SpiderMartin u sezoni ... 2022

[mate]

Možemo diskutirati oko toga jel bilo savjesno od njega to napisati, ali da jebe rak raka, svaka je na mjestu ...

Sasvim je u redu da ima s oje misljenje ali pretjerujete obojica jer gledate subjektivno na nacin da tko god se ne klanja taj je negativno i kriticki nastrojen. Niti je tvoj stari bio svjetska zvijezda, niti je on. Vec sam ranije napisao, svjesno su upali u zabokrecinu od sporta i sad nek plivaju kako znaju a ne da traze fiktivne krivce.
Jos nesto, tvoj stari je vozio domace prvenstvo koje je bilo praceno i gledano pa su njegovi rivali imali navijace i tu je cak moglo doci do podmetanja. U slucaju Vugrinca 99% njegovih, nazovimo navijaca, ne zna nabrojati niti jedno ime njegovih suparnika a kamoli nesto vise. Bitno da se lajka na fejsu.

 

[Branko-ST]

Nije mi jasno sta oce postici s ovim pisanjima?
Na mene djeluje na negativan ucinik.
Evo sad i Martin.

 

[MOONSHIELD]

ne znam ko to uopće može čitati, ali imam osjećaj da se mogu jedino zbedirati i raspizditi, ko i gledanjem dnevnika, čitanjem portala i komentara, praćenjem teme korona i ww3.. učinak na psihu je sličan, misliš da nešto znaš i možeš promijeniti, a na kraju si samo nadrkan i razočaran jer život nije fer

 

[lunjo]

Sjetite se sebe s 23 godine, a ne sada matorci , glavu bi otkinuli nekom 😎😁
To je nešto što nažalost mora proći , no ne znači da mu se mora noge podmetati ako nije potrebno.
Ne znam , možda sam prokleti optimista i još uvijek vjerujem da ima dobrote u ljudima 😔

 

[strasilo]

Sasvim je u redu da ima s oje misljenje ali pretjerujete obojica jer gledate subjektivno na nacin da tko god se ne klanja taj je negativno i kriticki nastrojen. Niti je tvoj stari bio svjetska zvijezda, niti je on. Vec sam ranije napisao, svjesno su upali u zabokrecinu od sporta i sad nek plivaju kako znaju a ne da traze fiktivne krivce.
Jos nesto, tvoj stari je vozio domace prvenstvo koje je bilo praceno i gledano pa su njegovi rivali imali navijace i tu je cak moglo doci do podmetanja. U slucaju Vugrinca 99% njegovih, nazovimo navijaca, ne zna nabrojati niti jedno ime njegovih suparnika a kamoli nesto vise. Bitno da se lajka na fejsu.

Ideja napisanog nije bila u tome da bih veličao uspjehe mog starog ili Martina, već je jako mali broj ljudi ovdje na forumu svjestan čega se sve u životu moraš odricati kad dođeš do nivoa kad drugi misle "lako je njemu, on je prvak" ... a ustvari tek tad pritisak raste sve više ...

Jesu li odricanja vrijedna postignutog cilja zna samo onaj tko je cilj postigao ili bar dao sve od sebe..

 

[Dene]

Ideja napisanog nije bila u tome da bih veličao uspjehe mog starog ili Martina, već je jako mali broj ljudi ovdje na forumu svjestan čega se sve u životu moraš odricati kad dođeš do nivoa kad drugi misle "lako je njemu, on je prvak" ... a ustvari tek tad pritisak raste sve više ...

Jesu li odricanja vrijedna postignutog cilja zna samo onaj tko je cilj postigao ili bar dao sve od sebe..

Pa nitko pametan ne misli da mu je lako,svaka mu čast na svemu što radi ali to plakanje mu je jadno i samo pada u očima ljudi. Njegov put je težak,i ne može to svatko ali to je put koji je sam odabrao, sutra može otići negdje raditi od 7 do 15, tako da ima opcija,nije prisiljen to raditi. Ali očito mu je bolje (više voli) to što radi i onda neka uživa u tome i prestane kukati.
Imaš Filipa Ude-a ili Srbića, puno veće sportaše od njega, koji su napravili puno veće karjere od njega,čiji su treninzi sigurno puno teži od njegovih, kakve su oni uvjete imali pa ne plaću po internetu. Ima takvih primjera koliko hoćeš,svi u gorim uvjetima a svi bolji sportaši od Martina,ali svi znaju da je to tako kod nas i da su sami to odabrali, i bore se i ne kukuju.

 

[Dene]

Sjetite se sebe s 23 godine, a ne sada matorci , glavu bi otkinuli nekom 😎😁
To je nešto što nažalost mora proći , no ne znači da mu se mora noge podmetati ako nije potrebno.
Ne znam , možda sam prokleti optimista i još uvijek vjerujem da ima dobrote u ljudima 😔

Da sjećam se sebe sa 23 godine,tada za mene nije postojao problem koji bi me zaustavio,šta god da bi se desilo nije mi moglo ništa,nema teoretske šanse da bi tada plakao i kukao radi nečega i to ni najboljem prijatelju a ne nepoznatim ljudima na internetu.
I ne kužim ovo dobrote u ljudima?
Šta mi nismo dobri ljudi zato što ga ne doživljavamo kao sveca i što nas živcira njegovo plakanje?
Već sam rekao,želim mu sve najbolje i neka napravi što bolju karijeru,samo neka energiju i vrijeme koju troši za plakanje rađe iskoristi na trening i na traženje sponzora

 

[lunjo]

Da sjećam se sebe sa 23 godine,tada za mene nije postojao problem koji bi me zaustavio,šta god da bi se desilo nije mi moglo ništa,nema teoretske šanse da bi tada plakao i kukao radi nečega i to ni najboljem prijatelju a ne nepoznatim ljudima na internetu.
I ne kužim ovo dobrote u ljudima?
Šta mi nismo dobri ljudi zato što ga ne doživljavamo kao sveca i što nas živcira njegovo plakanje?
Već sam rekao,želim mu sve najbolje i neka napravi što bolju karijeru,samo neka energiju i vrijeme koju troši za plakanje rađe iskoristi na trening i na traženje sponzora

Oprosti što te pitam , jesi radio nešto ozbiljno i jesu li ti vrijeđali familiju?
U moje vrijeme nije bilo interneta i ljudi koji su tako nešto radili morali su biti blizu, aj ti danas nađi one koji su iza tipkovnice 😁
Mislim da se razumijemo, ni ja nisam za takav način komunikacije ali ga razumijem.
I ne mislim da ga se mora smatrat svecem .
Mene ako netko živcira jednostavno ga isključim, ne vrijeđam niti ponižavam.

 

[Dene]

Oprosti što te pitam , jesi radio nešto ozbiljno i jesu li ti vrijeđali familiju?
U moje vrijeme nije bilo interneta i ljudi koji su tako nešto radili morali su biti blizu, aj ti danas nađi one koji su iza tipkovnice 😁
Mislim da se razumijemo, ni ja nisam za takav način komunikacije ali ga razumijem.
I ne mislim da ga se mora smatrat svecem .
Mene ako netko živcira jednostavno ga isključim, ne vrijeđam niti ponižavam.

Da nije toliko na internetu i da ne živcira ljude sa tim plakanjem vjerovatno ga nitko ne bi ni vrijeđao. Ako mu netko bez razloga vrijeđa obitelj,taj je idiot, i da ja bi mu odgovorio,ali nebi plakao kako mi je život težak. Ponavljam,ne mislim da mu je lako,ali sve je to dio života koje je odabrao,i teški treninzi i kritike raznih debila.... Ali to je još jedan razlog više da manje bude na internetu i da se posveti svom uspjehu

 

[MOONSHIELD]

Sjetite se sebe s 23 godine, a ne sada matorci , glavu bi otkinuli nekom 😎😁
To je nešto što nažalost mora proći , no ne znači da mu se mora noge podmetati ako nije potrebno.
Ne znam , možda sam prokleti optimista i još uvijek vjerujem da ima dobrote u ljudima 😔

(barem) ovdje ga nitko ne vrijeđa niti podmeće i vjerujem da mu nitko ne želi neuspjeh
ali s tim (po meni) nepotrebnim eksponiranjem postaje magnet za budale

ja sam s 23 godine bio budala koju je bolila kita za sve oko sebe i cijeli svijet, budala sam još uvijek, ali sada barem imam neki kakav takav cilj u životu

 

[mate]

Sjetite se sebe s 23 godine, a ne sada matorci , glavu bi otkinuli nekom 😎😁
To je nešto što nažalost mora proći , no ne znači da mu se mora noge podmetati ako nije potrebno.
Ne znam , možda sam prokleti optimista i još uvijek vjerujem da ima dobrote u ljudima 😔

U pravu si i imas moju podrsku, uvijek! Njima nitko ne podmece, sustav i HMS su truli bili i prije a trkaci se uvijek potajno nadaju izdasnoj pomoci koja se nikad nije dogodila. Ni nece. Tvoj optimizam sam prosao kad mi je kumic poceo vozlti PH i AA. Da ne spominjem ostale, samo cu 101 kojem sam ponekad zbog "nepodrzavanja" onu glavurdu htio otkinut, ali nisam imao bager🤣, medutim danas znam da ni on nije mislio nis lose. Kad smo organizirali Oscherleben, mi svi pomagaci uz Milenog, mozda najveci podvig grupe entuzijasta u HR motosportu, sve bi propalo da se nije ukljucio Đuro Sport i rijesio motore. Ukratko, ne ide se bez ku... u svatove i cim Vugrinci to shvate doci ce smjesak na lice i moci ce uzivati u sportu koji vole. Ovi razni likovi koji im daju podrsku su, vjerujem, pozitivni, ali nemaju pojma o temi. Stras je nesto sherao na fejsu, pa vidim da nas je Zorro nazvao moroncinama. Lik koji je na forumu bio desetljece i ne znam da je ikad vidio stazu a kamoli da zna nesto o tome. Nema ljutnje ali eto, takvi kolo vode...😄

 

[101]

U pravu si i imas moju podrsku, uvijek! Njima nitko ne podmece, sustav i HMS su truli bili i prije a trkaci se uvijek potajno nadaju izdasnoj pomoci koja se nikad nije dogodila. Ni nece. Tvoj optimizam sam prosao kad mi je kumic poceo vozlti PH i AA. Da ne spominjem ostale, samo cu 101 kojem sam ponekad zbog "nepodrzavanja" onu glavurdu htio otkinut, ali nisam imao bager🤣, medutim danas znam da ni on nije mislio nis lose. Kad smo organizirali Oscherleben, mi svi pomagaci uz Milenog, mozda najveci podvig grupe entuzijasta u HR motosportu, sve bi propalo da se nije ukljucio Đuro Sport i rijesio motore. Ukratko, ne ide se bez ku... u svatove i cim Vugrinci to shvate doci ce smjesak na lice i moci ce uzivati u sportu koji vole. Ovi razni likovi koji im daju podrsku su, vjerujem, pozitivni, ali nemaju pojma o temi. Stras je nesto sherao na fejsu, pa vidim da nas je Zorro nazvao moroncinama. Lik koji je na forumu bio desetljece i ne znam da je ikad vidio stazu a kamoli da zna nesto o tome. Nema ljutnje ali eto, takvi kolo vode...😄

U jebote al si me podsjetio .... mogli smo i bez Đure izgurat to u skromnijoj varijanti , ali vjerojatno nezapaženijim rezultatom ....ali eto ispalo je najbolje ...osim što naše dijete ima sad druge roditelje

 

[Branko-ST]

Oprosti što te pitam , jesi radio nešto ozbiljno i jesu li ti vrijeđali familiju?
U moje vrijeme nije bilo interneta i ljudi koji su tako nešto radili morali su biti blizu, aj ti danas nađi one koji su iza tipkovnice 😁
Mislim da se razumijemo, ni ja nisam za takav način komunikacije ali ga razumijem.
I ne mislim da ga se mora smatrat svecem .
Mene ako netko živcira jednostavno ga isključim, ne vrijeđam niti ponižavam.

Izvini al njega, njih nitko ne vrijeda a upravo oni to rade.

 

[Sredju]

Ideja napisanog nije bila u tome da bih veličao uspjehe mog starog ili Martina, već je jako mali broj ljudi ovdje na forumu svjestan čega se sve u životu moraš odricati kad dođeš do nivoa kad drugi misle "lako je njemu, on je prvak" ... a ustvari tek tad pritisak raste sve više ...

Jesu li odricanja vrijedna postignutog cilja zna samo onaj tko je cilj postigao ili bar dao sve od sebe..

ja bi dodao, jedna od ljudskijih osobina covjeka je da snosi posljedice svojih odluka.

 

[lunjo]

Blog se nastavlja. Br.3 „Reakcija.“

Prije svega zahvalio bih se svima Vama koji ste reagirali na Martinov post. U Martinovo i moje ime. Hvala Vam što ste odvojili dio svog blagdanskog, dragocjenog vremena. Vašim komentarima i lajkovima podrške pokazali ste nama samima (Martinu i meni) koliko Vas u stvari ima i šta mislite o svemu tome što radimo i kako radimo.
943 lajka podrške, 161 podugačak komentar i 10 dijeljenja nije malo. Javili ste se i Vi koji inače ne komentirate ili vrlo rijetko, uglavnom kad nam treba podrška. Ni jedna loša reakcija ni jedan negativan komentar. To meni samo po sebi govori dovoljno. Hvala Vam na tome. Vi ste mi dali još više poticaja da nastavim. Blog ide dalje…
Mada je većini Vas sve jasno i razumljivo, onim drugima moram još jedan puta razjasniti nekoliko stvari.
Namjera ovog mog piskaranja je da upoznam javnost kako sve to zajedno zaista funkcionira i kako stvari stoje bez uljepšavanja. Iz dva razloga.

Pod br.1 kako bi Vam bilo lakše razumjeti na koji način mi to sve izvodimo, da shvatite kako i zašto poduzimamo neke akcije te da Vas motiviram da se i sami u njih uključite (na sve načine, kako tko želi i smatra da može pomoći, evo na primjer i ovom podrškom koju ste nam sada iskazali). Dakle da na te naše „akcije“ ili reagirate pozitivno (jer znate zašto ih provodimo) ili ne reagirate nikako (jednostavno ih ignorirate). Dakle upravo da radi ne znanja šire publike izbjegnem ruganja, vrijeđanja i omalovažavanja.
Pod br.2 To pišem kako bih pomogao onima koji žele i planiraju krenuti našim ili sličnim putem. Najskuplja je škola koju plaćaš učeći na svojim iskustvima. Oni pametniji već i koriste neke naše metode kako bi lakše došli do svog cilja, neki nas zovu za savjet već kad su napravili grešku, neki zovu ranije… Ono što ne volim govoriti, svima pomognemo koliko god smo u mogućnosti, na mnogo načina, ako nikako drugačije onda dobronamjernim savjetom…
Treća stvar koju želim razjasniti je tema mog “plakanja po društvenim mrežama“.

Ako Vam stvari izrečene onako kako u stvari jesu zvuče kao plakanje, onda u redu. Ja nisam ovo krenuo pisati kako bih Vam uljepšavao situaciju nego je ideja bila upravo suprotna da razbijem iluziju.
Dakle situacija je upravo takva kako ju opisujem (i tu sad ne govorim samo o našoj situaciji) teška, jadna, nikakva borba s vjetrenjačama. Stalni kronični nedostatak financija, materijala, stručnog ljudstva, općenito ljudstva. I prije nego smo se uopće upuštali u ozbiljno bavljenje sportom (dakle prije Red Bull Rookiesa) trebali smo odustati, kao većina, kao svi normalni, pametni, prosječni ljudi. (a posebno motosportom koji je znatno skuplji od velike većine sportova). „Ajd ti Martine u školu, da imaš kruh u rukama, kakve moto trke, nema tu para za život, pa cura, obitelj ,djeca da unuke imam…“…ali mi nismo prosjek. Nismo toga dugo bili svjesni, nikako nismo prosjek, a ni ljudi normalnih životnih tokova. To je naš odabir, isključivo naš. I nagrada i kazna za takav način života isključivo je naša (velikim djelom i naše najuže obitelji, mada njih nitko nije pitao što misle o tom našem odabiru). I mi smo mogli odustati, puno puta, u zadnje vrijeme smo u dva tri navrata i razmišljali o tome. Ali eto, nismo odustali , tjeramo dalje ka tom svom nekakvom cilju, snu. Mudra izreka kaže da nije uspio samo onaj koji je odustao. A mi se vodimo po nekim našim kodeksima, životnim pravilima i principima. Teško nas je pratiti, naš ritam, i mnogi koji su jedno vrijeme koračali sa nama su odustali. Nismo se razišli u svađi, ok sa nekima jesmo, ali to je tema drugog bloga, nego su odradili svoj dio našeg zajedničkog puta, pomogli nam da ih prerastemo i pustili nas od sebe da se dalje razvijamo i pokušamo dostići svoj cilj. Njima su ostale prekrasne uspomene, naša velika zahvalnost i doživotno prijateljstvo te činjenica da su u datom momentu bili važna i neizostavna karika na tom našem putu te da u svemu što smo postigli i poslije njih ima njihove zasluge. A ima Vas puno. Kako smo bliže cilju, vrhu, „zrak je sve rjeđi“ i sve teže je biti naš pratioc, a pogotovo dio obiteljskog tima.

Jedno vrijeme nisam iznosio činjenice tog tipa, jer sam bio upozoren, a i sam sam toga svjestan, da nitko ne voli jadikovke i „plakanje po Fejsu“. Tko će slušat tuđu muku. I to je točno. No samim time polučila se druga reakcija. Mnogo puta je rečeno i meni iza leđa, ali i u lice, da imamo para, motora, da smo se razbahatili, putujemo po svijetu, da zarađujemo nemilo, sponzori, čudesaaa… To jednostavno nije istina i Martin i ja smo postali jako osjetljivi na tu temu.
Čak i ljudi koji su djelom upoznati kako stvari u motosportu funkcioniraju direktno u lice su mi rekli da smo pametni mogli smo već davno voziti svjetsko koliko love trošimo po ovim prvenstvima koje vozimo, ne znajući i ne vjerujući koliko u stvari mi nemamo sredstava za sudjelovati u prvenstvima u kojima već i sudjelujemo.

Jedan od jačih bisera i to izjavljen od poznatog natjecatelja u ne baš trijeznom stanju je „ da ja imam 100 000 eura i ja bi se vozil ko on, još i bolje“ Taj biser „da ja imam…“ dosta njih je uvrstilo kao temu kad se u kuloarima vode razgovori o motosportu i o Martinu.
Ni ja sam ponekad ne znam kako mi to uspijevamo, ali eto uspijevamo. Nismo mi glupi da ne znamo gdje i šta treba krenuti i poduzeti kako bi se došlo na vrh, svake godine imamo sve više ponuda za voziti bilo koje prvenstvo uključujući i WSBK i to ne od bilo kakvih timova. Ove godine je bilo šest ponuda na stolu, samo nemamo para da se to isfinancira (ne znam što tu nije jasno) i ne vidim razlog zašto bi se to zvalo plakanjem.
Dakle nije mi namjera žaliti se i jadikovati ne želim Vas sve sa time zamarati, ali ću od sad na dalje kako o pozitivnim stvarima tako i o problemima iznositi činjenice u javnost te Vas obavještavati o tome kako sam i obećao. Ako netko to smatra plakanjem ili mu ja „padam u očima“ ili ga nerviram. To nije moj problem. Nitko te majstore ne tjera da se mučiš čitajući moje postove, lijepo me ignoriraj i stvar riješena. Nije lijepo pljuvati nas i vrijeđati nama iza leđa u birtiji ili na raznoraznim forumima.

Usko povezano sa time moram Vam reći da su dežurni pljuvači i kritičari svega što radimo Martin, njegov tim i ja, najbolje upoznati sa svim mojim i njegovim postovima, tekstovima i svime ostalim što mi objavljujemo. Znači da pažljivo prate i čitaju ovo „što ih nervira ili im se gadi i ne da čitati“. Često imaju bolje informacije od nas samih o našim sponzorima, planovima… konkurentima i o tome nerijetko pišu i diskutiraju kao o pravim činjenicama. Oni su opterećeni time.
Još jedna stvar koju želim razjasniti je „Martinov bahatluk“
To je pitanje koje se provlači u zadnje vrijeme kroz kuloare, a potaknuto je njegovim izjavama da je momentalno najbolji i najbrži HR natjecatelj, da se natječe u prvenstvima koja su za ostale naše natjecatelje iz regije nedodirljiva, te na njegove direktne kritike PH i AA prvenstava i natjecatelja koji se momentalno u njima natječu.

 

[lunjo]

Prije svega velika većina Vas osobno poznaje Martina, mali broj ljudi dobro ga zna, skoro u potpunosti ga znamo samo njegova teta Željka, Kety i najviše ja. I ovo što ću sada napisati je mišljenje roditelja koje nikako ne može biti objektivno, ali će se većina Vas složiti sa mnom. Martin je pristojan, obrazovan ,kulturan, samokritičan i obazriv mladi čovjek. U mnogo čemu ispred svoje generacije. Zanimljiv i nenametljiv sugovornik koji zna slušati, ali isto tako zna i obrazložiti svoje stavove. On stoji iza svoje riječi i zato pazi što govori i što obećava. Realno gledajući on je vrhunski sportaš i uspješan mlad čovjek. Načinom i stilom života koji vodi te odnos njega i ljudi sa kojima se druži, teret koji nosi javna osoba, nedostatak vremena pa samim time i privatnog života oblikovali su njegovu osobnost i karakter. Kao i svako živo biće i on ima svojih mana, pokušava ih zatomiti, često vrlo uspješno. Uvijek je spreman pomoći, ali ne svakome. Uvijek je raspoložen za razgovor, ali ne bez smisla i ne sa svakim. Nikad na prvu i bez razloga nikoga nije odbio ni u čemu… Ali on nema svog privatnog vremena, nevjerojatno zvuči, ali nema ili ima vrlo malo.
To vrijeme je za njega veoma dragocjeno i on ga već duže vrijeme ne želi trošiti na isprazno palamuđenje… Sa druge strane odnos ljudi generalno prema nama dvojici (što vi nećete vjerovati) je takav da je u njemu napravio takav stav da on generalno ne voli biti u društvu ljudi i najradije voli biti sam. Iz tog razloga ni nema djevojku, a najbolji prijatelj mu je čudak sličnih karakteristika, (oprosti Rade na ovom komplimentu, ti znaš da te čika Vugra neizmerno voli i ceni). To je ujedno jedna od stvari sa kojom nisam zadovoljan, koja me kod njega plaši, i smatram da sam u tom djelu odgoja podbacio. Dakle nikako nije bahat i bezobrazan…osim kad to jako zaslužite, on će Vam umjesto mene reći što Vas ide i što zaslužujete čuti.
Nedavno mi je rekao kad smo o tome razgovarali “ vidiš tata, ja sam kao ogledalo, samo duplo, na kvadrat, kako se ponašaš prema meni vratit ću ti na isti način…samo duplo“. Ja ga potpuno razumijem i podržavam.

Dakle ova njegova reakcija isprovocirana je i uzrokovana višegodišnjim omalovažavanjem, negiranjem i stalnim mjerkanjem, vaganjem i nerealnim uspoređivanjem, vrijeđanjem i provociranjem svega što je učinio i postigao od početka svog bavljenja moto sportom i svime drugime čime se bavimo. Posebno ga iritira ignoriranje našeg postojanja i djelovanja, te nepriznavanje ostvarenih rezultata. Najviše od pojedinaca koji su se prepoznali u mojim tekstovima, bivših uspješnih ili neuspješnih natjecatelja, ali isto tako i od ozbiljnih institucija koje si tako nešto ne bi smjele dozvoliti… (sve to ste vjerojatno zaključili i sami, to objašnjavam ovoj nekolicini koji ne kuže ili se prave glupi, zavisi kako im odgovara)…
Raduje me da je naspram Vas 1000 pozitivaca, cijelu ovu frku podiglo na tom forumu samo sedmorica, osmorica negativaca, a od njih pola ne kuži, a pola su stari već znani hejteri, samonezadovoljni depresivci i kompleksaši skriveni iza novih pseudonima. Nije mi samo jasno zašto to rade, ni sa kim od njih direktno se nismo u životu sukobljavali i susretali. Vjerojatno je problem u tome što je Martin činjenično puno bolji i dalje dogurao od njih. Usput hvala forumašima koji su stali u našu obranu ili samo bili objektivni i neutralni. Ja i mislim da tema vezana uz Martina na forumu i služi da ga lakše prate i komentiraju njegove nastupe i rad tima, a ne da ga se vrijeđa (jedan od njih mi je napisao da su se šalili na forumu). Jebeš šalu ako nekoga boli prijatelju. Ja te ni ne poznam a niti se „šalim“ na tvoj račun.
Dotaknut ću se još ove teme za čije se pare vozamo u jednom od sljedećih blogova. Za danas toliko. Morao sam ovo razjasniti. Neću se više vraćati na ovakav deprimirajući način komunikacije, osim ako me baš jako ne natjeraju. Idemo samo pozitiva.

Htio sam Vam priuštiti jedan do sada najzanimljiviji blog, pun emocije i činjenica i Vas u veselom nostalgičnom tonu. Do sada sam Vas manje-više upoznao sa činjenicama kako stvari funkcioniraju. U ovom blogu želio sam Vas upoznati kako smo mi to sve od početaka do današnjih dana uspjeli izgurati. Sada više nisam siguran. Taj blog će sigurno biti protumačen kao kukanje, jadanje, naricanje prošnja, samosažaljenje… a to mi ni u najmanjoj mjeri nije namjera nit mi to treba.
Tema bi bila „Od početka pa do današnjih dana, manevar ćelavih guma, ili kako smo se provlačili svih ovih godina.“
Hvala Vam da smo tu i da se čitamo.

 

[lunjo]

Blog br.4: Malo ili malo više o moto savezima ili „ otvoreno i bez rukavica„

“Eppur si muove“. Ipak se kreće… Poznata je Galileova rečenica koju je izrekao pred inkvizicijskim sudom. Dugo godina upravo to je bila jedna od glavnih poštapalica u sukobu između moderne znanosti i religije.
Vođen najnovijim saznanjima i razgovorom sa čelnicima HMS-a, a potaknut nedavnim promjenama koje su pokrenuli usudio sam se zaključiti “ipak se kreće”.
Prije svega moram naglasiti da cilj ovog bloga nije blaćenje i omalovažavanje bilo kojeg saveza ni pojedinaca koji ga čine, nego čisto da Vam odgovorim kako to funkcionira ili ne funkcionira sa savezima. Zaključke donesite sami. Dakle, mada u većini slučajeva dijelim Vaše mišljenje, molim Vas suzdržite se u komentarima omalovažavanja i vrijeđanja. Nije ni vrijeme ni mjesto niti ima za time potrebe.

Nakon što sam Vam u prijašnjim blogovima opširno i razumljivo, a nadasve iskreno i istinito objasnio kako stvari u vrhunskom sportu (moto sportu) funkcioniraju, neizostavna je tema moto savez. Nijedan sport počevši od nacionalne razine ne funkcionira bez sportskog saveza. Zašto je to tako i tko je to tako uredio, ne bih znao, ali to je otprilike isti odnos kao vlada i država. Ne bih dalje polemizirao na tu temu niti išao dublje u politiku. To je jednostavno tako. Ako se želite baviti bilo kakvim sportom te se u njemu natjecati, morate ići preko saveza i sa njime surađivati. (Častan izuzetak je naša AML, Moto Gymkhane i slični, ali oni su prvenstva za sebe i ja ih sve skupa jako cijenim i podržavam u tome što rade. Želim im samo da se što manje svađaju kako bi što duže opstali).

Vratimo se na savez. Savez je zamišljen kao servis sportašu pojedincu i klubovima. Najvažniji i osnovni zadatci saveza su da suportira sportaše i klubove informacijama o natjecanjima, pravilnicima, psihofizičkim uvjetima, liječničkim pregledima. Da priprema i rješava potrebnu papirologiju za nastupe: izdaje licence, startne dozvole, prijavne liste. Isto tako savez bi trebao, barem na nacionalnoj osnovi, organizirati natjecanja (to je prebačeno na klubove ili promotore, a savez je samo pokrovitelj). Također savez bi se trebao brinuti o podmlatku (organizirajući u suradnji sa pojedincima I klubovima, a i samoinicijativno: škole, seminare, izlete i posjete jačim prvenstvima, izvanškolsku redovitu mjesečnu aktivnost, kao npr. Plivanje ili pjevanje, gdje god je to moguće). Osim toga savez bi se trebao brinuti da se za odgovarajuće rezultate dobe i odgovarajuće nagrade, kako poslije trke tako i na kraju sezone. (ne govorim o novčanim nagradama mada bi sposoban savez preko sponzora i to mogao, da ne kažem trebao organizirati).
Sposoban savez trebao bi imati barem osnovne veze sa specijaliziranim bolnicama, klinikama i ustanovama za rehabilitaciju sportaša. Isto tako kontakte psihologa, psihijatra, nutricionista, menadžera i ostalog pratećeg kadra potrebnog vrhunskom sportašu. Savez bi trebao organizirati suradnju i kooperaciju između glavnih privrednika vezanih uz moto sport (u ovom slučaju npr. proizvođača motocikala ili njihovih zastupnika , guma, auspuha i svega ostalog, kako bi se svakom aktivnom natjecatelju omogućili bolji uvjeti nabavke potrebnog materijala za bavljenje dotičnim sportom. Dogovarati sa upravama staza (motodrom, motocross ,speedway…) uvjete treniranja licenciranih vozača. To su zadatci saveza, vjerojatno sam neke i propustio, nije ni važno, shvatili ste poantu saveza kao servisa sportašima.
Savez nije dužan nalaziti sponzore sportašima i pojedincima niti im osiguravati putne troškove ako to statutom pojedinih saveza nije tako određeno, ali je obavezan pomagati uspješnim pojedincima, klubovima i reprezentaciji pogotovo na internacionalnim, Europskim i svjetskim natjecanjima, svojim vezama i ovlastima, u pronalaženju generalnog sponzora ili više njih. Obavezan je aplicirati na olimpijski odbor i sve ostale društveno političke organizacije te na ministarstvo sporta i uključiti ih u projekte te na taj način osigurati sredstva (ili dio sredstava) za nastup na tim natjecanjima.

Djelatnici saveza također su obavezni, educirati se odlaziti po raznoraznim seminarima, pratiti trendove i biti prisutni, po mogućnosti i utjecajni u vrhovnim tijelima koja vode internacionalna i svjetska natjecanja. (u ovom slučaju mislim na FIM, Dornu…). I na taj način ,ako su ispravno shvatili svoje dužnosti i obaveze, pomažu sportu, pojedincu i klubovima. U tom slučaju nitko im nema pravo zamjeriti privilegije odlazaka na takve skupove.
Savezi I njihovi djelatnici su tu radi sportaša, a ne obratno. Ako nema saveza sportaši se svakako mogu baviti sportom, ali ako nema sportaša, postojanje saveza gubi smisao. Na žalost mnogi tu činjenicu često zaboravljaju. Jesam li u pravu?
Do sad sam pisao kako bi to trebalo biti i kako je to zamišljeno. Kako to ustvari jeste to je drugo pitanje.

IZ VLASTITOG ISKUSTVA VAM IZNOSIM ČINJENICU DA JE STANJE STVARI U SVIM SAVEZIMA SA KOJIMA SMO SURAĐIVALI POPRILIČNO ISTO. A surađivali smo sa HMS, MSS, DSMB, AMZS i još ponekima.
A to znači da su ljudi koji sačinjavaju saveze u većini slučajeva zaboravili gore navedenu činjenicu da su oni tu zbog nas. Igraju se bogova, popili su svu pamet svijeta, pišu neka svoja pravila i primjenjuju ih kako im i kad odgovara, dvostrukih kriterija, funkcioniraju na sistemu hijerarhijskog uvlačenja u guzicu podređenog nadređenim. Isto tako oni najniže pozicionirani očekuju da im se sportaši i ostalo osoblje također uvlače kako bi izbjegli bilo kakve probleme koje će im ovi u suprotnom obavezno priuštiti. (najbolja usporedba je kad budalu obučeš u policijsku uniformu i daš mu vlast ili ono kad ti kod nadrkane šalteruše fali još jedan papir). Svugdje ima dobrih pojedinaca, ali oni su u manjini uglavnom utišani kompleksašima i “neuspješnim glumcima u ulozi kritičara” u većini slučajeva ljudi bolesnog ega. Neki od ljudi na vodećim pozicijama nikada se nisu bavili motociklizmom ili nečim vezanim uz taj sport, niti vozili motocikl. Nikada nisu ništa dali tom sportu, samo uzimaju. I to Vam je svugdje isto. Razlike su samo u moralnim vrijednostima i mogućnostima livadarenja u sistemu, od države do države. (Nije isto u Srbiji i u Njemačkoj)

 

[lunjo]

To sve je bilo “kratak” uvod. Ne želim i nije do mene kritizirati rad saveza sa kojima smo imali dodir prolazeći kroz natjecanja država u njihovoj nadležnosti. Ono što Vas najviše zanima je kako funkcionira i kakav je naš odnos sa našim matičnim savezom HMS-om.
Da budem potpuno iskren u proteklih nekoliko sezona (ne i u ovoj zadnjoj) mi smo od saveza dobivali određena sredstva za startnine AA I IDM-a te za dio putnih troškova 2kn po kilometru i nešto putarina. To je u cijeloj priči oko troškova u sezoni skoro zanemarivo, ali meni je dobro došla svaka kuna pa tako i to. Nije bilo lako, na povuci potegni, uglavnom zato jer je Martin imao odlične rezultate, a ja veliku gubicu, i puno čitatelja pa radi mira u kući. Takvu novčanu stimulaciju dobivali su i dobijaju i ostali aktivni natjecatelji svako prema sudjelovanju i učinku. Osim toga i papirologije oko izdavanja licence i startnih dozvola te u novije vrijeme pomoći oko prijave na natjecanja od našeg saveza nismo dobili ništa. (a sve te stvari obavlja nam jedna osoba „teta Renata“ koja od uvijek simpatizira Martina i jedna je od stručnijih i neutralnijih u savezu. Jedna veoma pozitivna osoba, samo ograničenih ovlasti. Ovim putem ju posebno pozdravljam i zahvaljujem se na dosadašnjoj suradnji)

Problem je nastao kad smo mi počeli voziti ozbiljna, skupa natjecanja sa dalekim destinacijama utrka i u savezu su zaključili ako nama isplate troškove na gore spomenuti način, neće biti dosta novaca ni za nas ni za druge natjecatelje a ni za službenike… a sposobnog čovjeka da u savez namakne novce sa raznih strana (a mogućnosti su velike, samo treba raditi , imati volje i odvojiti svog vremena) nigdje na vidiku… Pa su nam i ta sredstva od prošle godine ukinuta uz obećanje da će savez i ljudi iz saveza pomoći naći neke od jačih sponzora da nam taj gubitak anuliraju. Sa svime time sam se ja složio i radi drugih natjecatelja (jer nedostatak dobivenih sredstva od HMS-a nama ne bi toliko odmoglo, koliko mogu pomoći nekolicini HR natjecatelja koji se takmiče lokalno u sastavljanju njihovog budžeta. I to mislim skroz ozbiljno i bez sarkazma jer sam bio u njihovoj koži.) Ima jedan problem, savez nam nije pomogao naći ni jednog sponzora i tu je priča na tu temu završila.

Ajmo malo pozitive. Kako sam rekao na početku; ipak se okreće… pokrenule su se promjene, dali na bolje, isto ili još gore, ne znam, vrijeme će pokazati. Ja volim vjerovati na bolje. Iz našeg sastanka na Grobniku na protekloj dodjeli nagrada (Martin i ja i kompletno rukovodstvo HMS-a) da se zaključiti da bi moglo biti bolje ako se svi zajedno potrudimo i u vlastitom interesu ali i u interesu HR moto sporta. Iako sam se i prethodnih godina trudio organizirati takav jedan sastanak, to je bilo nemoguće ostvariti (jednostavno nije bilo interesa s druge strane). Sad smo se bez puno muke sjeli porazgovarali, iznijeli planove, razmijenili mišljenja, uskladili neke ideje i interese. Mi smo svjesni da od saveza ne možemo direktno očekivati neka materijalna sredstva, jer ni oni, kako kažu, nemaju. U tom svjetlu ni ne očekujemo ništa bitno, ali očekujemo da nam pomognu na tako velikom projektu kao što je Martinov nastup na FIM juniorGP prvenstvu, na našim projektima koje pokrećemo vezano za HR moto sport i edukaciju mladih vozača. Da nam otvore neka nama nedostupna vrata, malo nas poguraju vezama i poznanstvima te svojim utjecajem. Da ističu Martinove uspjehe i rezultate u medijima, na ponos, a ne da ga se iz nama nepoznatih razloga ignorira ili zapostavlja. Da budu kooperativni, uz nas, a ne kontra nas kako je do sada uglavnom bio slučaj. Obećano nam je i dogovoreno je da će od sada biti tako. Da idemo zajedno dalje i da će sudjelovati koliko god će moći. Svi su bili za, nije bilo ni suzdržanih ni protiv. Ja vjerujem da hoće, vrijeme će ubrzo pokazati jesam li opet bio naivan. Mi im svakako dajem šansu upravo radi moto sporta.

Promjenama u vladajućoj strukturi desio se taj pomak sa mrtve točke u stvari sa hoda unazad koji traje tridesetak godina što ja znam, a neki mi kažu i duže. Došli su tu neki novi ljudi, neki su tu već i neko vrijeme ali nisu imali moć akcije i pravo glasa, neki su odlaskom partnera prisiljeni mijenjati način razmišljanja i djelovanja, neke će još morati mijenjati… Sve ja to znam i pratim neko vrijeme, ali niti imam vremena niti se želim time baviti. Imam ja dosta svojih zadataka koje ne stignem odraditi na vrijeme… no svakako se ne želim uz sve to boriti i sa savezom, plivati protiv struje, niti želim niti to mogu. Bilo kako bilo na velikim natjecanjima tvoj te savez mora podržavati inače slika ne izgleda dobro sa druge strane. Vjerujem da sam to riješio barem što se tiče HMS-a jer ljudi sa kojima sam pričao shvaćaju stanje stvari, važnost i ozbiljnost situacije i otvoreni su za suradnju.
Živi bili pa vidjeli. Vole Vas Martin i Vugra

 

[onaj koji jesam]

Čitam i kontam da cifre koje se vrte su astronomske. 200 000 EU - 400 000 EU za sezonu?! sa tom cifrom 4člana obitelj živi 10 godina.
Ispada da svatko može voziti ako ima dovoljno novaca, samo je pitanje koliko uspješno.
Ovo je već velika vijest. imati predstavnika u moto2 kategoriji. Bravo.

 

[strasilo]

Vugra:

Upravo se u Križevcima u prekrasno uređenoj sali KTC-a održava motociklistička noć prvaka. Najsvečaniji događaj za sve motocikliste natjecatelje, organizatore utrka, šefove timova, predsjednike klubova te njihov prateći kadar. Također za najuže članove obitelji. To je gala večer motociklizma u HR na kojoj se prvacima i najboljima u protekloj sezoni uručuju nagrade a osim njih prisutni su svi koji u motociklizmu u HR, a i bližoj regiji u svim disciplinama nešto znače. Zamišljena je kao nagrada za sav trud i odricanja u toku godine, te kao motivacija da još jače krenete u nastupajuću sezonu. Na tim večerama srećete poznato društvo, prijatelje, konkurenciju...prijateljska i manje prijateljska lica i uglavnom se svi opustite i lijepo družite.
Naravno za takve manifestacije morate imati pozivnicu i bar nekakve veze s motosportom (mada ima na tim eventima i likova koji ne znaju koliko kotača ima motor i ne poznaju aktualne natjecatelje, al dobro). Pošto su mjesta ograničena, no uvijek se uz dobru volju nađe stolac više (gdje čeljad nije bijesna, kuća nije tjesna...)
E sad. Martin i ja dobili smo urednu pozivnicu od strane HMS-a 10.1. (koju prilažem) na naše mail adrese a proslijedio nam ju je g.Miro Papec koji je ujedno i predsjednik našeg kluba 1.HMK Zagreb.(čak nam je rekao da bi Martin trebao dobiti nagradu, što nam u ovom trenutku nije važno). Početak je naznačen u 18. sati i nas dvojica, prikladno obučeni, pojavili smo se pola sata ranije na mjestu događaja. Okruženi poznanicima i prijateljima koji su nam se javljali i dolazili se fotografirati sa nama u jednom trenutku pokraj nas stvorio se predsjednik HMS-a. Stjepan Peršin. Nakon što smo ga uljudno pozdravili iskoristio sam priliku i upitao ga gdje se možemo nas dvojica sjesti? Onako nervozno nas je pogledao i pitao" tko je Vas uopće zvao?, vi niste nikakvi prvaci" Na to mu je Martin pokazao pozivnicu i odgovorio da on (Martin) uopće ne vozi motor i da mi možemo istog trenutka otići... ja ne znam tko je vas zvao, sjednite si tu negdje iza pokazavši prema kutu bile su njegove slijedeće rječi...Martin me pogledao rekavši mi tata idemo...
Ovaj razgovor slušali su u nevjerici Romeo Pocrnič i njegov sin Mateo te Mihalj Mišika Nemet i Franci Šega koji su se tada razgovarali sa nama. Dečki molio bih Vas da to u komentarima potvrdite. (Romeo me čak i nazvao kroz desetak minuta).
Ne sjećam se da sam se ikada osjećao tako osramoćeno. Jednom takvom liku nije mjesto na bilo kakvoj poziciji, a pogotovo ne na poziciji predsjednika HMS-a. Ovo mu nije prvi kiks što se nas tiče, ali je definitivno zadnji. Učiniti ću sve što je u mojoj moći da ga se smijeni sa funkcije i uopće udalji iz saveza.On mu je na štetu i veliku sramotu.
A taman sam mislio da su stvari krenule na bolje i da ćemo imati, barem moralnu podršku od saveza kao što smo to bili dogovorili prije mjesec dana na Grobniku.

E da ga jebeš sad ..