stari motori koji nisu sa otoka, bilo kojeg...

svjetli

Member
MV agusta


Naziv Agusta se u početku povezivao s avio industrijom, te danas taj naziv obilježava talijansku proizvodnju helikoptera.

No dodavanjem dva slova MV (Meccanica Verghera) Agusta, dobivamo naziv koji obilježava legendu u motociklističkom svijetu, jer MV Agusta mnogim moto entuzijastima predstavlja Ferrari na dva kotača.

MV je osnovao Grof Domenico Agusta 1945. godine, kada je konstruirao prvi motocikl zapremine 98 ccm kojeg je pokretao dvotaktni pogonski agregat.

Prvi glamurozni četverocilindrični model pojavio se 1950. godine, te je nosio naziv 1950 MV, to je bio uradak Piera Remora koji je došao u MV Agustu iz Gilere.
1950 MV je bio pokretan agregatom ukupne zapremine 494.4 ccm s Dell Orto karburatorima 28mm (jedan par cilindara, jedan karburator).
Motocikl je težio 118 kg, pa ga je pogonski agregat snage 50 Ks mogao potjerati do 206 km/h, te ga je to činilo tada najbržim motociklom.

 
pisi o laverdi  (y)
Onoj koju si zelio  :mrgreen:
 
Mnogi su zamjerali MV Agusti da proizvodi motocikle koji su bili vrlo slični Gilerinim modelima, očito se isticao Remorov rad, te znanje koje je prenesao iz Gilere.

Stoga je MV Agusta počela ugrađivati kardanski završni prijenos umjesto lančanog, te bizarne stvari poput, poluge nožnog mjenjača koje su se nalazile s obje strane pogonskog agregata pa je vozač morao jednom nogom mjenjati brzine u viši stupanj prijenosa a drugom nogom (s druge strane motocikla) u niži stupanj!!
Takav sistem mjenjanja brzina nije postojao nikad prije i nikad poslije, te je uskoro zbog pretjeranih komplikacija napušten.

Prvi modeli motocikala MV Aguste su uglavnom bili opremljeni dvotaktnim pogonskim agregatima manjih zapremina, poput modela, MV Agusta 125 TEL Sport model, ili modela 150RS (Rapido Sport) koji se proizvodio od 1959 do 1965. godine.
 
Od 1965 do kasnih 70-tih godina 20. stoljeća pojavili su se i četverocilindrični četverotaktni modeli poput: 600 Quattro, 350 Sport i MV 850 Magni.

MV Agusta je od ranih 1950-tih do kraja 1970-ih bila izvan Italije naviše poznata po svojim uspjesima u utrkama, te su monogi vozači htjeli voziti „Crvene vatrene mašine“ kako su ih tada nazivali, među njima su: Les Graham, Ray Amm, Dickie Dale, Bill Lomas, John Surtees, John Hartle, Gary Hocking, Mike Hailwood, Giacomo Agostini i Phil Read.

Prije nego što je proizvodnja prestala 1978. godine MV Agusta je izvozila svoje proizvode u čak 53 zemlje svijeta, među njima su bile SAD, VB, Argentina, Australia, Francuska, Njemačka i Španjolska.

Iako je MV Agusta proizvela mnogo prototipa koji nisu zaživjeli, glavna proizvodnja se odvijala oko jednocilindričnih i dvocilindričnih modela, no treba znati da je u to vrijeme motocikl bio doživljavan većinom kao obično prijevozno sredstvo, a svijet Superbike i Moto GP utrka još nije bio izmišljen.

Završni udarac proizvodnje je itekako ubrzala i smrt kompanijine vodeće sile, Grofa Aguste, koji je preminuo u veljači 1971. godine.

Srećom, 1980-ih braća Castiglioni kupuju ime MV Agusta i uz pomoć briljantnog dizajnera Massima Tamburinija koji je dizajnirao ultra popularni Ducati 916, pokreću proizvodnju, te 1998. godine nastaje model F4 inspiriran Ferrarijem F4, te naravno počinje nova era u proizvodnji MV Aguste.
Cijela saga je počela kao rezultat razgovora između dva čovijeka, danas pokojnog Claudia Castiglionija šefa Cagive i njegovog glavnog dizajnera Massima Tamburinija, uz pomoć Piera Ferraria, sina Enza Ferraria.

Zbog gore navedenih dviju osoba, MV Agusta se vratila u moto svijet s velikim stilom, te danas proizvodi sportske motocikle s četverocilindričnim i trocilindričnim četverotaktnim pogonskim agregatima, koji nisu uspjeli doći do izražaja u vrijeme kada su se motocikli gledali samo kao prijevozno sredstvo, te su ostali na razini prototipa.

Navedeno nam govori da je MV Agusta bila dvadesetak godina ispred svoga vremena u konstruiranju sportskih motocikla, za koje u tadašnjem svijetu nije bilo mjesta niti uvijeta.
No pojavom Superbike i Moto GP prvenstava u kojima tvornice daju svoj maksimum u proizvodnji, te onda tehnologiju s piste tranferiraju na cestu i u svakodnevnicu, MV Agusta je dobila svoju šansu da opet postane legendarna i eksluzivna marka koju mnogi vide kao Ferrari na dva kotača.

tekst prenešen sa  www.motori.hr
 
Na grobniku sam sjedio pokraj vlasnika i vozača ovog prekrasnog i skupog motora.

Vozač i vlasnik nisu ista osoba, a mislim i da nije niti ovaj motor  :0648: , nego tip ima dva komada.
Pričali su o nekoj posebnoj seriji tog istog modela koja košta enormno, da sad ne bubnem ali 100- 200 ili više tisuća ugl.  :shock:
 
Ta Laverda je izuzetno dobar i pouzdan motor , ta druga jako skupa varijanta se zove SFC 750 proizvedena u 3 serije sve skupa nešto melo preko 500 komada , meni je najdraža zadnja SFC 750 Electronica , osvojili hrpu utrka izdržljivosti ( 24h , 8h ) a najpoznatiji vozač tog motora je Augusto Brettoni ( bio kod njega u posjeti 2009 ) osim njega vozili i Roberto Galina , Luchinelli itd .
Laverda 750 je nastala tako što su otkupili prava na jednu Hondu od 250 ili 400ccm , mašina od te honde se služila kao razvojna baza za prvo 650 American eagle pa kasnije za 750 SF.

MV Augusta je počela pobjeđivat kad su preoteli inžinjera Gileri , njihov motor 4 cilindra je ustvari kopija Gilere , trkaći motori su im vrhunac iz tog vremena . Ovi koji su išli u prodaju su svega pre , pre teški - preskupi , performanse nisu ono što se očekivalo osim u varijanti Magni gdje je drugi kostur , skinut kardan , frizirana mašina .
U svakom slučaju ljepa i skupa egzotika .
 
da, sfc, vozač koji u prvenstvu oldtimera vozi taj 750 je Frančišković
 
jota said:
MV Augusta je počela pobjeđivat kad su preoteli inžinjera Gileri , njihov motor 4 cilindra je ustvari kopija Gilere , trkaći motori su im vrhunac iz tog vremena . Ovi koji su išli u prodaju su svega pre , pre teški - preskupi , performanse nisu ono što se očekivalo osim u varijanti Magni gdje je drugi kostur , skinut kardan , frizirana mašina .
U svakom slučaju ljepa i skupa egzotika .

Zasluge za  prvi četverocilindrični motor pripadaju Gileri, 13g prije MV aguste .. . .

..par riječi o legendarnoj

        Gileri Quatro.

Ideja o ovom jedinstvenom motociklu javlja se još daleke 1911. godine, kada je osnovana tvrtka Gilera. Već dvije godine kasnije počinje natjecateljska aktivnost. Serijski motocikli iz Arcorea, sjedišta ove talijanske tvrtke, bili su robusni monocilindričπi s ventilima "sa strane",no ideja o trkačem motoru bila je nešto posve drugo. Eksperimentiralo se tako od 1927 g. i tadašnjeg modela s jednom
bregastom osovinom i distribucionim pogonom na lanac, pa sve do tri ventila sa "štanglicama" ventila i konačnom izvedbom sa zupčastim distribucionim prijenosom. Ta aktivnost se odvijala 30-ih godina, da bi 1937. započela prava
povijest razvoja četverocilindrične Gilere.Inženjeri Carlo Gianini i Pietro Remor su uz podršku grofa Bonmartinija konstruirali
zrakom hlađeni poprečno postavljeni četverotaktni 4-cilindrični motor s dvije bregaste osovine u glavama i dva ventila po cilindru. Distribucioni razvod ventila preko kaskade zupčanika bio je smješten u sredini motora između dva para cilindara. Motor je razvijao 26 KS! Sljedeći model kombiniranog hlađenja, zrak-voda, davao je 32 KS pri 6.500 okr./min. Godine 1936. ing. Gianini na temelju dotadašnjeg iskustva konstruira novi vodom hlađeni agregat prozvan "Rondine". Hlađenje vodom bilo je termosifonskog tipa, bez pumpe za cirkulaciju vode, a funkcioniralo je koristeći princip da je topla voda lakša i odlazi na vrh gdje je hladnjak koji se hladi u struji zraka, dok hladna voda na dnu hladnjaka odlazi u najtopliji dio motora, odnosno glavu. Jednostavan, a efikasan sustav.
Provrt je bio promjera 52 mm, a hod 58mm x 4 = 492,8 ccm. Kut između usisnog i ispušnog ventila bio je 90 stupnjeva, dok je motor razvijao gotovo 80 KS. No, to je bilo moguće zahvaljujući mehaničkom kompresoru za prednabijanje zraka u cilindre tipa "Roots" kakve su onda koristili natjecateljski automobili poput Alfe Romeo Grand Prix. Podmazivanje ovog motora, kao i u mnogima tog tipa, bilo je aeronautičko s dvije pumpe od kojih jedna vuče ulje iz motora u rezervoar i hladnjak (smjeπten u zadnjem blatobranu), a druga šalje ulje u motor. Na taj je način bila eliminirana mogučnost nestanka ulja u slučaju nagiba, prevelikih inklinacija ili padova. Ciklistika je također bila nešto posebno. Od štampanih limenih elemenata sklapan je kutijasti okvir nezgrapnih dimenzija,no čvrst i lagan poput današnjih.Dakako da ovjesi nisu ni izdaleka bili slični. Prednji paralelogram i stražnji frikcioni amortizeri teško su mogli pratiti agregat koji je bio ispred svog vremena. Poslijeratni propisi eliminiraju kompresorska pomagala tako da natjecateljski motori postaju "čisti" atmosferski. To, dakako, bitno umanjuje snagu. Isti motor s rasplinjačima ostvaruje tek 50 KS, ali zato nova pravila omogućuju razvoj drugih detalja kao što su ciklistika i aerodinamika.
Što se same ciklistike tiče, ovjesi su u poslijeratnoj izvedbi vidljivo izmijenjeni. Umjesto zastarjelih paralelograma telehidraulički amortizeri bitno poboljšavaju vozna svojstva. Tu su sada i središnje bubanj-kočnice velikog promjera i velike tarne površine izrađene u matičnoj kući. Posebna pozornost posvećuje
se i aerodinamici, pa su Gilere Quatro postale sinonim za zaštitne aerodinamične  oklope tipa "zvono".
Inklinacija motora poprečno postavljenog u okvir od 30 stupnjeva u svrhu boljeg hlađenja (ponajviπe glave motora), te karakterističan veliki razmak između usisne i ispušne bregaste osovine od čak 100 stupnjeva daju motoru karakterističan oblik.
Horizontalno je bio podijeljen u nekoliko sekcija: glava-cilindri, cilindri-gornji dio kučišta i karter motora. Svi odljevci vrlo su jednostavni, a u sredini između dva para cilindara nalazi se kaskada cilindričnih zupčanika s ravnim zupcima. Ovo je svakako najbolje rješenje koje je projektirano. Jedini problem je što je bilo bučno, no to kod ovog tipa motora nije posebno važno. Dvije bregaste osovine te dva ventila po cilindru i ogroman kut između njih od čak 100 stupnjeva izvedeni su da bi se dobio što veći promjer ventila. Što je inklinacija veća, povećava se i mogućnost povećanja ventila. Bregaste osovine su izravno bez klackalica otvarale ventile koji su vođeni čašicama i pločicama za regulaciju zračnosti ventila, što je sustav identičan onome na današnjim motociklima. Samo je vremenska distanca duža od 50 godina!
Čak tri spiralne cilindrične opruge vraćale su ventile, što je također svojevrstan raritet. Mjenjač brzina je s prvobitnih četiri povećan na 5-brzinsku kutiju, dok se spojka u uljnoj kupci neobično velikih dimenzija nije mijenjala.

Mnogo kasnije, tek 60-ih i 70-ih godina, Japanci su kopirali Gilerin 500 Quatro.

Ovaj je motor bio predložak za sve ostale poprečno postavljene 4-cilindraπe kao što su MV Agusta, Benelli, Honda, Kawasaki, Suzuki, Yamaha...
Gilera je iz tog su modela razvila i motore obujma 250 i 350 ccm, no 500 je najpoznatiji i najuspješniji tip.

U skladu sa vremenom u kojem je nastao, Quatro je jednostavno  genijalno zamišljen.

author: Miro Barić, objavljeno u Moto Pulsu

na slikama je model iz 56g

 
neobično je danas govoriti o talijanskom motoru sa četiri cilindra  :mrgreen:

a davnih 50-tih su napravili ovako krasan, dizajnerski, a i tehnički dragulj  (y)

ovi sa "otoka" su to samo prekopirali i onda usavršili  (y)
a ostaje i činjenica da su japanci učinili ovakve motore dostupnima, talijani su i onda kao i sad bili skupi i malobrojni...
 
Prvo su Gileru kopirali iz MV Aguste japanci su došli kasnije , vrhunski motor na tu temu je Munch Urs 500
 
svjetli said:
da, sfc, vozač koji u prvenstvu oldtimera vozi taj 750 je Frančišković

Momak se vozi jako dobro na SF 750 -  SFC look , u HR SFC 750 postoji samo na slikama . Augusto Brettoni ima valjda 120-130 svojih Laverdi raznih modela i godišta od čega 30ak trkaćih modela od kojih je raznih varijanti SFC750 8 komada . Imam negdje i zajedničke slike iz njegove radione u Berberino Val Delsa , između Firenze i Siene .
 
svjetli said:
Prvi modeli motocikala MV Aguste su uglavnom bili opremljeni dvotaktnim pogonskim agregatima manjih zapremina, poput modela, MV Agusta 125 TEL Sport model, ili modela 150RS (Rapido Sport) koji se proizvodio od 1959 do 1965. godine.

Mali ispravak, ovaj RS 150 na slici je 4T.
 
jota said:
Prvo su Gileru kopirali iz MV Aguste japanci su došli kasnije , vrhunski motor na tu temu je Munch Urs 500
Upravo zahvaljujući augusti većina današnjih motorista misli da je MV prvi složio 4cil, i sam sam tako....  :palacdolje:

Šteta za Gileru, što nisu nastavili praviti prave motore, ali, možda, jednog dana . .
 
svjetli said:
Upravo zahvaljujući augusti većina današnjih motorista misli da je MV prvi složio 4cil, i sam sam tako....  :palacdolje:

Šteta za Gileru, što nisu nastavili praviti prave motore, ali, možda, jednog dana . .

Uf prika, mislio sam da si mlađi kad nisi znao za Gileru, a sad vidim da smo generacija mislio sam ti prigovoriti, ali neću, zaista se trudiš  (y) dobri su ti tekstovi.

P.S. mene je držala povijest, teorija i oldtimeri kad sam i sam vozio oldtimer, a sada kad sjedneš na noviji motor onda to polako zaboraviš i samo čekaš sunce i gass  :wink:
 
M900 said:
Uf prika, mislio sam da si mlađi kad nisi znao za Gileru, a sad vidim da smo generacija mislio sam ti prigovoriti, ali neću, zaista se trudiš  (y) dobri su ti tekstovi.

P.S. mene je držala povijest, teorija i oldtimeri kad sam i sam vozio oldtimer, a sada kad sjedneš na noviji motor onda to polako zaboraviš i samo čekaš sunce i gass  :wink:

... sram te bilo, možda smo i generacija ali ja nisam star !!!!  :0648: :0648:
a to kad nisam znao za gileru bilo je daaavno  :mrgreen: :mrgreen:
iiiiii tekstove sam prepisivo, al me veseli, nezznam zašt  :mrgreen: