Bello e impossibile - Italija 2017

Back

drifter206

New member
01.Velike nade
Evo nas opet, ništa se nije promijenilo, nismo se pomladili i definitivno se nismo opametili. U protekle dvije godine smo putovali kao i obično ali nigdje sa motorom. Opći plan pada tijekom rujna i čekao se samo datum godišnjeg odmora i usklađivanje sa raznim obavezama. Tri opća plana su pripremljena te uključuju Grčku, Italiju i Francusku (Azurna obala). Nažalost, obaveze i vremenski period nam dopušta putovanje samo tijekom studenog i Italija nam ispada kao najbolja opcija. Minimum 10 dana, ništa ispod ne dolazi u obzir. Godina je bila teška, potreban je žešći odmor. Kakvo će vrijeme biti, ma ko ga j..e...
Tri plana obilaska Italije se pripremaju i uzimaju opcije te nakon usklađivanja obaveza odlučujemo se za trajekt Dubrovnik Bari i povratak preko Ancone. Ovo je taktička varka jer želimo obići što više možemo i ne želimo se vezati samo za jedno područje i ovisiti o povratku na isti trajekt. Neka tako i bude. Bila je i opcija bez trajekta ali smo smatrali da gubimo barem par dana u putu, jer mi ipak živimo dolje negdje daleko...
Plan puta izlazi u javnost i izaziva nevjericu...
Rute su složene i krajem listopada rezervira se smještaj i kupuju karte za trajekt. Idemo definitvno. Motor je ista „roba s greškom“ kao i sa zadnjeg putovanja na Siciliju. To nije motor, to je skuter. To je Talijan i vodimo ga u posjet kući svojoj.
Nabavili smo preko Ebay-a bežičnu komunikaciju (Kina) koja se pokazala izvrsnom za „šaku dolara“.
Gps nemamo, niti ga želimo, navegavat ćemo prema zvijezdama... Ova  tvrdnja će kasnije biti pobijena i možda je vrijeme da se malo opustimo i prihvatimo neke nove stvari. Poznavanje prometnih znakova ipak nije dovoljno. Dodan je dodatak na vizir motora da smanji malo buku i to radi bez premca. Došla je i nova kamera (high tech kinez) koja snima u 4k i treba je testirati u radnim uvjetima.
Osim ovih sitnica sve ostalo je isto i nije bilo potrebe za neke dodatne stvari, odijela i oprema je ista kao i prije te je nekim stvarima ovo zadnji put pred mirovinu. Dan prije polaska motor je servisiran i pripremljen za put. Nema greške, ili ipak ima...
Idemo.

Trajekt Dubrovnik Bari
Trajekt Jadrolinije (brod Dubrovnik) ide u 22:00 za Bari i potrebno je doći dva sat prije polaska ako ste sa vozilom, radi prijave i pripreme broda. Dolazimo u Gruž i prijavljujemo se u kućici Jadrolinije i dobijamo karte za ulazak u brod. Nakon pregleda dokumenata i vrlo kratkog čekanja, preko reda ulazimo u brod te ga prepuštamo posadi. Vezuje se i osigurava od pomicanja, ekipa to radi odlično te čak stavljaju jastuke na mjestima da konop ne reže sjedala. Nema problema, nema velikog mora.
Kabina spartanskih dimenzija ali dovoljna za noćnu vožnju. Idemo na palubu opaliti koji selfi  i snimat odlazak. U kabini jedna utičnica za punjač i ta jedna je neispravna. Falit će struje, imam neki osjećaj. Nosimo čak šest punjača ni manje ni više a od toga dva su sa duplim izlazom i barem deset raznih kabela. Nema veze ima punjač u motoru.
U luci Gruž vezani brodovi HRM-a koji su dan prije imali svečani postroj i vježbu u povodu oslobođenja Dubrovnika.
Preko socijalnih mreža se pozdravljamo sa ekipom. Nervoza, adrenalin počinje djelovati.
Brod isplovljava i ova priča počinje.

WP_20171029_12_05_11_Pro by Antun Burdelez, on Flickr
roba s greškom

DSCN3278 by Antun Burdelez, on Flickr
naš prijevoz

DSCN3280 by Antun Burdelez, on Flickr
luka Gruž

20171029_203326 by Antun Burdelez, on Flickr
selfish bastards

WP_20171029_22_11_49_Pro by Antun Burdelez, on Flickr
adio

prve slike su loše, ostale su bolje  :?
ima i na youtube-u u HD-u
https://www.youtube.com/watch?v=scYvq_gRRlw

nastavak slijedi...
 
02.Neustrašivi
Bari – Corpo di Cava (Amalfi)
Buđenje u 05:00 (ja i vozači kamiona) i izlazak na palubu radi izvidnice i pokoje snimke, vrijeme je oblačno ali suho. Italije još nema na vidiku, samo prostranstvo našeg Jadrana. Pokoji brod plovi prema Italiji. Trajekt dolazi oko 07:00 u Bari te je buđenje oko 06:00, doručak te priprema i iskrcavanje. Ostali putnici se bude i pomalo mile prema palubi, komešanje počinje. Odrađujemo doručak i pakiranje. Izlazimo na palubu i gledamo uplovljavanje u Bari. Nije preša, brod je pun vozila i izaći ćemo nakon njih po komodu. Zadnji put smo požurili i čekali bez veze. Vrijeme je, idemo.
Izlazimo iz broda te nakon vrlo kratkog pregleda dokumenata izlazimo iz luke. Vrijeme je odlično, oblaci se razilaze, 18 C, idealno. Iskreno meni malo vruće ispod svih slojeva na sebi.
Hvatamo se zaobilaznice i pravac Alberobello, prva postaja i jedna od lokacija koju nismo uspjeli posjetiti na našem putu na Siciliju. Kamera radi, komunikacija također, sve je savršeno. I onda.
Nakon nepunih 10 minuta i nakon što smo sišli sa zaobilaznice prema Tarantu u vožnji motor počinje trzati i kašljati. Imamo problem,javljam preko komunikacije. Motor gubi snagu i u jednom momentu ne možemo brže od 60 km/h. Stajemo na prvo proširenje. U glavi kaos, nemogu vjerovati, nismo ni krenuli na put, kako sad, što ćemo, gdje ćemo... Nakon prvog šoka, razum i smirenost dolazi na svoje, nema veze, nismo daleko, snaći ćemo se, ipak smo u zemlji piaggia, ako je veći kvar snaći ćemo se, negdje ćemo nešto izgubiti ali nema veze. Stara škola, odlučujem skinuti i očistit svijećicu jer sam mislo da možda nije prljavo gorivo. Sva sreća imamo alat u motoru. Skidam poklopac i imam što vidjeti, svijećica se odvila i može se zavijati rukom.  Dan prije sam napravio servis na motoru (ulje, filter, svijećicu...) i nisam dobro zategnuo svijećicu (dovoljno dobro), te kako nas je sad dvoje i pun motor, mašina je opterećena i svijećica se odvila. Osim toga zatezao sam je sa Uniorovim ključem a ne Piaggiovim. Moja krivica, nema što. Zatežem je i dogovaramo se ako problem prestane idemo dalje, a ako ne, vraćamo se u Bari. Krećemo i vozimo se nekih 10 minuta i motor je kao nov, problemi su prestali. Nastavljamo definitivno, nema povratka. U glavi je mir, malo raspravljamo o tome i smijemo se, neće nam nitko vjerovati kad se vratimo. Nakon otprilike sat vremena vožnje i malo gubljenja po okolici dolazimo u Alberobello. Što reći, stvarno je prekrasno. Ako budete dobri možda i vi ugledate štrumpfove... Male kućice, ulice, suveniri i moramo dalje. Nažalost nismo puno stali u Alberobellu jer za danas imamo dosta kilometara za odraditi. Nismo ni kavu popili. To se neće više ponoviti, jer ona postane hangry...
Iz Alberobella idemo za Materu i nakon kraće vožnje prekrasnim krajolikom izlazimo na glavnu cestu prema Materi i nakon otprilike sat vremena smo u Materi.
E ovo je već nešto posebno, ako ikad budete imali prilike ovo morate posjetiti. Matera je naseljena još od paleolitika i doslovno su ljudi živjeli u špiljama koje su i danas sastavni dio grada. Nemamo riječi, prekrasno. Nema gužve i vrijeme je vrhunsko, pretoplo za zimsku opremu. Kava i obilazak grada, šetnja malim ulićicama i slikavanje. Nakon Matere nismo imali više planiranih obilazaka, treba se uhvatiti Salerna i obale Amalfija za dana. Nastavljamo dalje, hvatamo se SS Basentane prema Potenzi gdje ćemo kratko stati na pauzu. Vožnja je odlična, nema prometa i vrijeme je vrhunsko. Kod Potenze stajemo na odmorištu radi pauze i kratkog odmora. Još malo za danas. Od Potenze do Salerna nema još puno i nemamo nikakvih problema. Strada je dobra,  mi vozimo svojim tempom, oko 100 do 110 km/h, nismo najgori a brži smo od kamiona.  Preko toga nema smisla, nismo na robiji. Spajamo se na autostradu Mediteraneo i polako se spuštamo prema Salernu. Prometa je sve više ali ništa strašno, velika je to zemlja i to je normalno. Poviše Salerna stajemo radi tankanja i odraditi zadnju pauzu. Imamo još vrlo malo i još je dan. Izlazimo sa autostrade i vozimo se prema obali Amalfija u koloni kamiona koja ide prema luci. Nakon kraćeg vremena dolazimo do našeg prvog smještaja u mjestu Corpo di Cava. Hotel i mjesto je vrhunsko, malo dalje od obale (oko 6 km) ali mirno i opuštajuće. Hotel 4 zvijezdice i stvarno odličan, ne napuhane 4 zvijezdice. Smještamo se i ostavljamo stvari, kraći odmor i odlazak u obližnje mjesto Cava de Tirreni na večeru. Mi baš ne pričamo talijanski ali znamo nešto, te odlučujemo pričati samo talijanski na putu. To je nekakva kombinacija rukama i nogama ali ide nekako. Večera u Cavi sa talijanskim konobarom i na talijanskom te pravac hotel i odmor, sutra nastavljamo, za prvi dan dosta.
Preporuka. Obala Amalfija je turističko odredište i smještaj je dosta skuplji na obali, ovakva mjesta imaju jeftinije opcije a kvaliteta je veća i usluga je bolja, samo morate imati prijevozno sredstvo. U roku od 10 minuta ste na Costeriji Amalfitani koja i nije preduga (oko 120 km) i može se preći bez problema u jedan dan.

Bari Alberobello by Antun Burdelez, on Flickr
prvi dio rute

DSCN3288 by Antun Burdelez, on Flickr
Bari
DSCN3292 by Antun Burdelez, on Flickr
ajmoooo...
DSCN3300 by Antun Burdelez, on Flickr
Alberobello
DSCN3293 by Antun Burdelez, on Flickr
Alberobello
WP_20171030_10_09_59_Pro by Antun Burdelez, on Flickr
Opet ovi
DSCN3297 by Antun Burdelez, on Flickr
Alberobello

Alberobello Matera by Antun Burdelez, on Flickr
drugi dio rute
DSCN3306 by Antun Burdelez, on Flickr
Matera
DSCN3302 by Antun Burdelez, on Flickr
Matera
DSCN3303 by Antun Burdelez, on Flickr
Matera
DSCN3319 by Antun Burdelez, on Flickr
Matera
DSCN3325 by Antun Burdelez, on Flickr
na putu prema dolje
WP_20171031_07_52_28_Pro by Antun Burdelez, on Flickr
Corpo di Cava

samo neke od slika

nastavljeno je i na youtube-u
https://www.youtube.com/watch?v=CZylP8G52Xg

https://www.youtube.com/watch?v=-Szx1zaSQPA

https://www.youtube.com/watch?v=wLuYMBTNou0

https://www.youtube.com/watch?v=-V3bRtJFDxw

treći dio rute je preko Potenze za Salerno...

nastavljamo vrlo brzo...
 
Dobar početak a kako je Italija naše omiljeno odredište, pomno pratim i čekam ostatak
 
03.Jeka – dio prvi
Pompeii
Nakon vrhunskog doručka (imaju čak i plodove kaktusa) spremamo se za polazak. Vrijeme odlično, sunčano, tu i tamo neki oblak u daljini. Komunikacija nešto šteka i neće da surađuje. Vadi uputstva, ne znamo se spojiti. Oko 08:30 krećemo, pravac Pompeii. Nakon 20 minuta vožnje dolazimo u Pompeii i parkiramo motor ispred policijske postaje (tad to nismo znali). Kupujemo karte i ulazimo. Pompeii su svjetko čudo i svakako ih morate posjetiti. Nije to jednostavno opisati, to morate vidjeti svojim očima. Isto tako morate vidjeti Vezuv u pozadini da bi dobli sliku što se tu dogodilo. U svakom slučaju ovo morate posjetiti. Od cijelog područja samo jedan dio je do današnjeg dana istražen i iskopan. Tamo smo čuli da je samo jedna trećina arheloški obrađena, na neka mjesta nisu „lopatu“ ni zabili u tlo. Da li je to istina tko će znati. Osim Pompeii-a ima još lokacija oko Vezuva koje se isto mogu obići ali mi nismo imali vremena. Za mene jedna stvar je obavezna.
Amfiteatar ... Pink Floyd - Live at the Pompeii (snimljeno u listopadu 1971 a izdano 1972). Iza ovoga se krije lijepa priča kako je uopće snimljen koncert i zvučni zapis koji su snimili u amfiteatru je prema riječima producenta bio tehnički savršen. Ima biti da su ovi stari znali što rade.  Kako ulazimo u amfiteatar u glavi mi jeka od uvodnog basa pjesme One of these days. Napokon sam tu, ovo sam morao vidjeti i osjetiti u živo. Grupa turista stvara buku, ne možemo osjetiti tišinu prostora i cvrkut ptica. Ali svejedno, tu smo, čuje se muzika Pink Floyda iz amfiteatra jer je u njemu izložba slika i video sa koncerta. Emozioni...
Idemo dalje i vraćamo se daleko u prošlost. Vezuv je pokrio Pompeje sa debelim slojem vulkanske prašine i napravio tada veliku tragediju a s druge strane ostavio čovječanstvu savršeni dokaz iz  prošlosti. Ništa manje nego svjetsko čudo. Od uredno postavljenih pločnika, do sačuvanih ruševina, do stupova, trgova, amfiteatara, mozaika, amfora, posuda, i svjetskih poznatih gipsenih ljudskih ostataka. Neki od njih kao da samo spavaju.  Teško je ovo opisati, ovo se mora vidjeti svojim očima i shvatiti na svoj osobni način. Obilazak Pompeii-a traje minimalno par sati (nama oko3 sata) da se polaganim tempom obiđe sve. Ma obilazak traje koliko Vam se svidi, nema pravila. Čak je Plinije pratio i zapisao iz Napulja (Novi Polis – novi grad) tragediju Pompeii-a. I tako jedan dan Vezuv eruptirao....
Kako obilazimo tako se stvara sve veća gužva jer se Pompeii otvaraju oko 09:00 a turisti dolaze ipak malo kasnije. U ovom vremenskom periodu ima puno manje turista nego u vrhu sezone ali ipak ima ih. Mi smo ušli kod amfiteatra i išli u suprotnom smjeru od glavnog ulaza. Da previše ne peglamo, obišli smo sve, amfiteatar, trg, ulice, terme, teatre (mali i veći), ma u glavnom sve što smo htjeli.
Nakon obilaska izlazimo iz Pompeii-a i nastavljamo dalje ali ne prije nego popijemo kavu. Da ne probudimo zvijer. Uzimamo suvenire i uživamo na suncu uz espresso i macchiato. Uživamo do jednog momenta. Lucija ide na WC i ja u tom trenutku idem naći ključeve od motora. Nema ih... Ne mogu vjerovati. Došlo mi je slabo, problijedio sam. Uzeli smo rezervne koji su kod nje ali ne znam gdje su moji. Skidam se skoro gol ispred kafane tražeći ključeve. Prolaznici me blijedo gledaju. Tih pola minute traje kao cijeli dan. Lucija dolazi sa WC-a i prenosim joj radosnu vijest. Bili smo udaljeni dvije ulice i doslovno sam otrčao do parkinga. Iz daljine sam vidio motor na mjestu a kad sam došao bliže sam vidio ključ kako visi iz kufera baš tamo gdje sam ga i ostavio. Koja budala, koji idiot. Prije puta sam kao kupio i sajlu za vezat motor kao fol radi krađe a ovako ostavljam ključe u motoru, da nekome bude lakše upropastiti mi život. Najvjerovatnije, nitko nije ni primjetio ključ i nitko nije ni planirao uzeti motor usred bijela dana a i parkiran je bio ispred policijske postaje. Ali svejedno, totalna glupost. Daj  se malo skoncentriraj, ponavljao sam u sebi. Prvi žuti karton s pravom žalbe...
Iz Pompeii-a nastavljamo dalje...

DSCN3330 by Antun Burdelez, on Flickr
amfiteatar
WP_20171031_09_54_43_Pro by Antun Burdelez, on Flickr
Echoes part 1
DSCN3339 by Antun Burdelez, on Flickr
ulice
DSCN3351 by Antun Burdelez, on Flickr
oslikani zidovi
DSCN3356 by Antun Burdelez, on Flickr
oslikani zidovi
DSCN3372 by Antun Burdelez, on Flickr
fontana za vodu
DSCN3362 by Antun Burdelez, on Flickr
ulice
DSCN3381 by Antun Burdelez, on Flickr
prema glavnom trgu
DSCN3386 by Antun Burdelez, on Flickr
bezglavi konjanik
DSCN3387 by Antun Burdelez, on Flickr
Concordia
DSCN3388 by Antun Burdelez, on Flickr
isto
DSCN3393 by Antun Burdelez, on Flickr
stupovi
DSCN3397 by Antun Burdelez, on Flickr
amfore i posude
DSCN3398 by Antun Burdelez, on Flickr
jedan od svijedoka događaja
DSCN3406 by Antun Burdelez, on Flickr
trg
DSCN3412 by Antun Burdelez, on Flickr
mozaici
DSCN3419 by Antun Burdelez, on Flickr
amfiteatar za plemstvo i bagate
DSCN3426 by Antun Burdelez, on Flickr
amfiteatar za robove i ostale
DSCN3430 by Antun Burdelez, on Flickr
Vesuvio
DSCN3431 by Antun Burdelez, on Flickr
ključić

samo neke od slika, neke su u videu
i na youtube-u
https://www.youtube.com/watch?v=j5HVFKPXxW8

hvala na komentarima i praćenju

nastavljamo ubrzo...
 
03.Jeka – dio drugi
Costeria Amalfitana
Iz Pompeii-a se hvatamo ceste prema Sorrentu, treba obići Amalfi. U prometnom kaosu i gužvi kod Pompeii-a hvatamo se glavne ceste prema Sorrentu i nakon otprilike sat vožnje dolazimo u Sorrento.  Vozikamo se po gradu i spuštamo na obalu. Amalfi obala je strma i visoka te gdje je bilo moguće doći do mora niknulo je neko mjesto. Sorrento je lijepo mjesto, vidi se da je elitna turistička destinacija i sve je predodređeno turistima, hoteli, restorani i sve ostalo. U maloj luci stajemo na odmor i slikavamo se. Miriše riba svugdje i razmišljamo o ručku ali je još rano i nakon 20 minuta krećemo za Positano. Nakon izlaska iz Sorrenta izlazimo na SS 163 (Amalfitanu), poznatu cestu koja vodi obalom Amalfija. Positano je udaljen oko 20 km ali treba dobrih 50 minuta za doći. Uživamo, cesta je dobra, zavoj na zavoju, ali nema puno prometa. Susrećemo par auta i motora. Sunčano i toplo. Poviše Positana kratko stajemo radi par slika i spuštamo se serpentinama u mjesto. Mala gužva ali ništa strašno. Ostavljamo motor na plaćenom parkingu doslovno čovjeku u dvorištu kuće. Plaća se naravno, to je ovdje to veliki biznis. Positano je nama osobno ostavio najveći dojam od svih mjesta na Amalfi obali. Velika pješčana plaža i mnoštvo ljudi. More je malo valovito ali to ne smeta nekolicini koji se kupaju. More je još bilo oko 19 stupnjeva i moglo se kupati. Vrijeme je za hranu. Sjedamo u restoran na plaži naručujemo riblje specijalitete. Vrhunski objed i pada prva birra Moretti. Nema veze nismo daleko.  Doslovno uživamo, mjesto je vrhunsko i ugođaj je vrhunski. Iz Positana idemo dalje prema Amalfiju gdje je sljedeći stop. Amalfi je udaljen isto tako oko 20 km ali ipak treba skoro sat vremena vožnje. Nije pretjerana gužva ali ipak ima nešto prometa. Talijani legende na svakom većem zavoju trube, iz razloga što je cesta uska i ne vidi se suprotna strana. Ulazimo u Amalfi pred sumrak i stajemo za obilazak. Amalfi je najpoznatije mjesto na obali i obala nosi ime po njegovom nazivu. Ujedno je turistički najposjećenije mjesto i najveće su gužve. Promet totalni kaos, ceste su jako uske i ulaz u svako mjesto je gužva. Motori zaobilaze sve, tako i mi. Na samoj obali ogroman parking za motore.  Amalfi je poznat po raznobojnim fasadama zgrada, od žute do sive. Isplati se svakako posjetiti. Uz obilazak grada smo posjetili i crkvu sv. Andrije koja je impresivna kako iz vana tako i iznutra.  Polako pada mrak. Još jedno mjesto smo planirali posjetiti na obali a to je Ravello, poznat po svojim vrtovima. Idemo iz Amalfija i hvata nas mrak tako da smo u Ravell došli po mraku ali bez obzira svejedno je impresivno. Obilazimo Villu Rufollo i njezine poznate vrtove. Mrak je, ali je osvijetljeno raznim reflektorima sa svakojakim bojama. Ovo mjesto je inspiriralo svjetski poznatog Richarda Wagnera u njegovoj skladbi Parsifal, a vlasnik vile je spomenut u noveli Decameron. Stvarno nije zaludu. U mraku gledamo na svjetla obale Amalfija, pokušavajući uporno slikati vrtove i cvijeće. Nema šanse osim ako ne upalimo svijetlo. Jedna je ipak uspijela na jedvite jade.
Iz Ravella idemo nazad u hotel, obišli smo sve planirano, kroz ostala mjesta smo ionako u prolazu pa ćemo stati ako baš bude potrebno. Tako smo stali u Ceraru ali više na pauzu za cigar i kratki odmor. Lijepo, nema što. Iako je mrak cesta je solidno osvijetljena i vožnja nazad je vrhunska.
Amalfi obala je poznata po limunima (i ostalim citrusima) i sve je nekako u tom štimungu, žute boje prevladavaju svugdje. Čak na nekim suvenirima su limuni. Obala je prekrasna sa jednom jedinom cestom koja vijuga uzduž obale. Otprilike je duga oko 100 do 120 km i vožnja je (iako spora) vrhunska. Osjeti se neki posebni ugođaj. Ljeti je katastrofalna jer ima puno prometa i turista i najbolje vrijeme posjeta je ovako van sezone. Ali ovdje sezona traje skoro do kraja studenog jer je klima ugodna. Uz obalu Amalfija trebalo bi posjetiti i otočić Capri ali pošto smo mi ipak iz zemlje sa preko tisuću otoka to nam nije neka fora. Vidjeli smo slike i izgleda jako lijepo da ne ispadne da bi htjeli omalovažiti Capri. Dva dana za obilazak Amalfija bi bila idealna (uključujući Capri).
U hotel dolazimo po mraku, umorni ali zadovoljni što smo sve planirano uspijeli obići. U mjestu stajemo u malom dućanu po neke slatkarije za u sobu. Talijani još uvijek imaju male dućane u svojim mjestima gdje možete kupiti neke stvari za svakodnevnu upotrebu. Još nisu izgubili onaj štih starijeg vremena dok se kod nas to lagano izgubilo kroz velike lance trgovina. Uživamo na balkonu gledajući svjetla Salerna i okolice u daljini. Vrijeme za odmor. Dan je bio za 10.

20171031_130021 by Antun Burdelez, on Flickr
poviše Sorrenta
DSCN3432 by Antun Burdelez, on Flickr
Sorrento
DSCN3436 by Antun Burdelez, on Flickr
mala luka u Sorrentu
DSCN3438 by Antun Burdelez, on Flickr
Iza mene ja Napulj (u daljini)
DSCN3443 by Antun Burdelez, on Flickr
Costeria Amalfitana prema jugu
DSCN3446 by Antun Burdelez, on Flickr
Poviše Positana
DSCN3447 by Antun Burdelez, on Flickr
hangry
DSCN3454 by Antun Burdelez, on Flickr
Positano
DSCN3457 by Antun Burdelez, on Flickr
Positano plaža
SavedImage_20171031_145209_03 by Antun Burdelez, on Flickr
Amalfitana
DSCN3460 by Antun Burdelez, on Flickr
Amalfi
DSCN3461 by Antun Burdelez, on Flickr
Amalfi
DSCN3462 by Antun Burdelez, on Flickr
Amalfi
DSCN3464 by Antun Burdelez, on Flickr
Amalfi obala prema jugu
DSCN3466 by Antun Burdelez, on Flickr
Sv. Andrija
Snapshot 1 (14.11.2017. 18-14) by Antun Burdelez, on Flickr
Ravello
20171031_175908 by Antun Burdelez, on Flickr
Ravello vrtovi
DSCN3472 by Antun Burdelez, on Flickr
Amalfi po mraku

i na youtube-u
https://www.youtube.com/watch?v=ELYUQEvmX7I

https://www.youtube.com/watch?v=kaGkf7nXNls

https://www.youtube.com/watch?v=snZxMk6QFWM

https://www.youtube.com/watch?v=ywIGWkV_nE8

nastavljamo ubrzo...
 
Tamo vridi otići i naglefdati se te lipote.
Odlična destinacija.

Gesendet von meinem S8 mit Tapatalk

 
04.Povratak heroja
Corpo di Cava – Ciampino
Doručak i pakiranje. Tu i tamo se skupilo suvenira i potrebna je malo bolja organizacija. Ipak sve staje, nema problema. Rusak sa opremom je naprijed. Oko 08:00 (manje više) krećemo i plan je da se uhvatimo Montecassina pa dalje. Nije problem, danas vozimo većinom po autostradi A1 Autostrada del Sole. Autostrada odlična, vrijeme odlično, nema puno prometa, uživamo. Vozimo kako nam paše, Stajemo na kratko na odmorištu kod Caserte da protegnemo noge i nastavljamo dalje. Parkiramo se kod kamiona, to nam je ostalo kao pravilo. Casertu treba posjetiti ali pred nama je više mjesta za obići i ne stižemo. Nakon ugodne vožnje oko 10:00 dolazimo do grada Cassina i idemo posjetiti poznati samostan Montecassino. Ovaj samostan je postao svjetski poznat po borbama u drugom svjetskom ratu i njegovim konačnim uništenjem od strane saveznika. Papa se nije oglasio ali je poslao svog državnog sekretara Luigia Maglione koji je prenio saveznicima poruku, „kolosalna greška... komad brutalne gluposti“. Ovdje je tijekom drugog svjetskog rata poginulo oko 55000 saveznika i oko 20000 vojnika sile osovine. Jedni od najzaslužnijih za osvajanje samostana su poljski vojnici u savezničkoj vojsci, te na padinama Montecassina gledajući samostan napravljeno je veliko poljsko groblje u obliku križa. Njemački vojnici kao gubitnička vojska su sahranjeni na groblju iza Montecassina i groblje nema pogled na samostan. Ratna pravila, pobjednik može birati. Ali ovaj samostan nije najpoznatiji po ovom dijelu povijesti, tu je Sv. Benedikt osnovao benediktinski red. Benediktinci su tako došli i na ova naša područja i bili su poznati kao veliki osnivači samostana , učitelji, prosvjetljitelji i općenito kao jedini tada školovani ili učeni ljudi. Prema vjerovanjima upravo su Benediktinci prokleli otok Lokrum kraj Dubrovnika i svi njegovi vlasnici su umrli ili bili ubijeni.
Montecassino je malo reći impresivan, cijeli kompleks uključujući crkvu je prekrasan. Miran i tih, lijep i skladno ukomponiran. Izvana izgleda kao veliki neprobojni kompleks a u unutra kao oaza mira. Crkva je umjetnost za sebe. Pogled sa kompleksa se pruža po cijeloj dolini i prema provinciji Lazio i prema Campagni. U povratku stajemo na vidikovac ispod radi par slika i pripreme opreme. Obavezno obići, ako ste u blizini.
Nastavljamo dalje. Današnje teme i obilasci su vezani za povijest i to za drugi svjetski rat. Iz Montecassina se hvatamo iste autostrade i nastavljamo prema Frossinoneu gdje napuštamo autostradu i idemo lokalnim cestama prema Latini i Nettunu. Ovdje se malo gubimo jer ima toliko cesta i kružnih tokova da nam se vrti u glavi. E da nam je sad gps. Prije Latine prolazimo pokraj impresivnih gradića i sa lijeve i sa desne strane. Ovo treba zasebno doći vidjeti neki drugi put. Nakon lutanja i kraće pauze negdje, konačno se hvatamo Nettuno-a gdje idemo posjetiti Savezničko groblje iz drugog svjetskog rata.
Igrom slučaja sam početkom godine počeo istraživati padove savezničkih zrakoplova u Konavlima pokraj Dubrovnika. Jedan od slučaja je B24 Liberator koji je nestao u prosincu 1944. kao i svi njegovi članovi posade. Totalnom slučajnošću i mojom upornošću sam sa skupinom kompanjona uspio pronaći dokaze i svjedoke te sve lijepo prijavio za to službenim tijelima. Službene osobe su me posjetile sredinom srpnja i od tada istraga je u tijeku. Ovdje se nalaze moji letači.
Na ulazu je velika fonatana koja na dnu ima crvenu podlogu i voda u njoj izgleda kao krv i izaziva jezu pri pogledu. Groblje je veliko sa sterilno čistim travnjakom. Grobovi su poredani u savršenim linijama krivulje, savršeno udaljeni jedan od drugoga. Na centralnom dijelu groblja je memorijalni centar i unutar centra su ispisana imena nestalih tijekom rata. Grobljem upravlja nadzorno tijelo a na čelu tijela je ni manje ni više nego presjednik Amerike. Ovo je napravljeno iz časti prema žrtvama rata. Groblje je čuvano sa naoružanim osobama sa dugim cijevima.
Kod Nettuna (Anzio i Nettuno) su se  u drugom svjetskom ratu iskrcali saveznici u veljači 1944 i sa kritičnim gubitcima jedva se održali na obali.
Od Nettuna idemo dalje prema Ciampinu gdje ćemo noćiti. Nakon sat i pol vremena ugodne vožnje preko grada Aprilia (motori) dolazimo do našeg sljedećeg smještaja gdje noćimo samo jednu noć. Hotel je odličan kao i prethodni te kako je van Rima smještaj je dosta jeftiniji. Nama to baš odgovara, blizu je Castel Gandolfa. Nakon dolaska u hotel i kraćeg odmora, punjenje mobitela, kamera i ostalog krećemo prema Castel Gandolfu u obilazak. Udaljeni smo oko 15 minuta vožnje. Ulazimo sa motorom u sami gradić i parkiramo kod vidikovca prema jezeru Albano. U Castel Gandolfu je ljetna papinska palača. Crkvu sv.Tome je dizajnirao Bernini. Mali ali jako impresivan. U podnožju Castel Gandolfa se nalazi jezero Albano i popularno je izletište stanovnika Rima i okolice.  Nakon što je abdicirao Papa Benedikt je proveo jedno vrijeme u Castel Gandolfu te se vratio u Rim. Prekrasno malo mjesto. Nakon obilaska silazimo prema jezeru i vozikamo se. Mnoštvo ljudi u šetnji.
U povratku upadamo u ogromnu kolonu prema Rimu, gubimo se tražeći pumpu i tako iscrpljeni vozeći se oko 45 minuta (8 km) uspijevamo se vratiti u hotel. Večera i odmor u hotelu. Vrhunski dan.

Corpo di Cava Montecassino by Antun Burdelez, on Flickr
prva etapa

DSCN3473 by Antun Burdelez, on Flickr
točno ispod znaka

DSCN3479 by Antun Burdelez, on Flickr
Montecassino ulaz

DSCN3496 by Antun Burdelez, on Flickr
Montecassino

DSCN3500 by Antun Burdelez, on Flickr
Cassino

DSCN3493 by Antun Burdelez, on Flickr
Montecassino

DSCN3482 by Antun Burdelez, on Flickr
Montecassino

DSCN3483 by Antun Burdelez, on Flickr
Montecassino

20171101_103558_HDR by Antun Burdelez, on Flickr
opet ovi

DSCN3487 by Antun Burdelez, on Flickr
Poljsko groblje

Montecassino Nettuno by Antun Burdelez, on Flickr
drugi dio rute

DSCN3503 by Antun Burdelez, on Flickr
Nettuno

DSCN3504 by Antun Burdelez, on Flickr
Nettuno

DSCN3508 by Antun Burdelez, on Flickr
Memorijalni centar

DSCN3510 by Antun Burdelez, on Flickr
Ploča sa memorijalnog centra

DSCN3525 by Antun Burdelez, on Flickr
Na zidu su uklesana imena nestalih vojnika tijekom drugog svjetskog rata

DSCN3528 by Antun Burdelez, on Flickr
karta iz perioda drugog svjetskog rata

Nettuno Ciampino by Antun Burdelez, on Flickr
treći dio rute

DSCN3531 by Antun Burdelez, on Flickr
Jezero Albano

DSCN3533 by Antun Burdelez, on Flickr
Castel Gandolfo

DSCN3539 by Antun Burdelez, on Flickr
Castel Gandolfo

DSCN3537 by Antun Burdelez, on Flickr
Papinska palača

DSCN3534 by Antun Burdelez, on Flickr
Sv. Toma (Bernini)

i na youtube-u

https://www.youtube.com/watch?v=1vpmHTdUGr0

https://www.youtube.com/watch?v=PvUqyLYxirw

https://www.youtube.com/watch?v=xbyLSmqZYWk

https://www.youtube.com/watch?v=Enlb16hclSc

hvala na komentarima
nastavljamo uskoro..
 
05.Bez riječi
Ciampino – Sienna
Doručak i pakiranje. Vrijeme je malo hladnije i velika vlaga je pala tijekom noći, sve je mokro.  Sunce lijeno izlazi iz jutarnje naoblake što više sliči kao sumaglica. Danas nas čeka još jedna tura i moramo se uputiti. Oko 08:30 krećemo i upućujemo se prema rimskoj zaobilaznici. Tamo kaos. Auto na autu, milimo u prometu. Prije ulaza na zaobilaznicu iza nas sirena hitne pomoći, mičemo se naravno. Ispred nas sudar a sudionici su motoristi.  Dobro je, na nogama su i pričaju. Šteta ukazuje da su se samo dotakli pri minimalnoj brzini. Je..ga, ne volimo takve scene.  Na zaobilaznici isto, sve trake pune, auti mile, pa ubrzaju, pa mile i tako opet. Zaustavnom trakom voze motoristi, mi se pravimo fini i čekamo ko budale. Ma je..te se idemo i mi. Hvatamo se zaustavne trake i šibamo zajedno sa ostalim motoristima. Tu i tamo se uvali i neko auto. Nitko ne regulira takvu vožnju ili barem mi to nismo vidjeli. Puno se brže vozi tako. Da budemo iskreni vozili smo i po označenim površinama ali kod samog izlaza sa zaobilaznice, bila je opet neka prometna. Hvatamo se izlaza i pravca prema Orte-u gdje smo planirali prvi stop i odmor. Vožnja odlična ali malo hladno. Temperatura pada ispod 5 stupnjeva i sa punom opremom naizloženije su ruke. Bez obzira na prave rukavice, nakon sat i po vožnje počinje lagano smrzavanje. Prije Orte-a skrećemo desno i idemo prema sjeveru ali ne prema Sieni. Stajemo na odmorište radi pauze i kave, da malo ugrijem ruke. Diže se temperatura polagano sa suncem. Dan je odličan za vožnju te nakon sat vremena stajemo za tankanje i kraću pauzu. Dolazimo pred Assisi i u podnožju stajemo i gledamo kompleks sa crkvom. Doslovno bez riječi. Ulazimo u grad i spremamo se za obilazak. Ulazak u crkvu je pod nadzorom i pregledava se sve, torbe, rusaci te čak i detektor metala radi kad je potrebno. Crkva je na dvije razine. U podrumu su kripte i glavni stup u kojem je kripta sa tijelom. Sv. Franja koji je osnovao franjevački red. Impresivno, mramor crvenkastih i tamnih boja, strop plave boje. Ne znam kako to opisati. Obilazimo prostor sa crkvenim relikvijama gdje se nalazi i komad fragmeneta tj. kost sv. Vlaha (zaštitnika Dubrovnika), sve samo zlato i srebro.
Nakon donjeg dijela ulazimo u gornji dio bazilike i ostajemo otvorenih usta, slike, umjetnine, kamen, lukovi, vitraji....
Apsolutno imopresivno i svakako preporučamo za obići. Treba potrošiti bar minimalno dva sata za obići sve, ne samo baziliku. Cijeli gradić je impresivan i prekrasan.
Inače sveti Franjo je osnovao red Franjevaca, kao i kod benediktinaca koji su došli i u naše krajeve pa tako osnovali franjevački samostan u Cavtatu pokraj Dubrovnika.
Ispod Assisija u udolini se nalazi crkvica i samostan za časne sestre koje su izmaknute od grada.
Obavezan objed u klasičnoj talijanskoj tratoriji i kraći odmor. Hrana će odsada imati miris i okus po tartufima. I bit će samo meso na meniju. Odličan objed i dobrodošla pauza za odmor ali vrijeme je da se krene. Krećemo prema regiji Toskana. Hvatamo se strade prema Perugiji i nakon kraće vožnje stajemo na odmorištu kod Perugie. Dobri smo, ide to nama. U daljini oblaci i Toskana. Na putu prema Toskani i negdje kod Bettole-a ispred nas leti talijanski vojni avion Tornado. Za mene je to definitivno dobar znak.  Otprilike pola ure vožnje pred Sienom stajemo za zadnji kraći odmor. Lagano umorni ali sa osmjehom na licu, pada zajebancija. Polazak i nakon pola ure dolazimo do smještaja koji se nalazio malo izvan Siene kad ono zatvorena vrata. Na vratima piše da je prijava od 16:30 a mi došli oko 15:30. Na internetu piše prijava od 15:30. Dobro, nema veze sa našeg mjesta se vidi Siena, dobro smo raspoloženi i nema poante da se nerviramo, stigli smo, to je najvažnije. Sjeli smo na motor i pošli natankat malo da izgubimo vremena i nakon našeg povratka par minuta oko 16:00 dolazi gazda. Otvara kuću i objašnjava ključeve, pravila i sve ostalo. Praktično smo na selu u blizini Siene i smješteni u kući u jednom od više apartmana. Nama je to super.  Ima 6 utičnica za punjače, u raju smo. Smještaj je doslovno bio odličan. Pun frižider hrane, uključen je doručak. Nakon kraćeg odmora oblačimo se i idemo u Sienu. Par minuta vožnje i eto nas na trgu Piaza del Campo. Motor smo parkirali doslovno 100 koraka od trga. Polako je počeo padati mrak i pošli smo u prvu šetnju čisto da malo osjetimo grad jer ćemo ovdje biti smješteni sljedećih par dana. Što reći, prekrasno. Sjedamo na trg i naručujemo nešto što smo čekali par dana. Bistecca alla fiorentina. U originalnom planu smo trebali naručit u Firenci ali nismo mogli čekati. Ubijamo se od hrane, ambijent vrhunski, na samom trgu, pada i prva kapljica onog Chiantija (dobar ali ne kao naš plavac mali) i tako puni gegamo se nazad u brlog. Dobri smo, ide sve po planu. Sutra je novi dan i čeka nas obilazak.

Ciampino Assisi by Antun Burdelez, on Flickr
prvi dio rute

DSCN3541 by Antun Burdelez, on Flickr
čudesno mjesto

20171102_112702 by Antun Burdelez, on Flickr
pred ulaz

20171102_112741 by Antun Burdelez, on Flickr
opet ovi

Snapshot 1 (15.11.2017. 20-12) by Antun Burdelez, on Flickr
zabranjeno je slikavanje

DSCN3558 by Antun Burdelez, on Flickr
Bazilika

DSCN3563 by Antun Burdelez, on Flickr
Assisi, po gradu

DSCN3578 by Antun Burdelez, on Flickr
iz druge crkve

DSCN3570 by Antun Burdelez, on Flickr
prema okolici

DSCN3550 by Antun Burdelez, on Flickr
samostanski kompleks

DSCN3580 by Antun Burdelez, on Flickr
bez riječi

Assisi Siena by Antun Burdelez, on Flickr
drugi dio rute

WP_20171102_14_51_20_Pro by Antun Burdelez, on Flickr
kočijaš iz zadnje lože

DSCN3597 by Antun Burdelez, on Flickr
bunar ispred našeg smještaja

DSCN3590 by Antun Burdelez, on Flickr
Siena

DSCN3594 by Antun Burdelez, on Flickr
Siena

DSCN3589 by Antun Burdelez, on Flickr
Siena

20171102_184759 by Antun Burdelez, on Flickr
jedno kilo molim lijepo, hvala...

i na youtube-u
https://www.youtube.com/watch?v=6OZ6g0WDfWk

https://www.youtube.com/watch?v=mGuDXkwCli4

https://www.youtube.com/watch?v=6D6ORoiQ0mw

nastavljamo sutra...
 
06.Životni znakovi
Siena – Firenca
E sad, kad smo već tu, nije više potreba se ranije dizati, možemo se malo opustiti. Prešli smo preko 1000 km do sada, bliži se 1500. Ujutro nakon dobrog doručka se upućujemo prema Firenci. Do Firence nema puno ali idemo Stradom del Chianti da vidimo i to čudo. Krećemo po kiši koja sva sreća vrlo brzo prestaje. Nakon izlaska iz Siene i kraćeg lutanja uspijevamo preko Poggibonsija doći do Casteline del Chinati. Magla. Tu i tamo nas uhvati magla koja je sastavni dio meteoroloških pojava u Toskani u ovo doba. Kako se jutro bliži kraju tako je dan ljepši. Vožnja Stradom del Chianti je odlična, bez prometa, preko brijegova punih vinograda i maslinika, uredno očišćenih i održavanih. Tipične kućice za ovo područje, seoska imanja, turistička odredišta današnjeg doba. Stvarno lijepa i opuštajuća vožnja. Puno malih i prelijepih mjesta. Priroda prekrasna u ovo doba godine. Nakon duže vožnje dolazimo pred Firencu. Ulazimo u masi vozila i tako idemo prema obali rijeke Arno. Tu će nam biti polazna točka. Ne želimo ići dalje u centar jer su svi motori ionako parkirani oko Arna. Vrijeme poviše Firence se naoblačilo i dok smo taman bili blizu Arna, počinje kiša. Na nama obična odijela, moje odmah popušta. Par minuta se vozimo po kiši i napokon stajemo. Sva sreća nosili smo i kišna odijela ali u motoru. Presvlačim dijelo i oblačimo kišna na sebe jer ćemo se očigledno šetati po kiši. Kupili smo i kišobran za petaka. Sva sreća nakon pola sata obilaska kiša prestaje. U Firenci ćemo stati duže ali prije ručka ćemo malo obići grad. Što reći za ovaj grad. Tu je sve jasno. Toskana je osim regionalnog turističkog odredišta i svjetsko odredište. Duomo je neopisiv. Kome je palo na pamet i tko je imao u glavi ovako nešto, tko je ovo radio, koji su to bili majstori, koji su to bili igrači. Upoznati smo sa poviješću Toskane ali i obzirom na to, ostaneš zapanjen.  Naime mi smo ovdje u potrazi za takozvanim renesansnim čovjekom, takvi ljudi su bili ovdje i stvarali ovakve stvari.  Jedna stvar koja nas je maksimalno odvojila od posjete svih ovih mjesta su enormno duge kolone čekanja. Na ulasku u katedralu je bilo oko 500 ljudi i tako svugdje gdje smo išli. Nema šanse ući bilo gdje bez podužeg čekanja.
Duomo, Ponte Vechio, Pallazo Vecchio, Uffizi, .....Apsolutno posjetiti. Idemo na objed u vrhunski restoran i jedemo meso, Na monitoru u restoranu se prenosi slika iz kuhinje gdje možemo vidjeti pripremanje naših bifteka. Stol do nas obitelj iz Dubrovnika, nismo se htjeli praviti važni pa se nismo javljali ili komentirali.  Na radiju svira Bello e impossibile od Gianne Nannini i od tuda ideja za naslov ovoga putopisa, raspoloženje skače na 300.
Nakon objeda i nastavka obilaska idemo na Piazzale Michelangelo malo vidjeti grad iz druge perspektive i opaliti koju sliku.  Grad kao na dlanu, svi se naguravaju na zidić buljeći i keseći se u svoje magične kutije pa tako i mi. Nismo mi ništa drugačiji od drugih, možda samo malo... Nakon foto shootinga vrijeme je da se krene. Taj dan u Firenci je bilo promjenjivo vrijeme i svako malo je padala kiša. Malo pada pa malo ne. Oko 17:00 pred mrak krenuli smo prema Sieni i da brže stignemo vozili smo preko njihove autostrade. U Sienu dolazimo u smještaj i padamo od umora. Sušenje opreme i punjenje baterija. Za danas dosta.  Lagana večera i odmor, sutra je nova tura.

DSCN3603 by Antun Burdelez, on Flickr
Strada del Chianti

DSCN3607 by Antun Burdelez, on Flickr
Firenca
DSCN3617 by Antun Burdelez, on Flickr
Firenca
DSCN3626 by Antun Burdelez, on Flickr
Firenca
DSCN3627 by Antun Burdelez, on Flickr
Firenca
DSCN3630 by Antun Burdelez, on Flickr
Firenca
DSCN3636 by Antun Burdelez, on Flickr
moj čovjek
DSCN3640 by Antun Burdelez, on Flickr
ipak se okreće
DSCN3645 by Antun Burdelez, on Flickr
Ponte Vechio
DSCN3652 by Antun Burdelez, on Flickr
Arno
DSCN3662 by Antun Burdelez, on Flickr
piazza
DSCN3658 by Antun Burdelez, on Flickr
Arno i Ponte Vechio
DSCN3671 by Antun Burdelez, on Flickr
Firenca
DSCN3679 by Antun Burdelez, on Flickr
Michelangelo
DSCN3678 by Antun Burdelez, on Flickr
svaki drugi muškarac je sretan u životu (onaj što naginje iz boce  :D)

DSCN3665 by Antun Burdelez, on Flickr
na suhom

i na youtube-u
https://www.youtube.com/watch?v=kL1pUXGqKjY

https://www.youtube.com/watch?v=f6DOgmEl5wo

sutra nastavljamo...
 
07.Ludi dijamant dio 1-5
Pisa, Lucca
Osvanuo je vrhunski dan. Po dolasku u Toskanu počeli smo prvi put pratiti prognozu jer u ovo doba godine zna biti dosta kiše. Talijani najavljuju kišu za naredne dane, ali danas ne. Nakon razilaska jutarnje magle koja je više bila lokalna i od vlage a ne prava, izlazi sunce u punom jeku. Nakon doručka oko 09:00 krećemo. Plan je uhvatiti se Pise i ostalih mjesta. Hvatamo se strade i idemo prema Poggibonsiju od kuda idemo lokalnim cestama prema Pisi. Vožnja vrhunska, ceste odlične, vrijeme sunčano. Meni malo i pretoplo, postave od silnih odijela počinju mi smetati. Nakon Poggibonsija i nakon oko ure vožnje stajemo na pauzu čisto da protegnemo noge. Nigdje ne gori. Nastavljamo i preko malih mjesta poput Castelfiorentina se hvatamo SGC-a FiPiLi (Firenza Pisa Livorno). Ima nešto malo prometa i malo magle, poviše je sunce i neće biti oborina danas. Nakon vrlo kratke vožnje dolazimo u Pisu i idemo ravno u grad. Pratimo znak za centro. Vozimo se i malo razgledamo, nećemo stajati u centru, idemo dalje. Nakon malo lutanja dolazimo do jednog od najpoznatijeg Toskanskog čuda. Kod samog tornja u maloj ulici između stupića se parkiramo i spremamo za obilazak. Doslovno smo na 10 koraka od tornja i crkve. Što reći, cijeli plato oko tornja i crkve je prekrasan. Masa ljudi i svi se namještaju za selfi, daj slikaj ovako, daj slikaj onako. Tako i mi. Obilazimo okolo i mada smo htjeli ući na toranj radi velikog broja ljudi u redu ništa od toga. Otvorenih usta i isplaženog jezika šetamo okolo. Apsolutno posjetiti. Kosi toranj je stvarno nakošen, rezultat popuštanja temelja sa jedne strane jer je polupješčano tlo. Do sada su se nebrojeni zahvati odradili na tornju da se stabilizira, vratit se ne može ali barem da se ne sruši. Na jednoj strani su i vezali olovne utege da drži kontru. Da su tadašnji graditelj znali što će se dogoditi napravili bi harakiri, ali nema veze ta njihova kriva procjena je postala svjetsko čudo. Čista ironija.
Na svakom koraku čujemo poznati nam jezik, sve naši vjerovatno došli organizirano  sa autobusima. Toskana i nije daleko iz Zagreba ili Rijeke, to je čas posla. Na ulicama prodavači iz afričkih zemalja prodavaju neke suvenire kad odjednom svi pakiraju stvari i počinju bježati, što se događa. Nakon nepunih pola minute prolaze dva lika u odorama financijske policije. A, sad nam je sve jasno. Nakon obilaska stajemo u tipični talijanski restorančić na objed. Bez obzira što je kod samog tornja cijene nisu velike. Napokon pasta aglio olio i piva Moretti. Uživamo, oko nas doslovno svi pričaju naš jezik, mi šutimo ne želimo se odati. Svi imaju karte i nabadaju gdje ići koliko ima do Lucce, što se još ima vidjeti u Pisi i tako dalje. Standardno. Pada kavica i priprema za odlazak. Pisu obavezno morate posjetiti. Spremamo se i polagano šetamo kroz grad do motora. Tražim ključ i nemogu ga naći. Pa je..em ti  sve , kretenu, idiote, budalo ..... zar opet. Opet sam ostavio ključ u motoru.Ok nije bilo kao u Pompeii-ima jer smo bili bliže ali opet sam se prenerazio. Dolazimo do motora i vidim gori pozicija. Opsovao sam sve moguće, samo mi još fali da ne bude upalio. Nema problema, nitko nije ni obadao, niti je ikoga bila briga, to samo ja u ludoj svojoj tikvi mislim kako će svi kad dođemo pokušati ukrasti motor ili nešto drugo. Prije puta sam kupio sajlu za vezati motor i stavio sam je samo jednom u Firenci ali to više iz razloga što su svi motori zaključani. Od sad pa nadalje neću ga više zaključat sa sajlom iz principa. Pali bez problema.  Izlazimo iz Pise i hvatamo se ceste prema Lucci. Treba obići i to. Nakon kratke i ugodne vožnje dolazimo pred Luccu. Pred grad policija na putu, pa još jedna , pa još jedna. Nije valjda kakav problem. Dolazimo do starog grada kad ono imamo što vidjeti. Rijeka ljudi se slijeva u grad i trešti muzika na sve glase. Parkiramo motor negdje u parku na divlje sa ostalim lokalcima i ulazimo u grad. Nešto se događa ovdje... Bine sa muzikom, šatori sa pićem i hranom, svi mašakarani. Karneval sto posto. Oko nas sve neki super heroji i likovi iz stripova i igrica. Neki od kostima su bili toliko dobro napravljeni da se zamisliš. Kao pravi. Problem je što je tolika gužva da se ne može hodati ulicama. Probijamo se nekako da uđemo u grad, da izađemo na kakav trg i da onda vidimo što ćemo.  Taj dan je bio Comicon u Lucci i bilo je preko par tisuća ljudi, na svakom trgu je bio neki događaj. Stripovi igrice, kostimi, sva čudesa. Prolaze vile, super Mario, Tarzan, Hulk i kriper iz Minecrafta. E moj Ivane, da si barem ovdje. Na jedvite jade uspijevamo naći stol da popijemo kavu i malo se organiziramo. Čekamo pola sata ali barem se odmaramo. Oko nas prolaze raznorazni likovi, maškarani i veseli. Na svakom većem trgu je sve predodređno za neki televizijski show ili televiziju. Negdje je Fox, negdje je Cartoon network i tako dalje. Spremamo se i pokušamo obići barem jedan dio što smo planirali. Na jedvite jade se probijamo po gradu. Nećemo moći ovako, pre velika je gužva, ajmo mi polako. Obišli smo koliko smo mogli a čeka nas vrlo posebno mjesto, barem za mene. Iz Lucce se iskobeljavamo na drugom kraju grada i šetamo oko zidina do motora, šetamo dobrih 15 minuta, poviše grada leti helikopter, velika je to masa ljudi i mora biti pod kontrolom. Napokon dolazimo do motora i nakon pripreme krećemo. Hvatamo se dijela autostrade prema Montacattini terme  i kod Altopascio izlazimo na lokalnu cestu...

07. Siena - Pisa - Lucca - Vinci by Antun Burdelez, on Flickr
ruta

DSCN3687 by Antun Burdelez, on Flickr
Pisa

DSCN3683 by Antun Burdelez, on Flickr
Pisa

DSCN3696 by Antun Burdelez, on Flickr
Pisa

DSCN3704 by Antun Burdelez, on Flickr
drži je

DSCN3710 by Antun Burdelez, on Flickr
Pisa

DSCN3705 by Antun Burdelez, on Flickr
Pisa

DSCN3715 by Antun Burdelez, on Flickr
Moretti

DSCN3703 by Antun Burdelez, on Flickr
Pisa

DSCN3720 by Antun Burdelez, on Flickr
Lucca

DSCN3733 by Antun Burdelez, on Flickr
Lucca

DSCN3731 by Antun Burdelez, on Flickr
Lucca

DSCN3737 by Antun Burdelez, on Flickr
Lucca (Call of duty)

DSCN3726 by Antun Burdelez, on Flickr
Lucca (ulica sv. Lucije (ne ove moje))

DSCN3717 by Antun Burdelez, on Flickr
Lucca zidine

i na youtube-u
https://www.youtube.com/watch?v=nBiKffmZbDY

https://www.youtube.com/watch?v=aSYe04tZ8bs

https://www.youtube.com/watch?v=hOmQ7nNS-MU

nastavljamo sutra..

 
Isti tren bi se moga priselit u Toscanu.
Prilipo je sve.


Gesendet von meinem S8 mit Tapatalk

 
07.Ludi dijamant dio 6-9
Vinci
Nakon sat vremena dolazimo pred mali gradić Vinci. U njemu se rodio velikan i takozvani renesansni čovjek veliki Leonardo da Vinci (Leonardo iz Vincija). Ovaj put je planiran pod nazivom u potrazi za renesansnim čovjekom jer su me uvijek fascinirale ovakve ličnosti u životu. Napokon sam tu. Malo mjesto tipično za Toskanu, na malom brijegu crkva, par kućica i toranj. Ovdje je Leonardo živio. Njegova rodna kuća je poviše mjesta u brdu ali u tornju je njegov muzej. Do tada sam otprilike bio upoznat sa njegovim postignućima ali u muzeju shvaćam kakav je to bio vanserijski čovjek. U ondašnje doba bez zupčanika i motora on je sam izmišljao i radio strojeve. Primjenivao mehaničke principe dok ljudi još nisu imali pojma, matematičke formule i slično. Optika, anatomija i sve ostalo da ne nabrajam. Po njemu je nazvan i poseban oblik reza dijamanta, najpoznatiji rez. Mogao bi o njemu pisati do sutra ali to nije ponata. Genijalac i točka.
Obilazimo muzej i gledamo postavku po postavku, na izlazu obavezno suveniri i majice. Vrlo lijepo malo mjesto. Pada mrak, vrijeme je za povratak. Moramo svratiti i na pumpu jer smo pri kraju te se moramo uhvatiti Siene i smještaj. Idemo iz mjesta i hvatamo se prve pumpe, tankamo do čepa i krećemo. Par minuta nakon tankanja usred mraka ostajemo bez kratkog svjetla. Crkla sijalica a subota navečer, sutra ne radi ni jedna pumpa. Vozit ćemo sa dugim, nema druge, valjda neće smetati. Kome će smetati uostalom jedno dugo svijetlo. Polako vozimo prema Poggibonsiju i izlazimo na autostradu. Na autostradi policija pod rotacijom prati autobus navijača koji ide u Sienu na neku utakmicu. Prestižemo ih i idemo svojim tempom. Dolazimo u Sienu krepani ali zadovoljni, obišli smo sve planirano. Vrijeme nas je poslužilo a za sutra najavljuju olujno nevrijeme. Narančasto upozorenje je izdano za Toskanu.
Lagana večera i odmor. I da Mario, Moretti je posebno naručen radi Cavtata... :D

DSCN3739 by Antun Burdelez, on Flickr
Vinci

DSCN3741 by Antun Burdelez, on Flickr
toranj u Vinciju (muzej)

DSCN3743 by Antun Burdelez, on Flickr
Vinci

DSCN3745 by Antun Burdelez, on Flickr
Vinci

DSCN3749 by Antun Burdelez, on Flickr
crkva Vinci

DSCN3742 by Antun Burdelez, on Flickr
ulice Vinci

u muzeju se nije moglo slikavati radi svjetla pa sam samo snimao sa kamerom

i na youtube-u
https://www.youtube.com/watch?v=FFSaVKc7W-A

nastavljamo sutra...
 
You must log in or register to reply here.
Top Bottom