Tutta la forza // Sicilija 2016

StatusQuo

Active member
''Kada vidite Siciliju, otkrili ste cijeli svijet'', uzrečica je to kojom će Vam mnogi Talijani pokušati u najkraćoj crti dočarati ljepotu ovog otoka. I odmah na početku mogu vam reći da ova izjava nije daleko od istine. Prekrasne obale, ceste, vrhunska gastronomija, planine i vulkani, vinogradi, polja maslina, bogata prošlost, divni ljudi, agrumi samo su neki od bisera koje nam ovaj otok zloglasne novije prošlosti skriva. Ali krenimo iz početka.

Planiranje godišnjeg je bilo nešto oko čega uvijek imamo slatke muke. Tako je bilo i ovaj put, pogotovo jer je prvobitni plan bila tura do Grčke (Atena), ali... zbog malo prevelike kilometraže dosta dugo smo se nećkali hoćemo/nećemo sve dok na poslu pod pauzom nismo raspravljali o tome tko će kuda za go, a šef spomenuo Siciliju ali preko Dubrovnika trajektom do Barija, pa dalje gas...hmmmmm....Tako bi uštedili stvarno dosta vremena...iduće je bilo pitanje Sari (boljoj polovici) hoooćemoo? I rekla je da.  I tako smo odlučili da ovaj godišnji (16 dana - 12 dana na putu) provedeno u društvu Cosa nostre, 'Ndranghete i ostale simpatične ekipice s juga Italije. Nekog posebnog planiranja nije bilo, osim da želimo proći Napulj, Vezuv I Pompeje obavezno prije same Siclije, a ostalo kud nas put odvede. Naravno imali smo par smjernica za Sicliju ali rekli smo da nećemo ništa istraživati i pustiti da nas putovanje iznenadi ...bome i je! 8)

Okvirni plan puta,

https://postimage.io/


Par kratkih informacija prije nego krenemo, ukupno smo napravili oko 4.000 km, potrošili 2.5L ulja, cca 250L goriva, imali bliski susret sa psom (pas je dobro, a i mi), odron na cesti zbog požara, par šakljivih situacija i hrpu uspomena sa ovog nezaboravnog dragulja od putovanja.

Teaser...
































 
Bilježim se  :paper:
 
Mislim da ču guštati u slikama ..... pratim !
 
Kako dobar tajming za objavu putopisa. Taman za prepisivanje. Samo da bude objavljen do 26.05.....
 
Hvala svima  (y)

[size=14pt]1. dan[/size]

Preporuka za slušanje, War - Low Rider

https://www.youtube.com/watch?v=-xTGrfs5TXM

Plan za danas,



Pripreme su pri kraju...

https://postimage.org/

https://postimage.org/

Pa krenimo onda! 05.08. plan je bio dizanje u 06:00 i pokret u 08:00, naravno da nismo krenuli prije 10:00 jer ajde ipak smo na godišnjem pa nećemo odmah forsirati prvo jutro . Buđenje, doručak, spremanje i lagano krećemo. Naravno da smo se dva puta vraćali u stan jer sam zaboravio prometnu i drugi put sunčane naočale . Konačno krećemo, lagano starom cestom preko Siska i prelazimo u Bosnu kod Hrvatske Dubice i vozimo bez pauze do Banja Luke. Tu radimo prvu pauzu i krećemo u lagano razgledavanje grada.













Meni osobno jako drag grad koji uvijek rado posjetim. Guštamo u prvom piću na godišnjem u inozemstvu na Vrbasu u Banjalučkom splavu, prekrasan ambijent pogotovo u samom splavu.

























Poslije kratkog odmora, radimo još jedan kratki đir po gradu i lagano je vrijeme za gas dalje.

Vozimo se kanjonom Vrbasa prema Jajcu i vrijeme je za prvo točenje. Ulazimo na benzinsku i odmah šou, prava Bosna. Gasim motor, krenem točiti benzim, a ispred mene staje majstor u kotra smjeru sa Kadetom iz '91 i svi se ponašaju kao da je to sasvim normalna stvar, iza nas tri auta, ispred šef stoji u kontra smjeru, značni nema ni naprijed ni nazad. Valjda jer je vidio da je motor pa je mislio malo preko reda pa na rikverc van. Ništa, neka on lijepo čuva put, ja natočim i idem platiti kad unutra njih 10 na 5 kvadrata. Bome je tjesno, dolazim nekako do blagajne, i u taj čaš uletava još jedan majstor sa pričom da je sad bio tu, i da je tražio da mu se natoči za 50KM koje je on i platio ali kao da mu nisu točili gorivo već samo uzeli pare.  I kreće diskusija, radnik pa majstor, majstor pa radnik koji govori da u 20 godina koliko tu radi još se nije desilo da netko nije natočio, a uzeo novce.. I tako 2-3 minute, ja stojim sa parama u ruci i čekam da platim, a majstori se svađaju. Only in Bosnia - genijalno. Ajmo, konačno dam tih 25 km i idemo dalje...Sam kanjon Vrbasa je predivan, i kako inače imam problema sa pamćenjem zaboravio sam nekako da sam tu već bio i po prolasku nekih dijelova sam skužio da mi sve ovo već poznato, genijalno, kada sami sebe iznenadite, znate taj osjećaj.  :D









I evo nas, u Jajcu!







Koristimo vijeme u gradu za malo čalabrcnuti koji sendvič od doma i obilazak istoga. Tko nije bio u Jajcu, obavezno posjetiti, presimpatičan je gradić, i taman su slagali skakaonicu kod Plivskog vodopada za sutrašnje skokove. Šteta, nemamo vremena ostati, vjerujem da je jako zanimljivo za pogledati. Još se malo smucamo okolo, obilazimo muzej ANVOJa, sprijateljili se sa lokalcima, ali valja krenuti dalje.



















Upoznajemo novu čupavu prijateljicu...





Da, da, pratimo te u šapu...









Mislim da želi do Italije s nama...









Krećemo put Mostara gdje smo rezervirali noćenje. Vozimo se tako i nasumice stanemo bez veze za baciti koju fotku, a kad odjednom sa lijeve strane kreće čopor! Čopor psića! Njih jedno koliko se sjećam 7-8, i kreću mali preko ceste, trči brzooo da ih auto ne lupi, prelazimo cestu i kreće vrtić. Čuvanje da ne podlete, tražimo mamu, mama ležerno šeće jedno 20 metara od nas...Pa da, bumo mi sve sredili, samo ti lagano. Ma preslatki su, prasci mali...









Predivan zalazak...



Stižemo u Mostar predvečer, odmah se prijavljujemo u Hostel Aurora gdje smo spavali, odmah pokraj Neretve. Hostel je odličan, relativno nedavno otvoren, obiteljski biznis. Budući da su bili puni, a mi relativno domaći, makar smo rezervirali smještaj u lošijoj sobi, dobili smo sobu sa bračnim krevetom (originalno smo uzeli sobu sa 4 kreveta). Svaka čast dragi naši domaćini.  Uz čašicu razgovora postepeno je došlo vrijeme da se otkotrljamo malo do grada i vidimo Mostar.













Budući da mi je ovo bio prvi put (za ovo sam siguran :)) nisam znao točno što očekivati  i na kraju me totalno oduševio. Prekrasan je! I da, jeli smo najbolje čevape negdje u centru kod mosta, neznam kako se zove točno lokal, ali je pokraj Šadrvana (kad ga prođete na lijevoj strani), iza čevapćenice je dućan sa suvenirima. Vrhunski čevapi. Uz obavezan obilazak grada, vraćamo se u sobu na spavanje, sutra u ovo doba smo u Italiji!



Mmm da...to je to

























Tu sam ja gazda...















Povratak u hostel i lagano spavanje...sutrašnji dan nosi dozu uzbuđenja bez kojih smo mogli, ali o tome nešto kasnije....
 
Odlične fotke! Lijep gixxer.  8)
 
(y)

2. dan

Preporuka za slušanje, Depeche Mode - Behind the wheel

https://www.youtube.com/watch?v=VEAuMiKqP-4

Današnji plan,

https://postimage.io/app.php

Ujutro doručak domaće male lepinjice i sok/kava, prefino. I sve to za 10€ po glavi, Bosna we love you!

https://postimage.org/app.php

Krećemo dalje, idemo za Dubrovnik, hvatamo trajekt za Bari! Wuhu! Pakiramo stvari, opraštamo se od domaćina i krećemo za Dubrovnik. Nismo htjeli preko Trebinja, već sam lupio u navigaciju najbliži granični prijelaz i gas. Plan je bio da stignemo u Dubrovnik bar sat i pol prije trajekta, jer trebamo kupiti karte, ukrcati se, naći di je uopće sam trajekt i kupiti neku klopicu prije puta. Od Mostara idemo preko Buna, Stolca, Obzira prolazeći kroz prekrasnu zemlju Bosnu, pejzaži se stvarno prekrasni i uživamo u svakom kilometru... :021:







Tko kaže da u Bosni nema piramida  :shock:











Vozimo se tako mi vozimo, i kod Vjetrenice (Zavala) skrećemo sa glavne ceste na put neke male cestice gdje bi za nekih 20km trebali stići do „nekog“ graničnog prijelaza, tu mi je malo sumnjivo već bilo, ali nisam se nešto previše opterećivao jer je sve bilo idealno, od vremena, društva, puta... I prođemo mi tako tih 20km, dolazimo do granice, a tamo jedan mali kontejner, stolica ispred i graničar  I tup, čelom nazad. Ovo naravno nije međunarodni prijelaz i moramo se vratiti preko Ravnog na Ćepikuće. Ništa brzo natrag cijelo vrijeme razmišljajući da bi ponekad ipak bilo dobro možda malo isplanirati neke stvari.  :mrgreen: (ali gdje je onda zabava...)

Dolazimo na Ćepikuće, naravno kolona od cca 50 automobila, idemo preko reda, dolazimo do prvog auta, mašem u stilu jel mogu ispred, vozač nas pušta i čekamo službe reda i zakona da dođu i uzmu dokumente. Dolazi mrki gospodin i prvo pitanje, pa kud se gurate? A znate kako je na motoru, vrućina, žurimo, nema klime, zanoktica urasla i tako neka kratka priča i pusti nas bez nekih problema, a naš kad je čuo Hrvatski, samo je mahnuo rukom da možemo proći. Hvala mu i idemo dalje, evo nas ponovo doma ali samo nakratko. Spuštamo se preko Slanog i do Dubrovnika gas jer smo na knap sa vremenom. Stižemo u Gruž i parkiramo pokraj nekakve info kučice. Pronalazimo buksu za prodaju karata, konačno kupujemo povratnu kartu za dvije osobe + motor, ukupno 2.200kn. Obavljamo zadnji domaći šoping u idućih 15 dana i krcamo se konačno na trajekt. Sad se konačno možemo opustiti. Vožnja traje ukupno cca 8 sati, a prosječna brzina je 33 kmh. Planiran polazak je bio u 11h, ali zbog neke grupe crkvenjaka koji su kasnili iz Međugorja (možda su otišli na isti granični prijelaz koji i mi  :mrgreen:) krenuli smo tek oko 12:30 (nismo ni trebali žuriti  :misli:)







Sama vožnja trajektom je bila skroz ok i zabavna. U početku je sve bilo čisto i uredno da bi se polako sve mjenjalo kako smo se sve duže i duže vozili. Budući da karta koju smo uzeli ujedno i najjeftinija opcija (paluba), opcija snađi se druže po hodnicima, prolazima i sličnome je bila potrebna jer nakon jedno 2 sata vožnje vrijeme se polako počelo mjenjati, na gore.









































Velika većina palubaša se preselila unutar broda da malo odspava i zagrije. Tako smo se i mi prebacili u neki hodnik, raširili vreću za spavanje i ubili malo oko (pokraj vas ljudi normalno hodaju ali nikome to ne smeta, dapače, to je normalno). Nakon odspavane runde, i šetnje po svim mogućim dijelovima broda koji su dozvoljeni za obilazak polako se približavamo Bariju.











Nema straha oko vezanja motora, ekipa na trajektu sve to profesionalno i brzo napravi... (y)













Vremenska prognoza ne obećava, olujna kiša sa grmljavinom. Super. Počinjemo pristajati, vani je bome baš oblačno ali za sada ništa ne pada. Sama procedura pristanja, ulaska u aute/na motore i iskrcaj traje sigurno preko sat vremena. Taman izlazimo, pogled u nebo, crno kao ugljen makar je noć, vide se munje i gromovi u neposrednoj blizini, a mi po prvi puta oblačimo kišnjake.

https://postimage.org/

Tek što smo ih navukli, krenulo je. Dok smo prošli kontrolu, gdje nas carinik upozorava da je bolje da nikamo ne idemo jer je malo dalje opći potop. Heh. Malo kišice, ništa, idemo jer moramo stić do sobe koju smo rentali u Altamuri. Imamo jedno 50tak min vožnje do sobe. Na kraju je ispalo preko 2 i pol sata vožnje jer tek što smo prošli kontrolu i krenuli prema Altamuri, nebo se otvorilo. Grmi, sjeva na sve strane, dižem vizir, pa ga spuštam, pa opet dižem da bar nešto vidim ispred. U par minuta smo bili kompletno mokri. Uključujemo se na dio zaobilaznice i nakon par minuta se spuštamo na magistralnu cestu i tu počinju veliki problemi. Opći potop, cesta na nekim dijelovima 30tak cm pod vodom, kotači su nam bili do pola diska u vodi, vozimo maksimalno oprezno jer nikad neznaš jel ima kakvih rupa ispod sve te vode.

Kompletni rotori su bili poplavljeni, trake na cesti se uopće ne vide, oznake još manje, a navigacija ima malo smisla. Tu smo se jedno sat i pol vrtili dok nismo konačno pogodili pravu cestu i izlaz. Ostavljamo Bari iza sebe (nije baš neka dobrodošlica) i konačno idemo točno prema smještaju. Jedva čekamo topli tuš. U cijelom ovom kaosu si mislim da sva sreća da je Sara (koja je btw bila oduševljena u ovim trenucima vodene pošasti  :0648:) rezervirala smještaj jer da je po meni bilo, prvu noć bi spavali u šatoru negdje uz put.  Kako se odmičemo od Barija kiša lagano smanjuje intenzitet i postaje podnošljiva, konačno dolazimo do B&B Design your Home u Altamuri gdje noćimo. Budući da smo potpuno morki (da, čak i kroz kišnjake), prvo slijedi topli tuš i sušenje prije bilo kakvih daljnjih planova. Opremu vješamo po aufingerima, fenom sušimo čizme, a tek poslije toplog tuša se osjećamo stvarno preporođeno.









Vrijeme je za skoknut malo do grada, kiša je vani taman prestala, i vidjeti šta se nudi. Samo da napomenem da je smještaj bio vrhunski u industrijsko/prirodnom štihu, pod je bio od kamena (uz obavijest da je najbolje biti bos u kući jer se tako najbolje „osjeti pod“), namještaj od kartona, a najbolje od svega što su i stolovi i stolice u kuhinji napravljeni kompletno od kartona! Ludilo. Isto tako poseban dojam pojačavaju lusteri od starih lonaca. Originalno!









Idemo do grada prije spavanja. O Altamuri se nema baš puno za napisati, mali je to gradić od 70tak tisuća ljudi najpoznatiji po kruhu „Pane di Altamura“ i katedrali čija gradnja datira iz 1232 g. Iako mali, gradić vrvi životom (to je nešto na šta ćemo se naviknuti na ovom putovanju). Restorani su puni, ulice također, a ljudi veseli. Divno je biti živ. Nakon obilaska vraćamo se u sobu i čorka.













Koji dan, a tek smo krenuli!