Vozite se sami?

Vozim se sam i mislim da je tako najbolje za početak ipak vožnja u grupi je opasnija za početnike, jednom sam naletio na grupu od 30 - ak motorista točnije oni su mene prestigli po zavojima i nije baš ugodno, kad se nađeš okružen sa svih strana motorima, naravno lijepo je voziti u društvu ali društvu koje znaš, ne volim forsiranje kad netko vozi kroz naselja velikim brzinama onda i ja povezem, onda se kasnije pitam što mi je to trebalo....ne mogu ja voziti kao netko tko vozi godinama i zato je najbolje sam, osim ako ima netko tko vozi laganije ali duže, da neradi pauzu svakih pola sata i od birtije do birtije to me isto živcira....mene zanimaju putovanja motorom pa bih u ožujku ako vrijeme dopusti i ako sve ispadne kako treba mogao nekamo otputovati....mislim izvan granice.......
 
Volim vožnju solo (pod solo podrazumijevam ja sam ili sa suprugom, uglavnom 1 motocikl je u igri), jer imam loših iskustava sa ekipnim vožnjama. Loša iskustva se očituju kroz stalno prilagođavanje nečijim potrebama, željicama i kenjažama, osobito zato jer mi je osnovna postavka kada se idem voziti - da se vozim, a ne da obilazim birtije, ili da zastajkujem svakih 10 kilometara jer se neki gnom sjetio da nije natankao, da mu se kenja (a krenuli pred 5 minuta), da mu se puši, da im a važan telefonski razgovor itd itd...

Znao sam otrpjeti da na potezu od 70-80 km stanemo i po 4-5 puta, jer je frend stalno "daj ajmo zapalit, ajmo pifkana, daj kam se tebi stalno žuri, imamo vremena, daj se opustiiii itd itd", a što je bilo meni debelo nakurac ponašanje, jer od dnevno planiranih 150-200 km - to je u biti jedna manja vožnjica - ista potraje predugo, više provedem po birtijama i terasama nego na motoru, a da se u biti ni nismo vozili i izguštali jer smo zastajkivali svakih desetak-petnaestak kilometara... o tome da se uspio nadrveniti sa njegovih 4-5+ piva putem (i što je generiralo dodatnu brigu i nezadovoljstvo jer sad moramo voziti još sporije i paziti da tupan ne padne jer sam svjestan njegova stanja... o tome ne treba!)... uz to, tu je i stalno prilagođavanje nekome tko ne zna voziti, vozi se presporo, stalno se nekoga čeka i dočekuje, stalno neki ekstra dogovori i triper kombinacije, a sve to onda - barem meni - vožnju svodi na definiciju "šteta benzina, živaca i vremena"...

Možda sam ograničen, no kada se idem voziti - hoću se voziti, poanta je u vožnji, a nemam protiv da stanemo kada moramo ili kada dođemo do tog nedalekog cilja, a napraviti 80-100 km u komadu (ili i duplo više, ne smeta) je otprilike minimum te definicije. Kada stignemo, onda možemo i žderanja, lokanja, kupanje, muzeji, obilasci, ma kaj god... Kako sam i inače protiv alkohola na motoru, jasno je da mi takovo ponašanje drugih - putem obilaženje birtija - ide podosta na živčani sustav, jer takovi "suputnici" osim što usporavaju i jebu koncepciju izleta ili puta, povećavaju i nervozu i brigu ostalih hoće li se gnomu što dogoditi, bude li sranja, od zaustavljanja policije (pa ako je jedan u govnima - svi smo žrtve), onda do toga da se nedajbože dogodi i nešto gore, što bi tek onda bio organizacijski i svaki drugi kaos...

Uglavnom, kao i raditi sa ljudima (što nema gore), nerijetko i voziti se sa ljudima je jednako stresno i prepuno odricanja od svojih želja, planova, interesa i gušteva. Jesam za zajedničku vožnju sa ekipom od nekolicine gdje se zna red, imamo otprilike iste interese i jednaku volju da radimo kompromise, i gdje mimo dogovora nema likova koji imaju malo "prošireno" tumačenje kako jedna vožnja, izlet ili putovanje trebaju izgledati, osobito sa aspekta tumačenja pojma "što je to guštanje u putovanju" (a to nerijetko podrazumijeva i opijanja i prežderavanja putem bez ikakvog reda, plana i rasporeda, te brige o vremenu i potrebama i željama drugih...). Volim kada se dogovorimo sve i držimo dogovora, od vremena kretanja do cilja što, kako, kada i gdje. Naravno da je svaki događaj mimo toga viša sila koja mijenja plan, ali na to nisam mislio dok govorim općenito o vožnji sa bilo kime...
 
Vrlo sam komotan i isključiv po pitanju ritma, tajminga i popratnih elemenata (kašnjenje, pumpe, kave...) tako da se 90% vremena vozim sam iako i dalje mislim da je sve do ljudi oko tebe. Što veća ekipa, to više kompromisa tako da neće iđe u moj sljučaj. :mrgreen:
 
80% sa istim frendom, 15% sam i ovih 5% uletim sa nekim drugim....bar je tako zadnje dvije godine, prije je bilo svega 😆😆
 
  • Like
Reactions: biciklista01
20% sam, 60% sa ženom i (ili) jednim od klinaca, svejedno s jednim ili dva motora, 20% s jednim ili dva frenda, skužio odavno da je sve preko 3-4 motora van moje zone komocije.
 
Sad shvaćam da nisam asocijalan 😂😂 motori se voze radi guštanja, a ne zbog prilagođavanja nekome, lani sam kupio motor prešao sam oko 6000 km i samo jednom sam na motoru otišao na piće, jednostavno kad palim motor palim ga za barem 100 km, a ne za vozikanje po gradu od birtije do birtije. Ne kažem da je loše voziti u grupi, ako je grupa ok, ali ima svakakvih nas 😉 vožnja motora je nešto u čemu možeš uživati i sam, ako je to ono nešto tvoje što te opušta u čemu uživaš onda nemoj to kvariti i raditi kompromise koji te živciraju. Ja se volim voziti na dva kotača bicikl i motor su mi gušt, kad bicikliram sa nekim tko se vuče dođem lud i živčan sa vožnje jednostavno me naživcira, zato najbolje sam na dva kotača ako nemaš ok ekipu....vozi sam 😉
 
  • Like
Reactions: Nino777 and Luke
Vozim se sam uglavnom do konte, a kod kante uvik ima ekipe ali volim i sa ekipom ali ta ekipa mora vozit slicno kao ja. Npr Cal Crutchlow, Valentino Rossi, Marc Marquez.
 
Last edited:
Sad shvaćam da nisam asocijalan

Ma asocijalan sam i zaboli me kuki. Dosta mi je vise u zivotu prilagodjavanja raznoraznim debilima samo da bih eto bio socijalan i da se ne bih nekome zamjerio. Mrs sve u pm, vozim se kad ja hocu, kako ja hocu i koliko ja hocu!
Ako mi se vec ne ide samom, povedem zenu sa sobom, a u zadnje vrijeme je to svakako skoro pa neizbjezno. Cim uzmem kacigu, ona pita "a gdje idemo?" :mrgreen:
 
Nije mi jasno, svi pišu o vožnji sa ljudima koje uopće ne poznaju pa onda problemi sa tempom, birtijama, zaustavljanjima….
Ako se vozim u grupi vozim se sa prijateljima i unaprijed znam kakav tempo će biti, ruta i zaustavljanja se dogovore na samom početku vožnje tako da onda nema gore navedenih problema i onda nije teško žrtvovati dio fleksibilnosti samostalne vožnje radi dobre zahebancije u pauzama.

Sa druge strane za višednevne ture je jako bitno ići sa ljudima sličnog tempa, interesa i izdržljivosti jer u suprotnom znaju izaći na nos.
 
Last edited:
Ja se uglavnom vozim sam iz jednog vrlo specifičnog razloga. Ja kao obiteljski čovjek i privatnik vozim preko tjedna u periodu dok 90% ljudi radi. Vikende provodim sa ženom i klincima. Preko tjedna mi najviše odgovara od 10-16h kad rijetko tko ima slobodno vremena. Kad se vozim volim napraviti bar 250km i sve tempiram gdje ću fino jesti. Ne stajem piškiti i kakiti, za kavice i pljuge ali nemam problema istražiti neku interesantnu lokaciju, dvorac, muzej…
 
Napravim katkad djiric ja i Strom...vecinom ova moja se prikljucuje...za dalje djir ako se nadje kakav friend sa zenom da pravi drustvo mojoj,onda je to divota...a isto nisam pobornik velikih povorki na daljnja putovanja...nesto u krug okolo more...
 
Ma asocijalan sam i zaboli me kuki. Dosta mi je vise u zivotu prilagodjavanja raznoraznim debilima samo da bih eto bio socijalan i da se ne bih nekome zamjerio. Mrs sve u pm, vozim se kad ja hocu, kako ja hocu i koliko ja hocu!
Ako mi se vec ne ide samom, povedem zenu sa sobom, a u zadnje vrijeme je to svakako skoro pa neizbjezno. Cim uzmem kacigu, ona pita "a gdje idemo?" :mrgreen:
Tako bi se i ja sam vozao da me žena ne pusti samog na motor ;)
 
Znas kako je moj frend rijesio problem? Cim je kupio motor sa njom 200..degenu smece kretenu nikad vise na motor. i ne vozi se vise :)