Alpe-Pirineji-Alpe

Bil

Member
28.06 Gogo i ja odlučili krenut na put. Vrijeme u Hrvatskoj, a i u Europi nije bilo obećavajuće, kiše su padale već dva tjedna. No, dve suzane GSX-R i STROM bile su spremne. Krećemo na Delnice, Kočevje i tu nas za početak braća Slovenci zaustavljaju... Internacionalna policijska iskaznica vrijedi i u Sloveniji pa mi nastavljamo dalje prema Kobaridima. Vizure već poznate, al evo i koja slika
p6280027.jpg

p6280008.jpg

p6280021.jpg

p6280025.jpg

Ulazimo u Austriju, kiša nas opasno pere al nema veze - banda je na putu. Stajemo u prvom kampu negdje na Dolomiten Strasse. Gazda je stari Nizozemac koji nam nakon 4. pive nosi svoju šljivovicu iz Pijača. Nakon još koje pive skužimo da je šljivovica iz Bihaća.
p6280039.jpg

p6280041.jpg
 
Trenutno me zanima sve vezano za Alpe.

Jedva čekam da nastaviš.

U slijedeća 2 tjedna krećem i ja. Čekam super prognozu  :D
 
Panceta je bitna,tribalo je malo vise masti u ovim prilikama, :mrgreen:,pratit cu nastavak
jer sam vec reka da su mi alpe ludilo,nadam se i ja brzo gori...
 
Ujutro opet kiša. Nastavljamo dalje po Dolomiten Strasse i tu se negdje gubimo u Brenneru. Nema veze , svugdje je dobro, ceste su mrak. Nakon što smo se najeli hrvatskog špeka, krećemo prema Stelvio passu. Misli smo ga napast isti dan, al bilo je prekasno  pa smo bacili spavanac u Lassu, Dolomiti, država Italija, narod Austrijanci. Tu je rođen i Rudolf Meissner, alpinistička legenda. Rokamo pivu, 4dcl, 3,20E. Wotafak, hrvatska vam je skupa, ha?
p6290051.jpg

p6290053.jpg

p6290065.jpg

p6300076.jpg

p6300081.jpg

p6300086.jpg
 
Ujutro, nadobudni napadamo Stelvio Pass. Jebote led! Stotine motora, mahom BMW-a (samo šmrkavci voze Japance) hitaju prema gore. Mi lagano, jebiga, nismo iz ovih krajeva. 48 zavoja, serpentine, i eto nas gore na 2757m. Škicamo po štandovima, ponosni prodavači nam pokazuju slike od Ane Jelušić. Sve je puno bikera, iz ovih zapadnih zemalja. HR tablice se ističu k'o govno u punču. Ni kavu nismo popili, idemo na prečicu Umbreilla Pass. Trkeljamo jedan dio po makadamu i mislimo da smo gotovi, kad ono, sranje tek počinje: još par pass-ova nas čeka do silaska u dolinu. Već je 17 sati, a mi trebamo doći do Biel-a u CH, koji je 300km dalje. Tu imamo badava klopu i spavanje kod Gogijeve familije. Ništa, hvatamo se autoputa. Nakon 100km prevaljenih na benzinskoj pitamo Švicarca na BMW-u gdje se plaća autoput. Kad gle čuda: u CH postoje vinjete, 200kn godišnje, a samo čekaju strance da ih rebnu. Jebiga, vinjeta i oko 8 dolazimo k'o krepani cucki na punjenu papriku u Biel.
p6300089.jpg

p6300091.jpg

p6300094.jpg

p6300109.jpg

p6300111y.jpg

p6300117.jpg
 
Ništa, jebiga, Gogo se zaljubil i ostaje kod svoje familije u Švicarskoj, a ja nastavljam solo osam dana dalje, pa kud me voda nanese. Hitam prema Pirinejima čim prije da presječem Francusku. Siječem preko Lausanne, Lyon, izbjegavam autoput. Gubim se k'o svinja u Teheranu. Gazim preko 700km, gladan, žedan. Oko osmice zaliježem u kampu kod starog veterana pokreta otpora, u njegovoj kampici. Tucet piva, razgovori ugodni, rukama i nogama. Kak' bi reko Žužul: Viva La France, Vive Le Crotaie.
p1010002x.jpg

p1010004q.jpg

p1010006g.jpg

p1010008kri.jpg

p1010009bmf.jpg

p1010012j.jpg
 
E sad, vozim prema jednoj točki željenog puta, a to je Villefranche-de-Rouergeu. E tu su nam mili moji Hrvati u sastavu njemačke vojske (a moj deda je bio jedan od njih) podigli ustanak i oslobodili grad na dva dana, nakon čega su ih Švabe sve postreljali. Zapalil sam lampaš i idem dalje. Tu noć dolazim u moto kamp u blizini Gourdon-a. Tol'ko sam bil iscrpljen da, dok sam se parkiral pred baraku, stromić mi je opal na kla. Sreća, chrash barovi i koferi su odradili svoje i sve je pet. Prije toga sam prošao kroz Milleau i nisam mogao vjerovat kad sam videl viadukt, navodno najveći u Europi, 3,2km u dužinu i po 250m visoki piloni.
p1010015h.jpg

p1010021i.jpg

p1010023v.jpg

p1010025i.jpg

p1010038j.jpg

p1010041g.jpg

 
Sljedeće jutro hitam prema Baskiji. Jedna od želja mog puta. Tu vozim kriš-kraš Francuska-Španjolska. Preko neta sam našao koja su najjača baskijska sela, pa sam tu i koncetrirao svoju vožnju. Auritz me posebno oduševil. Spavam u kući iz 18. stoljeća. Sve je puno hodočasnika za Santiago de Compostelu i biciklista s Tour de France-a. Nitko ne govori engleski, komunikacija je nula bodova. Španjolska strana je osjetno jeftinija, pa za 20 Eura imam noćenje za razliku od Francuske gdje za to dobijem šator. Ima i pun k... bikera, al' nitko se ne obazire na moju HR tablicu.
p1010044p.jpg

p1010047a.jpg

p1010052g.jpg

p1010062i.jpg

p1010063.jpg

p1010068znv.jpg
 
S obzirom da je već ponoć - a nas trojica neukih pišemo ovaj putopis i popili smo već gajbu pive - nastavak slijedi sutra, ak' Bog da. A ono pravo tek počinje... Kako sam preživil sve to sa 600 Eura.
p1010071h.jpg

p1010072p.jpg

p1010074p.jpg

p1010079.jpg

p1010084n.jpg

p1010087y.jpg
 
Evo prije spavanja bacija oko,svaka cast,lip dir,ko god da stavi slike mene svaki put fasciniraju i oduseve...
Pomalo,i cekamo nastavak...
 
a ona internacionalna policijska dozvola  :mrgreen:  mogu si ja jednu nabaviti?  I koje to povlastice imaš? ne plaćaš kazne, ne trkeljaju te...  šta?    :misli:
 
Baskija me oduševila. Veći dio je na Španjolskoj strani, ali ima i 150.000 u Francuskoj. U veće gradove nisam ni ulazil, samo manja mjesta po planinskim prevojima. Hasparren, Ainhoa, Itxasso, Erratzu, Irurita, itd. Ceste nisu na nadmorskim visinama a la Alpe, ali su kvalitetom podjednako dobre. Tih dana temperatura je bila baš kak treba. S alpskih 5 stupnjeva na pirenejskih 20. A sutradan katalonskih 40!

p1010090bjt.jpg


p1010091o.jpg


p1010095j.jpg


p1010096l.jpg


p1010100g.jpg


'Oluja' u Španjoskoj

p1010107pnk.jpg


p1010110a.jpg


 
Španjolska mi se dopala na prvi pogled jer moja dva osnovna artikla, benzin i piva, su osjetno jeftiniji nego u Francuskoj. Benzin u F = 1,40 €, piva u F = 2,5 € za dva i pol deci. Benzin u E = 1,10 € i pol litre pive 2 i pol €. Izlazim iz Baskije kod Nabaskoze. Priroda se drastično mijenja, podsjeća na kulise iz vesterna. Katalonija. Boga mi i temperature su visoke. Preko raznih Sierra za Jacu, Huescu, Barbastro. Siesta je trajala valjda cijeli dan jer nigde živoga pesa nema. Pred Andorom me stigla oprat i tuča veličine lješnjaka, al sam i to preživel. Čergu dižem tristo metara od granice s Andorom, u kampu živopisnog naziva 'Frontera'.

http://img12.imageshack.us/img12/3271/p1010112a.jpg
http://img12.imageshack.us/img12/3900/p1010114c.jpg
http://img411.imageshack.us/img411/6674/p1010116n.jpg
http://img411.imageshack.us/img411/7648/p1010120x.jpg
http://img39.imageshack.us/img39/568/p1010122p.jpg
http://img374.imageshack.us/img374/2346/p1010126b.jpg
 
Cijelu noć je padala kiša, no ujutro napadam Andoru. A i sunce je već tu. U principu, sama Andora, malo razočaranje. Sve je to jedan veliki šoping centar. No, isplatilo se zbog prijevoja na 2487 m. Nedjelja je, a u Port de Envalira šoping day za Francuze. Dva sata mi je trebalo da se izvučem iz grada. 3 vrste dućana dominiraju: moto shop, tobacco - alkohol i parfumerije.

Povratak u Francusku. Idem prema Carcassonneu. Škicnem grad, znam da je prekrasan, ali tlaka mi je od ulaženja, pa nastavljam dalje u nacionalni park Du Haut Languedoc, u hladovinu. Malo glavinjanja po Provansi dok nisam našo moto kamp. Lunas. Drži ga bračni par Nizozemaca. poprilično sam se istico u masi pijanih Njemaca, uglavnom na Harleyima.

p1010128gca.jpg


p1010130.jpg


p1010134n.jpg


p1010138s.jpg


p1010148h.jpg


p1010151f.jpg

 
Vozim dalje prema Gapu i tu otkrivam jednu od najljepših cesta života. Zove se Route Napoleon. Ljudi moji, jezera, šume, pitoreskna mjesta. Moja preporuka. Blizu Grenoblea spavam u najšugavijem kampu dosad. Pun kamp Arapa na putu ko zna gdje, birtije nikakve, a muhe su me napadale ko da sam leš. U 5 ujutro sam bil već redi tu gou.

p1010159a.jpg


p1010163b.jpg


p1010152z.jpg


p1010153l.jpg


p1010154t.jpg


p1010155j.jpg