zašto odustajem

Status
Not open for further replies.

liberty

Active member
Jan 15, 2007
10,788
2
38
tašalera
hmmmm

čujte, kog ja tresnem ionako se više ne diže, ako je do toga :)

prodat ću ga (iako je u salonskom stanju s novim gumama itd), čekat ću proljeće ožpa razmisliti

kad tad će doći proljeće u kojem ću ja ponovno zaželjeti se malo voziti

mislim datada ništa neće biti prepreka nabavci 2. dvotočkaša

zasad će ostati mali skuter za po gradu

opet, ako nitko ne kupi veliki skuter - vozit ću se dok ga ne prodam

nije neka priša, novac mi od njega ne treba, nije o glavu, kad se proda-proda

malo sam se zasitio, pa ću počinuti i razmisliti

evo baš je danas jedan bio oduševljen i navodno mi stiže njegov frend iz zg koji bi ga kupio
obećao sam mu i progodne poklone (nešto malo opreme), nek se čovjek veseli (y)
 

BobaCH

Active member
Oct 28, 2007
1,215
0
36
56
Zagreb
gp800.forums-free.com
Liberty, frende...Ovo kaj te puca je PTSP. Reakcija na proživljene događaje. Proči će te s vremenom. Čitaj i dalje članke koji pišu o stradavanju i osjetit ćeš koliko ti je "dobro" što si živ i voziš i dalje. I meni je, ne jednom, tutnjalo u glavi dal' da se vozim "taj dan" ili ne. Otišlo je par mojih prijatelja i čitajući o načinu njihove pogibije htio sam se ostaviti motora. A onda se sjetim i ovoga što tu neki spominju, a to je da i sami krojimo svoju sudbinu. Nisu baš uvijek drugi krivi za nezgode i nesreče.

Zato, kacigu na tintaru i laganini. Uživaj u životu. Veseli se kupovini nove dvokolice.
Ako te pak sve to šupilo i više nego se možeš nositi sa tim, onda je vjerojatno već sve gotovo. Kada kola krenu nizbrdo, teško ih je zaustaviti. Ali, okani se "velikih misli". Život je jednostavan i ne traži smisao u nečemu čega nema.
Imaš motor, vozi dalje. Netko drag ti je nastradao-vozi pažljivije...

Ajde, ajde...bit će sve o.k...Ubodi neku 500-tku ako je i dalje skut u igri i veseli se vožnjama slijedečeg ljeta.
 

fjaka

New member
Nov 16, 2005
1,689
1
0
Dubrovnik
free-du.t-com.hr
proci ce te to liberty...


znam ja takve stave da se prodaje motor/skuter, a mole boga da ga ne prodaju  :wink:
to da sami sebe opravdaju, niko ga nije tio kupiti i eto sada ga moram opet vozati  :D :skuter:
 

liberty

Active member
Jan 15, 2007
10,788
2
38
tašalera
ovo sa Bobaćem se slažem - treba se okaniti "velikih misli"
to je i nešto bolje što sam uopće pročitao na forumu

bit će skutera/motora, malo ću stati na loptu i to je to

 

Kruno Cro II

New member
Apr 6, 2008
50
0
0
Zagreb
www.blueknights.hr
Zašto ne odustajem

Prvi motor sam kupio sa 14 godina, radio čitavo ljeto u tvornici da bi skupio novce i pred kraj sezone kupio motor! Stari nije htio niti čut za motor, ali kada ga je vidio poslao me na vozački bolje da imam vozačku nego da bježim od murje, jer je znao da će tek onda biti većeg sra…! Čitavu zimu sam se vozio, jedino ga po ledu nisam palio.

Za dvije godine ga prodao i htio kupiti još veći, ali nisam uspio jer sam se upisao u policijsku školu. Sljedeće dvije godine jedva sam za vikend došao doma, o vožnji niti pomišljao.

U prve dvije godine rada skupio samo za auto… e kako me je privlačio Fazer 600 plave boje sa kockastim svijetlima…… ali nikako novaca, u murji baš ne teče med i mlijeko….

Treća godina rada…stari mi dao neke novce da mu pričuvam, ja sam otišao u dućan i kupio skuter…. Brzo sam ga prodao i kako to inače biva…kupio sam jači, Kawasaki….
Nakon tri godine kupio još jači Hondu…..

Sada je prošlo neko vrijeme i neke stvari koje nisam očekivao su se dogodile… poginuo je Balki, poznavao sam ga, dobar čovjek, kako bi kod nas rekli duša od čovjeka… neki dan je poginuo Davor, prijatelj za kojeg sam se ponekad pitao pa gdje taj čovjek crpi snagu, ideje, a kako bi kod nas rekli bio je duša od čovjeka….

Pa tko normalan nebi pomislio da se makne od svega toga…….mislio sam si odustajem… prodat ču motor, imam auto sa klimom, na motoru je vruče, po zimi je u autu toplo a na motoru hladno, ma što mi ovo treba, dupli troškovi, dvije registracije, pa zar će i mene sahraniti u motorističkom odjelu i plavim bojama, život je ispred mene, još uvijek nebi htio voziti nebeske motore…

Pogledam kroz prozor a moja Honda i dalje čeka mene, rekao bi vjerno, kada ju upalim kao da smo jedno, ma kakav novac, birtija ili žene, ne treba mi ništa imam motor…

Da se odreknem motora, pa to je kao da se odričem samoga sebe, to je jedan dio mene. Zato prihvaćam svoju sudbinu kakvu mi život nosi, veselim se svakom danu na ovom svijetu a isto tako znam da me gore čekaju dobri prijatelji!

 

rooky

New member
Nov 21, 2007
189
0
0
33
Rijeka
Kruno Cro II said:
Zašto ne odustajem

Prvi motor sam kupio sa 14 godina, radio čitavo ljeto u tvornici da bi skupio novce i pred kraj sezone kupio motor! Stari nije htio niti čut za motor, ali kada ga je vidio poslao me na vozački bolje da imam vozačku nego da bježim od murje, jer je znao da će tek onda biti većeg sra…! Čitavu zimu sam se vozio, jedino ga po ledu nisam palio.

Za dvije godine ga prodao i htio kupiti još veći, ali nisam uspio jer sam se upisao u policijsku školu. Sljedeće dvije godine jedva sam za vikend došao doma, o vožnji niti pomišljao.

U prve dvije godine rada skupio samo za auto… e kako me je privlačio Fazer 600 plave boje sa kockastim svijetlima…… ali nikako novaca, u murji baš ne teče med i mlijeko….

Treća godina rada…stari mi dao neke novce da mu pričuvam, ja sam otišao u dućan i kupio skuter…. Brzo sam ga prodao i kako to inače biva…kupio sam jači, Kawasaki….
Nakon tri godine kupio još jači Hondu…..

Sada je prošlo neko vrijeme i neke stvari koje nisam očekivao su se dogodile… poginuo je Balki, poznavao sam ga, dobar čovjek, kako bi kod nas rekli duša od čovjeka… neki dan je poginuo Davor, prijatelj za kojeg sam se ponekad pitao pa gdje taj čovjek crpi snagu, ideje, a kako bi kod nas rekli bio je duša od čovjeka….

Pa tko normalan nebi pomislio da se makne od svega toga…….mislio sam si odustajem… prodat ču motor, imam auto sa klimom, na motoru je vruče, po zimi je u autu toplo a na motoru hladno, ma što mi ovo treba, dupli troškovi, dvije registracije, pa zar će i mene sahraniti u motorističkom odjelu i plavim bojama, život je ispred mene, još uvijek nebi htio voziti nebeske motore…

Pogledam kroz prozor a moja Honda i dalje čeka mene, rekao bi vjerno, kada ju upalim kao da smo jedno, ma kakav novac, birtija ili žene, ne treba mi ništa imam motor…

Da se odreknem motora, pa to je kao da se odričem samoga sebe, to je jedan dio mene. Zato prihvaćam svoju sudbinu kakvu mi život nosi, veselim se svakom danu na ovom svijetu a isto tako znam da me gore čekaju dobri prijatelji!
ljepo si ti to rekao..... (y)

ja sam prekratko na motoru...al kad vidim sta se sve desava u prometu dodje i meni da sve prodam.....
i takodjer kad sjednem na motor jednostavno se sazivim s njim i onda krene voznja i sve crne misli nestaju kako prolaze kilometri.....
a oprez....njega nikad dosta
 

KAMENI DJ

New member
Apr 26, 2008
1,604
0
0
1017
Đakovo
Kruno Cro II said:
Zašto ne odustajem

kada ju upalim kao da smo jedno, ma kakav novac, birtija ili žene, ne treba mi ništa imam motor…

Da se odreknem motora, pa to je kao da se odričem samoga sebe, to je jedan dio mene. Zato prihvaćam svoju sudbinu kakvu mi život nosi, veselim se svakom danu na ovom svijetu a isto tako znam da me gore čekaju dobri prijatelji!

To se zove razlog zašto neodustati (y) (y) (y)
 

malaguti

Guest
KAMENI DJ said:
To se zove razlog zašto neodustati (y) (y) (y)
slazem se u potpunosti ja sam se do sad odrekao i jos se odricem mnogih stvari zbog scootera ili motora, dok drugi izlaze ja stedim novac za neki novi dio za svog ljubimca tj za svoje ljubimce.... kad se jednom zarazis sa tim ali stvarno zarazis nema povratka, samo treba imate bar neku granici,pamet uglavu i pici.... :wink:
 

Ivek

Member
Dec 13, 2006
707
0
16
43
Stara Riječka
Tek sam sad naletio na ovaj topic i nažalost, kao da čitam svoje misli. Potpuno isti razvoj osjećaja nakon Balkijeve smrti. Njega sam upoznao tu na forumu, zajedno smo prolazili agoniju čekanja Z-ova prošle godine, onda sam ja poludio od čekanja i uzeo Ninju. Tada smo se prvi puta i uživo upoznali jer je on, naravno morao vidjeti moj motor. Kad ga je vidio, par dana kasnije me nazvao i sav sretan rekao da i on uzima Ninju. Od tada nije prošao dan da se nismo čuli telefonom, SMS-om, gotovo svako jutro me na forumu dočekala njegova PP o bezbrojnim temama, dodatnoj opremi, vožnji, željama i planovima za odlazak na Grobnik. Iživcirani da nas stalno upozoravaju na OT, dogovorili smo se o pokretanju topica Ninja koji nam je postao baza za sve daljnje dogovore i laprdanja o našim bebama. Sezona je završila ali se intenzitet druženja nije smanjio. Njegov entuzijazam za motore i sve što je povezano s njima je bio ogroman i zarazan. Puno puta mi se nakon posla nije dalo nikuda ići ali on bi me nagovorio da odemo na cugu (kratku), a to bi se onda znalo odužiti na par sati laprdanja o motorima i vožnji. Znali smo i vikendom izaći van, cure su nam se upoznale i sprijateljile, nažalost, sad tek vidim koliko je vrijeme dragocjeno i žalim što sam puno puta morao otkazati neke dogovore jer bi često nešto drugo iskrsnulo. A vožnje su pak posebna priča. U trenutku njegove pogibije, na svom motoru imao sam nekih 6000 pređenih km, a najmanjepola tih kilometara je napravljeno u njegovom društvu. Nije mu bilo teško doći iz Jaske do mene u D.Resu kako bi zajedno dojurili barem do Bosiljeva ili Severina i nazad. Toliko je često dolazio kod mene da su ga moji toliko zavoljeli i bilo im je jako čudno i pitali bi za njega ako bi slučajno prošao neki vikend, a da on nije navratio do mene.

I onda je stigla nova sezona, obojica smo stavili nove gume, toliko čekano toplije vrijeme je stiglo, provozali smo se 2 vikenda malo lokalno i onda je stigao taj vikend i odlazak na Grobnik. Međutim, taj dan kojem smo se toliko veselili postao je najgori dan u mom životu. U jednoj bizarnoj i čudnoj nesreći Balki je pao i poginuo. Ne mogu i ne želim pisati što mi se tih dana događalo u glavi, sve je još sviježe i preteško. Golema bol i praznina koja je ostala iza njega, kod njegove obitelji, cure, prijatelja, znanaca, pa čak i ljudi koji ga nisu znali osobno već samo preko foruma, ostavila je veliki ožiljak na meni i na ljubavi prema motorima. Odlučio sam prodati motor. Dva tjedna je stajao parkiran i pokriven i svaki puta kad bih ga pogledao suze su mi navirale na oči. Ipak, usprkos odluci o prodaji nisam ga stavio u oglasnik. Moji su vršili pritisak na mene i stalno me pitali šta čekam i zašto ne objavim oglas ali nisam im znao odgovoriti. Ipak, pročulo se da ga prodajem i imao sam dva ozbiljna kupca. Jedan dečko je stvarno bio ozbiljan i činilo se da je posao gotov. Zaručnica mi je rekla da sam tih 2-3 dana dok sam bio uvjeren da motor ode, bio nepodnošljiv, mrzovoljan, ljut, živčan. Nakraju se nismo dogovorili oko cijene (1000 kn razlike) i tad sam odustao od prodaje i preporodio se. Ipak, puno se manje vozim. Što zbog nedostatka slobodnog vremena, što zbog gušta koji više jednostavno nije isti. Također, osjećaj u vožnji mi se iskrivio. Od jednog umjerenog, ujednačenog stila vožnje, počeli su mi se dešavati dani u kojima (apsolutno glupo i neodgovorno) u kratkim hlačama i majici, vozim jako agresivno i na rubu i čudan mi je feeling u glavi, kao da me nije briga hoće li se nešto dogoditi. Drugim pak danima imam neki glupi osjećaj, kao da prvi put sjedim na motoru. Također, puno se manje vozim s ekipom, češće odem sam đir. Ipak, bilo kako bilo, uživam u motoru, u vožnji naravno ali i kad ga dignem na štendere pa  ga glancam, često mi je dovoljam i samo pogled na motor u dvorištu da me oraspoloži i navuče osmijeh na lice. Ipak, ne prođe dan da se po nekoliko puta ne sjetim Balkija i njegove obitelji. Jedan život je nepravedno i prerano završio i time donio golemu tugu u tu prekrasnu obitelj. Nažalost, od tog dana, kad god dođem na forum, umjesto na Ninja topic, oči mi odlutaju na RIP koji je nažalost svaki dan sve puniji. Dobri ljudi ginu sve više, a iza njih ostaju roditelji, supruge, djeca, prijatelji....
Iako sam odlučio još barem ove sezone zadržati motor, sve češće se pitam je li fer od nas biti toliko sebičan prema ljudima koji nas vole ali su svaki dan u strahu zbog našeg hobija. Nama je fantastično obući opremu, uzeti nešto love i s ekipom na cjelodnevnu vožnju, ali sve češće mislim na one doma koji čekaju sms da je sve OK. Ili me pak panično zovu na mob kad mi pored kuće (živim uz Staru Riječku cestu koja je omiljena svim motoristima u ovom dijelu Hrvatske) prođe hitna s rotirkama i sirenom.

Liberty, ne znam što ćeš na kraju napraviti jer još ni sam ne znam što ću ja. Od kad znam za sebe lud sam za motorima, ko klinac sam milion puta poderao koljena kad sam se naginjao s biciklićem zamišljajući da sam Gardner, Rainey, Schwantz, Mamola i naravno u tom zanosu često i padao. Relativno kasno sam se uspio financijski posložiti da uzmem Ninju koji mi je bio san oduvijek (Z mi je bio jeftinija alternativa) i kad se konačno sve posložilo, nakon nepune godine dana dogodila se ova tragedija. Sad imam i motor i opremu, financijski je sve OK, ali dileme su sve jače. Još nemam snage za korak koji si napravio ali potpuno te razumijem.

 

liberty

Active member
Jan 15, 2007
10,788
2
38
tašalera
Hvala!

ja nisam oduvijek lud za motorima/skuterima
javilo se iz potrebe, a preraslo je u gušt
no i sam sam sve manje oprezan, i sve sam razdražljiviju u vožnji
jedva čekam prodati
a kasnije ćemo vidjeti, uvijek mogu ponovno kupiti barem nešto slično čime mogu svud po Hrvatskoj, ili nešto jače, bolje

dan kad je nažalost naš Balki stradao, poslao sam mu sms da sam napokon i ja spreman za nešto poput njegovo motora
taj sam sms poslao prekasno, i on na njega nije stigao odgovoriti
od tada ni ne želim imati nešto jače i brže

no, nije samo to utjecalo na moju odluku
nedostatak vremena, malo zasićenja i nalaženje nekih drugih interesa, i to utječe

treba slušati svoje srce - moje srce ssad vuče da prodam
 

alfred stokes

Active member
Apr 27, 2005
1,032
1
38
42
Rijeka
www.myspace.com
100 ljudi 100 ćudi.....
Previše razmišljaš o stvarima na koje ne možeš utjecat....ni jedna stvar u životu se ne može matematički izračunat....zato je život tako lijep i nepredvidiv  (y)

Jučer smo pokopali Alena....jedan od prvih ljudi koje sam upoznao na forumu....staložen vozač....miran...
Poginuo krivnjom idiota koji ga je zagurao u metalnu ogradu na autocesti....ni krivog ni dužnog....čak ni brzina nije bila veća od dopuštene
Na pogrebu kćerkica, supruga i mama.....ali htjeli su da dodjemo motorima i ispratimo ga....
Sjećam se njegovog osmjeha kad je stavio otvoren spuh....osmijeha nakon gutanja zavoja prema cesti za Ogulin....odlaska na naš prvi DDK....

U nedjelju ujutro kad smo krenuli u djir javili su mi da je on otišao.....i napravili smo 400 prekrasnih kilometara....koje bi i on napravio da je bio u mogućnosti....
A mogli smo sjedit doma i gledat TV....jer je to sigurno....najsigurnije....
Gdje stavit crtu koliko se povuć....

Ljudi ginu u autima, autobusima, na pločniku, u jebenoj kadi......ali biraš način na koji ćeš živjet do tada....
Statistički su motori opasniji...to stoji....ali jebeš statistiku....kad je ona nešto značila u životu....

Nekoliko stvari mogu usporedit s vožnjom motora....a samo jedna je iznad  :inlove:
Ni jedne se ne bi odrekao dok si ih mogu priuštit
(y)

A sad....ako se nešto desi....jbg...ne želim živit kao miš u rupi....jer ''postoji mogućnost'' da ću nastradat

Život je lijep
:wink:





 

liberty

Active member
Jan 15, 2007
10,788
2
38
tašalera
nije stvar u tome da ne želim riskirati
nego da mi ni ne predstavlja toliki gušt više
jer ne samo da u glavi imam "to je opasno", nego i nervoznije vozim i sl.

nije mi to toliki gušt u odnosu na strah koji eventualno moji proživljavaju kad se ja vozim negdje okolo

malo sam stao na loptu, razmišljam slično kao i Ivek
i dalje na skuteru napravim bar 30 km dnevno u prosjeku
ali mi služi kao potreba, nije mi više toliki gušt kao prije

možda bolje da si kupim barku - baš zato što je život lijep
nije samo na motoru život lijep
ima i drugih stvari koje treba probati

oduvijek se ja za nešto fiksiram i interesiram intenzivno
onda me malo prođe i idem dalje
i to je dobro, jer bi inaće imao uzak krug interesa i bio bi zatupljen

s druge strane, nisam od onih koji će imati skuter/motor u garaži i na njega sjesti 1x mjesečno
- onda mi ni ne treba

život je lijep i probat ću bez skutera, ostaje mali skuter i on mi je dovoljan da se osjećam Slobodan
 

alfred stokes

Active member
Apr 27, 2005
1,032
1
38
42
Rijeka
www.myspace.com
Očito nisi onda ''ufilman'' kao ja
Volim svoju familiju najviše na svijetu....ali jedan je život i ako ga na slilu idem usmjerit u drugom pravcu radi njih...nije to to...
Možda sam prevelik hedonist  :misli:
Imam 29 a još nisam odrastao  :mrgreen:

S druge strane kažeš da ti nije gušt više....čemu onda filozofija  :misli:

Previše kontempliraš....
Nema tu puno priče.....ja se uvijek držim one da se ne sekiram oko stvari na koje ne mogu utjecat  (y)

Jednostavno:
- gušt ti je - voziš se
- kanaliziraš svoje interese u drugom smjeru jer te ovo više ne veseli toliko

Nema trećeg odgovora
:wink:
 

liberty

Active member
Jan 15, 2007
10,788
2
38
tašalera
i to si točno napisao:

previše razmišljam, filozofiram i često kalkuliram,
ali da takav ne ispadam - značilo bi da sam neiskren

tu na forumu sam upravo onakav kakav sam i inaće
jer mi i sam forum zna biti podrška

svoju malu priču podijelio sam s vama - baš zato ste svi tu za mene i ja za sve vas (y)


i sad 100% neće nitko kupiti skut - pa ću i dalje bauljati okolo. shit :)
 

Zrile

New member
Apr 22, 2004
3,138
0
0
41
na metli
liberty said:
i to si točno napisao:

previše razmišljam, filozofiram i često kalkuliram,
ali da takav ne ispadam - značilo bi da sam neiskren

tu na forumu sam upravo onakav kakav sam i inaće
jer mi i sam forum zna biti podrška

svoju malu priču podijelio sam s vama - baš zato ste svi tu za mene i ja za sve vas (y)
:hug:


:mrgreen:

 
Status
Not open for further replies.