Zute banane na Nordkappu -ikke stress tour 2022

[vroc]

Evo dok citam tu neke kao putopise, i gledam mutne slike, da prinesem mocni multicolor panamax vision quality i ovom cijenjenom forumstvu.

Vidim da je i @starac1 imao vrlo slicnu turu, a i izgleda da smo bili na istom vlaku Innsbruck-hamburg, 22.07.2022, pa mi nije jasno kako se nismo vidjeli. WTF?

Zasto, ali zasto, pita se uzdrhtala citateljica dok nervozno gricka brusnice i usnice?

Zato sto mogu, rece netko, a ja kazem zato sto nikad nisam vidio sliku s Nordkappa na kojoj netko jede bananu, a niste ni vi. Sve do sada.

 

[vroc]

Draga i mila citateljice, dragi citatelju, ovaj , kao i svi dosadasnji putopisi zutih banana, ce biti u neobaveznom tonu, puni stvarnih informacija o putu, i laznih o seksualnim avanturama koje postoje u mastama tinejdzera, i vi koji ste tu dugo, znate sto vas ceka, a vi ostali, fasten your seat belts, we are ready to take off.

Trenutno sam odradio 61 let, sutra jos 3 , i ovu godinu zavrsavamo sa totalom od 64 leta, upravo se vratio sa puta u Indiju i Tursku.



negdje u proljece 2022, budi me lipotica (tad je jos bila lipotica, sad je i leptiric), i dok njezno dise u moje lijevo uho, pita me :

Duso, di je Nordkapp?



Ja onako snen, misleci da sanjam, odgovaram njezno zaljubljeno:



u 3 pm, eto di je. Sta ce ti sad to?



A ona, jos njeznije:



pa davis me s tim vc godinama, te svi su bili, te ostali ce ici, te ultimate adventure, te sta ja znam sta sve ne, ajmo.



Ajmo di? 7 ujutro, i meni se ne ide nigdje.



Pa na Nordkapp, sreco.



Oci otvaram sirom, trcim do aparata za kavu, pijem kavu, i mislim se, ne moze bit. Di ce ova na Nordkapp sa mnom, je li napokon Covid pojeo sve mozdane celije moje drage zene? Evo nje, i dalje nasmijesena, pita imamo li svu opremu za do tamo? Kakva oprema , ne znam ni kako doci do tamo, a kamoli sta mi treba?



Ajde duso, procitao si svih 4 putopisa do tamo- hvala @nemo@furiouspanda , znas koristiti najnovije tehnologije kao sto je Gmaps, to je sitnica za tebe.



Rekoh ssm sebi, ovakva prilika se ne propusta, time to start.



I evo plana, za koji mi je trebalo 3 mjeseca, 1456 radnih sati, i jos 23 neradna. Naravno da sam opet procitao sve iste putopise, i opet ih ignorirao na max. Zasto, pita se tek razbudjena citateljica, dok srce drugi frape -pumpkin- cappucino od jutros, zar ne bi bilo logicno da slusas druge?



Naravno da bi bilo logicno, ali de ti sreco procitaj sve ostale zutobananske putopise pa ces shvatit da logika nije jaca strana bananama. Pogotovo zutim.



to je tako izgledalo na planu. Naravno da u stvarnosti bas i nije. Zasto? Zato sto mogu. A kad mogu, onda i hocu

Nakon jos nekoliko konzultacija s ekipom iz BMW MK Dalmacija, koji su takodjer isli tamo, a li mjesec dana prije nas, odlucujemo se za 21.06.2022 kao polazak i planiramo 20 dana. Naravno da zvijer ne zna vozit sporo, i trajalo je 18 dana 11 do gore, i 7 nazad.



Evo opet nje:

A sta cemo sve vidit na putu, duso?



Ja:

koliko ja znam, vidit cemo globus na kraju svijeta. I kucu djeda mraza.



Ona: a ostalo ?



ja: za to postojis ti, ljubavi moja, ja sam rutu slozio, ti sad slazi sta ima za vidjeti.



I bome slozi ona raspored, ne bi ga se Tripadvisor posramio .Kao i plan puta, i raspored se mijenjao ovisno o prilikama na cesti, vremenu koje smo imali, i kolicini kolaca dostupnih na benzinskim pumpama.



Malo pomalo, plan se poceo realizirati. Nakon 4 emaila, 3 logiranja na website, i 2 poziva, imamo karte za vlak (voz) od Innsbrucka do Hamburga, plus spavaca kola za dvoje, a ako stjuardesa u vagonu bude niza od nas, i za troje. Durexi nabavljeni, KY gel isto, mozemo krenit.



A sto cemo jesti, pita lipotica usplahireno?



Ja onako muzevno i u hunter modu odgovaram- lovit cemo dabrove, sobove i losose, i peci ih na vatri pored ceste.



Ona jos usplahirenije- kakvi jeb..i dabrovi i sobovi, jesi ti lud?



Dobro ajde, idemo u Lidla, pa cemo kupiti salate od tune, kekse, cokolade, juhice i ostale konzervirane gluposti, imamo dvije torbe od SW motecha koje cemo staviti na kofere od motora, pa neka glume frizider. Naravno da su SW motech torbe dizajnirane za GS, jer tko jos vozi GT , i to jos na Nordkapp, tako da sam imao malu skolu citanja uputstava, losih montaza, i bezbroj psovki dok ih nisam nakeljio na GTa.



E sad, pita se citatelj veteran, reci ti nama, sta sve sve nosili, znamo da uvijek imas cudne stvari u prtljazi.



Ta-da , evo kako bracna postelja izgleda kad sve stavis na nju, nema ona jadna stjuardes di ni noge ispruzit, ali joj i ne treba, kad ce joj biti u zraku vecinu vremena. Sve sto je na krevetu je stalo u torbe s desne strane na podu, samo da znate. Lipotica je top level pakirac, ni Dzirlo djevojke joj nisu ravne.

 

[vroc]

Ajmo dalje, vi se zabavljajte


Dakle, pakovanje:Osim ovog na slici, jos par detalja

Lipotica -

14 bocica dezinfekcijskog sredstva

2 glavice cesnjaka

7 pakovanja Asepsoleta maramica

Victoria secret donje rublje-specijalno izdanje Severina 2022

Buff BMW kluba (jer sam joj dao moj, pa ja nemam)



Zvir:

Covid maska iz 2020

Covid maska iz 2021

Covid maska iz 2022

Otvoreni paket Orbit zvaka s okusom prasine iz 2018

Medjunarodna dozvola istekla 2007

Rakija - 3/4 boce od radenske saigonana (stari se sjecaju te reklame tre kuori)



Ono sto nismo ponijeli je zimska podstava za moto odijela. Ali zasto, uskliknu prestravljeni Black Betty, pa idete na sjever?

Da, ali nam nece trebati, a i Lipotica ne voli tu podstavu, a kad ona nesto ne voli, ne volim ni ja.



Dan prvi je lagan, ide se Dalmatinom do Zagreba, pa Ljubljane, sve do dalekog Villacha. Jer je tamo Louis, i nama kao nesto treba. Treba nam ku..c, ali do tamo znamo doc, i to je dobro za zagrijavanje. Guzve nema, ENC radi, a radi i rampa, i u cas eto nas na prvoj kavi , tamo di su hladne plocice (ovo je za tebe Betty).



LIpotica spremno pozira za Motoschluss magazin



A evo i moje glavuse i razloga sto ne nosim buff. Jer sam zgodan kao American ninja ( Michael Dudikoff- zaboravili ste na njega, jelda - aj sad guglajte)



Ovo sto vidite na stolu je kava s toplim, samo vam se pricinjava da je neki kolac, nije, ozbiljno



A ovo su Schuberth C3 Pro, i moja i njena, samo je njena zenska, jer pise women. I ima male rogove. Crvene. Vrazja mala. A moja prokisnjava, i magli se, jer ne znam okrenut vijke od pinlocka.



Sloveniju kao i uvijek prolazimo u prvoj, drugoj, gle Karavanke brzini, i dolazimo u suncani Villach, gdje smo bukirali cool novi hotel, samo 3400 metara od Louisa. U kojem ne nalazimo nista sto se njoj svidja, pa idemo u Polo, pa jos negdje, pa na kraju u Mega Bike, za koji sam ja pogresno mislio da je BMW. A tamo nas gledaju kao pokisle kokosi, jer je u medjuvremenu opalio pljusak, a mi u jeftinol Louis kisnjacima. Nesto kao Julia Roberts u Pretty woman filmu, kad je sprase iz butika.
Dok nisu ugledali najskuplji motor na parkingu, gle, bas nas motor. Ni tamo nema nista za nas, jer sam skrt i ne daje mi se 2 soma eura za neko Klim-avo odijelo, koje je jednako nepromocivo kao i moj jeftinol iz Louisa.

A onda na rucak u onaj restoran sto ima motor zavidan u fasadu, za koji ja uvijek mislim da je Louis. A nije. I dok lagano ispijamo pivkare, gledamo kako kapi kise njezno miluju naseg Gta i SW motech torbe, za koje kasnije saznajemo da su stvarno nepromocive.



Konobaricinu ponudu za nocno druzenje odbijamo, jer smo se vec dogovorili s recepcionerkom u hotelu za menage trois, hebga, visak je, ne mogu ni ja vise toliko.

Soping u Austriji - 0 eura zasad

Burna noc u Villachu je prosla, fini dorucak, i evo nesto pejzasno opisnih fotografija:







Divite se vec kako sam super fotograf, i pitate se zasto nisam slikao Pamelu Anderson. Kako znate da nisam?

Krecemo po suhom, i obavezna kava s toplim u Lienzu, koji se igovara kao i Linz, ali se pise s jednim e. Nakon seljacko-udarnog parkiranja na nedozvoljeno, te ignoriranja svih znakova o istom, evo nas na mostu preko rijeke Drave. Ja mislim da je Drava. nemam pojma.





Pa gjde je ta kava s toplim pita se citateljica dok drazesno vadi prsticima sljez iz tople cokolade?

NU



Ponovno oblacenje 43kg teske opreme, pomalo dalje. Vrag odni prisu. Suncano je i uzivamo. Ali netko gore ima drugacije planove, i nakon sto vidimo da svi motoristi iz suprotnog smjera nose kisnjake, oblacimo ih i mi. Prolazimo granicu s Italijom, pa opet u Austriju, tako da ja vise nemam pojma di smo, pogotovo nakon sto moram platiti 10.5 eura koristenje autoputa u Austriji, unatoc novoj vinjeti koja se kocoperi na vjetrobranu. WTF, Austria?



Odajemo pocast poginulim soldatima



I cirka 35 min kasnije evo nas u Insbrucku. Tamo gdje se ljudi skijaju. Oni koji znaju kako. Mi ne znamo.

Dan poluoblacan, ali sta nas briga, kisa ce tek kasnije, i ne smeta. Grad uz Rijeku - Dravu ? prekrasan, puno finih kafica, ali sve nesto automatizirano, naruci preko aplikacije, dobijes pice u obliku holograma, pa tako i placam, virtualno, i.e. nes para vidit.



A evo malo i stvarno lijepog grada











Sve je ovo Lipotica slikala, tako da vam je bolje da komentari budu pristojni. Ne znate vi nju. A super mi je, jos se nista ne zali. Osim na mene. Jer sam ja kreten.



I malo pomalo, od kave do rijeke i natrag, vrijeme je da se nacrtamo na ukrcajnoj rampi.



Koju smo jedva pronasli, jer Googlic nije bas bio siguran di je to. Ali cvrsta ruka starog avanturiste nije popustala stisak, i Googlic je popustio prvi.



Neki svicarci, njemci, englezi, danci, i mi na stajanci. Vecina se vraca kuci vlakom, kao sto je i dosla vlakom. Nisu se bas navozili. Ali dok cekamo, razgovori su OK.



Dok su svi fino parkirani, ja preskacem kolonu, i montiram se kao treci na redu. Svi gledaju, nitko se ne buni, meni pase. Eto i turcina, veli na njemackom nesto kao : motoren parkiren, bag removen, moto geshlusen, kacigen na glavnen montiraert, das ist fier tracken gepacken. Sve sam ga shvatio.

Montiras 4 trakice na cvrste tocke na motoru, stavis kacigu na glavu, skines viska torbe s kufera, i polako u prvoj u vagon. Koji je cijeli valovit. Pa su talijan i svicarac ispred mene ugasili i gurali. Gurnem ga ja tebi, nisam ja platio 30milja eura da guram.



A ni kacigu nisam stavio, iako turcin vice : hilfe, kacigen nich on glavinen, stupidische croatische.



Reko, baklave mi, ako je stavim, tek onda nista necu vidit, izmjerio sam vjetrobran, i u 2cm prolazim, ali moram vidit di vozim.


Dalmatinski arogantno se parkiram di treba, i drugi turcin iz Bosne dodje i stegne sve one 4 trakice i to je to. Pip-pip, centralna brava zakljucana i mi slobodni. A to sto teglimo sve one ekstra torbe (ne znam da li sam vec spomenuo , od SW motecha) , selimo na drugi peron.

 

[vroc]

Kako forum ne da vise od 20 slika, evo ostatka







I naravno, slika ispred vlaka, da nam Instanacija pati dok gleda, sta oni znaju cime mi putujemo

 

[vroc]

Ogroman pljusak pere grad, dok se mi svi stisli kao vrapci na peronu, i cekamo pravi vlak da dodje, a on je mozda pola klase ispod Orient expressa, ozbiljno. Evo i duge koja nam obasjava nebo



Nakon sto nam zgodna Brunhilda dodaje 2 bocice pjenusca za welcome onboard, smjestamo 43 kila opreme po kupeu velicine Marakane za mrave



Mjesta ipak ima dovoljno, te nakon menage a trois - vidis kako vas fino ucim strane jezike - idemo na spavanac. Lipotica bira gornji kat, a ja dobijam donji, sto zbog hiperaktivnog mjehura, sto zbog njene zelje da bude iznad mene.



Evo opet Brunhilde, samo se sada zove Hilde, i nosi dorucak koji samo noc prije narucili



I dok si reko kava s toplim, evo i Hamburga.



Ova ideja putovanja s vlakom je super, spavas a vozis, i dok se probudis, 1000km presao. Bitno je samo da ne zaboravis lijekove na motoru, kao neki moji prijatelji, pa zaustavljas vlak, placas kazne i brines zenu. Ja nisam- ni zaboravio, ni platio ni brinuo. Ja sam super.

Iskrcali se i sad cekamo da nam vagon s motorima preparkiraju, dok osiguranje postavlja ogradu, tako da se bez uznemiravanja motori iskrcaju, mi spakiramo, i krenemo. Organizacija za 5.



Kako iskrcati motor s vlaka u 4 koraka ignorirajuci turcina br.3 koji vice da stavis kacigu:









Hamburg je predivan, ali dok skrenes dvaput desno i 3 put lijevo, vec si na autobahnu. Na kojem veliki putnik kao ja odjednom dobije napad panike jer GPS vise ne radi.



Pita Lipotica, pa kako ne radi, vidis da te vodi gdje treba. Vidim ja, duso, ali ne vidim ogranicenje brzine, samo trenutnu brzinu. Pa nece mi valjda sad totalno riknut na pocetku puta.



Samarcina po kacigi me dovodi svijesti, a i Lipoticine rijeci: na autobahnu smo, nema ogranicenja brzine, tele jedno.



Uzdah olakasanja, i desna ruka sama otvara gas, jer kad vec nema ogranicenja, tko sam ja da se ogranicavam sam. Nije mi bas u krvi



A kakva je kultura voznje u Njemackoj i Danskoj, pita nabrijani citatelj, vec u mislima vrteci Panigale do 13.000 rpm...?



Za njemacku je skroz OK, sve stima.



Danci su seratori, jer ako je ogranicenje 130kmh, i auta u lijevoj i desnoj traci voze 130kmh, niti jedan se nece maknut nasem motoru koji bi htio ici mozda 150kmh. Oni smatraju da voze po ogranicenju, i da ja nemam sta ici brze od njih. I onda kaskas za njima ko budala, blicanje i sviranje ne pomaze, dok se malo ne otvori prostora, i onda preticem s koje bilo strane, samo da preteknem. Bas su me iznervirali i seljacine su. Eto.



Negdje oko 15h smo vec u Hirsthalsu, na samom sjeveru Danske, gdje cekamo trajekt za Kristiansand u Norveskoj. Fini mali gradic, super hrana i usluga, i savrsena priroda. Stvarno lijep, pogotovo svjetionik i centar gradica. Luku je lako za naci, i sve vam kazu kad dodjete, tako se lako snaci.

 

[vroc]

Evo jos slika Hirsthalsa

Gablec ilitiga marenda











Meni najdrazi kip ikad, - boli ga kur.c za sve









Trajekt se zove Superspeed, vrlo prigodno ime za ultra high brze motoriste kao sto smo mi. Karte treba imati isprintane, ide brze tako.



Naravno da je cijela jedna traka samo za nas , jer smo jedini motor izmedju stotina auta. Trajekt je ubrzo dosao iz Norveske, i tada krene najveci iskrcaj koji sam vidio, s dvije rampe, jedna iznad druge, prvo motori, pa onda svi ostali.



Mi strpljivo cekamo, a to traje, i traje, i traje, i vrijeme kratimo sepureci se izmedju svih tih auta i kampera, jer mi smo kao jedini ozbiljni putnici, ovo ostalo su picki.e. Mos mislit.



kad su nakon nekih 45min svi izasli, lucki radnik signalizira da Lipotica i ja ulazimo prvi, hehe. Gornja rampa, do kraja trajekta, i tu je sve spremno za vezati motor, kojeg vezujemo sami. Sam. Lipoticu ne interesira mogucnost ostecenja laka na nokticima.



Penjemo se do salona, koji je na par nivoa, mos sjest di oces, osim na avio sjedala, za koja smo imali karte, ali nam se nije svidjelo.



Sjedimo u glavnom salonu, slikamo se na palubi s pred ponocnim suncem, i cudimo se kako svi putnici kupuju i kupuju u Duty free shopu, sve, od alkohola, do zvaka, keksa, Pepsi cole, ma bas svega sto se prodaje. Nama ne treba nista, banane i Rio mare imamo.



3 sata kasnije, evo nas u Norveskoj. Ponoc taman prosla. Put do apartmana, koji je u biti skola s kampusom, traje 15ak minuta, i onda se ja sljedecih pola sata jebuckam kako otvoriti postanski sanducic u kojem je nas kljuc i uputstvo za koristenje apartmana, tipa: umetnite kljuc u bravu, okrenite nalijevo, stisnite kvaku, otvorite vrata, upalite svijetlo, itd. Davez samo takav. Lipotica rjesava stvar, i napokon smo blize spavanju.



Vec je nekoliko motora uparkirano ispred zgrade, pa nam je mrvicu lakse. Soba je jednostavna, ali topla, s vrucom vodom na tusu, te istu trosimo u hektolitrima, znajuci da Norveska ima neogranicene kolicine vode.



Superspeed


VIP traka za ukrcaj


Midnight sun







Pogled iz sobe na klupice na kojima su prposne norvezanke sinoc izvodile pripiti striptiz

 

[vroc]

Dorucak priprema ekipa iz student servisa, vidi se da nisu bas strucni, ali ima svega, i tu pravimo plan da rucak pripremamo za doruckom, po naski- krademo sve sto mozemo i trpamo u dzepove. Savjet: ako cete maznjavat nutelu, sendvic mora imati kruh i gore i dolje. Ne pitajte kako znam.



Vrijeme- kao naruceno. A i je naruceno, jer smo trazili da nam put kroz Norvesku bude suncan i topao. Zelja ispunjena.



Ruta vodi do Bergena, preko planina. Izbjegavamo Stavanger, i obalnu cestu, jer ja ionako zivim u Stavangheru, i to nas ne puca nesto previse.



Jezera, planine, rijeke, svega ima, a zahvaljujuci debilnim ogranicenjima brzine, ovaj put i ja mogu sve vidjeti, inace vidim samo bijelu crtu na sredini ceste.



Priroda je stvarno fantasticna, i Norveska nam pocinje otkrivati svoje ljepote, kao Demi Moore u Striptease filmu, polako, ali divlje.







Trenutno je 26C, i Lipotica je u svom elementu





Ovakvih odmaralista kod nas nema



A ni ovakvih bus stanica








Ostali putnici se cudom cude kad vide da smo iz Hrvatske, jer smo prevalili toliki put. Aha. A vlak i spavanje necemo ni spominjati

 

[vroc]

Valja li ovo ista, ocu li pisat dalje?

 

[DiAbLeRo]

Full top max!!!

Piči dalje, odličan!!!

 

[mr.mee]

samo naprijed, predobro

 

[vroc]

Dvojica lokalnih motorista nam savjetuju da tu policje ni radara nema, i da slobodno mozemo barem 82 kmh kad je ogranicenje 80, ali ni slucajno 83kmh. Super. Sad se bas osjecamo slobodni kao ptice na grani kad znamo da mozemo cijela 2 kmh preko ogranicenja. Sreca-tempomat. Tako da me desna ruka nije nijednom zabolila. A i zena je bila sa mnom, pa ...



Kava s toplim u ugodnom okruzenju planina, i u hladu, jer se na suncu ne moze od vrucine.

Cekaj, cekaj, kakva sad vrucina, pita se citateljica dok susi kosu Philip fenom na baterije, pa sad su dosli u Norvesku?



Global warming is here to stay, that is all I will say.



Nakon kave, i kolaca, dabome, penjemo se jos vise u planine, i pojavljuje se tu i tamo malo snijega, ostalog od 2021.



O voznji inace nemam sta puno pisati, jer je sve sporo i njezno, asfalt je izmisljen za brzine od 300kmh, ali ogranicenja i kazne su brutalne. A ja skrt prema snagama reda i mira.











A vidi sad ovo. Neka velika kolona zbog radova, koju smo prehebali sa 20kmh, jer mozemo. A kad mozemo, hocemo.



I onda ovakve slike, predivno













Vidim vodopad na lijevo, kavana na desno, iz 2. brzine ubacujem u ler i klizim na parking kao Steve McQueen.

Kava s toplim i pogled na vlasnike Tesli koji pune svoje aute na parkingu, i mali vodopadic




Fini neki konobar nudi i besplatni kolac uz kave, ja sokiran, to jos nisam u Norveskoj dozivio , da nesto dobijes na poklon.

 

[vroc]

Vozimo dalje, i evo jedan od onih famoznih 111 tunela izmedju juga i sjevera Norveske. Svaki je drugaciji, nema 2 ista, vecina ih ide nizbrdo, pod velikim kutem, pa uzbrdo, isto takav kut. Sto je Lipotici super, jer to znaci da nema serpentina na cesti, nego samo gore-dolje. Tuneli su hladni za poludit i mislim da je najduzi bio nekih 24km. Onaj s plavim svjetlima i 10 izlaza, a GPS ti umre cim udjes u njega. Pa ti pogadjaj di ces izac. Nervoza na 300.



Malo iza tunela, kolona auta parkirana, promet usporen, rekoh, ovo sam vidio na internetu, stoj. Latefoss, mrak od vodopada koji ti doslovno tece izmedju nogu. Nesto kao Kim Kardashian kad vidi BBC.









Predivno i bucno, pazite da vas ne zgaze dok setate trazeci najbolje mjesto za fotke.




I onda opet ovaj jedan mracni i hladni



Pa opet jedan veliki za kojeg ne znam kako se zove.







Grupa lokalnih motorista, s kojima se upoznajemo, opet cudjenje odakle smo dosli, i pratimo ih do trajekta.



Za trajekte par pravila:



Motori uvijek ulaze i izlaze prvi.

Treba instalirati aplikaciju Ferry pay, i logirati se . Ili samo se logirati na njihovom website-u, ne sjecam se. U svakom slucaju, nema kupovine karti i slicno, nego clan posade svima slika registracije, i onda vas jednog dana doceka 3 puta veci racun, nego da ste se ulogirali, spojili na webstranici registraciju s kreditnom karticom, i onda sve ide automatski. Balkanski savjeti su tipa - di ce on mene nac u HR, BiH, SRB i slicno, necu platiti nista. Ne moras. Ali cestitka ce ti doci za svaki trajekt. A bilo ih je jedno 13 do Nordkappa. Choice is yours.

Kad trajekt pristaje, savjetujem sjediti na motoru, i drzati kocnicu, dok suvozac stoji sa strane. Trajekti tako lupe u pristanisnu rampu, da je lik do mene pao s motora.



IZ trajekta izlazimo sigurno, i brzo smo u Bergenu, jednom od ljepsih gradova, pun je turista. Spavanje u Radisson hotelu, jer sam mjenjao loyalty card bodove za sobu, tako da cijena je 0. Parkiranje u garazi, zatvaram francuskog GSa, sta cu mu ja, nek me trazi.

Bergen je saren, i krasan, i skup. Kako spavamo u centru, Lipotica zahtjeva da vidimo stari grad Bergen, koji je isti kao i novi grad Bergen, samo stariji. I napravljen od drva. Ajmo vidit i to cudo.



Nu, kao da je divlji zapad, a ono Norveski zapad





Ma stvarno super taj Bergen, na sve strane ljudi sjede na terasama, i piju, piju, piju, dok mlade norvezanke paradiraju bez grudnjaka, a ja radim na tehnici disanja poznatoj kao "ne disi, glupane, ubit ce te zena".







Kakvi grudnjaci, pita se citateljica dok masira umorne oci dnevnom kremom s faktorom 50 , pa zar nisi na sjeveru i zar nije zima?



Eh, draga moja citateljice, a i ti, umorni citatelju, na sjeveru jesmo, ali zima nije, sto ce i sljedecih nekoliko slika dokazati.

 

[vroc]

FLoibanen ilitiga zicara koja vozi na vrh planine, je obavezna, jer je super iskustvo, iako kosta milion kruna







Nakon sto izdrzis ovaj brzi uspon na struju, ovo je nagrada



Sven i ja



Marica i ja





Ponocno sunce



Norveski gradovi su i inace puni grafita

 

[vroc]

Nakon obilnog dorucka, krecemo dalje, francuz stoji pored svog GSa i molecivo me gleda. Ja muski strucno isparkiravam GTa, i uz Adieu, monsieur, penjem se na ulicu ispred hotela, gdje Lipotica vec ceka da se ukrca. Danasnja ruta vodi prema slavnom i opjevanom Geiranger fjordu, pa do najljepseg grada u Norveskoj, Alesunda.

Kakva sad pjesma o Geirangeru, pita se draga citateljica njezno lakirajuci nokte chrome lakom iz Mullera? Pa ona s Jubitoa. Nadji je, odvratna je.

Dan je, kao i svi ostali, suncan, uz ugodnih 24C.



Voznja je odlicna i lagana, prometa nema puno, a ovo sto ima, ionako vozim po ogranicenju, pa je broj nezgodnih situacija 0.



Priroda i dalje osvaja ljepotom i mirnocom



Naravno, jos jedan prelaz preko fjorda u ljetnom periodu, jer su neki fjordovi toliko dugi da je trajekt najkraca opcija, a i najjeftinija.



U prosjeku smo cekali na trajekt ne vise od 5 min, jer stalno pice amo-tamo, tako da nema ludila za stici na trajekt.



Ovdje naravno razmisljam o Lipotici i koliko je sretna sto me ima.

 

[vroc]

Sa strane ceste stajemo u nekom selu, jer vidimo vodopad u daljini, a i neke zgodne jahacice konja i kobila, sta ja znam cega, nisam bas gledao ispod. Ne mere motorem do vodopada, ne daju vikinzi.







Nakon tusiranja pod slapom, nagi kao od macehe rodjeni, idemo dalje, i nakon par sati stajemo na rucak, te napokon otvaramo Rio Mare. Uh, dobra. A stali smo i zato sto je malo oblacno i temperatura je ugodna za skinut jakne sa sebe.



Pravi svedski stol, samo sto nije svedski i nije stol.



Dok lagano podrigujemo od Rio Mare Insallatissimo, penjemo se i penjemo, u nadi da ce brzo tunel. Oce ku..c.



Eto serpentina koje lipotica obozava, i dok cici od veselja, spustamo se prema tom slavnom fjordu, iz kojeg su vikinzi kretali na osvajanja engleskih zelenih polja, i americkih livada zasijanih kukuruzom i krumpirom.



Ja kao pravi svjetski glupan ne shvacam da se fjord bolje vidi s vrha planine, nego iz luke u samom dnu fjorda, tako da u tom malom gradicu gledamo 2 arogantnih poljaka, jer su oni kao na GSu, kako lizu sladoled, dok ne izadju van i ugledaju Blue monster, ilitiga nas GT. Game over, bitches. Uz urlanje 6 cilindara se penjemo na drugu stranu do vidikovca, kraj kojeg tece slap, i pogled je fantastican.


Ajne klajne slapenzi



Ajne grose fjordenzi



Ajne grose glavenzi i ajne bjutiful glavenzi



Nakon jos nekih kilometara, stizemo u taj Alesund, tj. u hotel blixzu aerdoroma, sto znaci da opet moramo do grada motorem. Iako znamo da je tunel do grada leden, odlucjemo se za tanke jakne, jer smo :

1. hrabri

2.ne bas pametni

3. otporni na hladnocu



Grad je stvarno fantastican, i dok ja vazno parkiram pred gradsku skupstinu, Lipotica vec puca prve slike







Vikinska ladaja u retro stilu













Nalazimo fini restorancic, u kojem treba rezervacija, ali kad prepoznaju mene, slavnu osobu s instagrama, s cak 84 pratitelja, odmah se stvara stol i mlada i zgodna Poljakinja nudi sto ima na meniju. A ima ovo, i stvarno je bilo dobro

 

[vroc]

Par casa vina (bezalkoholnog za mene- dotad nisam ni znao da postoji alkohol-frei vino), placamo, i konobarica nam predlaze da se popnemo na vidikovac iznad grada, jer da se veceras pali najveca baklja na svijetu. Kakva sad baklja? Veli ona da je to zbog najduzeg dana u godini. Koji je bio prije 3 dana. Svugdje, osim u Alesundu. Dakle, svima ostalima je to 21.06, ali vikinzima je 24.06. Ajde, super, idemo i to cudo vidit, ove godine je baklja bila 47 m visoka. Naslagali rodjaci palete, napili se i zapalili. Na po puta kaze lipotica aj ti motorem, ja cu pjeske. Di ces pjeske, uzbrdo je? Pusti ti mene, vidim ja da je to zavojit put, samo ti ajde, doc cu ja. I tako ja fino uzbrdo, kisica lagano sipi ( prva u NOR), i taman dok sam sarmirao 2 spanjolke na ekskurziji, eto i nje. Sta ces sad, pusti spanjolke i gledaj u more i vatru, hebla ih vatra,













I dok ja skidam applikacije tipa prevoditelj na espanjol reko roaminga, pricamo sa svicarcem koji profi slika sve vatre i zgrade,a Spanjolke salju zracni poljubac, i znamo da nas cekaju u hotelu, do kojeg opet kroz onaj dugi i ledeni tunel, tako da sam usao s 18 , a izasao s 3 centimetra.

Nakon dobrog dorucka (cim vidis decke u radnim odijelima znas da si na solidnom mjestu), izlazimo na parking na kojem je sad i 4 engleska motora, ali po naljepnicama kuzimo da su u povratku s Nordkappa, jer vecina ljudi ide preko Svedske i Finske, jer je blize i brze, a mi i samo jos 2 ludjaka idemo norveskom stranom gore. Kud svi turci, tu ovaj Mujo nece.

A di cete danas, pita se zabrinuti citatelj, dok zamisljeno vrti SKF lezaj od 32mm, osluskujuci kuglagere kako struzu?



Ima neki most, koji vrijedi vidit samo s prave strane, a sa krive ne valja nista, pa idemo tamo. A u Norveskoj svaki put pocinje ili trajektom ili tunelom, naravno.

 

[vroc]

Ova cesta je fantasticna. Te price kako ljepse izgleda na slikama nego uzivo- ili smanjite ocekivanja na realnu razinu, ili shvatite da su najveci uzitci u stvari male stvari.



Atlantska cesta i slavni most, punih 8km ceste koja doslovno vodi po Atlantiku, a ja kao pravi bivsi kapo, dobro znam sto sjeverni Atlantik znaci



Nes ti mosta, veli snena citateljica dok gricka sjemenke suncokreta, njezno ih pljujuci u salicu od jutarnje kave









A vidi sad, mala, aj ne pljucaj bezveze








Ukratko, most je fantastican, ima veliki parking s prave strane, kafic i setnicu, i bas je cool. A vrijeme i dalje fantasticno. Ponekad i bajkeri zasluzuju malo milosti.

 

[zoky_29]

Valja li ovo ista, ocu li pisat dalje?

ne zajebavaj vec pisi

 

[vroc]

I idemo dalje, prema Trondheimu. TU spavamo kod prijatelja, i slika nema, jer nije pristojno. A da smo jeli kita, jesmo. I kakav je, pita gladni citatelj, dok mota jos jednu cigaru? Onakav, drago nam da smo probali, ali ne bi se bas cesto masili za njega. Do njih trajekt, od njih trajekt, i eto nas u Trondheimu





Put se nastavlja do bliskog Trondheima, kroz jos jedan hebeni tunel sa plavim svjetlom, i osam izlaza, i GPSom koji se opet pravi mrtav, i prepusta meni da odlucim koji izlaz iz tunela odabrati. Lipotica u zadnji tren vice DESNOOOO, i ja ga obaram do lakta, i bome, za par minuta se drcno seljoberski parkiram ispred Nidaros katedrale, oko koje secu talijanski turisti i norveske studentice.

Nidaros je staro ime za Trondheim, a u katedrali se krste norveski kraljevi, itd, bla bla bla.

Kako su nase slike bolje od Wiki slika, evo ih svih tu dolje. Dok kupujemo jako skupe ulaznice, pitamo mozemo li jakne i kacige ostaviti na kasi, naravno da ne moze, jer je prodavac ulaznica malo njezan i boji se kaciga da ga ne ugrizu.

Ulaznice su 360 NOK za oboje, ali katedrala je prekrasna, i cura koja provjerava ulaznice se ne boji ni kaciga, pa nam je malo lakse setati okolo, i smetati turistima koji zbog moje visine ne mogu izbjeci da im se pojavim na slikama.



U njoj su i najvece orgulje na svijetu, planetu i svemiru



Ja razmisljam di je najbliza kava s toplim













Oni koji prate moj Instagram bobi@beachart, znaju zasto su meni ovakvi kamencici bitni.







I ajd dosta vise, rece umorna citateljica, dok lakiranim nokticima zapinje za stranice Biblije koju je upravo otvorila umjesto Gloria casopisa.

 

[vroc]

Kroz prilicnu guzvu, guramo se i izlazimo iz grada, i vozimo dalje, odrediste Mo i Rana. Zasto, ne znamo, ali taj gradic je u mojoj glavi otkad sam bio dijete i ja jednostavno moram tamo otici, iako ne znam nista o njemu, osim smisnog imena.

Plan je bio do Bodo, pa trajekt za Lofoten otoke, ali to je plan, a zivot pise price, i tako to. Sve ima nekog kozmickog smisla.

Jedna od stvari koje smo primijetili je da rijetko naletimo na neki kafic uz cestu, tako da smo prisiljeni kave s toplim piti na smrdljivim pumpama. Daleko je Norveska od nasih krajeva di je birtija svakih 2km.



Vidi se na njoj koliko je sretna



A tu negdje dobija i sluzbeni nadimak Leptiric, jer se sve lakse penje na motor i spusta s njega, tako da je uopce ne osjecam da je tu, dok ne zapjeva u komunikaciju.

Dok si rekao plazma keks s eurokremom, evo nas u Mo i Rani. Prilaz kroz fjord je fantastican, vidimo luku, tracnice, i nesto u moru, a to nesto je Havmannen- googlajte ga.



Smjestaj u hotel, brzi dogovor sa dvije studentice opcinjene nasim cool izgledom, kupovina piva u Rema1000 marketu, i eto nas u setnji Gradom Polarnog Kruga. Sati je 20h, temperatura oko 24C.



Nu, isti smo





Budala bio i ostao





Gle kako me kopira







Sve ja razumijem osim kakve su to zute banane bez zutih banana, pita se citatelj ljutito nakon sto je razbio TV gledajuci utakmicu?



Ovakve



Spavanje , tusiranje hektolitrima fjordovske vode, umilno gugutanje studentica, i nazalost dorucak pokvaren pljesnivim tostom, odmah reklamiranim, tako da se ipak nesto popravilo, ali hebes ti dorucak na kojem ti se gadi ista ukrast za poslije.