Trinaest dana Preloške motorijade

Status
Not open for further replies.

thunderaceYZF

New member
     Kao i svake subote budim se pun energije i spreman za novi vikend kojeg ću provesti u Prelogu na moto-susretu.Bilo je to 28.7. i nakon jutarnje kavice odlučio sam spickati svoju Yamahicu kao i prije svakog susreta.Još nisam imao pojma s kime ću ići…Popio sam jutarnju kavu i krenuo do garaže,skinuo presvlaku s motora i «zglancao» ga do detalja.
http://web.vip.hr/dkraljic.vip/a.jpg


     Prošlo je podne i stiže poruka od drage mi kolegice Maje u kojoj me pita dali se ide na susret.Kakav bi ja to dečko bio,a da ne udovoljim curi.Pošto ona ima namjeru doć s frendicom;e onda i ja moram pozvat frenda da ide s nama.Zovem Renatija,a on drage volje pristaje.Dogovor je bio da Maja i Lili dođu do mene s autom pa ćemo se dogovorit tko će sa mnom na motoru do Preloga.Kazaljka sata je na 17 i stižu Maja i Lili,a za trenutak evo i Renatija.Dogovaramo se da će Lili sa mnom pošto se još nije vozila na mom motoru,a Maja i Renato će autom s time da sam Renatija prethodno upozorio da mi ne dira Maju.he he he Maja odlično vozi i za 10ak minuta smo bili u Prelogu.Maja i Lili su postavile šator,a Renato i ja zaputili se prema šanku. Za čas se okupilo društvo od 10ak bikera za šankom i bilo je fantstično.Maji je bambus bil predobar dok sam ja popio svega dvije pive,a dalje ledeni čaj iz PANove češe da ekipa slučajno ne skuži.
http://web.vip.hr/dkraljic.vip/b.jpg


   
I lili je pila ledeni čaj.Tko bi reko…
http://web.vip.hr/dkraljic.vip/c.jpeg




Oko 10 sati počelo se spremat nevrijeme.Razmišljali smo što da napravimo.Renato je odlučio otić doma autom,Maja i Lili će spavat u šatoru,a ja se nisam izjasnio.Neki vrag mi se dešavao u glavi i došao sam do zaključka da idem doma!Da;dobro ste pročitali!!!IDEM DOMA PRIJE POLA NOĆI S BIKERIJADE!Pa to nije normalno.Uzeo sam kacigu i jaknu dok sam pojas,rukavice i okovratnik ostavio u šatoru.Nikome od društva nisam rekao da idem doma;jednostavno sam sjeo na motor i otišao.Vozim se doma i razmišljam dali da idem kraćim ili dužim putem i odlučim da idem dužim iz ne znam kojeg razloga.Kiša samo da ne pada…Ulazim u Podravsku Selnicu i gasi se rasvjeta što znači da je pola noći,izlazim iz oštrog lijevog zavija i vidim ispred Nenijevog(isto biker) kafića dvojicu dečki;jedan sjedi na moru,a drugi je iza motora.Ni na kraj pameti mi nije bilo koju namjeru imaju.Naime;motor im nije htio upalit pa su ga pokušali upalit na guranac što im nije uspjelo jer su ga gurnuli točno pred mene.Naglo sam reagirao da ih izbjegnem,ali nisam uspio.Vidio sam kako je jedan tip odskočio dok sam ih tresnuo.Još nekoliko metara sam uspio kontrolirati motor,ali dok sam shvatio da nešto nije u redu tj. da mi je polomljena lijeva noga samo sam legao na desnu stranu. Motor je bio svega nekoliko metara od mene.Ležao sam nepomično na cesti par minuta,a onda sam čuo kako iz kafića trče ljudi prema meni svi uspaničeni.Sjeo sam na cestu i vidio u kakvu je stanju noga,primio sam se za nju i osjetio da su kosti vani,natrag sam legao i duboko uzdahnuo,izvadio mobitel iz džepa na jakni i dao da nazovu Hitnu i neka jave k meni doma.Nije prošlo par minuta i moji rodiutelji su stigli svi u panici,dok Hitne nije bilo dobrih 45 minuta.Svi kažu da sam bio najhrabrija osoba tamo jer sam ih sve tješio kako će sve biti u redu i opet ćemo izlaziti,posjećivat bikerijade,igrat biljar…
Stiže Hitna i namještaju mi nogu;to je bilo strašno bolno.Kroz pola sata stižemo u Koprivničku opću bolnicu.Pripremaju me za operaciju,a stiže i Policija koja nam mjeri alkohol zbog čijeg konzumiranja i najviše žalim.Imao sam 0,45 promila dok je «kolega» kojeg sam tresnuo imao «svega» 2,8 promila. Neki tip me vozi u operacijsku salu i tamo pričam doktorima koji su učinili sve samo da me ne boli.Pitali su me za motor…sve sam im morao ispričat…od prve pa do zadnje vožnje na mojoj dragoj Yamahici.dalje se više ničega ne sječam…budim se u 5 sati u jutro i tražim medicinsku sestru mobitel i pronalazim sljedeću sliku…
Netko me poslikao nakon operacije…
http://web.vip.hr/dkraljic.vip/d.jpg

     Polako dolazim k sebi i zovem doma da kažem da je sve u redu.Moji me dolaze posjetit u 7 sati jako tužni i iscrpljeni,ali ipak presretni jer sam ostao živ.Tata mi je pružao ruku i donio mi «Moto reviju».Vjerojatno su očekivali da pitam u kakvom je stanju motor,ali to nisam pitao.Sigurno se pitate zašto.Znao sam da je razbit «do daske».Počelo mi se spavat pa sam ih zamolio neka idu doma te neka kasnije dođu.Budim se oko 8 i osjećam strašnu bol jer je sredstvo protiv bolova popustilo.Uskoro dolazi Renato sa suzama u očima.Nije mogao vjerovati da sam zaljepljen i nepomičan u krevetu.Pozdravljamo se čvrstim stiskom ruku i pričamo o svemu kaj se dogodilo_Oko 9 sati zovem Maju dali je krenula doma,a ona kaže da je već u Virju,a inače je iz Kloštra Podravskog.Kažem joj zakaj nije javila pa da popijemo kavu u Koprivnici,a ona će srdito:pa kaj nisi javil da si već u Koprivnici?! Ja zašutim,a ona će:Dani jel sve u redu? Ja sam na to odgovorio da sam u bolnici.Ne;to nije moguće-povikala je.Zezaš me-dodala je.Šutio sam.Shvatila je da sam ozbiljan i da se fakat nešto desilo…
     Cijelog dana stižu pozivi podrške za čim brži oporavak.Svako malo skupila se puna soba ljudi od kojih baš nitko nije mogao vjerovati što mi se desilo.Svi su me pitali dali me boli,a ja sam pun samopouzdanja govorio da me ništa ne boli.Podnio bi neopisivu bol samo da ljudima bude lakše i da se ne opterećuju time.U 15.30 na vratima ugledam zabrinuto lice moje predrage Maje.Malo je nedostajalo da zaplačem,ali bilo je još toliko snage u meni da to izdržim.Izdržao sam,ali duša nije;ona je plakala.Došla je do mene i poljubila me;to mi je jako puno značilo.Skinuo sam narukvicu od susreta i pružio joj neka je zadrži.Moja obitelj je cijelo popodne bila uz mene i tako nisam mislio na bol.A onda su otišli i oni…Došla je većer i ostao sam sam s kolegom Matom u sobi.Počeo sam razmišljat o svemu i polako utonuo u san.
     Drugog dana zovem Bobya da mu ispričam kaj se desilo_On je serviser bikeova iz Ludbrega.Nije mi ništa precizno mogao reći jer još nije vidio motor.Tata ga je natrpao u kombi i otfurao ga u njegov servis.Zvoni mobitel;javljam se i Boby mi priopčuje da motor više ne vrijedi 1000€.To me je jako pogodilo.Nisam imao riječi.Zašutio sam i prekinuo razgovor.Zovem dragu kolegicu Silviju koja je poznata bikerica u RH i sa kojom sam dan prije bio na susretu u Prelogu i kažem joj neka stavi motor u sve moguće oglasnike.Jednostavno nisam mogao izdržati da ga ne prodam.Ne bih ga mogao vidjet tako slupanog.A izgledao je ovako…
http://web.vip.hr/dkraljic.vip/e.JPG

     Trećeg dana mobitel nemilosrdno zvoni,ali sve same neozbiljne ponude,no popodne se je našao ozbiljni kupac koji mi je ponudio 2000€ i tako sam prodao svoju Yamahicu.Kupac je bio iz Ivanić Grada i obečao mi da će motor stavit u stanje kakav je prije bio i to me jako obradovalo.
     Vrijeme u bolnici je vjerovali ili ne jako brzo prošlo jer sam imao jako puno posjeta.Svakim danom došla bi mi draga kolegica Maja u posjet oko 10 sati jer je tad imala pauzu.Ovim putem joj se zahvaljujem.Gotovo svakog dana došao bi i Renato koji je bio sa mnom na susretu,a i kolega Timi s kojim studiram i koji me je nagovorio na prvu kavu i malo duži izlazak iz bolnice o čemu svjedoči ova slika.
http://web.vip.hr/dkraljic.vip/f.jpg


     Često bi mi u posjet došla i kolegica Silvija koja je stavila Yamahu u oglasnik.Ona mi je udovoljila sljedeće...
http://web.vip.hr/dkraljic.vip/g.jpg


Jel da da sam pomalo lud? :)))

Nakon 11 provedenih dana u bolnici konačno se vraćam doma što sve zajedno tvori 13 dnevnu Prelošku motorijadu koja je uzela svoj danak…


Jao pa skoro sam zaboravio...
ovako je izgledala noga nakon nekoliko dana.Kao dva uzastopna zavoja koja sam toliko obožavao...
http://web.vip.hr/dkraljic.vip/10-08-07_1325.jpg








     
 
Status
Not open for further replies.