Zlatko
Member
Pošto je ovo specifičan susret, i nije otvorenog tipa, nisam želio otvarati temu ranije... :wink:
Impresije slijede... 8)
Dakle, i to smo konačno posjetili..
Uz posjetitelje iz cijele Europe, i ja sam, "po prvi puta pronio glas Hrvatske" na ovom kultnom susretu... Uz svesrdnu pomoć prijatelja u pripremama za ovaj "extreme winter party", a bez kojih bi ovo bilo nemoguće realizirati.. Hvala Vam! Tomislav Zelenić, Kazimir Šepić, Ante Ivandić, MK Colapis Riders Ozalj - Marijan Tkalac, Silvija Vardijan i Kristijan Jardas, Čedomir Marić, Nomad Trash - Tomo, koji je "smajstorirao" puno toga na motoru što ja nisam stigao ili jednostavno nisam mogao;(samo jedan dio; reparacija košare kvačila - hvala i Damir Bosanac, nosači kofera, prednje kočnice komplet, i kao kruna svega - lanci za kotače, bez kojih je nemoguće uspeti se na mjesto održavanja susreta...)
Par riječi o samom susretu; Susret je privatno okupljanje, i ograničeno je prostorno, pa samim time i brojem sudionika na istom.. Stoga, potrebno je ispuniti "invitation card", najbolje po završetku susreta u veljači, tako da bi dobili odgovor do listopada - da li ste upali u kvotu ili ne odnosno da li ste uopće upali na "listu čekanja" na kojoj možete biti i par godina dok vas ne pozovu (njihov susret - njihova dobra volja..), ovisno o interesu.. Prednost imaju poznati sudionici koji su već bili na susretu. Ja sam (igrom slučaja) upao odmah, jer sam organizatoru objasnio (2014.) da 2016. godine želim ići na 60. Elefantentreffen, a pošto se datumi ta dva susreta često preklapaju, da bih volio ići ove godine kod njih. Možda je pomoglo to što sam napomenuo da sam već bio tri puta na Elefantentreffenu, pa je procijenio da sam dovoljno "iskusan" da se mogu dovući do gore..
Par tehničkih detalja: Od podnožja mjesta Hohentauern se kreće po cesti koja vodi prema mjestu okupljanja na 1720 m nadmorske visine. Cesta se ne čisti do kraja od snijega pošto je to ujedno i lokalno sanjkalište, sa konstantnim usponom do 16% i dužine je nekih 6 km... Na početku pravog uspona nalazi se rampa, kojom se regulira promet prema gore i dolje odnosno naizmjence idu sanjkaši pa motori.. Bez pozivnice nemojte pokušavati ići, jer obično na početku rampe vas "čekiraju" da li ste na listi ili ne, da se ne sramotite... Također, ove godine nisu imali klasičnu regulaciju prometa, nego je rampa stalno bila dignuta, a pošto sam ja iz tehničkih razloga kasno krenuo iz Hrvatske, prema gore sam od rampe (da bude zanimljivije) vozio po mraku! Srećom, sanjkaši koji vam dolaze u susret, imaju naglavne svjetiljke pa se vide, a i dosta su kulturni i drže se svoje strane, tako da s njima nije bilo problema, a kada se penju pješice prema gore, mašu vam u znak podrške...
Par opaski: Slike variraju u kvaliteti jer su slikane s dva foto - aparata (digitalac + stari SLR) i mobitelom. Za one mutnije, krivi su moji smrznuti prsti, tako da aparat nije odradio svoje do kraja...
U galeriji slika na samom početku, stavljenje su i one koje prikazuju dio priprema za sami susret...
Također, u povratku sa susreta, sreo sam se sa ekipom iz Slovenije (većinom iz MK Kurent) i Antom, Saletom i Zdravkom koji su se vraćali sa Elefantena, pa smo dio puta odradili zajedno... :wink:
Link na slike: https://plus.google.com/photos/103601940397167710949/albums/6111912809219292289
Link o svemu gore ispričanom (engleska verzija): http://www.motorang.com/tauerntreffen/index_english.htm
Impresije slijede... 8)
Dakle, i to smo konačno posjetili..
Uz posjetitelje iz cijele Europe, i ja sam, "po prvi puta pronio glas Hrvatske" na ovom kultnom susretu... Uz svesrdnu pomoć prijatelja u pripremama za ovaj "extreme winter party", a bez kojih bi ovo bilo nemoguće realizirati.. Hvala Vam! Tomislav Zelenić, Kazimir Šepić, Ante Ivandić, MK Colapis Riders Ozalj - Marijan Tkalac, Silvija Vardijan i Kristijan Jardas, Čedomir Marić, Nomad Trash - Tomo, koji je "smajstorirao" puno toga na motoru što ja nisam stigao ili jednostavno nisam mogao;(samo jedan dio; reparacija košare kvačila - hvala i Damir Bosanac, nosači kofera, prednje kočnice komplet, i kao kruna svega - lanci za kotače, bez kojih je nemoguće uspeti se na mjesto održavanja susreta...)
Par riječi o samom susretu; Susret je privatno okupljanje, i ograničeno je prostorno, pa samim time i brojem sudionika na istom.. Stoga, potrebno je ispuniti "invitation card", najbolje po završetku susreta u veljači, tako da bi dobili odgovor do listopada - da li ste upali u kvotu ili ne odnosno da li ste uopće upali na "listu čekanja" na kojoj možete biti i par godina dok vas ne pozovu (njihov susret - njihova dobra volja..), ovisno o interesu.. Prednost imaju poznati sudionici koji su već bili na susretu. Ja sam (igrom slučaja) upao odmah, jer sam organizatoru objasnio (2014.) da 2016. godine želim ići na 60. Elefantentreffen, a pošto se datumi ta dva susreta često preklapaju, da bih volio ići ove godine kod njih. Možda je pomoglo to što sam napomenuo da sam već bio tri puta na Elefantentreffenu, pa je procijenio da sam dovoljno "iskusan" da se mogu dovući do gore..
Par tehničkih detalja: Od podnožja mjesta Hohentauern se kreće po cesti koja vodi prema mjestu okupljanja na 1720 m nadmorske visine. Cesta se ne čisti do kraja od snijega pošto je to ujedno i lokalno sanjkalište, sa konstantnim usponom do 16% i dužine je nekih 6 km... Na početku pravog uspona nalazi se rampa, kojom se regulira promet prema gore i dolje odnosno naizmjence idu sanjkaši pa motori.. Bez pozivnice nemojte pokušavati ići, jer obično na početku rampe vas "čekiraju" da li ste na listi ili ne, da se ne sramotite... Također, ove godine nisu imali klasičnu regulaciju prometa, nego je rampa stalno bila dignuta, a pošto sam ja iz tehničkih razloga kasno krenuo iz Hrvatske, prema gore sam od rampe (da bude zanimljivije) vozio po mraku! Srećom, sanjkaši koji vam dolaze u susret, imaju naglavne svjetiljke pa se vide, a i dosta su kulturni i drže se svoje strane, tako da s njima nije bilo problema, a kada se penju pješice prema gore, mašu vam u znak podrške...
Par opaski: Slike variraju u kvaliteti jer su slikane s dva foto - aparata (digitalac + stari SLR) i mobitelom. Za one mutnije, krivi su moji smrznuti prsti, tako da aparat nije odradio svoje do kraja...
U galeriji slika na samom početku, stavljenje su i one koje prikazuju dio priprema za sami susret...
Također, u povratku sa susreta, sreo sam se sa ekipom iz Slovenije (većinom iz MK Kurent) i Antom, Saletom i Zdravkom koji su se vraćali sa Elefantena, pa smo dio puta odradili zajedno... :wink:
Link na slike: https://plus.google.com/photos/103601940397167710949/albums/6111912809219292289
Link o svemu gore ispričanom (engleska verzija): http://www.motorang.com/tauerntreffen/index_english.htm
