E jbt di si Dnevniče pomislih da sam te negdje zagubio...
Moram ti ispričat kako su ovaj vikend u naš maleni kraj došli Veliki Bogataši, mahom Nova Lova, u nesvakidašnjim vozilima. Na netu je bilo gro glasina priča kad će doć u koliko kuda ovo ono, pa sam kao uvijek slušao svoj nepogriješivi instinkt i prepustio da me fortuna motorsporta vodi kao uvijek, te sam poslije ručka rekao - ajde da odem malo do Opatije bajne bisera ti našega mora da to ispratim.
Da upotpunim kaotičnost trenutka, na svoj mistični 🗻Fuji zašarafijo sam neku fiksnu manualnu leću, jer to mi je djelovalo zanimljivo - auti će prolaziti a ja ću roštiljati leću, hvatati fokus. Kao kad ekipa plače nad "analognim superautima" bez elektronskih pomagala i mjenjačem na kumplung, tako je i moj fotić bio u istom setupu. Ništa klošarski elektro-fokus, servo motorić ovo ono, burst shooting, to je sve za pajace, ovo mi je dalo svojevrsni čelendž i mislim da ću u buduće samo manualne leće koristiti, te također razmišljam o prelasku na film.
Dolazak u Opatiju (bajnu) bio je, pa u najmanju ruku čudan. Očekivao sam neku publiku, al nisam očekivao toliko. Po žbunju, ogradama, zidićima, balkonima, svuda su stajali ljudi sa fotićima, staro i mlado, u iščekivanju Velikih Bogataša. Na neki način, malo čudno, ali opet kako znadoh reći, Svijet je lopta šarena i ima gorih stvari od fotkanja Velikih Bogataša tako da - koga briga. Nek ih ljudi čekaju.
Premda, moram reći, po društvenim mrežama vidio sam malo previše kritičnog materijala iz Zagreba, gdje se muški slikaju u selfi-modu i u klečanju, ispred tih auta, ko neke curice, jer kao "moram stavit svoju glavurdu u kadar da se vidi da sam baš JA to bio ispred skupocjenog vozila". Ne znam evo, ne mogu to shvatit. No nema veze.
Da se vratim na temu.
Po dolasku u centar Opatije Bajne Bisera Ti Našega Mora, spazio me big boss Pinta! Ništa nije slučajno, morali smo se trefiti jer se nismo vidjeli već neko duže vrijeme! Uputih ih prema mulu a ja sam pošao okrenuti se, dole na Slatinu.
E sad, Dnevniče...da sad ne idem u detalje i finese kojeg nikog (pa ni mene) realno ne zanimaju, moram se spomenuti jednog detalja iz mog epohalnog puta u Italiju, upisa koji je do dana današnjeg ostao jedini čitanja vrijedan "moto-putopis" ikad objavljen na ovim prostorima. Tamo dok sam šetao po Pagani tvornici, shvatio sam ključnu poantu tog mističnog auta. O tome ne mogu ovdje pisati jer je publika ovdje ispod tog nivoa, ali tamo sam to shvatio i eto.
Vođen tim sjećanjima, dok sam se peljao prema Opatiji, nostalgično se sjetih Zonde koja je jednom došla tamo i koju sam krajičkom oka vidio dok sam se spuštao prema Voloskom, u predvečer tog ljetnoga dana. Teško je to više ikom opisat tu fascinaciju, jer smo danas svi alavi i siti svakog sadržaja popust prasadi (što i jesmo) pa je nemoguće objasnit kako je bilo nestvarno da pored malenog Renola prođe Zonda, u to vrijeme to vidjet, u svom selu...čudo čudo, šta drugo reći.
Na konto toga, uvijek sam u nekoj polu-šali znao reć, kad slijedeći put vidim Zondu u Opatiji to će bit to, kraj karijere "spottinga" jer od toga dalje biti neće. Ali u toj izjavi je uvijek klauzula, mora biti spontano opažanje, mora se taj auto dogoditi, a ovog dana je to ipak bilo i planski, i najavljeno i masovno. Vrtivši tako ove moje velike misli dovuko sam se do Slatine...i onda od nikud...
Fascinacija je bila velika svakako - ali više od svega, jedan detalj koji mi nikako nije promaknuo. Nisam znao da je on ovdje, u ovom konvoju, na ovom događaju. Nisam mogao vjerovati kada se ukazao on.
Horacio. Sjetih se, tokom Talijanske avanture, fortuna motorsporta ukazala mi je priliku da upoznam Romana Artiolija, glavog čovjeka Bugattija i Lotusa 90ih, čovjeka koji je zaslužan za EB110, hero machine mog djetinjstva. Sada je pored mog motocikla prošao Horacio, u svojoj kreaciji. Kad je ostatak konvoja prošao, okrenuh se i smjer mul.
Ne znam jel postoje slučajnosti, ali da me nije drot zaustavio dok sam se provlačio prema molu, i rekao da moram iza njega vozit dole, 10 minuta smo gmizali 500 metara ceste kroz gužvu, došao sam na mul u trenutku kada je pored Hemića, sam stajao i promatrao ljude...ni više ni manje nego...
Šta reći eto ne znam. Da li su njegove oči ikad prije vidjele 👀 - poželih mu dobrodošlicu u naš kraj, rekao mu da je krug po njegovoj tvornici bio nezaboravan, i u tom trenutku nisam više imao volje za gmizanje kroz rulju u potrazi za fotkom. Sad kad smo Horacio i ja frendići, da ne kažem kumovi, nisam uopće imao želju gurat se među hordom ljudi koja je došla na mul oko auta. Plus šta su security stalno nešto kipali ljudima da se ne budu preblizu auta i tako.
Došetao sam samo do prve Zonde i bacio par fotki ali doslovno par, jer nisam imao živaca čekat da se netko makne, da mi nečije noge nisu u kadru, da me neko ne trkne dok fotkam, da lik koji kleči ispred skupocjenog automobila sa "thumbs up" pozom poput posljednjeg boomera završi svoj photosession...posliko sam tih par fotki Zonde S i otišao iz Opatije.
U idućem postu biti će samo fotke, i to sa Krka. Naime, idući dan otišao sam do otoka svoga, obići rodbinu i tako to, pa sa frendom đir a onda smo taktički dočekali u Valbiski iskrcavanje Velikih Bogataša. Eto opet, Zonde u mom selu - tko bi rekao. Bilo mi je smiješno, u toj Valbiski imao sam prve izlaske ko mulac, to je bio jedini birc koji je radio u to vrijeme do 4 ujutro, u društvu koje bi se na Šotoventu skupilo svako ljeto bilo je par naših Amera pa bi sa njihova 2 auta nas 10 išli na velike avanture po Krku, do Valbiske otić u gluho doba noći bio je veliki izlazak i doživljaj, popit miš-maš na foru kad bi Ameri naručili ture, jer koji će konobar reć Amerikanki da ne smije točit alkohol...
Nisu mi baš sve fotke ispale dobro jer sam i tamo vozio manualnu leću, lovio fokus i kadar simultano, nije bilo lako, ali to su čari fotografije, a tek na film bit će još bolje. Eto to je tako bilo moj dragi dnevniče a sada se spremi za brdo dovitljivih komentara od forumaša, bacit će sigurno neke smiješne fore ono na neki moj dio rečenice će se uhvatit ili citirat i onda nešto al baš ful smiješno dobaciti hehehehe evo ti lajk za duhovitu doskočicu hehehhe smiješno baš.
Do idućeg slušanja - vidimo se (heheh super super kakva šegica brutalna, lajk).
