Spori
Well-known member
Jedna iz arhive,... ovako da se vidi motor, ako je već đir.
Istarski đirevi
- Thread starter zvjerko rider
- Start date
Spori
Well-known member
To ni frula,... to je sopela made by Yamaha.
A bodulka, hehehehe
thule_5689
Well-known member
Sad sam poslao Milanoviću kandidaturu Feisa za čelnika SOE...a ne tamo neki Markić
Village
Well-known member
Odmorište žakna Jurja.
Godine 1405. za potrebe crkve u Nugli kod Roča kupljen je iluminirani rukopis Misal kneza Novaka pisan 1368. godine. Osam desetljeća kasnije taj je kodeks poslužio kao predložak za prvu hrvatsku tiskanu knjigu – glagoljski Misal iz 1483. godine. Nije poznato gdje je knjiga tiskana, ali se zna da su je za tisak priredili istarski glagoljaši i da je u tome sudjelovao žakan Jurij iz Roča. On je, oduševljen tiskanjem hrvatskoga Prvotiska, na posljednji list rukopisnoga Misala kneza Novaka zapisao:
Vita, vita. Štampa naša gori gre. /
Tako ja oću da naša gori gre. /
1482. meseca ijuna 26. dni /
to bě pisano v grade Izule. /
To pisa Juri žakan iz Roča. /
Bog mu pomagaj i vsem ki mu dobro otě.
Žaknu Jurju posvećeno je spomen-obilježje podno Huma uz odvojak puta za zapadnu Humšćinu. Sastoji se od visokoga kamena isklesana u obliku knjige s natpisom: Vita, vita, štampa naša gori gre, 1482. te od sedam manjih kamenih blokova koji podsjećaju na glagoljska slova za ručno slaganje knjiga. Slova na njima ispisuju ime žakna Jurja. Ovo spomen-obilježje postavljeno je 1981. godine u povodu 500. obljetnice tiskanja hrvatskoglagoljskoga Misala iz 1483. godine.
Godine 1405. za potrebe crkve u Nugli kod Roča kupljen je iluminirani rukopis Misal kneza Novaka pisan 1368. godine. Osam desetljeća kasnije taj je kodeks poslužio kao predložak za prvu hrvatsku tiskanu knjigu – glagoljski Misal iz 1483. godine. Nije poznato gdje je knjiga tiskana, ali se zna da su je za tisak priredili istarski glagoljaši i da je u tome sudjelovao žakan Jurij iz Roča. On je, oduševljen tiskanjem hrvatskoga Prvotiska, na posljednji list rukopisnoga Misala kneza Novaka zapisao:
Vita, vita. Štampa naša gori gre. /
Tako ja oću da naša gori gre. /
1482. meseca ijuna 26. dni /
to bě pisano v grade Izule. /
To pisa Juri žakan iz Roča. /
Bog mu pomagaj i vsem ki mu dobro otě.
Žaknu Jurju posvećeno je spomen-obilježje podno Huma uz odvojak puta za zapadnu Humšćinu. Sastoji se od visokoga kamena isklesana u obliku knjige s natpisom: Vita, vita, štampa naša gori gre, 1482. te od sedam manjih kamenih blokova koji podsjećaju na glagoljska slova za ručno slaganje knjiga. Slova na njima ispisuju ime žakna Jurja. Ovo spomen-obilježje postavljeno je 1981. godine u povodu 500. obljetnice tiskanja hrvatskoglagoljskoga Misala iz 1483. godine.
Village
Well-known member
BRIONI oko 1910. godine
Početkom 19. stoljeća Brijuni su pod vlašću Austrijskog Carstva. Austrijski inženjer metalurgije, stručnjak za čelik i veliki vizionar Paul Kupelwieser 1893. kupuje Brijune u želji da učini nešto za „austrijski jug”. Njegov je naum bio iznimno ambiciozan, a ključ uspjeha ležao je u odabiru vrsnih suradnika. Iskusan labinski šumar Alojz Čufar i poznati nobelovac Robert Koch neki su od važnih pojedinaca koji su doprinijeli ostvarenju Kupelwieserove ideje.
Pomalo su nevjerojatni zahvati koje je Paul Kupelwieser uz njihovu pomoć učinio na brijunskome otočju. Neke su od impresivnih intervencija učinjenih na Brijunima oslobađanje otočja od malarije, čišćenje travnjaka od otpadnoga kamena iz kamenoloma, krčenje makije, pošumljavanje, izgradnja luke u koju se prije moglo uploviti isključivo tijekom plime, izgradnja vila i luksuznih hotela, bazena s grijanom morskom vodom, konjičkog trkališta te igrališta za tenis.
Otvorena uma i uvijek spreman za nove ideje i projekte, Kupelwieser Brijune pretvara u eksperimentalni i inovacijski poligon pozivajući poznatoga lovca na divlje zvijeri Karla Hagenbecka. Hagenbeck ovdje otvara aklimatizacijsku stanicu za životinje iz tropskih krajeva i stvara mali zoološki vrt.
Arheološka nalazišta, promatračnice ptica, farma nojeva, ugodne šetnice i brojni drugi sadržaji nadopunjavali su bogatu turističku ponudu otoka. Organizirani dolasci vlakom iz Berlina, Pariza, Beča, Venecije i Sankt Petersburga te prijevoz prvim putničkim brodom na dizelski motor učinili su Brijune još pristupačnijima i zanimljivijima europskoj eliti.
Paula Kupelwiesera u upravljanju otokom naslijedit će njegov sin Karl. Iako od 1920. pod vlašću Italije, otočje ostaje u posjedu obitelji Kupelwieser. Nakon tragične smrti Karla Kupelwiesera i više pokušaja sanacije brijunskog gospodarstva, Italija 1936. u potpunosti preuzima cijeli posjed. Brijuni ponovno dobivaju sjaj svjetskoga ekskluzivnog ljetovališta.
Tijekom Drugog svjetskog rata na Brijunima vlada zatišje, a na mjesto europske elite dolaze mornaričke snage. Na otok se prebacuje dio podmorničke škole sa Sicilije, a po kapitulaciji Italije 1943. na otočje dolazi njemačka vojska, zbog koje savezničke snage bombardiraju Veliki Brijun te razaraju njegova urbana i privredna dobra. Veliki Brijun oslobodila je u noći s 28. na 29. travnja 1945. narodnooslobodilačka vojska, a dvije godine kasnije na otok stiže Josip Broz Tito.
Inače, Brijuni je hrvatski naziv i riječ, dok su Brioni strani naziv jer je strancima bilo teško izgovarati Brijuni... a strani naziv su onda pokupili i Srbi i nametnuli ga iznad hrvatskog u vrijeme Jugoslavije.
IZVOR - Nacionalni park BRIJUNI..
Početkom 19. stoljeća Brijuni su pod vlašću Austrijskog Carstva. Austrijski inženjer metalurgije, stručnjak za čelik i veliki vizionar Paul Kupelwieser 1893. kupuje Brijune u želji da učini nešto za „austrijski jug”. Njegov je naum bio iznimno ambiciozan, a ključ uspjeha ležao je u odabiru vrsnih suradnika. Iskusan labinski šumar Alojz Čufar i poznati nobelovac Robert Koch neki su od važnih pojedinaca koji su doprinijeli ostvarenju Kupelwieserove ideje.
Pomalo su nevjerojatni zahvati koje je Paul Kupelwieser uz njihovu pomoć učinio na brijunskome otočju. Neke su od impresivnih intervencija učinjenih na Brijunima oslobađanje otočja od malarije, čišćenje travnjaka od otpadnoga kamena iz kamenoloma, krčenje makije, pošumljavanje, izgradnja luke u koju se prije moglo uploviti isključivo tijekom plime, izgradnja vila i luksuznih hotela, bazena s grijanom morskom vodom, konjičkog trkališta te igrališta za tenis.
Otvorena uma i uvijek spreman za nove ideje i projekte, Kupelwieser Brijune pretvara u eksperimentalni i inovacijski poligon pozivajući poznatoga lovca na divlje zvijeri Karla Hagenbecka. Hagenbeck ovdje otvara aklimatizacijsku stanicu za životinje iz tropskih krajeva i stvara mali zoološki vrt.
Arheološka nalazišta, promatračnice ptica, farma nojeva, ugodne šetnice i brojni drugi sadržaji nadopunjavali su bogatu turističku ponudu otoka. Organizirani dolasci vlakom iz Berlina, Pariza, Beča, Venecije i Sankt Petersburga te prijevoz prvim putničkim brodom na dizelski motor učinili su Brijune još pristupačnijima i zanimljivijima europskoj eliti.
Paula Kupelwiesera u upravljanju otokom naslijedit će njegov sin Karl. Iako od 1920. pod vlašću Italije, otočje ostaje u posjedu obitelji Kupelwieser. Nakon tragične smrti Karla Kupelwiesera i više pokušaja sanacije brijunskog gospodarstva, Italija 1936. u potpunosti preuzima cijeli posjed. Brijuni ponovno dobivaju sjaj svjetskoga ekskluzivnog ljetovališta.
Tijekom Drugog svjetskog rata na Brijunima vlada zatišje, a na mjesto europske elite dolaze mornaričke snage. Na otok se prebacuje dio podmorničke škole sa Sicilije, a po kapitulaciji Italije 1943. na otočje dolazi njemačka vojska, zbog koje savezničke snage bombardiraju Veliki Brijun te razaraju njegova urbana i privredna dobra. Veliki Brijun oslobodila je u noći s 28. na 29. travnja 1945. narodnooslobodilačka vojska, a dvije godine kasnije na otok stiže Josip Broz Tito.
Inače, Brijuni je hrvatski naziv i riječ, dok su Brioni strani naziv jer je strancima bilo teško izgovarati Brijuni... a strani naziv su onda pokupili i Srbi i nametnuli ga iznad hrvatskog u vrijeme Jugoslavije.
IZVOR - Nacionalni park BRIJUNI..
Last edited:
Paf
Well-known member
Spori
Well-known member
Eto te na, on ti malo da predznanja prije odlaska tamo, a ti njemu da je popizdija.
E moj Pafe, sad si ga usra,...
Paf
Well-known member
Pa toliko...zavrtilo mi se od povjesti ,je to ko cita uopce...Eto te na, on ti malo da predznanja prije odlaska tamo, a ti njemu da je popizdija.
E moj Pafe, sad si ga usra,...
Last edited:
Spori
Well-known member
Village
Well-known member
Sa staze glagoljaša
Zid hrvatskih protestanata i heretika. Ponad obilježja Uspona Istarskog razvoda, na stazi koja je prečica s donje na gornju cestu, postavljeno je 1982. godine obilježje Zid hrvatskih protestanata i heretika. U sredini zida u bijelome kamenom bloku uklesano je (udubljeno), kao u negativu, stilizirano glagoljsko slovo S, a u njegovu gornjem dijelu ispisana su imena značajnijih hrvatskih protestanata i heretika (Matija Vlačić Ilirik, Baldo Lupetina, Stipan Konzul Istrijan, Mihalj Bučić, Matija Grbac, Markantun de Dominis, Juraj Križanić…).
U zid je ugrađeno sedam kamenih ploča, kojima je bio popločen trg u Motovunu, sa citatima istrgnutima iz protestantskih djela. Citati su uklesani različitim vrstama latiničkoga pisma: verzalom, kurzivom, renesansnim pismom, frakturom itd.
Zid hrvatskih protestanata i heretika. Ponad obilježja Uspona Istarskog razvoda, na stazi koja je prečica s donje na gornju cestu, postavljeno je 1982. godine obilježje Zid hrvatskih protestanata i heretika. U sredini zida u bijelome kamenom bloku uklesano je (udubljeno), kao u negativu, stilizirano glagoljsko slovo S, a u njegovu gornjem dijelu ispisana su imena značajnijih hrvatskih protestanata i heretika (Matija Vlačić Ilirik, Baldo Lupetina, Stipan Konzul Istrijan, Mihalj Bučić, Matija Grbac, Markantun de Dominis, Juraj Križanić…).
U zid je ugrađeno sedam kamenih ploča, kojima je bio popločen trg u Motovunu, sa citatima istrgnutima iz protestantskih djela. Citati su uklesani različitim vrstama latiničkoga pisma: verzalom, kurzivom, renesansnim pismom, frakturom itd.
Village
Well-known member
U Gornjoj Nugli na groblju nalazi se crkva sv. Jelene kraljice, s preslicom na vrhu pročelja i trijemom pred njim. Za tu su crkvu 1405. stanovnici Nugle za 45 zlatnih dukata nabavili dragocjeni rukopisni kodeks, Misal kneza Novaka, koji je poslužio kao tekstualni predložak za prvotisak glagoljskoga Misala iz 1483 (danas u Beču).
Village
Well-known member
Hum
Spomenik otporu i slobodi. Na ulazu u Hum postavljeno je spomen-obilježje, otkriveno u studenome 1979. godine. Sastoji se od tri kamena bloka, golemih kocki, postavljenih jedna na drugu, koje su povezane zajedničkom osi. Svaki blok simbolizira jedno povijesno razdoblje: stari vijek, srednji vijek i novi vijek, a sva tri zajedno simboliziraju vjekovni otpor nasilju te težnju miru i slobodi.
Na najnižoj kocki rimskom su kapitalom uklesani stihovi latinskoga pjesnika Lukana (1. stoljeće) iz njegova djela O građanskom ratu (De bello civili).
Na srednjoj kocki uklesan je citat iz Istarskoga razvoda, glagoljicom i latinicom: Zato je pravica vapila da se krivica potare.
Treća, najviša kocka, posvećena je novovjekovnoj borbi za slobodu i jednakost. Tu borbu izražavaju stihovi nastali u jeku nacionalno-socijalnih borba s početka 20. stoljeća, a glase:
Mi smo pak Istrani, Hrvati pravi.
Mi kano lavi svoje zemlje branimo.
Na spomeniku su prikazana znamenja seoskoga života Istre: voz, ralo, črtalo, rascvjetan cvijet na gornjoj kocki, te na sjeveroistočnoj strani ploče imena poginulih boraca i žrtava fašističkoga terora.
Spomenik otporu i slobodi. Na ulazu u Hum postavljeno je spomen-obilježje, otkriveno u studenome 1979. godine. Sastoji se od tri kamena bloka, golemih kocki, postavljenih jedna na drugu, koje su povezane zajedničkom osi. Svaki blok simbolizira jedno povijesno razdoblje: stari vijek, srednji vijek i novi vijek, a sva tri zajedno simboliziraju vjekovni otpor nasilju te težnju miru i slobodi.
Na najnižoj kocki rimskom su kapitalom uklesani stihovi latinskoga pjesnika Lukana (1. stoljeće) iz njegova djela O građanskom ratu (De bello civili).
Na srednjoj kocki uklesan je citat iz Istarskoga razvoda, glagoljicom i latinicom: Zato je pravica vapila da se krivica potare.
Treća, najviša kocka, posvećena je novovjekovnoj borbi za slobodu i jednakost. Tu borbu izražavaju stihovi nastali u jeku nacionalno-socijalnih borba s početka 20. stoljeća, a glase:
Mi smo pak Istrani, Hrvati pravi.
Mi kano lavi svoje zemlje branimo.
Na spomeniku su prikazana znamenja seoskoga života Istre: voz, ralo, črtalo, rascvjetan cvijet na gornjoj kocki, te na sjeveroistočnoj strani ploče imena poginulih boraca i žrtava fašističkoga terora.
mali_zmaj
Member
Eh u Negrijevoj ,na Verudi sam živjeo do pete godine,onda se selim u Šijanu.. U malom boćalištu sam pokušavao dignuti boće od metala,željeza,nije bilo šanse pa su mi barbe dale drvenu boću... Tu je bilo mnogo vrtova...,trstike... Još stoji ona rupetina sa stepenicama naspram vile u kojoj sam živjeo,i kad nam tu upadne lopta,morali smo zvati starce da nam je donesu,bojali smo se sići dolje!! Pa stari dođe u tri sa posla,i onda na Mornar na kupanje.. Ljepota....
CrispyKevin
Active member
thule_5689
Well-known member
Koliko šlaga pokonzumira, dobro da nije i prije...E moj Pafe, sad si ga usra,...
Village
Well-known member
Kaštel sv. Jurja blizu Nove Vasi
Među zaštićenim kulturnim dobrima općine Brtonigla istaknuto mjesto ima kaštel sv. Jurja ili Santi Quaranta smješten iznad doline rijeke Mirne kod Nove Vasi. Kaštel je unutrašnjim zidom podijeljen na sjeverni i južni dio, a danas su vidljivi njegov trapezoidni tlocrt i dobro očuvani bedemi. Na sjevernom platou je nekoć bila jezgra srednjovjekovnog grada, a danas je tu arheološko nalazište s ruševnom crkvicom sv. Jurja.
Kaštel sv. Jurja podignut je na strateškom položaju iznad ušća i luke na rijeci Mirni. Moguće je da je na tom mjestu postojala prapovijesna gradina i antičko naselje, a potom kasnoantički i ranosrednjovjekovni kastrum. U luku Pišine na rijeci Mirni je prema nekim izvorima do 1906. g. dospijevala roba, a zatim je pristanište zatrpano muljem. Na jednoj od kula kaštela palila se vatra kako bi usmjerila pomorce na siguran pravac kretanja do luke.
Zabilježeno je da je dvorac 992. godine pripadao Alderusu de Castro S. Giorgii, a poznato je i da su ga 1230. posjedovali Vidotto i Flabiano.
Akvilejski patrijarh je 1260. g. kupio tri četvrtine vlasništva od America qm. Vidotta i četvrtinu od Biachina, sina pokojnog Ossalca iz Momjana. Zatim je obnovio i proširio kaštel kako bi stvorio uporište za nadzor svojih posjeda u Istri.
Nakon napada Mlečana 1291. g. i Đenovežana 1354. g., utvrda je izgubila svoju važnu političku i vojnu ulogu pa je prelazila iz ruku u ruke različitih vlasnika. Nakon 1420. g. Mletačka Republika ga je predala Grožnjanu.
Alessandro Soranza je 1545. godine kupio dvorac s feudom za 1627 dukata s obavezom isplaćivanja dijela prihoda za održavanje crkava sv. Jurja i sv. Mihovila. Zadnji vlasnici bili su Bartolomeo i Bertuccio Manzini iz Buja, koji su ga posjedovali sve do polovice 19. stoljeća.
Među zaštićenim kulturnim dobrima općine Brtonigla istaknuto mjesto ima kaštel sv. Jurja ili Santi Quaranta smješten iznad doline rijeke Mirne kod Nove Vasi. Kaštel je unutrašnjim zidom podijeljen na sjeverni i južni dio, a danas su vidljivi njegov trapezoidni tlocrt i dobro očuvani bedemi. Na sjevernom platou je nekoć bila jezgra srednjovjekovnog grada, a danas je tu arheološko nalazište s ruševnom crkvicom sv. Jurja.
Kaštel sv. Jurja podignut je na strateškom položaju iznad ušća i luke na rijeci Mirni. Moguće je da je na tom mjestu postojala prapovijesna gradina i antičko naselje, a potom kasnoantički i ranosrednjovjekovni kastrum. U luku Pišine na rijeci Mirni je prema nekim izvorima do 1906. g. dospijevala roba, a zatim je pristanište zatrpano muljem. Na jednoj od kula kaštela palila se vatra kako bi usmjerila pomorce na siguran pravac kretanja do luke.
Zabilježeno je da je dvorac 992. godine pripadao Alderusu de Castro S. Giorgii, a poznato je i da su ga 1230. posjedovali Vidotto i Flabiano.
Akvilejski patrijarh je 1260. g. kupio tri četvrtine vlasništva od America qm. Vidotta i četvrtinu od Biachina, sina pokojnog Ossalca iz Momjana. Zatim je obnovio i proširio kaštel kako bi stvorio uporište za nadzor svojih posjeda u Istri.
Nakon napada Mlečana 1291. g. i Đenovežana 1354. g., utvrda je izgubila svoju važnu političku i vojnu ulogu pa je prelazila iz ruku u ruke različitih vlasnika. Nakon 1420. g. Mletačka Republika ga je predala Grožnjanu.
Alessandro Soranza je 1545. godine kupio dvorac s feudom za 1627 dukata s obavezom isplaćivanja dijela prihoda za održavanje crkava sv. Jurja i sv. Mihovila. Zadnji vlasnici bili su Bartolomeo i Bertuccio Manzini iz Buja, koji su ga posjedovali sve do polovice 19. stoljeća.
Attachments
Village
Well-known member
U malom selu Deklevi u točno na pol puta između Motovuna i Poreča, Vinarija Vicinim je izgradila prvu klupu Big Bench Community Project u Hrvatskoj. Klupa, nazvana Big Bench Deklevi, broj 296 u svijetu, visoka je 230 cm, dugačka 320 cm i smještena na 300 metara nadmorske visine. Žarko je crvene boje kao posveta našoj zem|ji crvenici. Projekt je nastao kao pridruživanje međunarodnoj udruzi Big Bench Community Project, klupa je dobila licencu, a izgrađena je prema preciznim uputama organizacije.
Marko Bernobić iz Vinarije Vicinim s obitelji, nasljednicima vinogradarske tradicije, odlučio je izgraditi klupu kao posvetu legendi o dobrom divu Istre, Velom Joži, koji je na putu do mora navratio u Dekleve i odmorio se uz dobru kapljicu vina. Klupa je smještena u zelenilu prirodnih ljepota koje se mještani Deklevi trude očuvati. Okružena je vinogradima, maslinicima, lavandom i smiljem, s prekrasnim pogledom prema moru.
Big Bench Community Project je međunarodna udruga koja promovira izgradnju velikih klupa u prirodi kao mjesta za odmor i uživanje u prirodnim ljepotama. Projekt je započeo u Italiji, a sada se proširio diljem svijeta. Klupa u malom selu Deklevi, prva je klupa Big Bench Community Project.
Marko Bernobić iz Vinarije Vicinim s obitelji, nasljednicima vinogradarske tradicije, odlučio je izgraditi klupu kao posvetu legendi o dobrom divu Istre, Velom Joži, koji je na putu do mora navratio u Dekleve i odmorio se uz dobru kapljicu vina. Klupa je smještena u zelenilu prirodnih ljepota koje se mještani Deklevi trude očuvati. Okružena je vinogradima, maslinicima, lavandom i smiljem, s prekrasnim pogledom prema moru.
Big Bench Community Project je međunarodna udruga koja promovira izgradnju velikih klupa u prirodi kao mjesta za odmor i uživanje u prirodnim ljepotama. Projekt je započeo u Italiji, a sada se proširio diljem svijeta. Klupa u malom selu Deklevi, prva je klupa Big Bench Community Project.
Village
Well-known member
Hum
U "najmanji grad na svijetu" - Hum - se ulazi kroz prizemlje humske Polače (gradske palače) u čijem je prizemlju uređen mali lapidarij. Izložene su rekonstruirane kopije glagoljskih natpisa koji su se nalazili na ugaonom kamenu zapadnog zida humskog zvonika – kule („1552, miseca marča na dan 16, va vrime župana… Gršinića. Meštar … Baštijančić iz Draguća… Pop Ivan Cvitić“), na kamenom bloku ugrađenom u pročelje župne crkve (Va ime Božje, amen. Let Gospodnjih 1609, miseca avrila, be osnovana sija crikav va vrime pre Mateja Benca tr župana i starešina Martina Gršinića. Oršin, biskup tršački i meštar Juri Gršinić), i na kamenoj ploči iznad gradskih vrata. Zapis glagoljaškog natpisa na skinutom i uništenom crkvenom zvonu je izgubljen.
Prema nalogu talijanskih vlasti 1921. g. su natpisi uništeni – utučeni nazubljenim batom, kako bi se izbrisao spomen hrvatskog pisma.
U "najmanji grad na svijetu" - Hum - se ulazi kroz prizemlje humske Polače (gradske palače) u čijem je prizemlju uređen mali lapidarij. Izložene su rekonstruirane kopije glagoljskih natpisa koji su se nalazili na ugaonom kamenu zapadnog zida humskog zvonika – kule („1552, miseca marča na dan 16, va vrime župana… Gršinića. Meštar … Baštijančić iz Draguća… Pop Ivan Cvitić“), na kamenom bloku ugrađenom u pročelje župne crkve (Va ime Božje, amen. Let Gospodnjih 1609, miseca avrila, be osnovana sija crikav va vrime pre Mateja Benca tr župana i starešina Martina Gršinića. Oršin, biskup tršački i meštar Juri Gršinić), i na kamenoj ploči iznad gradskih vrata. Zapis glagoljaškog natpisa na skinutom i uništenom crkvenom zvonu je izgubljen.
Prema nalogu talijanskih vlasti 1921. g. su natpisi uništeni – utučeni nazubljenim batom, kako bi se izbrisao spomen hrvatskog pisma.