brum said:
Veliki respekt, Zlatko!
A meni nešto briju zašto se vozim po suncu i danu, na temperaturi oko nule!
To je za mene pravi moto poduhvat!
Ako ti se dade pisati, Interesiraju me tehničke pojedinosti:
- koji si motor vozio
- kakvu si opremu na sebi imao na tom putu (odjeća, kaciga, rukavice)
- kako su ti se pokazale te navlake za ruke
- kako je bilo spavati vani na tom vremenu ( imam iskustva iz rata, ali ne toliko ekstremna)
- kako si prevozi sve stvari (koferi, torbe)
- kako je sa vožnjom po cesti na kojoj ima snijega, vidio sam da neki od motorista imaju čak pomagala kao nekakve "plastične lance" na stražnjem kotaču
Unaprijed hvala na odgovorima, možda te malo gnjavim, ali tko će to znati ako ne ti!
Pozdrav i puno sretnih kilometara ti želim!
Evo ovako:
Motor: Suzuki GSX 750 EF 1984. godina
Odjeća: Obične čarape, vojničke čizme Matterhorn ( Goretex ), dvoje dugačke gaće ( jedne deblje i jedne tanje ), hlače IXS Checker ( Goretex ), vojnička potkošulja dugačkih rukava, majica kratkih rukava, dolčevita, majica dugačkih rukava, kožni prsluk, jakna IXS Matrix ( Goretex ), pojas za bubrege, grijač oko vrata ORINA ( Polar fleece ), potkapa pamučna obična, potkapa ( Goretex, mislim da je IXS ), kaciga Nolan N81, podrukavice ( Mortan ), rukavice IXS Polaris II ( Goretex ), navlake za upravljač ( futrane iznutra ). Na sve to kombinezon IXS Oyster ( 100 Nylon, futran iznutra ).
Navlake: Na ovakav put je ludost krenuti bez njih, jer ruke vrlo brzo nećete osjetiti od hladnoće. Možda i ima rukavica koje su za ekstremno niske temperature, no problemi kod takvih rukavica su što u pravilu imaju samo palac slobodan ( otežano kočenje i stskanje kvačila ), i predebele su, pa ručicu ne možete dobro držati odnosno za čas vam utrne ruka kojom dajte gas.
Spavanje: U mom slučaju, katastrofa! Šator iglu, madrac na napuhavanje ( oko 20 - tak cm visine ), vreća za spavanje ( od njemačke vojske sa rukavima ), druga vreća ( model JNA ), i dvije deke preko svega toga.
Rezultat: Nisam oka stisnuo cijelu noć od zime jer mi je hladnoća dolazila odozdo. Naime, u pravilu se kupuje slama ( bala slame košta 2,5 eura ) koja se stavlja ispod šatora zbog gore opisanih problema. Pošto je bila velika gužva, slame više nije bilo za kupiti. Drugu noć mi je bilo toplije jer sam spavao u kombinezonu, plus sve gore navedeno, ali jednostavno nema tu sna. Barem se ja nisam uopće naspavao.
Stvari: Stara Schuh - ova tank torba ( magneti ) dupkom puna, i Moto detail okrugla torba koja inače ide u kompletu sa soft koferima sa strane. Za jednu osobu dovoljno, tim prije što sam ja nosio sav alat koji imam u tank torbi ( težila je oko 20 - tak kilograma ) za nedaj Bože kvarova po putu.
Vožnja po snijegu: Putem je cesta bila čista. Nešto malo nekakve bljuzge je bilo kada smo se približavali samom mjestu događanja i na cesti oko kampa. U svakom slučaju " nježno " pri svim radnjama. Ako je baš jako sklisko, obadvije noge na cestu i lagano. Što se tiče pomagala na stražnjem kotaču, ljudi su se dovijali na razne načine. Od originalnih lanaca za gume, guma sa kramponima, do raznih lanaca " home made ", užadi, najlon čarapa itd...
Prikoličari su u svakom slučaju, uz enduro motore, zakon na snijegu.
Eto, to je otprilike to. U povratku sam negdje na pola puta još preko čizama stavio i Orinine navlake za kišu da mi bude toplije za noge, jer ipak je to cca 600 kilometara u komadu po velikoj hladnoći.
Pozdrav!!!