VOZILI SU SE MOTORI I RANIJE

      ...u ono je vrijeme slikanje bilo komplicirano i naporno. Toliko sam mjesta vidio, ljudi upoznao, a samo se sijećam i možemo pričati u nedogled, slike nedostaju. Najviše mi fale one za koje ZNAM da sam ih imao, ali su se nekako zagubile posuđivanjem, selidbama, slučajno bačene sa viškom papira prilikom pospremanja. I kada u podrumu, garaži il na tavanu nabasam na neku takvu odlutalu, sretniji sam nego da sam 100 eura pronašao.
 
M900 said:
Čovječe ovo kad nabrajaš kosa mi se ježi prva ljubav bili su mi avioni, a moje ambicije slomljene principijelnim protivljenjem upisu u zrakoplovnu gimnaziju u Mostaru od strane roditelja.

a ovo moram posjetiti prvom prilikom kad budem u BG : http://www.mjrv.mod.gov.rs/pages_files/parter_files/parter.html

Pa na prvoj etaži je cijeli njegov vozni park  :mrgreen:

Da tu ih je vecina grupisana od ovih sto sam nabrojao (mada sam neke sigurno i izostavio).
Mogli bi smo otvoriti i posebnu temu u "ostalim raspravama" da ne gusimo ljude ovde.

I ja za malo (kao i ti) ne odoh u Mostar, ali se majka odlucno tome usprotivila jer je stalno isla na sahrane kolegama od starog.
A evo za tebe i par ekskluzivnih slika iz licne arhive, slikano u americkoj vojnoj bazi u Zapadnoj Nemackoj 1955.g. gde je nekoliko jugoslovenskih pilota bilo na preobuci za nove mlazne avione. Ovo je RF-80 SutingStar, moj otac je ovaj procelavi sa kacigom, a ovaj drugi sa kacigom je tada kapetan a kasnije general avijacije koji je kasnije bio Titov pilot. I zabeleska na poledjini slike je originalna:

(kliknuti na sliku za povecanje):







 
OldBoy said:
      ...u ono je vrijeme slikanje bilo komplicirano i naporno. Toliko sam mjesta vidio, ljudi upoznao, a samo se sijećam i možemo pričati u nedogled, slike nedostaju. Najviše mi fale one za koje ZNAM da sam ih imao, ali su se nekako zagubile posuđivanjem, selidbama, slučajno bačene sa viškom papira prilikom pospremanja. I kada u podrumu, garaži il na tavanu nabasam na neku takvu odlutalu, sretniji sam nego da sam 100 eura pronašao.

Ista stvar i kod mene! :wink:
 
M900 said:
To govori da je on tebi tada vjerovao više nego ti sada njemu... i vjerovatno ga tvoje nepovjerenje boli više od nevožnje na motoru

pročitaj ovo : http://www.motori.hr/forum/index.php/topic,218209.0.html

Da nisi stavio link,ne bih imao pojma o ovome. Odlicna tema, a starome:  :naklon:
Daj Boze da dozivim te godine i u istima budem barem malo nalik njemu i ostaloj starijoj aktivnoj ekipi, (Barba i na tebe se odnosi)! (y)
 
Gato said:
Da nisi stavio link,ne bih imao pojma o ovome. Odlicna tema, a starome:  :naklon:
Daj Boze da dozivim te godine i u istima budem barem malo nalik njemu i ostaloj starijoj aktivnoj ekipi, (Barba i na tebe se odnosi)! (y)
             
Vidim da me ne možeš izostavit. :shock:                        :LOL: :LOL: (y)
 
barba said:
             
Vidim da me ne možeš izostavit. :shock:                        :LOL: :LOL: (y)
A di cu tebe takoga izostavit? (y)
 
Svaka čast priča za 5+
podsjetila me na ranu mladost  iza kuće je stajao naslonjen na gromaču nikad popravljeni očev sax herkules, još osjećam miris na ljetnom suncu zagorenih starih gumenih mono -siceva ,po kojim sam jašil uz brm, brm ........
 
da,često se dogodi da nemamo ni volje ni strpljenja porazgovarat tako usputno sa ljudima starcima koji su vozili motore prije ili poslije 2.sv,rata,a Oni imaju i te kako puno reč imali su nekakav poseban odnos prema motorima i stoga jer je bilo jako teško doči do njih , i održavat te motore
motoklasik ,svaka čast  (y)
 
rus said:
da,često se dogodi da nemamo ni volje ni strpljenja porazgovarat tako usputno sa ljudima starcima koji su vozili motore prije ili poslije 2.sv,rata,a Oni imaju i te kako puno reč imali su nekakav poseban odnos prema motorima i stoga jer je bilo jako teško doči do njih , i održavat te motore
Opcenito stari ljudi svakako imaju dosta toga zanimljivog za rec, vec na osnovu svog dugogodisnjeg zivotnog iskustva. Sto sam stariji sve vise shvacam kako sam nekad davno bio nadobudni klinac, kojem su takve price tada bile, blago receno, nedovoljno zanimljive. Znam da time samo "otkrivam toplu vodu", jer tako je oduvijek bilo - circle of life, sto bi rekli oni preko velike bare ...
 
Pozdrav!
Ovu priču bi trebao pročitati svaki, ali baš svaki motorist i onaj koji se takvim smatra. Posebno oni koji su na motore sjeli od 2000te nadalje!!!!
Obavezna lektira!!!
 
Pinta 001 JA said:
Pozdrav!
Ovu priču bi trebao pročitati svaki, ali baš svaki motorist i onaj koji se takvim smatra. Posebno oni koji su na motore sjeli od 2000te nadalje!!!!
Obavezna lektira!!!
Misliš zbog Y2K virusa ili? :misli:
 
Ma frigaš virus. Uglavnom su ljudi O.K. Ali uvijek ima onih kaj su sjeli na motore prije godinu 2, 3, 4 pa su im krila narasla i misle da su sad nekaj ekstra. Nažalost upoznao sam ih dosta takvih. Ja sam jednostavno oduvjek poštivao starije i iskusnije i od njih učio. Ponekad kad čitam putopise i neke druge stvari steknem dojam da ih ljudi pišu da bi promovirali sami sebe. Kod mene i još nekih ljudi koje poznajem stvar je u tome da svoja iskustva želimo podjeliti sa drugima i potaknuti ih da otvore oči i spoznaju i druge stvari. Npr. Kad god sam se spremao bilo gdje na put nikada nisam tražio sponzore, jer nikom ne želim biti dužan, a na kraju krajeva putujem i vozim motor samo iz svog gušta i radi nikog više. A za sve što sam napisao i što mi je objavljeno imao sam razlog da to napišem. No sad ne želim o tim razlozima. O tome možemo jednom prilikom kad se vidimo. Najdraže mi je razgovarati sa ljudima oči u oči kad ih vidim i upoznam.
A sad još nešto uz ovu temu. Imam prijatelja koji je znanstvenik i vozi motore vjerovatno od kad je klinac. Njegov otac je mislim bio kapetan na brodu također je vozio motore i drago mi je što sam ga imao priliku upoznati. No i njegov je djed (koji je isto tako bio kapetan duge plovidbe) vozio motore i nekoliko smo puta pregledavali te fotke nastale između 2 svjetska rata na kojima su njegovi deda i baka sa svojim HDom s prikolicom sami ili sa ekipicom na điru po Njemačkoj, Austriji, Italiji, Hrvatskoj, Sloveniji ili pak alpskim prijevojima. Mislim da ima puuuuuno ljudi koji "briju da su motori izmišljeni prije 20 godina i da su sad neke face ak su napravili 2-3 đira od po 2-3 soma kilometara". Inače svaka čast svima. Nekome je to krajnji domet, kao što je nekad bio i meni, za neke sam ja mali jer sam za sad prošao samu Europu, a oni su i Afriku i Aziju ili cijeli svijet (na čemu i ja radim paa možda jednog dana i budem). Kad sam bio klinac u kvartu i mene su znali žicati lovu i slati po šibice il mi zveknut neki čveger itd. Ali tako se nauči (osim još i domaćeg odgoja) poštivati starije.
 
Priča da ostaneš bez riječi  (y)
 
motoklasik said:
Jednog dogadjaja sa Usca (tradicionalnog okupljalista motociklista u Beogradu) se cesto setim, mada i nije bio tako davno.

Pre nekoliko godina dodjem dosta rano, restoran u kome sedimo se jos nije otvorio, pa sednem na kraj zidica, ocekujuci da ce brzo jos neko naici.
Motor sam parkirao pored, a dosao sam tada sa Yamahom YZF1000 R ThunderAce.

Sedim, niko od drustva ne dolazi i odnekuda se pojavi stariji covek, deda, verovatno je setao pesackom stazom dok je jos ujutru svezije. Stade pored motora, zagleda, kucka po oklopu i rezervoaru, valjda da vidi sta je plasticno a sta metalno. Oklopi dosta skrivaju masinu, on zaviruje da vidi, pita po nesto a ja odgovaram onako preko volje. Gleda satove, ThunderAce izgraviran do 300 - cinilo mi se da ce svakog trenutka da pita ono poznato “a koliko juri na sat?”

Licio mi je nekako na one dosadne matorce iz zgrade dok sam stanovao u ranijem stanu i nisam imao garazu, koje sam omrzao i koji su stalno organizovali sastanke “kucnog saveta” da mi izbace motor iz zajednicke prostorije u ulazu.
Takodje su me stalno prijavljivali ocu, kad god ukradem kljuceve da provozam auto po kraju. Imali smo tada NSU 1200, koga sam ja posebno voleo, prvo sto je NSU pravio i motore, a posebno sam bio ponosan na modele TT i TTS koji su imali nekih dodirnih tacaka sa tim nasim. Cak sam od dzeparca odvojio pare i kupio obrtomer za njega (italijanski “veglia”, a caletov drug ga je ugradio) da gledam kako se “vrti” dok otac vozi i da ga opomoinjem da uvek rano saltuje i “gusi” masinu.

Imajuci to sve u glavi, ovom dedi na Uscu sam na pola pitanja odgovarao prako volje, mrmljajuci sebi u bradu, ostalu polovinu sam i precutao.

Covek je sigurno to primetio, odmakao se od motora, okrenuo se i krenuo dalje (prema vojsci). Onako polu okrenut rekao je tiho:
  -Imao sam ja NSU 500, 1956. godine…

U trenutku sam se osetio lose. Pa covek je vozio motore dok se ja jos nisam ni rodio! Mislim da se nikad u zivotu nisam osecao tako postidjeno, da je moglo, najvise bih voleo da me nema, uzasno mi je bilo tesko sto sam se do tada tako odnosio prema njemu. Ustao sam sa zidica i pitao:

  -Jel’ Konzula?
  -Jeste, Konzula, kako znas ? – okrenuo se dedica prema meni, onako poguren i sitan, ali video sam dobro, oci su mu zasijale.

Eh, kako ga ne bih znao? Kao klinac sam cesto svracao kod nekog Miljka u ulicu Franca Rozmana (kod Autokomande, paralelna sa Juznim bulevarom). Ja sam tada pocinjao sa Tomosima (APN, T-15…), a taj Miljko je vozio neke vece motore, ali u stanu u jednoj sobi je godinama sklapao jedan NSU Consul 500. Kako mi je tada izgledao ogromna ta masina koja je stajala sa strane, van rama, cini mi se da mu je pogon bregaste isao sa desne strane, preko kraljevske osovine…sate sam ja provodio kod Miljka, diveci se tom, iako rasklopljenom Konzulu.

  -Ma znam – kazem - imao je davno jedan moj drug takvog.

U medjuvremenu se otvorio restoran, zovem dedu da sednemo, da ga castim picem, on nece, ja opet insistiram ne bi li nekako uspeo da odagnam onaj mucan utisak koji me jos uvek drzao sto sam bio onako neprijatan prema njemu.
  -Ma, po jedno pivo da popijemo? – on nece.  –Sok? – on opet nece. Ja insistiram, on na kraju kaze:
  -Rado bih ali ne smem, zabranili su doktori, i pivo i sve sa secerom…

Jedva ga nagovorim na kiselu vodu, samo da jos malo posedi sa mnom. Povede se prica o motorima, dedici ne izlazi onaj sjaj iz ociju.

  -Imao sam posle i Horeksa 400 – kaze.
  -Jel Reginu ili Imperatora – pitam ja, a on iznenadjen, baca pogled na onaj plasticni motor sa kojim sam dosao, nema mu nesto dodirnih tacaka sa onim sto je on vozio, pogleda me dugo u oci i kaze:
  -Imperatora, sine…

Sedeli smo jos neko vreme, pricao mi je o svom drugaru (iz Novog Sada valjda, ali nisam siguran) koji je imao Ariela i kako su njih dvojica isli zajedno sa motorima na more, sve gore do Istre, a asfaltnih puteva gotovo da i nije bilo.
Pominjao je i neke stare beogradske majstore za koje sam ja znao uglavnom po onome sto sam ranije cuo, ali znao sam gde su im bile radnje, pa kad on spomene ja pitam – jel onaj sto je imao radnju tu i tu… vidim, drago mu sto se to jos pamti. Pricao mi i o deda Voji Ivanisevicu i o trkama oko Kalemegdana pre II sv. rata na koje ga je njegov otac vodio kao decaka.

Onda ustade da ide, ja ga zadrzavam, on kaze – rado bih sedeo, da sam znao da ponesem lekove, vec sam okasnio da ih uzmem, zena se sigurno vec brine…
Kazem mu da sam cesto tu, kad god bude u setnji neka pogleda, videce me, pa da opet pricamo, neka nosi i te lekove u dzepu pa da ne mora da zuri. Ponudim, kad vec kasni, da ga povezem bar gore do semafora (gde je sada trzni centar Usce), dedica se ozario, kaze:

-Hajde sine, moze, bar jos jednom da sednem dok… - nije zavrsio recenicu.

Na tom semaforu je sisao, rukovali smo se, opet ga podsetim da sam i sutra tu, i celo leto, skoro svaki dan. Doci ce suigurno, obecao je, samo da zavrsi neke preglede.

Nikad vise nije dosao, a ja i sada uvek obratim paznju kad iz daljine vidim nekog ko pojavom podseca na njega. I dan danas mi je krivo sto sam u pocetku kad je stao da zagleda motor bio i odbojan prema njemu, sto nisam uzeo bar neki telefon, otisao bih ja do njega ako on ne moze da seta…

...........................................................................

Znao sam i do tada, ali od tada ni jednog trenutka nisam smetnuo sa uma: motori i motociklisti su postojali i pre nego sto smo mi koji se sada vozimo kupili motor, procitali par testova u moto casopisima i mislimo da smo, sto se tice motora – eksperti za sve.

Bar na forumu gde sam jedan od osnivaca se trudim da u glavama motociklista ne prevlada iluzija koja je podosta vec uzela maha, posebno medju novopecenim motociklistima, mladjim ili starijim po godinama – sve jedno, da motociklizam pocinje sa pojavom moto-foruma i njihovim ucescem na njima.
Autora ove priče bi vredilo upoznat.Svaka čast.Danas sam prvi put pročitao ovu priču,na moju žalost.Kapa dole kolega.Daj Bože da je više takvih ljudi ko ti.Hvala i mom prijatelju Pinti koji me i uputio na ovu priču riječima:Ima jedna jako dobra priča...svidjet će ti se ziher.