DiscoVolante
Well-known member
S obzirom da najveća putovanja počinju malim koracima, evo i mog obola temi putovanja.
Lijepo je kad se poklope sunčano vrijeme i slobodan dan na poslu, i kuda se onda uputiti nego do kante s najljepšim pogledom na svijetu!
Nakon kraćeg razmišljanja na mjestu koje je iznjedrilo mnoga moderna putovanja na kojima bi i Kolumbo zavidio, krećemo malom cestom preko Zagore! Uglavnom su dosadni pravci izuzev dijela od Gornjih Brela do Ciste Provo gdje uživam u kombinaciji brzih i sporih krivina. Dan je idealan, peglam u kratkim gaćama i rukavama, negdje prije Trilja počinje malo vitar i stajem i oblačim jaketu. U Sinju tankam benzinu i odlučujem posjetiti izvor Cetine. Jedan dio ceste prema Vrljici je na novo asfaltiran, a i ovako i onako gušt je peglati krivine dok se s desne strane prostire Peručko jezero.
Stajem u Vrljici i malo guštam u krajoliku, ali put zove!
I nastavljam par kilometara prema Civljanima, gdje se odvajam s glavne ceste i idem lokalnim putem par kilometara, prvo do ruševina starohrvatske crkve Sv. Spasa iz 9. stoljeća.
Tu se malo zadržavam, razgledavam ostatke i idem dalje dok mi se nije ukazao ovaj pogled. 105 km dug put ovdje počinje.
Ispod pravoslavne crkve se odvajam na makadamski put, Vespa dobro podnosi ogromna kamenja, može se i s autom proći, ali za ove sa spušćanim stodvajsčetvorkama nije baš preporučljivo, ali takvi uglavnom i ne posjećuju ovakva mjesta.
Dubina izvora Cetine je preko 100m, ne nazire se dno, a površina je kao staklo... Prekrasno! Normalno, ja ne bi bio ja da nisam skinuo patike i odlučio uletiti unutra, što i nije baš pametno, po slobodnoj procjeni tučepskog meteorološkog saveza temperatura je ispod 10 stupnjeva.
Još malo uživam, meditiram i krećem nazad...
Uživam u pogledu na Peruču.. 8)
I stajem na kavu u Sinj, gdje susrećem ovu Vespicu. Baš kad sam želio paralelnu sliku s modernom verzijom iste opaliti, memorija mobitela odbija suradnju, očito je došlo vrijeme za zamjenu stare iPhone četvorke! Vespa je posve, netko je dao tu dosta truda.
I laganini nazad dobro poznatom cestom, nekih 260ak kilometara smo odradili, parkiram Vespu u garažu uz samo jedan zaključak. Di mi živimo..
Lijepo je kad se poklope sunčano vrijeme i slobodan dan na poslu, i kuda se onda uputiti nego do kante s najljepšim pogledom na svijetu!
Nakon kraćeg razmišljanja na mjestu koje je iznjedrilo mnoga moderna putovanja na kojima bi i Kolumbo zavidio, krećemo malom cestom preko Zagore! Uglavnom su dosadni pravci izuzev dijela od Gornjih Brela do Ciste Provo gdje uživam u kombinaciji brzih i sporih krivina. Dan je idealan, peglam u kratkim gaćama i rukavama, negdje prije Trilja počinje malo vitar i stajem i oblačim jaketu. U Sinju tankam benzinu i odlučujem posjetiti izvor Cetine. Jedan dio ceste prema Vrljici je na novo asfaltiran, a i ovako i onako gušt je peglati krivine dok se s desne strane prostire Peručko jezero.
Stajem u Vrljici i malo guštam u krajoliku, ali put zove!
I nastavljam par kilometara prema Civljanima, gdje se odvajam s glavne ceste i idem lokalnim putem par kilometara, prvo do ruševina starohrvatske crkve Sv. Spasa iz 9. stoljeća.
Tu se malo zadržavam, razgledavam ostatke i idem dalje dok mi se nije ukazao ovaj pogled. 105 km dug put ovdje počinje.
Ispod pravoslavne crkve se odvajam na makadamski put, Vespa dobro podnosi ogromna kamenja, može se i s autom proći, ali za ove sa spušćanim stodvajsčetvorkama nije baš preporučljivo, ali takvi uglavnom i ne posjećuju ovakva mjesta.
Dubina izvora Cetine je preko 100m, ne nazire se dno, a površina je kao staklo... Prekrasno! Normalno, ja ne bi bio ja da nisam skinuo patike i odlučio uletiti unutra, što i nije baš pametno, po slobodnoj procjeni tučepskog meteorološkog saveza temperatura je ispod 10 stupnjeva.
Još malo uživam, meditiram i krećem nazad...Uživam u pogledu na Peruču.. 8)
I stajem na kavu u Sinj, gdje susrećem ovu Vespicu. Baš kad sam želio paralelnu sliku s modernom verzijom iste opaliti, memorija mobitela odbija suradnju, očito je došlo vrijeme za zamjenu stare iPhone četvorke! Vespa je posve, netko je dao tu dosta truda.
I laganini nazad dobro poznatom cestom, nekih 260ak kilometara smo odradili, parkiram Vespu u garažu uz samo jedan zaključak. Di mi živimo..
