zašto odustajem

Status
Not open for further replies.
liberty said:
evo - sutra dolazi kupac iz zg
barem mi je tako sad potvrdio telefonom

...pazi da te ne izmulja...da dogovorite probnu vožnju oko 22:30 na parkingu nekog šoping centra...pa poslije kukaj i pomagaj...3 nove teme na forumu... 8)
 
već je njegov frend isprobao skuter tako da više nema probnih vožnji
ionako ja pušem i na hladno - nema zezancije

ovaj ako ga hoće probati - ja ću mu rado pričuvati novce dok se vozi 8)
 
alfred stokes said:
100 ljudi 100 ćudi.....
Previše razmišljaš o stvarima na koje ne možeš utjecat....ni jedna stvar u životu se ne može matematički izračunat....zato je život tako lijep i nepredvidiv  (y)

Jučer smo pokopali Alena....jedan od prvih ljudi koje sam upoznao na forumu....staložen vozač....miran...
Poginuo krivnjom idiota koji ga je zagurao u metalnu ogradu na autocesti....ni krivog ni dužnog....čak ni brzina nije bila veća od dopuštene
Na pogrebu kćerkica, supruga i mama.....ali htjeli su da dodjemo motorima i ispratimo ga....
Sjećam se njegovog osmjeha kad je stavio otvoren spuh....osmijeha nakon gutanja zavoja prema cesti za Ogulin....odlaska na naš prvi DDK....

U nedjelju ujutro kad smo krenuli u djir javili su mi da je on otišao.....i napravili smo 400 prekrasnih kilometara....koje bi i on napravio da je bio u mogućnosti....
A mogli smo sjedit doma i gledat TV....jer je to sigurno....najsigurnije....
Gdje stavit crtu koliko se povuć....

Ljudi ginu u autima, autobusima, na pločniku, u jebenoj kadi......ali biraš način na koji ćeš živjet do tada....
Statistički su motori opasniji...to stoji....ali jebeš statistiku....kad je ona nešto značila u životu....

Nekoliko stvari mogu usporedit s vožnjom motora....a samo jedna je iznad  :inlove:
Ni jedne se ne bi odrekao dok si ih mogu priuštit
(y)

A sad....ako se nešto desi....jbg...ne želim živit kao miš u rupi....jer ''postoji mogućnost'' da ću nastradat

Život je lijep
:wink:

život bez adrenalina je kao da živim u staračkom domu, tamo se jedino mjenja jelovnik i smrad prdaca........  :LOL: :LOL: :LOL: :LOL: :LOL:
 
Ivek said:
Iako sam odlučio još barem ove sezone zadržati motor, sve češće se pitam je li fer od nas biti toliko sebičan prema ljudima koji nas vole ali su svaki dan u strahu zbog našeg hobija. Nama je fantastično obući opremu, uzeti nešto love i s ekipom na cjelodnevnu vožnju, ali sve češće mislim na one doma koji čekaju sms da je sve OK. Ili me pak panično zovu na mob kad mi pored kuće (živim uz Staru Riječku cestu koja je omiljena svim motoristima u ovom dijelu Hrvatske) prođe hitna s rotirkama i sirenom.

eto to i mene sve cesce muci..jedini razlog zbog kojeg ponekad razmisljam odustat od svega..prodat sve i bok :(
pogines i bok..tebe nema ali jadni ovi koji ostaju za tobom..roditelji,zena,djeca.....
liberty said:
zar adrenalin potiče samo od vožnje motora?
ja sam si 5 godina paznju od motora odvracao ribolovom..kod mene je palilo..probaj :mrgreen:
 
Ova priča podsjetila me je na emocije koje su me prolazile prošlu godinu. Izgubio sam dva dobra prijatelja u prometnim nesrećama s motorima, i mogu vam reći da poslije toga jednostavno nije više isto. Često bi mi u vožnji prolazile kroz glavu posljednji trenutci provedeni s njime, pa beživotna tijela prekrivena bijelom plahtom, a kasnije očaj i jad u očima roditelja i bližnjih...vožnja nije više ista...gušt nije više isti..promet je sve jači i svakojakih budala je sve više ( kako onih s autima tako i onih s motorima ).
Kako je netko već napisao, više ne ginu samo neiskusni i nadobudni već i oni iskusni i oni "spori".
Pa dok se brzinomjer penjao sjetio sam se na ono malo slatko stvorenje koje me čeka kod kuće i ženu koja ne može dočekati da čuje zvuk motora,kako se vraćam kući.
Čovjek se zapita o vrijednostima,i dali je ta vožnja zaista vrijedna potencijalnog gubitka...ja sam polako shvatio da nije.
Postoje kompromisi,kupio sam si kros s kojim se itekako zabavim u šumi, koji me košta puno puno manje,rizik je neznatan, i zadovoljan sam svojim postupkom,kako radi sebe tako i radi svojih bližnjih. Jer svijesno riskirat izgubit sve ostale vrijednosti života radi samo jedne, zaista nema smisla.
Moram priznati da svaki put kad prođe neki R srce zaigra i grlo se stegne, a prst mi često zapne na mišu dokle prelistavam oglasnike,i dođem u napast da si kupim nešto "brzo",ali ako se to i desi u budućnosti,to će onda biti jedna "šestica" isključivo za pistu.
Da mi je netko rekao da ću ovo pisati prije par godina,nasmijao bi se. Ali evo, sve se mijenja,pa tako i ja, i dok je to u pozitivnom smjeru onda je dobro.
Sjetim se beskrajnih svađa s starim,tuge kada motora nije bilo, ali i što bi bilo da je drugačije bilo. Hvala Bogu da mogu sada razmišljati o prošlosti i hvala Bogu da sam shvatio da si ipak put ka budućnosti,čak i ako je ona negdje u konačnici i zapisana,krčimo sami pa neka put traje što dulje..

 
prodaja nije realizirana jer je kupac našao skuter kojeg može preoisati "s firme na firmu" i uštediti si PDV

ja sam ga nastavio voziti, čak mi se čini da za vikend idem dulji đir (volio bi na Cres - Lošinj)

ako se netko javi - dobro, ako ne - isto dobro

meni se ne žuri, skuter je u iznimnom stanju, novčano mi nije teret

ako se proda - dobro, ako se ne proda - već će se prodati

guštam, malo sam oprezniji obzirom na intenzitet prometa
eto danas možda i prve kišice, pa treba biti još i oprezniji
prošla su vremena junačenja i eventualnog riskiranja
guštam polako i sigurno


 
šefe sta si odustaol od prodaje??

što bi reć?
 
dobra ali pesimistična priča jer imaš strah od smrti, to je stres i fobija koje se moraš riješiti

ali gledaj realno, možeš se riješit skutera pa ti padne balkon na glavu dok šetaš i sl. glupe situacije (ne daj bože, ali vidjeli ste šta se događa), a danas se u novinama može čitati kako se ljudi pokušaju ubiti skakajući sa koječega pa ih spasi tenda ili grmlje, a ovi pod staklenim zvonom koji paze nađu način za najebati...

treba živjeti pa šta bude
 
svaka čast,daj boze da izdrziš
u rodbini mi je poginulo 3 s motorom,prijatelja 8,polomljenih ne znam broj
zeni kad spomenem motor odmah ide rastava braka, i slične spike
ja zivim za to da odem i vratim se u komadu
više mi brzina od 300 ne vuče,to mi nije bitno koliko ću biti brz,a radi oklade sam riskirao više puta svoju glavu a i tuđu
ako smatraš da ćeš izdrzat samo naprjed
 
odustao sam od prodaje

ključat ću ovu temu da ne padamo u neke dublje razgovore i teme

možete pratiti daljnji razvoj moje situacije - vožnje u drugim temama
 
liberty said:
I sad, u ove sitne sate, kad neki od vas već spavaju, a kad se opet sjetim svog prijatelja Balkija, moj Liberty je pored mene i jedva čeka da me odveze još malo dalje.
I on je ponovno Slobodan.

Odustao sam jer želim i ja ponovno to biti s njime.

najvaznije je da covjek prizna sebi sto ga usrecuje i da slijedi svoju srecu bez obzira na broj kubika i bez obzira sto drugi kazu...  (y)
potrebno je mnogo iskrenosti i hrabrosti priznati sebi samome sebi da te nesto cini nervoznim, a onda se toga i osloboditi. SVAKA TI CAST NA TOME!
a nije li upravo bit voznje motora uzivanje i osjecaj slobode?

zelim ti mnogo srece...

veliki pozz!!!  (y)
 
sljivan said:
najvaznije je da covjek prizna sebi sto ga usrecuje i da slijedi svoju srecu bez obzira na broj kubika i bez obzira sto drugi kazu...  (y)
potrebno je mnogo iskrenosti i hrabrosti priznati sebi samome sebi da te nesto cini nervoznim, a onda se toga i osloboditi. SVAKA TI CAST NA TOME!
a nije li upravo bit voznje motora uzivanje i osjecaj slobode?

zelim ti mnogo srece...

veliki pozz!!!  (y)
Nikad ne odustaj od svojih želja ako želiš da ti se ostvare
 
Status
Not open for further replies.