Većinu podataka o ovom skupu ima na netu a evo i od mene nešto.Znači treba doći do gradića Bardonecchia u Italiji a isti se nalazi na odprilike 130 km jugozapadno od Torina na samoj granici Italije i Francuske.Sam smještaj u gradiću ako nisi rezervira par mjeseci prije za taj vikend ne treba pokušavati tražiti.Par kilometara od grada nalazi se kamp Bokki,ono baš kamp sa vodom, strujom,tuševima,wifi...tu odsijeda dosta učesnika rallya,cijene je oko 20 E za vozača,šator i motor.Od Bardonecchie do cilja rallya tj. prijevoja Col de Sommeiller udaljenost je oko 26 km.Oko 6 km tog puta je asfalt 10 km je makadam cca 6 % da bi zadnjih par kilometara išao na 19 % nagiba.Na otprilike 15 km puta u dolini Rochemolles nalazi se prvi privremeni kamp,mislim na visini od 1600 m,u kojemu ima hrana, piće i muzika.Drugi privremeni kamp je na visini od 2156 m a nalazi se kod malog jezerca i planinarskog skloništa,ima pitku vodu i kemijske WC-e.Tu se cijeli vikend dan i noć lože vatre,pije se i "ždere".U ova dva privremena kampa mjesto za šator je besplatno.Ja sam boravio u tom kampu i u njemu bude najviše ljudi a put je OK tako da tu dođe dosta i cestovnih motora zbog druženja a uopće ne idu na krajni cilj.Odatle se uspinje na Col de Sommeiller makadamom sa dosta senpertina,prva trećina je soft,druga dosta prekrivena krupnijim kamenjem skoro šakavcima a treća je zbog snijega dosta blatnjava izmješana za kamenitim dionicama.Ta dva dana koliko sam ja bio izmjenjinivali su se sunce i kiša pa je na zadnje 3-4 senpertine bilo dosta blata tako da je jedan dio maxi endura ostao i guštao u pogledu.Ja sam ranije dosta čitao forume i gledao videa tako da me nije ništa iznenadilo,isplanirao sam gorivo da mi taman upali rezervu prije uspona ( 7 litara), izdušio sam Hajde Scout -0,7 zadnju i prvu,skinio visoki vizir ako omlatim da šteta bude manja,poskida kofere a ponio vodu i dva spreja za gume i u nedjelju ujutro u 7 po kiši gaaas.Inače u mome kampu i više nije bilo signala za mobitel a tako rano nije bilo dosta "penjača" pa sam vozio oprezno ne riskirajući pad.Zadnja senpertina je najteža i ne možeš je proć od jednom jer je bilo dosta blata,motor si trebao poravnati vodoravno i držati se lijevih 30ak centimetara donekle tvrdog puta.Volim makadamske ceste ali nisam neki expert za off al na ovom putu nisam imao nikakvih problema mislim da uz malo volje i opreza svak to može odraditi.Od kampa do vrha vozio sam nekih pola sata a tako i povratak.Kad sam se vratio u kamp izašlo je sunce par sati sam se sušio i pakirao gledajući motore kako prolaze prema vrhu,kažu da 1000 do 1500 motora svake godine posjeti ovaj event te sa 3009 m i 0 stupnjeva C oko 7 popodne na 0 m nadmorske i 35 C brčkao na plaži Ligurskog mora u Savoni.