tako da smo sve u svemu, usprkos lošoj prognozi, dobro prošli.
A koliko smo dobro prošli vidjeli smo jedno 15-tak minuta nakon što smo se smjestili u prenoćištu tj. kušaonici vina Kritokret kada se nebo otvorilo i izlio se prolom oblaka - srećom su se samo motori smočili. Mi smo dotle povečerali i kušali vina, naravno ....
Posljenji dan putovanja je započeo neugodno - iako smo, naime, unaprijed dogovorili cijenu spavanja u kušaonici vina, ispalo je da je ta cijena veća, od 25 pa do 75%, ovisno o sobama gdje smo spavali. Nesporazum je bio vrlo neugodan za obje strane ali vlasnik kušaonice nije htio popustiti tako da smo Kutjevo napustili sa gorkim okusom da smo prevareni i to nam je pokvarilo ostatak dana ....
Put do doma nas je vodio preko Požege i Pakraca (malo smo zaobilazili autocestu) da bi se tek u Kutini 'ukipali' na auto-cestu i produžili do doma. Usput smo se odmarali na pumpama i kafićima uz pumpe, a smješno je bilo na zagrebačkoj zaobilaznici jer smo kod ulaska na zaobilaznicu (kod Ivanje Reke) vidjeli da se u Zagrebu sprema jedna nevera, nebo se zacrnilo i munje su počele parati nebom, a mi smo onda doslovno preko zaobilaznice zaobišli i tu oluju u centru i sam Zagreb. Sve skupa je na nas palo par kapi kiše (svaka od po pola litre!) ali smo se izvukli suhi!
I to je bilo to ....
Ukupno smo na putu proveli 10 dana, napravili 3300 km, a moj motor je trošio prosječno 4,48 lit/100 km ili konkretno 5,87 € na 100 km.
Potrošili smo ukupno oko 900 € (za nas dvoje, mene i suprugu). Na putovanje (uglavnom benzin) smo potrošili oko 25%, na spavanje oko 43%, a na klopu oko 30% od ukupne cifre.
Sve u svemu mi smo bili vrlo vrlo zadovoljni. Toliko zadovoljni da se nadamo da ćemo iduće godine ponoviti nešto slično ....
Vojo
buena vista
Member
biker4life
Motorator
Easy rider
Member
azazel
New member
Odlican putopis[emoji106][emoji106]
Planiramo ja i kolega za rumunjsku u 7. Mjesecu.
Odvozili bi transalpinu i transfargarasan, posjetili rudnik soli i drakulin dvorac. Kako to posloziti da se ne vozimo puno u krug a da mozemo jednostavno produziti do bugarske?
Zahvaljujem[emoji4]
Poslano sa mog EML-L29 koristeći Tapatalk
Planiramo ja i kolega za rumunjsku u 7. Mjesecu.
Odvozili bi transalpinu i transfargarasan, posjetili rudnik soli i drakulin dvorac. Kako to posloziti da se ne vozimo puno u krug a da mozemo jednostavno produziti do bugarske?
Zahvaljujem[emoji4]
Poslano sa mog EML-L29 koristeći Tapatalk
d.tesic
New member
Ljepi pozdrav Iz Mladenovca . Prijatelj iz Rijeke me uputio na forum pa sada pregledam putopise.
Ako imate nedoumica ili pitanja oko planiranja putovanja za centralnu i istočnu RS rado ću odgovoriti.
za one koji nisu vidjeki Transalpinu evo pozdrava sa nje (2017-te).
Ako imate nedoumica ili pitanja oko planiranja putovanja za centralnu i istočnu RS rado ću odgovoriti.
za one koji nisu vidjeki Transalpinu evo pozdrava sa nje (2017-te).