Solidarnost

Prošli petak (12.6.2020) odlučimo se žena i ja na jednu rekreativno popodnevnu vožnjicu na relaciji Samobor-Sisak-Čigoč-Jasenovac ili tako nekako i natrag. Na ulazu u Sisak nas je gadno pljusak ulovio, ali nije to važno. Na povratku, oko sedam predvečer i na manje od deset min. od kuće odlučim stati na benzinskoj i natočiti do čepa, neka stoji pun. Natočim, platim i kod prvog stiskanja kvačila..pling, ode sajla! O.k. nije neka frka, to je na Petrolovoj benzinskoj u Strmcu ispod Svete Nedelje, kod onog novog kružnog toka i na samo par km. do kuće. Prijatelja sa autima puno, nova sajla i hrpa alata u kući, dakle nema beda. Kad idem na malo ozbiljnije relacije montiram kofere u kojima je kao rez dio i ta vražija sajla i malo alata, ali za ovu kratku relaciju sam samo nabacio platnene bisage. Dakle, nazovem frenda on dođe po mene i za dvadeset min ja već sjedim na travi pokraj motora sa skinutim tankom i sicem i pomalo se igram sa sajlom. Hrpica alata i jakna na travi. Sve se, dakle, zbiva na Petrolovoj benzinkoj uz samu "Betonku" između Sv. Nedelje i Samobora. Prekrasan je dan i milion motorista je na cesti. Svi jasno vide što se zbiva, U tih cca. 45 min koliko je meni trebalo da promjenim tu sajlu pokraj mene je prošla cijela hrpa bajkera, svaku min ili max dvije i od toga trojica su stali na benzinskoj i natočili, sve na pet metara od mene. I nitko, baš nitko, od tih pedeset ili više dvotočkaša nije stao i pitao gdje je problem i šta se zbiva! Ja bi se lijepo zahvalio i rekao da nije frka jer sam tu blizu i imam sve itd. Svi prolaze kao pokraj turskog groblja! Pa ljudi moji, ja stanem i pitam kad god vidim nekog motoristu sa strane ceste. Znalo je ispast da sam dosadan jer čovjek proučava zaljepljenu muhu na tanku i samo čeka da se svi maknemo kako bi mogao na miru pišat a ja stanem i pitam šta mu je. Realan sam i znam da je puno struktura u ovom drštvu otišlo u ku..kuruz, političari pa većina javnih službenika itd. ali mislio sam (očito sam se zajeb'o) da barem ima još malo solidarnosti i časti među motoristima. Evo, nakon toliko desetljeća na motoru (vozačka A izdana '75) moram malo razmisliti i promjeniti neke stavove, jebi ga!!!
 
Pred 6 godina tri Francuza isli mopedima iz Francuske do Dalmacije. Trebali su ic preko Ucke i u Rijeci prespavati. Ali jedan moped je ostao bez 70%snage i nema sanse da bi isao preko ucke. Imali su spag pa sam ja ga zakacio za Kineza i odslepao 7-8km do vrha. Dalje je ima sve nizbrdicu..
 
Sve je jasno. Ista stvar. Uvijek stanem i nudim pomoć.
Stvar je u samom čovjeku ili i ženi u mom slučaju.
Zadnji slučaj.
Vidim dvoje stoje uz cestu pored motora. Motor neki Bmw. Na njemu onih sanduka koda se sele nekud. Muž i žena. Stanem i pitam u čemu je problem. Oni u panici i pokazuju mi da neki ekser viri iz zadnje gume, a guma već na pola prazna.
Pitam jel imaju sprej za gumu ili nešto ili će zvati nekoga sa prikolicom. Kaže baja ima u koferu set za popravak gume, ali nema pojma šta s njim. Kažem mu daj. Set novi. Pogledam sve u njemu. Pitam ih koliko tu stoje. Kažu više od pola sata. Prošla hrpa motorista. Nitko ih ni pogledao, a kamoli svirnio. Eto vi ste prvi stali. Vozačka A izdana 1982.
Pokrpam im gumu. Napumpam sa 4 ampule. Oznojim se momački. Hlada nigdje, a +35.
Oni gledaju u mene i kažem im: imali ste danas sreće. Em sam stao em sam radio kao vulkanizer 15 godina.
Da ne duljim. Obukli se oni, upalili i otišli. Gotovo bez pozdrava. Na silu nešto promrmljali. Hvala neću ni spominjati.
Prebacim se onako mokar par sto m u hladovinu, sjednem i sam sebi kazem: e moj Sale koji si ti konj.
 
Ima nas svakakvih.Samo ću se referirati na tvoj post alfa.U njemu je sve rečeno.Zapravo ,osjećaj da se nekome pomogne je nemjerljiva vrijednost.To da ljudi znaju biti nezahvalni je sve učestalija pojava ,u svim sferama društva.A onih koji ne pokazuju zahvalnost je sve više ,do elementarnog odgoja je to ,njima nepoznat pojam.
 
Ja do sad nisam imao takvih problema.
Na tehničkom kad sam dobio novu tablicu i nisam mogao postavit ju u okvir (to je onaj metalni okvir koji se teško otvara i zatvara bez alata,a ja sam zaboravio ponjeti bilo kaj),i jedan čovjek koji je isto bio sa motorom na tehničkom je imao šerafciger pa mi je pomogao postaviti tablicu.
I nedavno kad sam pao je prošlo par motorista i stali su pitat jel sve ok i jel treba kaj pomoć,al sam već pozvao hitnu i frenda kaj ima vikendicu blizu mjesta gdje sam pao pa nije trebalo.
Da ja naiđem na motorista koji stoji uz cestu,stao bi i pitao jel treba pomoć,i probao pomoći ak mogu.
 
  • Like
Reactions: banditR
Danas dosta ljudi posjeduje motor, jel to zbog neke mode ili slicno nebi ulazija u to, a postoje i nazovimo ih bikeri, ljudi koji zive taj stil.
Eeee ti ti je razlika i u stajanju, kad su problemi (y)
 
  • Like
Reactions: JosoGT46 and turist
Lani me izdala bobina na oldtimeru (auto). Omotao krpom, polivaj vodom i hladi....dva puta sam stao do doma. Prije Vrlike i iza Prugova (Vozio za St). Kod oba stajanja su stali bikeri i ponudili se za pomoć. Eto, nije trebalo ali je lipo kad se dogodi.
Stajem i ja, A od 1985.
A za nezahvalne, karma je kuja. Pogađa jako.
 
Ma naravno da se sve vraca...

Dvoje stranaca stoje pokraj puta i pitam ih jel sve u redu oni me gledaju zbunjeni i kao jest u redu je sve. Ima nas svakakvih...
 
Sve je jasno. Ista stvar. Uvijek stanem i nudim pomoć.
Stvar je u samom čovjeku ili i ženi u mom slučaju.
Zadnji slučaj.
Vidim dvoje stoje uz cestu pored motora. Motor neki Bmw. Na njemu onih sanduka koda se sele nekud. Muž i žena. Stanem i pitam u čemu je problem. Oni u panici i pokazuju mi da neki ekser viri iz zadnje gume, a guma već na pola prazna.
Pitam jel imaju sprej za gumu ili nešto ili će zvati nekoga sa prikolicom. Kaže baja ima u koferu set za popravak gume, ali nema pojma šta s njim. Kažem mu daj. Set novi. Pogledam sve u njemu. Pitam ih koliko tu stoje. Kažu više od pola sata. Prošla hrpa motorista. Nitko ih ni pogledao, a kamoli svirnio. Eto vi ste prvi stali. Vozačka A izdana 1982.
Pokrpam im gumu. Napumpam sa 4 ampule. Oznojim se momački. Hlada nigdje, a +35.
Oni gledaju u mene i kažem im: imali ste danas sreće. Em sam stao em sam radio kao vulkanizer 15 godina.
Da ne duljim. Obukli se oni, upalili i otišli. Gotovo bez pozdrava. Na silu nešto promrmljali. Hvala neću ni spominjati.
Prebacim se onako mokar par sto m u hladovinu, sjednem i sam sebi kazem: e moj Sale koji si ti konj.
Svaka čast !
....tebi, naravno 👍
 
Jednom sam prošao autom oko lika koji je gurao neku kinesku 125-icu.
Okrenem se i vratim se natrag da mu pomognem, a ono frend iz djetinjstva. HAHAHAHA
Krenuo u Delnice i pokvario se ngedje kod piramide. Ja sam ga sreo na Grobniku, Ponudio sam da idem po prikolicu.
Kaže da živi u blizini. Aj bar smo se napričali cca pola sata.
 
  • Like
Reactions: banditR
Prije nekih 8 godina ja ispustio motor ispred kuće s nogare ko "klinac", gledam sve kako ga dić a da ga ne "odguram" po pločniku, dolazi neki studoš, ništa ne pita- digne motor ko od šale, stavi nogaru i ode.. Nakon 10 sekundi sam mu viknuo hvala asu jer sam još u glavi "brojao" oštećenja :mrgreen:
 
  • Like
Reactions: banditR
Da, žalosno mi je ovo kaj si napisao... Osobno, do sad sam svega 2 puta stajao zbog mogućih nedaća, ali nije bilo ništa, a moram priznat da mi je ekipa pružila onaj "Zakaj si ti stao???" pogled, tako da, izgleda, mind your own bussines je postao dio pop-kulture... Ali, boli me đoni, nastavit ću stajat, nadam se da ću tako naletit na motoristicu svojih snova... ;)
 
ja sam se jedanput vozio i vidim stoji neki lik sa motorom sa strane. Pitam što je, kaže ostao bez benzina. Reko, kompa moj, pa nemoj ništa da se plašiš, daj mi 100kn i kupit ću ti kantu na benzinskoj i donjet. Da on meni 100kn i naravno da mu nisam donio benzin, utočio sam gemišta za 100kn u sebe u boćariji he he.
 
idem neki dan parkom i stanem u drek

ejebemti sudbinu sve se vraća sve se plaća sjetim se kad mi je Mate jednom platil kavu😂🙌💪

šala🍿😁


Srki
 
  • Like
Reactions: PacicLittle
Obično se vidi kad je čovijek zbunjen i treba pomoč ili kad se već rješava problem. U prvom stanem i pitam inače dalje i ne smetam.
 
Prije dvije godine idem na more s obitelji, skinem se s autoputa, na benzinsku da natočim do čepa jer na Viru nema autoplina pa da sam bez brige. Dečko i cura izlaze iz birca, oblače se, stavljaju kacige, kawa vn1600 ak se dobro sjećam, prazan akumulator. Ostavio vozač bravu u krivom položaju, ostala raditi svjetla na motoru. Vani 30 i kusur stupnjeva.
Odmah uskočilo 5-6 bikera njemačkih tablica, guraju kawu, ovaj niti da se nakašlje. Umrli ljudi pod punom opremom od vrućine u pokušaju da pomognu upaliti na guranac.
Ponudim kablove i akumulator od auta, nekih 45 minuta pokušavali upaliti, dopuniti, na kraju sam se ispričao čovjeku pokazujući na ženu i djecu u autu. Uputio ga na vučnu službu koja je taman stala na benzinskoj jer ja više nisam imao kako pomoći. Nadam se da ga je vučna uspjela osposobiti, BiH rege na motoru, meni ne bi bilo svejedno da me tako izda motor na par stotina km od kuće, a da nitko niti ne pokuša pomoći.