Dobro jutro iz Cartagene. Treći dan. Nisam jučer pisao report jer sam morao u nabavu. Usfalilo benzina za motor, špeceraja i nekih sitnica i tako dok smo mi odsidrili Enterprajz i dok sam se ja pronašao u gradu (jer sam se uspio izgubiti), i dok sam se vratio i napravio večeru...nisam više imao dubokih misli fa ih podjelim sa vama (iskreno nije mi se dalo).
Martin je popravio svoje najbolje vrijeme 2.sekunde, mjenjač nismo popravili mada smo ga i jučer izvadili van, ali ima jedan novi momenat. OTKRILI SMO u čemu je PROBLEM. Nakon 5 dana muke već sam počeo sumnjati u svoje mehaničarske sposobnosti (kao i neki od vas), mada bih ja rado da imam para za nekog stručnjaka pa dok on rješava kvarove ja filozofiram i hladim ja..., no tako je kako je pa već dugi niz godina po našim motorima šarafamo isključivo sami. Počeo sam sumnjati zna li Martin uopče šaltati? (pa sad vi prosudite sami u kojoj smo fazi mentalnog ludila i nemoći u koje nas je dovela ova situacija).
Znači odlučio sam idem iz početka. Sve van dio po dio ( ne žurimo na treninge...nek prolaze, samo da složimo) I bi tako sve pregledano, novo, sastavljeno kako treba, šaltam rukom gore dolje, kao u putar, sastavljam kvačilo, ponovo proba na suho, kao u putar, ma neznaš ti šaltati, ponavljam Marteku, on se smije veli budem naučil. Sastavim ja to sve stavim nove kuplung lamele jer su se stare spalile radi extremne upotrebe) i ode Martin na trening ( treći izlaz, prva dva je propustio). Ubacio motor u prvu bolje nego dok je bio nov, mislim si hvala Bogu to je to... Evo ti njega nakon dva kruga u pitline maše glavom, spušten vizir na kacigi, ja otvorim vizir, oči pune suza, psuje, veli kaj si ga uopće išel dirat, jučer sam se bar nekak mogel vozit danas nikak, izbacuje i ubacuje ili ne ubacuje iz svih brzina. (mada ima visok prag tolerancije, sada su već i njemu popustili živci, a kad se to dešava tu je kraj). Kažem ajd u box. Sad bez reda volje u živaca rasturim motor, mjenjač je vani za pola sata, sve vrelo, ulje, djelovi, ispekao sam sve prste danas imam mjehure, ne pazim gdje i šta stavljam, oko motora sve razbacano djelovi, alat, nedam dečkima ni blizu, bez riječi mi dodaju i uzimaju potrebne alate, funkcioniramo kao Borg, telepatijom, Imamo Sašin Suzuki, derem se izvadite motor van, vozit ćeš njega, neznam ovo popravit, neznam šta mu je a nemam više ni volje, zapalit ću ga. Martin neče ni ćut.
Reko dajte mi jednu galiciju esterelu ( dobra pivica samo ju pakirajz po 2.5 dcl pa ne traje dugo). I spustim ja loptu. Premećem te razbacane djelove po rukama, još su jako vrući, mislim si Vugra moraš mu to složit bar u fazu od jučer i OTKRIJEM KVAR. S unutrašnje strane viljuške biraća brzina odlomljen je zubac veličine 5mm, vjerojatno distancer, reko to je to, dečki dajte drugi birač, kad ono na njemu još gore. I mamo li još koji? Imamo kod kuće... Kurata sreća.Kvar smo otkrili, otklonili nismo, samo ublažili, sastavili smo motor u stanje od jučer te je Martek na kraju odvezao tri treninga i popravio vrijeme, ne nerviramo se, samo neka tako izdrži do kraja turneje. Drago nam je da smo pronašli kvar a ja se nadam da ću negdje u Španjolskoj iskopati rezervni dio koji nam treba. Valjda će do tada lamele izdržati.
Puni smo pozitive. Kawasaki i Martin jure i kad nisu potpuno u formi. Nadopunjuju jedan drugog. To je ljubav! (da i ja napišem jednu povodom nedavnog Valentinova).
Poanta" nikad više tako daleko na treninge bez dva motocikla"!
d četvrtka u 13 sati do subote u 22 sata. Ukupno 57 sati na putu. 15 sati spavanja, 3 sata za jelo, 1 sat za tankiranje, 1 sat za nabavu i 30 sati čiste vožnje. Očas posla! Kombi je i dalje na prodaju ali je sad cijena dupla. Hvala dečkima koji su sudjelovali u velikom servisu sa djelovima i novcem ( podatci poznati u redakciji) a o i znaju tko su. I hvala dečku sa zlatnim rukama Nineku koji je to odradi
