Riker
Well-known member
DAKLE!
Dan nakon Imole, bio je dan za Feruča. Htio sam prvo njega upoznati, da bolje mogu shvatit legendu Enza. Stvarno je nevjerojatno zamislit koju su ta dva lika viziju isprojicirala u ovom svijetu, dal je to moguće. A sve je počelo iz sprdačine!
Ovaj auto je Ferruccio kupio da se nagradi za sve te silne traktore koje je prodavo desetljećima, i legenda ide da je on to španao po Emiliji gore dole ja ne želim zamislit jer počnem odmah plakat, Ferruccio sav štrambo onako u radničkoj košulji sjeda u svoj GTE, izlijeće iz štale pored par bala sijena i traktora drito na praznu, nevinu Emiliju, bez nadzora, bez objektiva uperenih u cestu, bez tutora...eventualno neki Giacomo karabinjer u nekom kršu od Lancie mu zviždi šta opet juri i ljudima praši veš.
Uglavnom od te sline trke, spalio je kumplung i otišao u Modenu na reklamaciju, Enzo mu je reko nema reklamacije može popravak, ali Ferruccio koji je bio svoj čovjek i veliki mecena, nije se olako rastajao sa novcem i nije htio dat Enzu auto na popravak nego reko ja ću to sam. Došao je doma, otvorio mašinu, skinuo mjenjač i vidio da je kumplung isti ko na jednom od traktora koje on prodaje. Tu je čovjek načisto poludio i reko "e pa onda ću i ja"...i tako je krenuo Lamborghini automobil.
I zato sam prvo išo u muzej od njegovoj sina u Argelato.
To je jedna od bivših Lamborghini tvornica, velik prostor, tamo su nekad štancali razne agrikulturne kontrapcije. Ferruccio je bio čovjek od kampanje, od dela, od oranja i kopanja. Znao sam da tu neće bit gužva jer svi normići idu u Sant'Agatu ali nisam baš očekivao da će bit prazno skroz. To je lijepo kad možeš mirno lelujat od eksponata do eksponata, malo gledat, malo sliknut - velika je preporuka svima da idu na ovo mjesto, čeka ih velika Lamborghini bonanza. Unutra su svakakve stvari iz privatne kolekcije obitelji Lamborghini, od auta raznih, motorića, proizvoda koje su radili, svašta je taj Ferruccio naumio u svoje vrijeme, bio je čovjek od poduzeća.
Pa pogledajte kako je to bilo.
Šta reći osim Ferruccio je bio jedan veoma interesantan čovjek. A da poezija života bude veća u ovom mom svjedočanstvu, pitao sam na odlasku žensku na šalteru, kao, alo mala dođi ovamo dođi i reci mi - šta je ovo stvarno muzej od Tonina osobno? Ja znam nekad bit tako skeptičan nevjernik na autističan način, jbg, ne mogu si pomoć to samo izleti iz mene. Ona mi je rekla pa naravno da je i kaže, dolazi ovdje obitelj Lamborghini često. Ja ju zapitam - pa tko iz obitelji?
Veli ženska - nedavno (u smislu pred par dana nego šta sam ja bio) je tu bila njegova kćerka, ona ti je poznata naša (talijanska, jel, ovo žena priča) pjevačica!!!
Pjevačica? Kakva brate pjevačica, ja sam u muzeju Lamborghini...da nije došlo možda to kojekakvog nesporazuma?
I sad mi žena objasni i pokaže i eto. To je tako jer drugačije nije. Evo napravite pauzu uz glazbeni predah gospođe Lamborghini, znači ona je kćerka od Tonina, a Tonino je sin od Ferruccia.
https://www.youtube.com/watch?v=h3oUC_tJRsg
Bravo. SUPER! Hvala tata, hvala deda!
inače ime ove muzičke numere "Pem Pem" može se najtočnije prevesti kao "Tuc Tuc" dakle to je još jedna glazbena numera u nizu koja obrađuje temu jebanja, wow! WOAH!
Otišao sam pomalo iznenađen (al ne uvrijeđen) prema Sant'Agati, po drugi put. Tu neću puno opisivat, samo ću reći da je to usudio bih se reći kriminalno malen muzej, čak bi rekao muzejčić, 2 kata, rekao bih katića, i ima par auta, da ne kažem autića izloženih u vjerojatno najlošije osvjetljenom muzeju nakon tehničkog muzeja u ZG. Ne treba napominjati da se na ulazu čeka jer uvijek neka grupa nekih leševa dolazi i krče prolaz ionako malog muzeja slikajući sebe kako slikaju sebe u ispred Lamborđžinija wow!!
Ovo je LP400 Periscopica, vrlo rijedak Kuntač iz ranih dana, ovog sam prepoznao odmah sa vrata do je auto od Simon Kidstona, a ima epizoda u Riminiju koju je sa njim snimio jedini auto-novinar kog mogu slušat i koji nije cringe retard, a to je jedan jedini gospodin Harry Metcalfe.
Sesto Elemento apsolutni hit od novijih Lamborghinija, kost i koža auto, samo za stazu, saug mašina naravno, karbonski kompoziti valjda svuda osim na bloku od mašine, 990 kila, skoro 600 konja, oko 20 komada su napravili. Vidio sam neki dan da je otišo iz muzeja valjda nazad doma vlasniku.
I tako bla bla bla ako sam šta propustio stavit tu u slike JBG pokušavam napravit dobar filmić puno vrijemena uzima to sve al bude jednom. I tako je završio dan u Lamborđžiniju, uvijek kažem ĐŽINI a ne GINI jer kad kažem "lamborgini" svi kažu "šta se praviš pametan" mora se reć Lamborđžini jbg takvo smo društvo tako je kako je. Išo sam doma ALI ne drito nego do bazilike Svetog Luke na vrh brda odakle mogu nadzirati cijelu Bolognju. A i red je bio za neko kulturno uzdizanje a ne samo auti i motori. Popeo sam se na vrh kule u bazilici, kroz neke maksimalno klaustrofobične stepke, ali pogled gore i smiraj je bio vrijedan velikog ekspedicijsko-planinarskog truda.
Kad sam išo doma, skužio sam da stepke kojima sam šetao "oko bazilike" su tek početak (ili kraj ovisi o smjeru he he?) i da vode skroz dole do grada. Ja koji za sebe smatram da zaslužujem medalju jer Trsatskih 500 stepki mogu otrčat u par sati, ovo je bio šok. Znači postoje VEĆE stepke od onih na Trsatu?? Niko mi to nije reko. A zanimljivo je bilo, pročitah tamo na nekoj tabeli, ovih arkada ima od početka do kraja - točno 666. Wow! Bravo.
E to bi sad trebalo bit to, a sada - kidam nalijevo (prema Stelviju pa za Nordkapp!) :021:
Viva Italia!
Dan nakon Imole, bio je dan za Feruča. Htio sam prvo njega upoznati, da bolje mogu shvatit legendu Enza. Stvarno je nevjerojatno zamislit koju su ta dva lika viziju isprojicirala u ovom svijetu, dal je to moguće. A sve je počelo iz sprdačine!
Ovaj auto je Ferruccio kupio da se nagradi za sve te silne traktore koje je prodavo desetljećima, i legenda ide da je on to španao po Emiliji gore dole ja ne želim zamislit jer počnem odmah plakat, Ferruccio sav štrambo onako u radničkoj košulji sjeda u svoj GTE, izlijeće iz štale pored par bala sijena i traktora drito na praznu, nevinu Emiliju, bez nadzora, bez objektiva uperenih u cestu, bez tutora...eventualno neki Giacomo karabinjer u nekom kršu od Lancie mu zviždi šta opet juri i ljudima praši veš.
Uglavnom od te sline trke, spalio je kumplung i otišao u Modenu na reklamaciju, Enzo mu je reko nema reklamacije može popravak, ali Ferruccio koji je bio svoj čovjek i veliki mecena, nije se olako rastajao sa novcem i nije htio dat Enzu auto na popravak nego reko ja ću to sam. Došao je doma, otvorio mašinu, skinuo mjenjač i vidio da je kumplung isti ko na jednom od traktora koje on prodaje. Tu je čovjek načisto poludio i reko "e pa onda ću i ja"...i tako je krenuo Lamborghini automobil.
I zato sam prvo išo u muzej od njegovoj sina u Argelato.
To je jedna od bivših Lamborghini tvornica, velik prostor, tamo su nekad štancali razne agrikulturne kontrapcije. Ferruccio je bio čovjek od kampanje, od dela, od oranja i kopanja. Znao sam da tu neće bit gužva jer svi normići idu u Sant'Agatu ali nisam baš očekivao da će bit prazno skroz. To je lijepo kad možeš mirno lelujat od eksponata do eksponata, malo gledat, malo sliknut - velika je preporuka svima da idu na ovo mjesto, čeka ih velika Lamborghini bonanza. Unutra su svakakve stvari iz privatne kolekcije obitelji Lamborghini, od auta raznih, motorića, proizvoda koje su radili, svašta je taj Ferruccio naumio u svoje vrijeme, bio je čovjek od poduzeća.
Pa pogledajte kako je to bilo.
Šta reći osim Ferruccio je bio jedan veoma interesantan čovjek. A da poezija života bude veća u ovom mom svjedočanstvu, pitao sam na odlasku žensku na šalteru, kao, alo mala dođi ovamo dođi i reci mi - šta je ovo stvarno muzej od Tonina osobno? Ja znam nekad bit tako skeptičan nevjernik na autističan način, jbg, ne mogu si pomoć to samo izleti iz mene. Ona mi je rekla pa naravno da je i kaže, dolazi ovdje obitelj Lamborghini često. Ja ju zapitam - pa tko iz obitelji?
Veli ženska - nedavno (u smislu pred par dana nego šta sam ja bio) je tu bila njegova kćerka, ona ti je poznata naša (talijanska, jel, ovo žena priča) pjevačica!!!
Pjevačica? Kakva brate pjevačica, ja sam u muzeju Lamborghini...da nije došlo možda to kojekakvog nesporazuma?
I sad mi žena objasni i pokaže i eto. To je tako jer drugačije nije. Evo napravite pauzu uz glazbeni predah gospođe Lamborghini, znači ona je kćerka od Tonina, a Tonino je sin od Ferruccia.
https://www.youtube.com/watch?v=h3oUC_tJRsg
Bravo. SUPER! Hvala tata, hvala deda!
inače ime ove muzičke numere "Pem Pem" može se najtočnije prevesti kao "Tuc Tuc" dakle to je još jedna glazbena numera u nizu koja obrađuje temu jebanja, wow! WOAH!Otišao sam pomalo iznenađen (al ne uvrijeđen) prema Sant'Agati, po drugi put. Tu neću puno opisivat, samo ću reći da je to usudio bih se reći kriminalno malen muzej, čak bi rekao muzejčić, 2 kata, rekao bih katića, i ima par auta, da ne kažem autića izloženih u vjerojatno najlošije osvjetljenom muzeju nakon tehničkog muzeja u ZG. Ne treba napominjati da se na ulazu čeka jer uvijek neka grupa nekih leševa dolazi i krče prolaz ionako malog muzeja slikajući sebe kako slikaju sebe u ispred Lamborđžinija wow!!
Ovo je LP400 Periscopica, vrlo rijedak Kuntač iz ranih dana, ovog sam prepoznao odmah sa vrata do je auto od Simon Kidstona, a ima epizoda u Riminiju koju je sa njim snimio jedini auto-novinar kog mogu slušat i koji nije cringe retard, a to je jedan jedini gospodin Harry Metcalfe.
Sesto Elemento apsolutni hit od novijih Lamborghinija, kost i koža auto, samo za stazu, saug mašina naravno, karbonski kompoziti valjda svuda osim na bloku od mašine, 990 kila, skoro 600 konja, oko 20 komada su napravili. Vidio sam neki dan da je otišo iz muzeja valjda nazad doma vlasniku.
I tako bla bla bla ako sam šta propustio stavit tu u slike JBG pokušavam napravit dobar filmić puno vrijemena uzima to sve al bude jednom. I tako je završio dan u Lamborđžiniju, uvijek kažem ĐŽINI a ne GINI jer kad kažem "lamborgini" svi kažu "šta se praviš pametan" mora se reć Lamborđžini jbg takvo smo društvo tako je kako je. Išo sam doma ALI ne drito nego do bazilike Svetog Luke na vrh brda odakle mogu nadzirati cijelu Bolognju. A i red je bio za neko kulturno uzdizanje a ne samo auti i motori. Popeo sam se na vrh kule u bazilici, kroz neke maksimalno klaustrofobične stepke, ali pogled gore i smiraj je bio vrijedan velikog ekspedicijsko-planinarskog truda.
Kad sam išo doma, skužio sam da stepke kojima sam šetao "oko bazilike" su tek početak (ili kraj ovisi o smjeru he he?) i da vode skroz dole do grada. Ja koji za sebe smatram da zaslužujem medalju jer Trsatskih 500 stepki mogu otrčat u par sati, ovo je bio šok. Znači postoje VEĆE stepke od onih na Trsatu?? Niko mi to nije reko. A zanimljivo je bilo, pročitah tamo na nekoj tabeli, ovih arkada ima od početka do kraja - točno 666. Wow! Bravo.
E to bi sad trebalo bit to, a sada - kidam nalijevo (prema Stelviju pa za Nordkapp!) :021:
Viva Italia!
