100 ljudi 100 ćudi.....
Previše razmišljaš o stvarima na koje ne možeš utjecat....ni jedna stvar u životu se ne može matematički izračunat....zato je život tako lijep i nepredvidiv
Jučer smo pokopali Alena....jedan od prvih ljudi koje sam upoznao na forumu....staložen vozač....miran...
Poginuo krivnjom idiota koji ga je zagurao u metalnu ogradu na autocesti....ni krivog ni dužnog....čak ni brzina nije bila veća od dopuštene
Na pogrebu kćerkica, supruga i mama.....ali htjeli su da dodjemo motorima i ispratimo ga....
Sjećam se njegovog osmjeha kad je stavio otvoren spuh....osmijeha nakon gutanja zavoja prema cesti za Ogulin....odlaska na naš prvi DDK....
U nedjelju ujutro kad smo krenuli u djir javili su mi da je on otišao.....i napravili smo 400 prekrasnih kilometara....koje bi i on napravio da je bio u mogućnosti....
A mogli smo sjedit doma i gledat TV....jer je to sigurno....najsigurnije....
Gdje stavit crtu koliko se povuć....
Ljudi ginu u autima, autobusima, na pločniku, u jebenoj kadi......ali biraš način na koji ćeš živjet do tada....
Statistički su motori opasniji...to stoji....ali jebeš statistiku....kad je ona nešto značila u životu....
Nekoliko stvari mogu usporedit s vožnjom motora....a samo jedna je iznad :inlove:
Ni jedne se ne bi odrekao dok si ih mogu priuštit
A sad....ako se nešto desi....jbg...ne želim živit kao miš u rupi....jer ''postoji mogućnost'' da ću nastradat
Život je lijep
:wink: