Super Jura
New member
TURSKA - KOS - RODOS 2018. (19.5.2018. - 3.6.2018.)
Sve čekamo zimu i snijeg... a ono ni zime, ni snijega.... pa skoro ni putopisa...
Godinu ranije (2017) na putu po Provansi... u Orange-u gledamo kazalište i čitamo u vodiču kako je kazalište u Orange-u jedno od tri na svijetu koja imaju očuvano pročelje pozornice, a druga dva se nalaze u Turskoj i Siriji... i tada pada odluka... sljedeće putovanje je Turska idemo vidjeti kazalište u Turskoj - Aspendos I tako nakon 9 godina, vraćamo se u Tursku odvoziti barem dio onoga što smo ranije prošli i dodati malo novoga, što nismo prošli ranije.
Stari putopis iz 2009 (https://www.motori.hr/forum/index.php?topic=142202.25)
Stara ekipa je na okupu - Toni i Ivanka i Jura i Buba
Sada već na starim bijelim konjima
Dan 1 - 19.5. (subota): Zagreb - Sofija uk 783 km
Krećemo već standardno oko 9,30 h, i slijedi što brže teleportiranje do željene destinacije.
Kroz HR vozimo po AC via Bg i eto nas ubrzo na prvoj granici
Od 1.5. u Srbiji su uveli nove propise o kontroli brzine na AC tako da kontroliraju vrijeme ulaza i izlaza na naplatnim kućicama i ako ste prebrzi čeka vas i čestitka od policije, navodno. Tako da smo morali paziti i na taj mali detalj da dovoljno često stajemo.
Oko Beograda nas napadaju crni oblaci... ali pravim čudom im uspijevamo pobjeći.
Već standardno stajemo na ručak u odličnom restoranu u Lozovačkoj česmi i naravno imamo gladne oči... i ubijamo se u klopi...
Dovoljno smo se dugo zadržali na ručku da se dalje do naplatnih možemo mirno voziti, bez puno razmišljanja o brzini.
Prelazimo naplatne. Ako imate mogućnosti dobro je imati srpske dinare za plaćanje AC jer kad se plaća u eurima u pravilu košta duplo.
Kod Niša skrećemo na lokalnu cestu prema Bugarskoj, iznenađeni smo da je na većem dijelu izgrađen autoput, ali sami kanjon rijeke je srećom i dalje krasna stara cesta!
Par slika kuća u prolazu... A znak u desnom kutu nam je bio highlight dana, umrli smo od smijeha kad smo ga skužili... nalazi se na izlasku s pumpe blizu bugarske granice
Stižemo na Bugarsku granicu, nije bila prevelika gužva pa smo pristojno stali u red... od zadnjeg prelaska ove granice, prelazak se značajno ubrzao i pojednostavnio, ovaj puta bez usb stikova hi hi... ali svejedno smo izgubili sigurno 30-45 min.
Na granici se još jednom informiramo za vinjete za AC - službeno i dalje vinjete za motore NISU POTREBNE!
I eto nas konačno u Bugarskoj
Sve čekamo zimu i snijeg... a ono ni zime, ni snijega.... pa skoro ni putopisa...
Godinu ranije (2017) na putu po Provansi... u Orange-u gledamo kazalište i čitamo u vodiču kako je kazalište u Orange-u jedno od tri na svijetu koja imaju očuvano pročelje pozornice, a druga dva se nalaze u Turskoj i Siriji... i tada pada odluka... sljedeće putovanje je Turska idemo vidjeti kazalište u Turskoj - Aspendos I tako nakon 9 godina, vraćamo se u Tursku odvoziti barem dio onoga što smo ranije prošli i dodati malo novoga, što nismo prošli ranije.
Stari putopis iz 2009 (https://www.motori.hr/forum/index.php?topic=142202.25)
Stara ekipa je na okupu - Toni i Ivanka i Jura i Buba
Sada već na starim bijelim konjima
Dan 1 - 19.5. (subota): Zagreb - Sofija uk 783 km
Krećemo već standardno oko 9,30 h, i slijedi što brže teleportiranje do željene destinacije.
Kroz HR vozimo po AC via Bg i eto nas ubrzo na prvoj granici
Od 1.5. u Srbiji su uveli nove propise o kontroli brzine na AC tako da kontroliraju vrijeme ulaza i izlaza na naplatnim kućicama i ako ste prebrzi čeka vas i čestitka od policije, navodno. Tako da smo morali paziti i na taj mali detalj da dovoljno često stajemo.
Oko Beograda nas napadaju crni oblaci... ali pravim čudom im uspijevamo pobjeći.
Već standardno stajemo na ručak u odličnom restoranu u Lozovačkoj česmi i naravno imamo gladne oči... i ubijamo se u klopi...
Dovoljno smo se dugo zadržali na ručku da se dalje do naplatnih možemo mirno voziti, bez puno razmišljanja o brzini.
Prelazimo naplatne. Ako imate mogućnosti dobro je imati srpske dinare za plaćanje AC jer kad se plaća u eurima u pravilu košta duplo.
Kod Niša skrećemo na lokalnu cestu prema Bugarskoj, iznenađeni smo da je na većem dijelu izgrađen autoput, ali sami kanjon rijeke je srećom i dalje krasna stara cesta!
Par slika kuća u prolazu... A znak u desnom kutu nam je bio highlight dana, umrli smo od smijeha kad smo ga skužili... nalazi se na izlasku s pumpe blizu bugarske granice
Stižemo na Bugarsku granicu, nije bila prevelika gužva pa smo pristojno stali u red... od zadnjeg prelaska ove granice, prelazak se značajno ubrzao i pojednostavnio, ovaj puta bez usb stikova hi hi... ali svejedno smo izgubili sigurno 30-45 min.
Na granici se još jednom informiramo za vinjete za AC - službeno i dalje vinjete za motore NISU POTREBNE!
I eto nas konačno u Bugarskoj