U tri dana ...

Zasto "Ušče" nije napisano na engleskom?? Bas bode u oci


Zezam se, koliko pegaso ima km?

Misliš na Beach "Ušće Neterve ..."? Zato što je to ime te plaže ... a ne osjećam obavezu niti potrebu da strancima prevodim imena lokaliteta ... neka nauče koju riječ hrvatskog, ne bude ih ubilo :)

Fuktori je na 45K trenutno.
 
  • Like
Reactions: ODST
...

Sve je te večeri bilo lagano ... lagana šetnja Sarvarom uz obilazak dućana iz popularnog trgovačkog lanca (trebalo je spremiti zalihu vode i izotoničnih sokića), lagana večerica u Bricks Bistrou, dva lagana Sopronija (domaće pifce iz nedaleke pivovare), a bome se nakon svega i lagano zaspalo ... do sedam ujutro idući dan kada je vrijeme za doručak, a prisjećam se nešto da mi je prilikom registracije na recepciji simpatična recepcionerka spomenula da bi za doručak možda mogla biti manja gužva. Usput je spomenula i neku nogometnu ekipu koja se trenutno nalazi u hotelu ... možda je spomenula još poneki detalj ali je nekako nisam pozorno slušao. Bit će da sam procjenjivao bili joj više odgovarala uloga u rimejku klasika iz 80-tih "Backdoor to Hollywood" ili možda ipak nešto karakternije poput bezvremenskog "The Opening of Misty Beethoven" iz sredine 70-tih.

AM-JKLVv4pcp_Sc_EZV46vdYcGCCWd0U176IBG2n4vtBuLbVE8E-2ZaHcBL-c-Q8mCMCrOoKycNRN_8bd6DZZRXSskAQd3phdQyGOkPthHfHQPh2eVo_cax-IbwiC6ipmk9iQnMUQOVlM7Ip8N1yKZMP3OdTvA=w676-h901-no


Uglavnom ... ujutro sam malčice protegnuo noge Sarvarom i nepunih desetak minuta prije osam sati pojavio se na doručku. Taman sekundicu prije nego se oko "švedskog stola" počela grupirati ekipa nogometnog kluba Vasas SC iz Budapest, Hungary.

O suncetižarano ... hoće li uzeti krišku lubenice, ili možda ipak malo zobenih pahuljica s niskokaloričnim jogurtom. Ili kriškicu sira i malu kiflicu s kimom ... ili ipak treba riskirati pa na tanjurić staviti tanki slajsić prešane šunke i malu marmeladicu od jagode. I dok po tanjurićima natežu taj tanki zalogajčić ili dva, ne ispuštaju telefone iz ruku ... kao da su srasle s njima. Jeli se lajkaju s frendačama s fejsa, ili postaju kriškicu lubenice na Instagram, ili tvitaju o malim putrekima na kiflici s kimom ... niti znadem niti me zanima. Bitno da se one zabavljaju ... ja ionako već razmišljam kako ću nakon doručka još malo skoknuti do Pannoniaringa, a zatim - oko podne recimo - nekim zaobilaznim putem doma. Jesam li možda zaboravio spomenuti da mi društvo za doručkom radi mlada ženska nogometna ekipa FC Vasas iz Budapest, Hungary?

A na Pannoniaringu ne posustaju ... iako je blizu 40 celzijevaca, ekipa runda kao da ne postoji sutra. Sve na nekim starim motorićima ...







...
 
...





Spaljen od sunca i već pomalo nagluh od turiranja Manxova i starih Bavaraca, odlučujem da je dosta klasike za danas i da je vrijeme da uposlim svoju Talijanku ... izvlačim se iz pustare Pannoniaringa, ubacujem se na državnu cestu 84 i pravac Balaton. Cesta je uglavnom podnošljive kvalitete, pejzaži sa strane nisu baš nešto zanimljivi, osim Sumega neke civilizacije baš i nema, no srećom tih 60-tak km do Balatona brzo prođe. Ne kažem da je Balaton neka sreća i ultimativna destinacija, no kad sam već tu i ne žuri mi se doma ... idem lagano okolo clockwise smjerom.

Prići samoj obali jezera - motorom, jeli - baš i nije svugdje jednostavno, a najčešće nije niti moguće. Ili je privatni posjed, ili je ograđeni kamp, ili već nađu neki način da zainteresiranog putnika drže podalje od vode. Ah ... skoro bih zaboravio spomenuti prugu ... željeznička pruga između ceste i jezera je - od Badacsonyja dalje na istok - glavna prepreka silaska motorom do obale. Ne kažem da apsolutno nije moguće, no nije baš da me oduševljava ideja da vrebam mjesto gdje bih se nekako prebacio preko pruge i barem na pet minuta odmorio uz obalu. Kakogod bilo, iskoristio sam priliku i u Badacsonyju zastao da se malo odmorim i potegnem mlaki izotonik iz bočice u gepeku. Plavo nebo, bijeli labudovi, zelena voda ...




Iduće mjesto gdje sam se zaustavio tek je 35 km dalje na istok cestom broj 71 ... poluotok Tihany. Tek tamo sam skontao da je i lokalcima ovdje špica sezone i da je to razlog neugodne gužvetine i na cesti i uz cestu i svuda okolo. Svi Mađari kojima je bilo frka doći na Jadran došli su u Tihany ... odlično, meni paše. Na Tihany poluotoku nalazi se i mjesto Tihany ... e tek tu je cirkus. Gledam kako da se izvučem iz njega i spustim se na obalu, sve uz jaki miris lavande koji me prati već nekoliko zadnjih kilometara. Spuštam se na obalu - vrlo fina cesta - i radim drugu pauzu. Pada mi na pamet da bi ovdje trebalo navratiti ili u petom ili u devetom mjesecu ... možda bolje u devetom pa se usput i bućnuti u Balaton, neke plaže na ovom dijelu obale izgledaju sasvim pristojno.



Najbolji nastavak puta iz Tihanyja bio bi malim trajektom prebaciti se na drugu stranu jezera i cestom broj 7 pravac Letenye i Horvátország ... no nekako mi je još rano i odoh ja skroz okolo Balatona ... Balatonalmádi, Balatonkenese, Balatonvilágos, Balaton ovo, Balaton ono ... dosadna ravnica i loša cesta do Nagykanizse i onda još malo i eto me doma. Sve skupa sitnih 720 km, no ukupan dojam sasvim OK. Idući puta kupujem vinjetu i vraćam se doma autobanom ...

:cool:
 
Za kompletniji doživljaj s Pannoniaringa ... 31 minuta buke i starih motora:


Za potpuniji doživljaj preporučam korištenje slušalica ... juz jor hedfons for beter ikspirijens ...


:cool:
 
... drumuri celebre de-a lungul Dunării, în frumoasa țară a României

U deset sati i dvanaest minuta izgurao sam motorić iz garaže, pola sata kasnije uspio sam se izvući iz grada i ubaciti se na autoban prema istoku, a još četiri sata kasnije zaustavio sam se na Zmaj pumpi na Bežanijskoj Kosi u Novom Beogradu. Ne zato što je Talijanka bila žedna, već zato što sam ja bio žedan ... a i zato što me baš tamo dočekao moj kompić iz BG KTM frakcije. Bio je petak, sredina osmog mjeseca, temperatura je rasla opasno preko 30 a opasno je rasla i gužva na Bulevaru Arsenija Čarnojevića, kojim bih inače nastavio kroz Beograd dalje na istok.

I dok smo lagano pijuckali neku nelošu limunadu iz pikse kupljene na spomenutoj benzinjari, pao je i prijedlog da ja Beograd zaobiđem ... da bih došao do Bele Crkve, nije nužno da se uvaljujem u prometni cirkus preko Gazele i sve dalje do naplatnih kućica koje su relativno nedavno pomaknute na istok sve tamo do iza Vrčina. Hajdemo mi lijepo - kolega se ponudio da mi bude pratnja do Pančeva - zaobići Beograd sjevernom stranom, preko Pupinovog mosta i onom beskrajno dugačkom obilaznicom oko Borče kojom na kraju ipak završiš u Pančevu. Otegnulo se to obilaženje Beograda ... od Zmaj pumpe odakle smo krenuli pa do Gaspetrolove pumpe na istočnom izlazu iz Pančeva ima solidnih pedesetak km.

Na Gaspetrol pumpi dogovaramo se da ja nakon svoje "tradicionalne" Dunavske rute navratim do njega na dan ili dva ... tek toliko da uvečer prošetamo Zemunskim Kejom i Ušćem. Zbog ekstremno visokih temperatura nikakve dnevne aktivnosti nismo planirali ... osim možda da skoknemo do jedne old-school buregdžinice na Dorćolu.
OK ... odoh ja dalje na istok ... dva kao svijeća ravna komada ceste i tri rotora kasnije i eto me u Kovinu. Još pola sata lagane vožnje i skoro sam na ulazu u Belu Crkvu ... ali ipak iz Vračev Gaja skrećem do Stare Palanke na Dunavu da si pribilježim vremena kada vozi Ramska skela. Nije baš da sam planirao ići skelom preko Dunava ovaj put - ideja je bila neka druga - no ako bude trebalo potegnuti "Plan B" nek ja znadem kad skela ordinira. Skela je u Staroj Palanci taman bila pred polazak, tako da sam se uvjerio da se tu ništa nije promijenilo.



Gasiram nazad istim putem i desetak minuta kasnije već se iz frižidera vadi žuti Jelen ... lokacija uobičajena (Vila Marija), ekipa poznata. Nismo se vidjeli od 2019. pa se opet morao otvarati frižider. Istu večer obišao sam i uobičajenu bazu za poštenu večeru (restoran Klub) i veseli me da se i ovdje ništa bitno nije promijenilo ... odlična hrana za razumne novce. Društvo mi je radio moj stari frendić Milan i bilo nam je baš super.

...
 
  • Like
Reactions: Spori and amante
...


Novi dan ne donosi novi plan ... plan je isti već godinama ... ranojutarnja šetnja oko Glavnog jezera, visokokalorični doručak, jedanaest km do graničnog prijelaza Kaluđerovo i eto me u Rumunjskoj. Niti ovdje ništa ne mijenjam ... odmah skrećem na cestu 571C uz Neru pa iza Socola (Sokolovca) izlazim na Dunav. Odličan osjećaj. Stanem uz rub ceste ne nekoliko minuta i procesiram hrpetinu informacija koje odjednom atakiraju na sve moje senzore. Sve je tako mirno a imam nepogrešiv osjećaj da će ovo biti jako dugačak dan.


Vrlo brzo shvaćam da nešto ipak nije kako je bilo ... cesta 57A - od Socola do Pojejene - ima novi asfalt. U prvi mah nism siguran jeli to dobro ili loše ... nema onog gušta izbjegavanja rupa, no toga sam se već dovoljno izguštao u proteklim godinama pa zaključujem da je to ipak dobra stvar. Više pažnje mogu posvetiti fantastičnim pejzažima Dunava ... i desetinama pecaroša koji su se uparkirali uz cestu na različite više ili manje maštovite načine. Izgleda da je taj komad Dunava do Pojejene omiljena pecaroška zona ... ima ih doslovce stotine. Ima ih i kasnije, nakon Pojejene skroz do Coroninija no ipak u manjem broju.

...
 
  • Like
Reactions: Spori
...


Novi dan ne donosi novi plan ... plan je isti već godinama ... ranojutarnja šetnja oko Glavnog jezera, visokokalorični doručak, jedanaest km do graničnog prijelaza Kaluđerovo i eto me u Rumunjskoj. Niti ovdje ništa ne mijenjam ... odmah skrećem na cestu 571C uz Neru pa iza Socola (Sokolovca) izlazim na Dunav. Odličan osjećaj. Stanem uz rub ceste ne nekoliko minuta i procesiram hrpetinu informacija koje odjednom atakiraju na sve moje senzore. Sve je tako mirno a imam nepogrešiv osjećaj da će ovo biti jako dugačak dan.


Vrlo brzo shvaćam da nešto ipak nije kako je bilo ... cesta 57A - od Socola do Pojejene - ima novi asfalt. U prvi mah nism siguran jeli to dobro ili loše ... nema onog gušta izbjegavanja rupa, no toga sam se već dovoljno izguštao u proteklim godinama pa zaključujem da je to ipak dobra stvar. Više pažnje mogu posvetiti fantastičnim pejzažima Dunava ... i desetinama pecaroša koji su se uparkirali uz cestu na različite više ili manje maštovite načine. Izgleda da je taj komad Dunava do Pojejene omiljena pecaroška zona ... ima ih doslovce stotine. Ima ih i kasnije, nakon Pojejene skroz do Coroninija no ipak u manjem broju.

...
Falio si nam... (y)
 
...

Od izlaska na Dunav ispod Sokolovca pa skroz do "željeznih vrata" sve je interesantno i pejzaži su nevjerojatni ... mogao bih se zaustavljati svakih pola kilometra i otkrivati nove detalje koje u svim prethodnim izletima ovim krajem nekako još nisam uspio pohvatati ili prepoznati. Ne kažem da i to nije na redu nekom prilikom, no za ovaj put prilično točno znadem na kojima ću se mjestima zaustaviti na pet, a na kojima barem petnaest minuta.

Prvo duže zaustavljanje je u selu Sviniţa ... da nisam slučajno koju godinu ranije zastao na ovom dijelu Dunava i da nisam pogledao na lijevu stranu - prema brdu i unutrašnjosti - mogao sam još godinama prolaziti ovdje bez da prepoznam da postoje dvije ceste kojima se mogu dovesti do sela na obroncima brda s fantastičnim pogledom na dobar komad Dunava.



Drugo i treće zaustavljanje su nekako povezani ... zajednički nazivnik im je kanjon Kazan, meni apsolutno najbolji dio Dunava u ovoj regiji. Kanjon/klisuru Kazan čine veliki i mali Kazan, odnosno Cazanele Mari i Cazanele Mici. Postoje i table uz cestu koje označavaju početak tih kanjona. Sam veliki Kazan je jako slabo vidljiv jer na tom dijelu cesta ide preko brda i dosta zalazi u unutrašnjost.



Nakon prelaska brda siđe se u selo Dubova iza kojega počinje mali Kazan i tu se na jednoj prilično nezgodnoj krivini nalazi komad stijene s kojega je pogled čaroban ... kakvo Međuzemlje, kakvi Hobiti ...



Nepuna dva kilometra kasnije novo zaustavljanje ... Dačanski kralj Decebal, 55 metara visoki kameni lik, privatni projekt rumunjskog biznismena po imenu Iosif Constantin Drăgan ... otuda ono Dragan Fecit. A oko Decebala stalno je kirvajska atmosfera ... mali i veliki čamci koji turiste điraju Dunavom (odmah tu preko puta je i Trajanova tabla), štandići sa igračkama za dječicu, pečenjare i birtije za roditelje, muzika trešti ... a skoro bih zaboravio spomenuti da se nekih 200-tinjak metara prije Decebala nalazi i manastir Mraconia, dodatni razlog za gužvu i potpuno zakrčenu desnu traku ionako uske ceste.


...
 
  • Like
Reactions: Spori
...

AM-JKLWMBcraY1U_e8_D8vFsLH7tp7S37Q7b9VciwmghxofPVr3-7ANTfptL5wBw_4B6329NepqVnTlD8QrIsBneJlw75XqMHR6q4GzgOBYNNafxJd7m835qtkZLtV3_B7-Tkxpl2qeRdq-_HR0xhVlYEuHkpQ=w1202-h901-no



Od Decebala do Orșove - prve ozbiljnije civilizacije na ovoj strani - jedva da ima dvadesetak km, no broj Dacia na cesti vidljivo je veći. Nisam tu prvi puta pa me ova promjena u gustoći prometa ne čudi ... svi ovi "domaći turisti" ionako do Decebala i Mraconije dolaze preko Orșove, cestom E70 ili sa sjevera ili sa istoka. Ova dilema "sjever ili istok" i mene zaokuplja nekih petnaestak minuta dok u Orșovi tankam E10 u Talijanku i neko pecivo s pekmezom i energetski napitak u sebe.
Alzo, dilema je sljedeća: hoću li iz Orșove na sjever do sela Plugova gdje se može skrenuti na cestu 57B kroz šume nacionalnog parka Cheile Nerei - Beușnița, usput obiđem slapić Bigar i preko Oravițe se vratim na GP Naidăş/Kaluđerovo i nazad za Belu Crkvu ... ili ću na istok do "željeznih vrata" i tamo preko u Srbiju i uz Dunav nazad prema Donjem Milanovcu i Velikom Gradištu.

Budući da je temperatura na cesti preko 40, ova opcija sa cestom kroz šumu i povratkom nazad u BC izgleda doista neodoljivo, no to bi bilo OK da u BC ostajem još jednu noć i sutradan ujutro krećem za BG. Ali kako imam dogovor da još danas popodne budem u BG, ipak iz Orșove izlazim na E70 na istok prema Porțile de Fier ... što će reći prema željeznim vratima odnosno brani Đerdap 1. No, prije obaveznog zaustavljanja na GP (bilo bi neozbiljno da se tamo ne zaustavim), nakratko sam se zaustavio dva ili tri km nakon izlaska iz Orșove. Ima tamo - s nelošim pogledom na Dunav - jedan veliki ženski lik koji u rukama drži mali vijenac i gleda u Dunav. Ovaj monument/spomenik/kakogod vidljivo je neodržavan i lako je osjetiti da širi neku posebnu vibru ... sasvim dovoljno da se pokrenu neka pitanja.

AM-JKLV9iQDvZATYplnwdaNY60pX27WKypXKTCOHhSbDD2MSq5UEng67HUyrSGd4-hbKvwNfsddoNJ4qEowqf25KbBsn--TscL__wmQCm00Apic4P5UsODD0njdLgUwH3QHSqHkLtcU5_kQelkrSJKdYL406Zw=w1202-h901-no



Zove se Danubia, autor je Patriciu Mateescu, a do objašnjenja što Danubia predstavlja, bilo je malo teže doći. Određeni izvori kažu kako je to spomenik staroj Orșovi, koja je potopljena za vrijeme izgradnje brane Đerdap. Zvuči cool, međutim to uopće nije tako. U neka ranija vremena, Rumunjska nije bila baš idealno mjesto za život, što je određeni nemali broj Rumunja nagnalo da sreću potraže "na zapadu" ... tako što će preplivati Dunav i prebjeći u tadašnju susjednu Jugoslaviju. U tom plivanju preko Dunava solidan broj "plivača" jednostavno se utopio, a još solidniji broj bio je ubijen ... od strane zemljaka u uniformama. Ukratko, Danubia je podsjećanje na Rumunje koje su pobili Rumunji dok su ovi prvi bježali iz Rumunjske.



...
 
...

Cesta od Orșove do brane Đerdap - na kojoj je i GP - dio je europske rute E70, što automatski znači da je i prometno opterećena. Osim toga, mjesta za zaustavljanje baš i nema, ako ne računam stravično zaprašenih i zamazanih pola metra uz desni rub, odmah do betonske ograde. Također, vidljivost prema brani koja se počinje pokazivati na horizontu također nije zavidna. Kakogod bilo, sve me to nije odvratilo od ideje da se nekako prikrpam uz desni rub, skinem rukavice, iskopam telefon iz jakne i odradim kratki filmić ... nek se nađe, nisam tu baš svaki dan.



Ovo mi je tek treći put da prelazim granicu na Đedap 1 ... a nekako računam da mi je i treći put da izlazim na "Đerdapsku magistralu" u Srbiji. Od ranije se sjećam da je asfalt većim dijelom bio u ne baš prekrasnom stanju, da ima nekih 20-tak tunela, i još se sjećam da je konfiguracija ceste bitno drugačija nego na suprotnoj strani. Cesta u Rumunjskoj je najvećim dijelom u ravnini s Dunavom, odmicanje od rijeke (zalaženje u unutrašnjost) je minimalno, i onako izdaleka gledano pomalo podsjećana na domaću D8 ... jadransku magistralu, jeli.
Cesta uz ovaj dio Dunava u Srbiji je značajno drugačija ... tek je tu i tamo u ravnini s Dunavom, zalaženje u unutrašnjost je naglašenije pa pogleda na Dunav uglavnom i nema, ima dvadesetak tunela i izdaleka gledano malčice asocira na domaću Lujzijanu ... staru riječku, jeli. Alzo, Dunav se iz Srbije vidi manje, ali kad se vidi onda se vidi jako dobro ... od nekoliko "vidikovaca", meni je obavezna lokacija za zaustavljanje jedno proširenje na cesti iza tunela nasuprot manstiru Mraconia, taman negdje na donjem kraju Malog Kazana.

AM-JKLXJPcI0I-kS0AwlstgzXOGxOmp5MjiapiaUx-NeaK109KueSgkctli0puxw3eXB4pQ5r6lpEYX4nls_C4xZ3zihfpmPSpQuQP-i4ElUu62yRgVEn1P2hukfBXnbXW830kZNHNfhuzy5B74zdukUp5FyWQ=w1202-h901-no







Da ne zaboravim napomenuti bitnu stvar ... asfalt je nanovo presvučen tako da se tempo - izvan naselja - uopće ne mora spuštati ispod stotke. Lagano i bez naročitih napora prolazim kroz Donji Milanovac, zaobilazim Golubac (nema više prolaženja kroz Golubačku tvrđavu) i eto me u Velikom Gradištu. Dalje do Beograda je malo dosadnjikavo, ali ništa manje vruće ... na obilaznici oko Požarevca na dva mjesta vidim da je temperatura 39 celzijevaca.
Iza Poževca ubacujem se na autoban i nakon 60 km eto me kako jezdim preko Gazele i gledam prvo skidanje desno ... još nekoliko semafora i parkiram se na Ušću kod Mad Maxa. Dajem na znanje gdje sam i odbor za doček me začas pokupi i otpremi do garaže ... a uz garažu i mali dućan. Skida se oprema, sjeda se na zidić u hladovini, stiže i žuti Jelen ... dalje sve fakultativno.

AM-JKLXHjoqIDGROIGp0s-0Ozgkf1kY2M_jU33R-ShpkNKgSHWS6vUgOPu9yjpAVfECHBBgSjVFgdg0UGig0NCgzEFNKh4kyAR6fjhxoOVNz_eVwW5sTLFRdfpbSwG-GMvZBC4tkljgYCwLC-gHkp8d_x5gN1Q=w1202-h901-no



Subota je, sedam sati popodne i vrijeme je za preseljenje u klimatizirani prostor ... tuširanje, civilna garderoba i hajdemo u grad tražiti večericu. Street food ponuda u Beogradu je odlična i pitanje hrane riješeno je brzo, kvalitetno i jeftino. Temperatura je iza devet navečer postala podnošljiva što je dalo motivaciju za podužu šetnju uzduž Dunava pa onda još malo uz Savu. Doma se vraćamo oko pola dva ujutro ... nema žurbe, sutra je nedjelja.
Motorić sam vidio tek u ponedjeljak ujutro kada je bio vrijeme za pokret doma. Ideja je bila krenuti nešto ranije tako da mi na putu prema ZG sunce bude stalno iza leđa ... i uspio sam u tome. Ako zanemarim jedno pogrešno skretanje prilikom izvlačenja iz dubina Novog Beograda, cijeli put doma bio je smooth and silk ... sve skupa 1420 vrućih ljetnih kilometara.

:cool:

.
 
Kakvi su dojmovi ove kriega pederuse?

Osim što je teška i skupa, znade ponekad biti i korisna ... naročito ako nemaš ili ne voliš tank-torbu. Također može biti korisna ako imaš jaknu (kombinezon) bez džepova ... dade ti par litara korisnog volumena. Nekako sam se već naviknuo na nju ...