U potrazi za pivom- Turska 2024

Back
Kingman

Kingman

Well-known member
U POTRAZI ZA PIVOM
Nekoliko slika i crtica sa interesantnog, zanimljivog i prije sve ga poučnog putovanja koje je uzročno posljedično nakon povratka sa puta dobilo ime „ U potrazi za pivom!“
Nakon nekoliko mjeseci i subota kod našeg Picka , gdje smo ciljano dolazili na sastanke ne temu kuda ići 2024-te godine na obavezni godišnji put ; nismo dogovorili apsolutno ništa . Nismo dogovorili ništa jer stoka previše pije i onda utjecaj piva uvijek odvede na razne teme i imaginacije koje uzrokuju smijeh te duboke i oštroumne analize i monologe .
Tek početkom 02/24 , kolega Cico dobiva inspiraciju uzrokovanu alkoholnom emocijom prema svojoj novoj kiosk krstarici eminentne japanske marke Kwikasfuki GTR 1400 i spoznaji da je vrijeme da se krene na autoput jer se njegov moto-kiosk tu najbolje osjeća … predložio je Tursku , prihvatio je ulogu organizatora , mi ostali smo u strahu i ne vjerujemo u njegove vještine , očajni smo - ide se u Tursku .
Dan 1. – Rugvica – Niš
Spreman za Aziju
1719037743073.png

Rugvica, Shell – dogovor je dolazak u 07:00 ujutro . Svi malo kasne osim Picka koji je došao ranije kako bi tankao u svoj preveliki rezervoar . Picko se je u 03/24 nagradio novim rabljenim motorom , rasnog arijevca , pustolova BMW 1200 GS Adventure i to jutro toga dana još nije znao nivelirati visinu arijevca pa se izvrnuo na benzinskoj pumpi. U nemogućnosti da se vrati nazad uz tiho jecanje i cviljenje , neartikulirano je mahao rukom ( drugom se držao za pištolje pumpe ) moleći i kumeći za pomoć . Osoblje benzinske je dotrčalo i spasilo ga iz nevolje. Prvi dan , ne daj bože većeg zla , naručujemo kave i svakom po dupli pelin ; nervoza nam je svima i krećemo .
 
Autoput je dosadan , Sene ne pomažu , share music ne znamo upogoniti pa se kao logično rješenje nudi zaustavljanje svakih 100 km na pivo . Dolazak na Bajakovo , kolona kamiona 10-ak kilometara , ne guramo se sa autima , eto nas u Srbiji na putu za Niš.
Grad Niš , trebali smo na večeru u restoran Mrak , ali eto baš tu subotu ne radi , vlasnik je na natjecanju , roštiljada u Požarevcu . Vlasnik apartmana nas upućuje u drugi restoran -Vidin Kapija u kojemu smo napravili rakijno – mesno -pivsku egzekuciju.

Niš -pogled na ergelu
1719040746244.png
 
Last edited:
Restoran..
1719037882084.png


Dan2. Niš – Istanbul
Buđenje u 05:30 ; svi imaju svoje jutarnje rituale , pa je tako Cico izašao na balkon sa kavom i cigaretom i dobro se ispuhao na analni otvor uz grmljavinske zvuke . Isti događaj je potegnuo identične radnje kod svih nas uz salve smjeha sve dok nervozni gost iz sobe do nas nije glasno prosvjedovao . Kako i priliči gospodi i Europi, stišali smo se , u tišini pakiranje , spuštanje do motora , izvlačenje istih na ulicu , oblačenje i ljutito turiranje , čisto da gost zna da smo otišli.
Počinje kiša, furiozno oblačenje kišnjaka na benzinskoj i krećemo prema Bugarskoj.
Kiša nas prati na svakoj benzinskoj na koju stajemo na jutarnje pivo i kavu , a na jednoj od istih nam se pridružuje , prije svega gospodin Neven Bošković ; najbolji maneken u bivšoj Jugoslaviji i vjenčani kum Frane Lasića. Gospodin Neven vozi novog Arijevca 1250 , putuje po svuda … lik je bio interesantan ; rastali smo se negdje u Bugarskoj, on je otišao prema Galipolju mi prema Istanbulu.
 
1719037952047.png


Kiša i Bugarska
Turska granica – imali smo nekoliko neočekivanih situacija , Matija je morao kupiti zelenu kartu , mene su vozali gore dolje i nitko ne zna što nije u redu , a sve je u redu ?! Izgubili smo skoro 2 sata , 1 sat nam je uzela vremenska zona , kasnimo u Istanbul 4 sata.


Turska granica...
1719038005430.png
 
Bitna je informacija da smo za ovaj put kupili Sene ( kolega Matija nam je omogućio mjesečnu otplatu) kako bi se čuli stalno i da ista ne prekida . Naime , zbog starih komunikacija smo imali izazov prije 2 godine , odjednom su 2 stale i nismo se čuli pa je Cico odlučio srušiti Matiju i slomiti si ključnu kost sa vanjskim izbačajem tako da se može voziti sutradan meni iza leđa , jedva pokrpan na putu od cca 600 km .

1719038390786.png



Istanbul – ulazimo u grad , zaustavljaju nas na rampi HGS i plaćamo svaki po 1 € uz brutalan, nervozan i agresivan prosvjed vozača iza nas , tu nam daju do znanja što možemo očekivati u gradu od skoro 16 M stanovnika.
Stajemo iza HGS -a , palim navigaciju i data promet , Picko pali mobitel i data promet na Turskoj kartici koju smo kupili na granici za plahih 65 € , svi se čujemo i dogovor je samo polako , imamo još 50-ak kilometara do cilja od ukupno 728 koje bi trebali napraviti taj dan , mrak je i lagano pada kiša. Krećemo , sve funkcionira 5 minuta i ja se izgubim u navigaciji ( baterija koja je pokazivala prije 20 minuta 30 % je dala svoje ) , vozim prvi , ekipa ide za mnom ( oni se čuju) . Nakon spoznaje o interesantnoj kulturi vožnje gdje nema žmigavaca , samo truba u raznim varijacijama duljine trajanja zvuka , pretjecanja sa svih mogućih strana, čudnih pravila u kružnim tokovima , počinjem se znojiti po dlanovima, čuka radi 120 otkucaja , pod stresom sam . Navigacija me vodi negdje u brdo ( Sv. Duh u Zagrebu) po uskim ulicama , kockicama koje su skliske i mokre , auti izlaze od svukuda, skuteri još više , ljudi po cesti koji ne doživljavaju nikakva vozila , dolazimo na vrh brda i onda naglo spuštanje i na pola zavoja gdje je nagib ceste i vertikalan i horizontalan skretanje desno pod 120 stupnjeva u dvorište hotela . (Prilikom pripreme za put , gledao sam na Google street view gdje je hotel i gdje je ulaz , bez te informacije proletjeli bi pored ulaza pa onda hajmo krug ispočetka ).
Sva četvorica ulazimo u dvorište hotela , silazim sa motora , tresem se , palim cigaretu i otvaram pljosku sa rakijom , Matija dolazi sa kipićem Sv.Ante kojemu se uz plač zahvaljuje , Cico se ne može načuditi kako sam pogodio ulaz , Picko gleda u daljinu i čeka svoj red na gutljaj rakije ; svi se grlimo i ljubimo ; došli smo nakon 728 kilometara svega !
 
1719038493161.png

Pljoske prije puta na hlađenju..

Uz ozbiljan nedostatak alkohola , na brzinu Chek IN , spuštamo se u restoran u blizini , naručujemo pileći kebab jer gladni očekujemo delikates turske ; dobivamo sataraš sa malo mesa i to platimo 120 laganih €.
Odlazimo očajni , nalazimo dućan sa pivom i više nismo očajni , kupujemo ih 20 komada , vraćamo se u hotel i dobrooo se hidriramo jer sutra je hodanje po Istanbulu čitav dan .
Dan 3. Istanbul
Jutarnja kava u hotelu i cijeđenje zadnjih kapi šljive iz pljoska i krećemo . Ulazimo u grad i čudimo se kako uopće nije gužva i ne razumijemo da li je ono jučer što smo mi doživjeli bili samo paranoja ili koji k..c ?! 9:00 sati je ujutro, tu i tamo koji čovjek, gužve nema ?! Poslije smo spoznali istinu , RnR počinje oko 10 sati ujutro . Prolazimo kroz cestice i trgove i bazzare i dolazimo od Aja Sofije . Upad 25 € ; nas je 4 , odlučujemo da 100 € možemo „pametnije“ potrošiti , slikanje i put ka Plavoj đamiji , tamo je upad free. Ulazimo u ogromno dvorište , ljudi se skupljaju u red , policajci za dres code dijele marame ženama da se pokriju , lakše obučene se moraju i obući … i taman kada smo stali u red
 
...presječe me jučerašnji sataraš i sve one mirodije… ekipa me čeka, ja znojan mahnito tražim WC ; pratim putokaze, oblijeva me hladan znoj , tresem se , uletavam u WC veličine malonogmetnog igrališta ; čučavaca , lavaboa , ogledala biraj ; ulazim u kabinu , čučnem i doživim nirvanu uz pozitivno toplo znojenje dok se glupavo smijuljim i režim . OK, vrijeme je drugi dio procesa , pogledom tražim WC papir , nema ga . Tražim rupe od tipli na zidu , možda je bio nosač za papir pa je otpao pa sam baš ušao u krivi čučavac, nema ih . Mahnito tražim papirnate maramice u džepu trenirke , nema ih . Pogledom tražim neko rješenje oko sebe i uz desnu nogu vidim pipu i mali lonček ?! OK, to je za zaliti čučavac ; nakon 5 minuta sam sebi priznajem da je to i za drugi dio akcije ; detalje kako je to odrađeno i u kojim joga pozama ; nekad negdje uz pivo . Vraćam se , ekipa me nervozno čeka i negoduju koliko mi treba vremena , šutim i tiho jecam , izuvam se i ulazim u džamiju.
Nakon džamije doručak koji plaćamo kao da smo pojeli stado janjadi , grand bazzar i mahnita potraga za poštom kako bi kupili HGS. Nalazimo poštu , jedini ja mogu kupiti HGS karticu jer imam sve potrebne dokumente pa odluka pada da se taxiem vratimo u hotel i onda pješke nazad . Nalazimo taxi , taksist je mlad , lud i sada kada se toga sjetim , rekao bih i pod utjecajem nečega ; naime odlučio se vratiti u natrag 400 metara u špici prometa sa 3 trake u kružni tok kako bi skratio put . Iskustvo neopisivo , zažmiri i čekaj ; došli u hotel živi i lakši za 17 € koje je mladi luđak i više nego zaslužio.

1719038575408.png

Aja Sofia
 
1719038661469.png


Plava džamija..

1719038694213.png


Jedan od 100-tina štandova sa začinima...
 
Na povratku u hotel , kušamo ovčja crijeva u sendviču koji naš gastronom i kulinar Matija preporučuje ; pljujemo svi skupa i spoznajemo da smo poljubili ovcu u analni otvor . Dućan , pivo , vrh hotela , spržilo nas sunce i priprema za Cappadociu sutra .

1719038812624.png


Hotelski parking..
 
  • Like
Reactions: Marin0
Dan 4. Istanbul - Cappadocia
Buđenje , kava , zadnji gutljaji tekućine iz pljoske i krećemo u Azijski dio . Ego nam je velik, idemo prvi put na drugi kontinent , idemo u nepoznato , adrenalin i motivacija su tu . Krećemo iz Istanbula oko 6 ujutro kako bi izbjegli bilo kakvu gužvu ( špica prometna počinje oko 10 sati ) , navigacija nas vodi kroz tunel , HGS nam uzima 6 € ( nismo ni znali , provjerili smo u pošti u Cappadociji i doplatili još 20 € svaki , neka ima , ako ne potrošimo , budemo stali na granici pa će nam vratiti ; nismo našli HGS na granici , ostavili smo svaki cca 18 € turskim cestama , našoj dobroti nema kraja ) i eto nas u azijskom dijelu . Istanbul je uistinu megalopolis koji se smjestio na 2 kontinenta . Grad je ogroman i izgleda kao da mu nema kraja , a na rubnim dijelovima grada je brutalna gradnja . Nakon skoro 2 sata izlazimo iz grada na auto put sa 4 trake i motori napokon u 6-oj brzini na dogovorenih 140 km/h.
U Cappadociu dolazimo ranjenih guzova , nervozni i razdražljivi , brutalno gladni i neopisivo žedni .
Prilikom puta do Cappadocije stajali smo zasigurno na 15 benzinskih postaja ne bi li se uvjerili 100 % da niti na jednoj nema piva niti bilo kakvog drugog alkoholnog pića . Dakle , nema i to je bilo jako teško za prihvatiti , ali ipak smo se zaustavljali jer nada žilava kuja i umire zadnja .. umrla je.
Nalazimo jučer rezervirani hotel uz malo vozikanja po kvartu , isti je izdubljen u stijenama , izgleda fora i interesantno i još imamo i veliko dvorište . Parking nam je najbitnija stavka prilikom traženja smještaja, svi se kunu da isti posjeduju . Parking je temelj neke srušene kuće gdje se rade građevinski radovi , prolaze mali kamioni i traktori na centimetre od motora , pere nas nervoza još i više. Chek IN i dolazi moderator koji nam nudi sve vrste zanimacija : baloni , kvadovi, jahanje deve , konja , magarca , turističke autobuse , čovjek ima sve i to po – For you my friend , I have a special price . To je
rečenica koja nas je od tada pratila čitavo vrijeme u turskoj . U kratko , dobio je odjeb za sve . Balone je počeo sa 300 € po glavi , na kraju je spustio na 150 €… odjeb .
Gladni smo i nervozni , odlučujemo otići u restoran i kušati pravu tursku kuhinju i tako dobro osakatiti naš ionako žalosni budžet .
Ostavljamo 160 € , odlazimo gladni i podrigujemo po šafranima i drugim začinima koje nikad nismo okusili . Spuštamo se u grad , nailazimo plavi market ( plavi market je mjesto gdje ima svega i plavi market je postao sinonim za sigurno mjesto za čitavo vrijeme boravka u turskoj ) kupujemo 20 piva i vraćamo se u dvorište hotela gdje se veselimo , pjevamo i smijemo se . Nervoza je nestala sa prvim pišanjem.

Večera...
1719038920636.png
 
Parking...

1719038948720.png


Ulaz u apartman...

1719038980484.png
 
Dan 5. Cappadocia
Jutarnja kava , spremamo se i izvid Cappadocie. Dolazi g. special price for you , nudi nam svega , dobiva odjeb po ne znam koji put i krećemo da vidimo što nosi dan .
Dan je bio dobar, neka slike govore za sebe..
1719039090024.png

1719039109093.png


1719039137839.png


1719039165367.png
 
1719039364354.png


1719039379348.png


1719039410288.png



"Plavi market"....išlo se po zalihu..
1719039454464.png
 
Dan 6. Cappadocia – Side
Interesantan je GoogleMaps , odvede te cestama koje vjerojatno niti domoroci ne znaju , pa smo tako došli u Antaliju – Side preko planina , što je opet bilo dobro da se malo maknemo sa dosadnog autoputa. Preko planine spuštamo se prema obali , ulazimo u tursko selo puno traktora , životinje po cesti , čudni kamion i još čudnije zaprege i u centru sela nailazimo na trgovinu ; ima piva , Cico pada na koljena i tiho jeca od sreće .
Komentiramo , navigacija pokazuje da imamo manje od 3 km do turističkog mjesta do ludila i zabave , a mi smo u zabiti tipa Dicmo , poslije se pokazalo , kao i u svim drugim mjestašcima , modus operandi je REZ , odjednom prestaje zabit i počinje „grad“ , nema prijelaza.
1719039518495.png


BTW, ceste u turskoj su vrh , promet i kružni tokovi su nama sa EU strane izvedeni sigurnosno loše , ali kada se navikneš ima smisla , auti koji se viđaju po cestama (a da nismo blizu velikih gradova) su marke FIAT Tofaş Murat 131 stari cca 20 + godina koje nisam vidio po balkanu /europi , Renault 9 i 12 ; poslije smo saznali da se to proizvodilo u turskoj. Lokalci ove FIAT_e pimpaju sa velikim brojem zvučnika i auto mora čučnuti prema naprijed , zadnji kraj mora biti podignut u dogy style tako da auspuh kišolovac fi 300 mm dođe do izražaja i imaš picolovca spremnog za let. Taj modus pimpanja vozila je neki oblik religije koja se poštuje i tu kod nas.
Nakon brutalnog prometnog prekršaja koje smo ( ja , jer sam ja prvi ) napravili , a iz kojega su nas spasili braća romi , dolazimo u Side u hotel . Parking imaju , na ulici , Matija dobiva živčani napadaj koji je nekoliko puta jači nego inače jer mu je pao šećer, žedan je i trijezan , peče ga stražnjica od turske hrane te napada vlasnika hotela glede parkinga . Vlasnik hotela uslužno zove restoran do nas koji ima čuvara koji čitavu noć stražari oko restorana i dogovora da motore ostavimo kod njih na parkingu . Opciju prihvaćamo , raspakiravanje i odlazak u taj restoran na večeru kako bi se zahvalili vlasniku . Osjetljivi smo na te motore , emotivno smo povezani sa njima , mogu zatvoriti oči i pomirisati svaki od njih 4 i reći koji je koji .. svaki ima svoj miris .
 
Motori na sigurnom....
1719039581840.png


Po završetku večere , obvezna plava kućica i kupnja 2 tuceta piva … vlasnik plave kućice nas je vrlo dobro upoznao u iduća 24 sata , vjerojatno sada diže kat na svom objektu obzirom na količinu piva koja se popila .. vruće je bilo , pazimo na hidraciju , gosti hotela koji su na terasi hotela piju čaj i međusobno se čudno gledamo sa nerazumijevanjem glede opcija za preventivu oko dehidracije.
U nekom trenutku molim vlasnika možemo li malo mi zauzeti youtube i pustiti si koji muzički standard , čovjek odobrava ali mora vidjeti liriks , hoće riječi pjesme . Puštamo „Sude mi“ nakon što je liriks odobren i nakon toga kreće Oliver Dragovjević ; nakon što je provjerio liriks 2 pjesme Olivera , obznanio je da je Oliver OK i da možemo dalje bez provjere .
Završetak večeri uz Olivera , kako i priliči alfa mužjacima rabijatnog izgleda koji voze motor , svatko pušta i skriva suzu , svako ima potrebu nazvati ženu, ljubavnicu , kolegicu sa posla , tetu iz vrtića , rasku iz srednje, susjedu , direktoricu ….
Spavanje , sutra je vrijeme za kupovinu , treba namiriti žene , djecu , majke , punice ….
Za ovaj dan nemamo previše slika, imamo filmske kratke uratke kojih bi se posramio svaki ozbiljniji profesionalni pjevač .
 
  • Like
Reactions: hondimir
You must log in or register to reply here.
Top Bottom