Bandažiranih prstiju i čvrste namjere da stisnem zube, uputili smo se, nakon posjete Akropoli i knjižnici, na istok. Poučeni ludim prometom, prašinom i radovima na cesti uz more, ovaj dan ćemo provesti u unutrašnjosti. Sunce je rano nagovjestilo da nas danas neće štedjeti a nešto više planine kroz koje ćemo proći su se pokazale kao slaba utjeha. Gradovi Soma i Askisar su ostali za nama a nepregledna žuta polja pšenice su nas ispratile prema gradu Salihli te dalje, prema jugu, preko lokalnog prijevoja i jezera Golcuk.
Nakon dva dana turističke ludnice i obale, mir i tišina lokalnih puteva nam je dobro došla. Urezana cestica je slijedila planinu penjući se prema vrhu, promet je bio relativno slab i isključivo lokalnog karaktera, asfalt je bio dobar a i temperatura je lagano počela padati. Česti izvori vode i česme su samo potvrđivale da smo se makli od klasičnih turističkih ruta a prava poslastica nas je dočekala na vrhu prijevoja: maleni turski vašar, kao stvoren za predah a lokalni specijaliteti kao stvoreni za prve prave probavne smetnje!
Na sreću, lokalni specijaliteti su se pokazali kao izuzetno jednostavni i ukusni: smotano tijesto i dvije vrste punjenja, sir i neka vrsta trave (izgledalo je poput našeg špinata) te opcionalni jogurt. Samo dvije porcije istog je bilo dovoljno da sljedećih par sati niti ne pomislimo na hranu.
TURCI, KURDI, CIGANI I OTIMAČI MOTORA
No, par sati nakon našeg “ručka” i pauze na veselom turskom vašaru, jako sunce, umor i žeđ su nas natjerali da stanemo u Incirliovi, malenom mjestu na putu prema današnjem cilju, Efesu. Za razliku od od svih prošlih stajanja kada smo se držali centra grada, u Incirliovi smo se, nakon ulaska u mjesto lokalnim makadamom, zabili u prvu krčmu niti ne sluteći na kakvu ekipu ćemo naletjeti.
Dok su klinci skakutali oko motora, nama se, na terasi lokalne krčme, pridružila zanimljiva ekipa: konobar Turčin, inače bivši “bauštelac” iz Njemačke, njegov mladi prijatelj Kurd kao i tri Cigana. Pričalo se o svemu, od dobrog života u Njemačkoj, preko nogometa do lošeg položaja Kurda i Roma u modernoj Turskoj no svakoj priči dođe kraj tako da nas je Cigo, pun tuge i uz suzu u oku za mojim digitalcem kojeg nije uspio strpati u svoj džep, ispratio na put prema našem slijedećem cilju - Efesu.
Nekoć rimska prijestolnica Male azije, Efes je nakon 500 godina borbe protiv sedimentacije luke ipak ostao bez mora koje se, zajedno s rimskom administracijom i većinom od 250.000 žitelja, povuklo na zapad i tako nekoć moćni grad izbrisalo s karte svjetske povijesti. Kao kontinentalni grad, Efes je dva tisućljeća milosti i nemilosti svojih osvajača dobro podnio i danas predstavlja jednu od glavnih turskih atrakcija. Obnovljeno pročelje Celsusove biblioteke vratilo je Efes na kartu svjetskog turizma a šetnja dobro očuvanim ulicama ovog starog antičkog grada će svakom posjetionicu dočarati kako su ljudi nekoć živjeli te kako su se zabavljali - od odlično očuvanog rimskog teatra, preko predivne velike knjižnice ali i do prostorija namijenjenih, o iznenađenja, najstarijem zanatu ovog svijeta.
“Otvori srce i upoznaj nove prijatelje” - prva lekcija o Turskoj bila je jasna. Turci, izrazito otvoreni i glasni, prijateljski nastrojen narod spremni pomoći te će u svakoj prilici popričati s putnikom namjernikom. Najkasnije nakon ljubaznog policajca u civilu koji nam je pomogao promijeniti devize sam otvorio barem lijevu klijetku i polako počeo shvaćati tursku srdačnost no s turskim, gotovo dječjim, neposrednim oblikom komunikacije nismo imali većeg kontakta.
Tako nečudi da, dok sjedite u nekom kafiću, netko od lokalnih gostiju jednostavno dovuče svoju stolicu do stola te se počne interesirati o svemu - od zdravlja i familije do vremena u dalekom Hrvatistanu. Nije čudno niti da na jednoj od lokalnih benzinskih postaja začujete Turčina kako urla “DOBRA PIČKA, DOBRA PIČKA” te naknadno pokaže zavidno poznavanje hrvatskih psovki, obrazlažući da je to jedino što mu je ostalo od višemjesečnog posjeta Hrvatskoj i Bosni.
Iskustvo (da, govorim o istom onom iskustvu koje je toliko pomoglo u mijenjanju Eura na crno) mi je odavno objasnilo da je apsolutno sve moguće. No, niti na kraj pameti mi nije palo da će mi jednog dana, par tisuća kilometara od kuće, prići čovjek, ostaviti svoje dijete na motoru, te jednostavno otići odakle je i došao. Nisam vjerovao svojim očima no, eto, maleni je, poprilično nezainteresirano, kao da mu se to događa svaki dan, sjedio tu, na velikom KTMu. Štoviše, prihvativši ručke, ostavljao je dojam pravog znalca koji je u stanju odvrtjeti motorom par krugova po parkiralištu.
Sve planove o krugovima je pokvario tata koji se vratio s foto-aparatom te uslikao potomka na moćnoj mašini te se, brzo i gotovo bez riječi, nestao, ovaj put s malenim u naručju.
Vesela ekipa koja nam je kratila vrijeme tijekom kratke pauze u Inciorlovi.
Efes i samo naznake njegove velicine. Pri dnu se moze nazreti procelje Celsiusove knjiznice
Austrijanci su bili toliko dobri te obnovili procelje Celsiusove knjiznice
Predivni detalji u kamenu samo nagovjestavaju impresivnost cijele gradjevine
Pozer u svom elementu - lijeva rukavica drzi spaljene prste na okupu
Buduci Cyril Despres