zgodno: Season of the Bike

zt

New member
Season of the Bike

There is cold, and there is cold on a motorcycle. Cold on a motorcycle is like being beaten with cold hammers while being kicked with cold boots, a bone bruising cold. The wind's big hands squeeze the heat out of my body and whisk it away; caught in a cold October rain, the drops don't even feel like water. They feel like shards of bone fallen from the skies of Hell to pock my face. I expect to arrive with my cheeks and forehead streaked with blood, but that's just an illusion, just the misery of nerves not designed for highway speeds.

Despite this, it's hard to give up my motorcycle in the fall and I rush to get it on the road again in the spring; lapses of sanity like this are common among motorcyclists. When you let a motorcycle into your life youĺre changed forever. The letters "MC" are stamped on your driverĺs license right next to your sex and weight as if "motorcycle" was just another of your physical characteristics, or maybe a mental condition. But when warm weather finally does come around all those cold snaps and rainstorms are paid in full because a summer is worth any price.

A motorcycle is not just a two-wheeled car; the difference between driving a car and climbing onto a motorcycle is the difference between watching TV and actually living your life. We spend all our time sealed in boxes and cars are just the rolling boxes that shuffle us from home-box to work-box to store-box and back, the whole time, entombed in stale air, temperature regulated, sound insulated, and smelling of carpets.

On a motorcycle I know I'm alive. When I ride, even the familiar seems strange and glorious. The air has weight and substance as I push through it and its touch is as intimate as water to a swimmer. I feel the cool wells of air that pool under trees and the warm spokes of that fall through them. I can see everything in a sweeping 360 degrees, up, down and around, wider than Pana-Vision and than IMAX and unrestricted by ceiling or dashboard. Sometimes I even hear music. It's like hearing phantom telephones in the shower or false doorbells when vacuuming; the pattern-loving brain, seeking signals in the noise, raises acoustic ghosts out of the wind's roar. But on a motorcycle I hear whole songs: rock 'n roll, dark orchestras, women's voices, all hidden in the air and released by speed. At 30 miles per hour and up, smells become uncannily vivid. All the individual tree- smells and flower- smells and grass-smells flit by like chemical notes in a great plant symphony. Sometimes the smells evoke memories so strongly that itĺs as though the past hangs invisible in the air around me, wanting only the most casual of rumbling time machines to unlock it. A ride on a summer afternoon can border on the rapturous. The sheer volume and variety of stimuli is like a bath for my nervous system, an electrical massage for my brain, a systems check for my soul. It tears smiles out of me: a minute ago I was dour, depressed, apathetic, numb, but now, on two wheels, big, ragged, windy smiles flap against the side of my face, billowing out of me like air from a decompressing plane.

Transportation is only a secondary function. A motorcycle is a joy machine. It's a machine of wonders, a metal bird, a motorized prosthetic. It's light and dark and shiny and dirty and warm and cold lapping over each other; it's a conduit of grace, it's a catalyst for bonding the gritty and the holy. I still think of myself as a motorcycle amateur, but by now I've had a handful of bikes over half a dozen years and slept under my share of bridges. I wouldn't trade one second of either the good times or the misery. Learning to ride one of the best things I've done.

Cars lie to us and tell us we're safe, powerful, and in control. The air-conditioning fans murmur empty assurances and whisper, "Sleep, sleep." Motorcycles tell us a more useful truth: we are small and exposed, and probably moving too fast for our own good, but that's no reason not to enjoy every minute of the ride.

- Dave Karlotski.
 
predobro...da mi bar stara zna engleski...
 
PEDROSA said:
predobro...da mi bar stara zna engleski...

...da barem JA znam :D .Prevedi  i staroj i nama ostalima.Hvala.bok.
 
kad bi ovo mame čitale, prosječna dob motorista bi se još povećala!

odličan tekst
 
Kakav predivan tekst za probuditi se uz kavicu, ovako u jutro!
 
Koko said:
...da barem JA znam :D .Prevedi  i staroj i nama ostalima.Hvala.bok.

Ak ima interesa mogu ja to prevesti sad dok šef ne gleda  :mrgreen:?
 
BikesRule said:
Ak ima interesa mogu ja to prevesti sad dok šef ne gleda  :mrgreen:?
kaj se čeka?...  8)
 
Čini mi se dosta zanimljivo al sam izgubio interes za čitanjem već u drugom retku, ipak mi je još jutro i nisam još za takve egzibicije.
Možda kasnije i pročitam do kraja.  :mrgreen:  :mrgreen:
 
D4do said:
Odlično (y),baš sam se uživio :mrgreen:
Jel to iz neke knjige?

Nasao sam to na netu, ne znam da li je iz kakve knjige ili ne. Svidjelo mi se pa sam odlucio podijeliti i s vama. :)
 
perepero said:
kaj se čeka?...  8)

Evo sad ću kroz 30 minuta, no ako netko komentira moj usr... Engleski  :pistoles:
 
Evo, ako što obećah  (y)

Engleski mi je dosta loš, bolje mi ide Ruski  :mrgreen:, no svejedno evo prijevoda. Nije isti smisao, ali barem malo da dočaraju oni koji neznaju isti :)

Sezona motora

Postoji hladnoća, i postoji hladnoća na motoru. Hladnoća na motoru je kao biti udaran sa hladnim čekićima i istovremeno udaran hladnim cipelama, hladnoća koja stvara modrice. Velike ruke vjetra istiskuje toplinu iz mog tijela i odbacuju je; uhvaćena u hladnoći Listopadskog vjetra, kapljice nemaju osjećaj vode. Daju osjećaj kao komadići kosti pali sa paklenog neba da bi bockali moje lice. Očekivah sam da ću se vratiti sa krvavim obrazima i čelom, ali to je samo iluzija, samo jad živaca koji nisu napravljeni za brzine autoputa.

Unatoč ovome, teško je ostaviti motocikl u jesen i požuriti ga na cestu u proljeće, krugovi ludila kao ovi su česti kod motorista. Kada u svoj život dovedete motor promijenjeni ste zauvijek. Slova “MC” (Motocikli) su isprintani na Vašoj vozačkoj dozvoli pokraj Vašeg spola i težine, kao da je “motocikl” još jedna od Vaših psihičkih karakteristika ili mentalno stanje. Ali kad toplo vrijeme konačno dođe, sva hladnoća i oluje se plaćene u cjelosti, jer ljeto vrijedi svake cijene.

Motor nije samo auto sa dva kotača; razlika između vožnje auta i penjanja na motocikl je razlika između gledanja TV-a, ili stvarnog življenja života.. Potrošimo sve svoje vrijeme zatvoreni u kutije i auti su samo kotrljajuće kutije koje nas premještaju od kutije kuća do kutije posao prema kutiji supermarket i natrag. Sve to vrijeme utamničeni u ustajalom zraku regulirane temperature, zvučno izoliranom i smradu sagova. 

Na motociklu znam da sam živ. Kad se vozim, čak i poznato izgledaj čudno i važno. Zrak ima težinu i kako se guram kroz njega to je dodir intiman kao voda kod plivača. Osjećam hladne tunele vjetra koji se vrtložne pod drvećom i tople vihore koji padaju kroz njih. Vidim sve u nevjerojatnih 360 stupnjeva, gore, dolje i okolo  šire nego panoramski pogled i neograničen stropom ili instrumentom pločom. Katkad čujem i glazbu. Kao da čujem fantomsku zvonjavu telefona na vratima tijekom tuširanja, ili lažna zvonca na vratima tijekom ususavanja; mozak koji voli predloške, traži signale u buci, podiže akustične duhove iz zavijanja vjetra. Ali na motoru čujem cijele pjesme: rock 'n roll, pogrebne orkestre, ženske glasove, svi skriveni u zraku i oslobođeni brzinom. Kod 50 km h i naviše, mirisi postaju nevjerojatno živi, svi invidualni mirisi drva, cvijeća i trave mirišu na kemijsku notu u velikoj biljnoj simfoniji. Ponekad mirisi probude uspomene tako snažno kao da prošlost visi nevidljiva u zraku oko mene. Čekajući samo vremenske strojeve da ju otključaju. Vožnja u nedjeljno popodne može graničiti sa “rapturus”. Volumen i varijacije stimulacija je kao kupka za moj živčani sustav, električna masaža za moj mozak, provjera sustava za moju dušu. Čupa smijeh iz mene: prije minutu bio sam tužan, depresivan, jadan, nikakav, ali sada na dva kotača velik i vjetroviti smiješak lupka me po licu, pršti iz mene kao zrak iz aviona u dekompresiji. '

Transport je samo sekundarna svrha, motor je mašina užitka. To je mašina čuda, metalna ptica, motorizirani porok. Svjetao je, taman, zrcalan, prljav, topao i hladan se stalno izmjenjuju. On je ikona pohlepe, katalizator koji spaja zlo i sveto.  Još se smatram motociklističkim amaterom, ali do sad sam imao mnogo motora u nekoliko desetaka godina i spavao pod mojim dijelom mostova. Nebih mijenjao nijedni sekundu dobrih vremena, ili vremena bijede. Učiti voziti je jedna od najboljih stvari koje sam ikad učinio.

Auti nam lažu i govore da smo sigurni, moćni i snažni. Ventilatori klimatizacijskog sustava mrmljaju lažna obećanja i šapću “Spavaj, spavaj”. Motocikli nam pričaju o korisnijoj stvari; Mali smo i ranjiv i vjerojatno se krećemo prebrzo za naše sposobnosti, ali to nije razlog da ne uživamo u svakoj minuti vožnje.

Dave Karlotski.

Preveo BikesRule (Krešo)
 
BikesRule said:
Evo, ako što obećah  (y)

Engleski mi je dosta loš, bolje mi ide Ruski  :mrgreen:, no svejedno evo prijevoda. Nije isti smisao, ali barem malo da dočaraju oni koji neznaju isti :)

Sezona motora

Postoji hladnoća, i postoji hladnoća na motoru. Hladnoća na motoru je kao biti udaran sa hladnim čekićima i istovremeno udaran hladnim cipelama, hladnoća koja stvara modrice. Velike ruke vjetra istiskuje toplinu iz mog tijela i odbacuju je; uhvaćena u hladnoći Listopadskog vjetra, kapljice nemaju osjećaj vode. Daju osjećaj kao komadići kosti pali sa paklenog neba da bi bockali moje lice. Očekivah sam da ću se vratiti sa krvavim obrazima i čelom, ali to je samo iluzija, samo jad živaca koji nisu napravljeni za brzine autoputa.

Unatoč ovome, teško je ostaviti motocikl u jesen i požuriti ga na cestu u proljeće, krugovi ludila kao ovi su česti kod motorista. Kada u svoj život dovedete motor promijenjeni ste zauvijek. Slova “MC” (Motocikli) su isprintani na Vašoj vozačkoj dozvoli pokraj Vašeg spola i težine, kao da je “motocikl” još jedna od Vaših psihičkih karakteristika ili mentalno stanje. Ali kad toplo vrijeme konačno dođe, sva hladnoća i oluje se plaćene u cjelosti, jer ljeto vrijedi svake cijene.

Motor nije samo auto sa dva kotača; razlika između vožnje auta i penjanja na motocikl je razlika između gledanja TV-a, ili stvarnog življenja života.. Potrošimo sve svoje vrijeme zatvoreni u kutije i auti su samo kotrljajuće kutije koje nas premještaju od kutije kuća do kutije posao prema kutiji supermarket i natrag. Sve to vrijeme utamničeni u ustajalom zraku regulirane temperature, zvučno izoliranom i smradu sagova. 

Na motociklu znam da sam živ. Kad se vozim, čak i poznato izgledaj čudno i važno. Zrak ima težinu i kako se guram kroz njega to je dodir intiman kao voda kod plivača. Osjećam hladne tunele vjetra koji se vrtložne pod drvećom i tople vihore koji padaju kroz njih. Vidim sve u nevjerojatnih 360 stupnjeva, gore, dolje i okolo  šire nego panoramski pogled i neograničen stropom ili instrumentom pločom. Katkad čujem i glazbu. Kao da čujem fantomsku zvonjavu telefona na vratima tijekom tuširanja, ili lažna zvonca na vratima tijekom ususavanja; mozak koji voli predloške, traži signale u buci, podiže akustične duhove iz zavijanja vjetra. Ali na motoru čujem cijele pjesme: rock 'n roll, pogrebne orkestre, ženske glasove, svi skriveni u zraku i oslobođeni brzinom. Kod 50 km h i naviše, mirisi postaju nevjerojatno živi, svi invidualni mirisi drva, cvijeća i trave mirišu na kemijsku notu u velikoj biljnoj simfoniji. Ponekad mirisi probude uspomene tako snažno kao da prošlost visi nevidljiva u zraku oko mene. Čekajući samo vremenske strojeve da ju otključaju. Vožnja u nedjeljno popodne može graničiti sa “rapturus”. Volumen i varijacije stimulacija je kao kupka za moj živčani sustav, električna masaža za moj mozak, provjera sustava za moju dušu. Čupa smijeh iz mene: prije minutu bio sam tužan, depresivan, jadan, nikakav, ali sada na dva kotača velik i vjetroviti smiješak lupka me po licu, pršti iz mene kao zrak iz aviona u dekompresiji. '

Transport je samo sekundarna svrha, motor je mašina užitka. To je mašina čuda, metalna ptica, motorizirani porok. Svjetao je, taman, zrcalan, prljav, topao i hladan se stalno izmjenjuju. On je ikona pohlepe, katalizator koji spaja zlo i sveto.  Još se smatram motociklističkim amaterom, ali do sad sam imao mnogo motora u nekoliko desetaka godina i spavao pod mojim dijelom mostova. Nebih mijenjao nijedni sekundu dobrih vremena, ili vremena bijede. Učiti voziti je jedna od najboljih stvari koje sam ikad učinio.

Auti nam lažu i govore da smo sigurni, moćni i snažni. Ventilatori klimatizacijskog sustava mrmljaju lažna obećanja i šapću “Spavaj, spavaj”. Motocikli nam pričaju o korisnijoj stvari; Mali smo i ranjiv i vjerojatno se krećemo prebrzo za naše sposobnosti, ali to nije razlog da ne uživamo u svakoj minuti vožnje.

Dave Karlotski.

Preveo BikesRule (Krešo)

(y) za trud