Ljubićeva pećina
Ljubićeva pećina nalazi se 1,3 kilometara sjeverno od centra Marčane.
U literaturi se Ljubićeva pećina prvi put spominje 1226. godine u popisu pećina Bertarellija i Boegana pod brojem 1483. Više su je puta posjećivali arheolozi i speleolozi, a naročito valja spomenuti posjet u proljeće 1991. godine kad je s površine pećine prikupljena određena količina keramike, kostiju i kremena.
Na temelju toga je zaključeno da su u pećini obitavali ljudi već u eneolitiku te da je život ondje trajao i tijekom brončanoga doba. Nakon toga, pećinu su u više navrata posjećivali speleolozi koji su u jami prikupili nove nalaze. Zahvaljujući zainteresiranosti i financijskoj potpori Kneževine Monako, odnosno Musée d' Anthropologie préhistoriquede Monaco, u suradnji s Hrvatskim restauratorskim zavodom, prva su sustavna istraživanja provedena tijekom ljeta 2008. godine te je upravo ovim međunarodnim projektom arheoloških istraživanja u trajanju od četiri godine omogućeno sustavno istraživanje toga pećinskoga lokaliteta u Istri.
Ukupno su istražene četiri sonde, dvije unutar jame 6, te po jedna u najvećoj dvorani i prostoriji 2. Najviše arheoloških podataka pružila je sonda B u prostoriji 2 čija je istražena površina na kraju iznosila 10 kvadratnih metara. Iskopavanje je vršeno sitnim arheološkim alatom, a nad čitavim sedimentom provedeno je tzv. vodeno sijanje i flotacija iz toga razloga što je sediment u pećini izuzetno vlažan i mokar te nije bilo moguće zamijetiti sve nalaze na licu mjesta.
Tim metodama dobiveni su vrijedni podaci povezani s prehranom i načinom života, a nad nalazima je provedena stručna i znanstvena analiza.
Sam ulazak i boravak u spilji zahtijeva ozbiljnost i pažnju, dana 25. lipnja 2020. godine u njoj je poginuo jedan arheolog iz Raklja.