Crna Gora-Albanija-Makedonija-Bugarska-Srbija

Back

NIKOLA-MEX

New member
Putopis.Nikad nisam pisao putopis,a nisam ni nešto posebno čitao tuđe.Obično ljudi pišu prošao sam toliko kilometara,potrošio sam toliko goriva,doživio to i to...što bi se drugo i moglo pisati.Svako putovanje na svoj je način drugačije.
Eto tako i nas trojica Nikola-Mex,Ante-Pić i Mario-Zeba bez nekakvih velikih planova gotovo kroz jednu večer dogovorili smo se za put.Nismo se rano ni budili.Dogovorimo se naći kod Marija u Kafiću oko 9 sati.Večer prije spakirali smo stvari.Ljepši dan nije mogao biti.Marijev ćaća nas časti kavama i dobrim savjetima.Onako puni entuzijazma dlučimo u jednom danu doći do Skoplja.Riječ po riječ onako uz kavu bližilo se 10 sati.Odlučili smo prvi dio etape proći autoputom.Tu se nema što opisivati.Jednolična vožnja,jednoličan krajolik.Ubaci u najvišu i drži gas.Kraj autoputa,okuka za okukom kroz idilična imoćanska polja.Svako malo na putu motokultivator ili traktor,bezbroj štandova s voćem i povrćem.Granica.Neum.Carinik odmahuje rukom.Stajemo u neumski restoran na ručak.Tu se spuštamo na zemlju i kužimo da je put do Skoplja nemoguća misija.Nema više žurbe.Napuštamo Hrvatsku.Skupina naših carinika želi nam sretan put,ujedno i dijeli dobronamjerne savjete.Crna Gora lijepa,čista i uredna.Stajemo na Ininoj benzinskoj pumpi lijevati gorivoCrnogorci nam savjetuju da prenoćimo u Crnoj Gori i da noću ne vozimo kroz Albaniju.Usput nam pričaju što se sve znalo dogoditi motoristima koji su vozili noću.Složili smo se.Ulcinj će biti naša zadnja postaja tog dana.Već je padao mrak na ulazu u grad.Lagano se vozeći i razgledavajući gdje bi mogli prenoćiti prilaze nam ljudi nudeći smještaj.Jedan klinac je bio posebno simpatičan govoreći na lošem Engleskom da nam nudi smještaj.Što zbog simpatičnosti i njegovog lošeg Engleskog pristadošmo.Tražio je nekih 40 eura za smještaj,međutim kad je njegov otac čuo da smo iz Šibenika,grada u kojem je nekad imao svoju voćarnu spustio nam je cijenu na 30 eura.Častio nas je.Još je bio mjesec Ramazana pa nije mogao s nama nazdraviti.Luda noć u Ulcinju.Pijanstvo,puno potrošenih novaca i idemo spavati oko 3 ujutro.
 
Mamurno buđenje oko 10 ujutro.Mario se zakleo da neće kap alkohola više popiti.Sva trojica nismo mogli voziti zatvorenih vizira.Dogovor je bio prva pumpa lijevanje goriva i Albanija.Na pumpi nam prilazi ekipa iz Sarajeva.Savjetujemo se oko puta do Ohrida.Oni su s autom.Dvije ženske i tip.Dogovaramo se naći u Ohridu.
 
Prelazimo albansku granicu.Carinici nam uzimaju po 2 eura.Ne znamo zašto.Nitko ne izdaje nikakav papir.Albanija čudna zemlja.Velike klasne razlike.Na prvim kilometrima zamjećujemo neuredna dvorišta,konjske zaprege...Stoka slobodno luta cestom.Ima jedna dobra stvar u Albaniji.Rade se ceste,bar onom etapom gdje smo mi išli.Nikada u nijednoj državi nismo vidjeli više Mercedesa svih vrsta.Auto otpadi puni Mercedesa.Čini nam se da je Stuttgart radio Mercedese samo za Albaniju.Kroz cijelu Albaniju nismo susreli niti jednog motoristu,osim puno njihovih skutera koji su totalno isti modeli.Svaka garaža uz glavnu cestu je moto servis.Ceste su šire nego kod nas i gotovo u svakom momentu možeš pretjecati bez obzira ima li vozila s druge strane.Djeca i ljudi nam se mahanjem javljaju na svakom koraku.
 
Stajemo u Tiranu i kupujemo pečenu kokoš i tri albanske pive.Ljudi ljubazni i srdačni.Tirana je kao kaubojski grad,sve se odvija u glavnoj ulici.Bezbroj trokolica ručno prerađenih u kojima se voze stare gume,papir,željezo i sve što se prodati da.Puno prljavštine i puno nelogičnosti koja nam nikako nije jasna.Specifična je stvar što gotovo svakih 5 kilometara ima benzinska pumpa,a svakih 500 metara ručna praonica auta.Na jednoj od privatnih postaja punimo rezervoare.Preračunato u našu valutu litra nas košta više od 10 kuna.U malom selu prije albanske granice nailazimo na čudan prizor.Iz gumenih crijeva voda prska na sve strane.Albanci nam objasniše da cijelo selo leži na podzemnoj rijeci.Zato i toliko puno praonica ima.Albaniju treba doživjeti.To se jako teško može opisati.Ne silazimo s motora
 
Makedonija.Kao da smo kući došli.Odlučujemo spavati u Ohridu dva dana.Ohrid prekrasan turistički grad i jako jeftin.Smještaj za spavanje i dvorište za motore nalazimo u samom centru Ohrida.Odmah se dogovaramo za dvije noći i to nas košta 40 eura.Ohridske noći pune života.Iako je kraj sezone možeš kupiti kruh,voće,salamu u tri ujutro.Sve radi.Ljudi jako ljubazni,susretljivi.Glazba svira na sve strane.U jednom takvom noćnom partiju upoznajemo četiri skopljanke.Ugodno društvo i izvrstan provod.Dogovaramo se naći opet ujutro.
 
Novo jutro u Ohridu puno kiše.Taj dan nismo ni sjeli na motor.Nije nam bilo dosadno ni trenutka.Šetnja po gradu,izvrsni ćevapi.Ponovan susret sa društvom iz prošle večeri.U kasnim večernjim satima sastajemo se sa makedonskom ekipom koja je na 19.om Rallyu po Makedoniji.Od prije se poznajemo sa dečkima iz Lone Knights MC i Potfat MC.Srdačan susret.Razmjenjuju se iskustva o putu.Sve to izgleda veselije uz skopsku pivu dok kiša vani nemilosrdno pada.Na spavanje idemo oko četiri ujutro.
 
Buđenje već u devet.Pozdravljamo se sa Stefanom,gazdom naših apartmana i idemo na glavni trg u Ohridu.Tamo se skupljala ekipa kojoj se priključujemo na Rallyu prema Skoplju.Među mnoštvom motora primjećujemo Intrudera zagrebačkih tablica.Za malo vremena našoj skupini prilazi tip i pita tko je došao iz Hrvatske.Bili smo oduševljeni.Pričao nam je o svom putu.Na Rally po Makedoniji je došao sam.Dogovaramo se da ćemo  zajedno na put do Skoplja.Ispijamo posljednju Ohridsku kavu i pravac Skoplje.Vožnja od Ohrida do Skoplja je prava uživancija.
 
Prva postaja Tetovo.Tu nailazimo na makedonsku svadbu.Tarabuk i harmonika su neizbježni.Mlada je trudna kao što je i kod nas običaj.Sve smo to promatrali iz dvorišta Steelwingsa MC.Nas desetak prva,druga,treća,peta tura pića.Kraičkom oka zamjećujemo da se konobar služi obližnjom samoposlugom da bi bilo pive za sve.Gazda ne da nikome ništa platiti.Kaže da je počašćen našim dolaskom.Od Tetova do Skoplja stižemo u tren.
 
Smještaj u Skoplju 50 eura za dvije noći.Super.Dva dana lutanja po Skoplju.Skoplje zanimljiv grad.Sunčano vrijeme nas nagoni na šetnju.Stari dio.Skopski Pazar.Tvrđava sa prekrasnim pogledom.Jeftin ručak u starom dijelu grada.Poznata makedonska skara (roštilj).Dobar dio vremena provodimo u Custom pubu,okupljalištu Skopskih bajkera.Skoplje je puno nekakvih spomenika koji simboliziraju život običnog čovjeka.Tu se može vidjeti kip čistača cipela,cure koja razgovara na mobitel,ogromnog bika,siromaha ili bronzeni kupači na rijeci Vardar.Ne nedostaje političara,vojskovođa i svetaca.Posebno nam se dojmio kip Marije Tereze i Crkva s njezinim imenom u centru Skoplja.
 
Nešto kao skopska pijaca to još nismo nigdje vidjeli.Stotine ljudi se gužvaju po pijaci.Svega ima.Cijene za voće i povrće i namirnice su totalna simbolika.Primjer kilo paradajza je 1,20 kuna,krompir 0,50 kuna.Poznati makedonski proizvod paprika ima u svim oblicima i na sve strane.Čistač cipela gotovo na svakom uglu.Nismo mogli odoliti.Čišćenje dva para moto čizama desetak kuna.Dogovor je da nam jedan ručak bude makedonski specijalitet «gravče na tavče».Dogovoreno učinjeno . Zaliven dobrom skopskom pivom bio je više nego odličan.Sati u Skoplju nam brzo prolaze,naročito s ekipom skopskih bajkera.Nemamo riječi hvale za gostoprimstvo koje su nam pružili.Tri dana boravka u Skoplju bilo je dovoljno.Rastanak s ekipom teško nam je pao uz obećanje da ćemo opet doći.Naravno pozvali smo ih da posjete Hrvatsku i budu naši gosti,što bi nam bilo izuzetno drago.
 
Iduća etapa nam je Bugarska odnosno glavni grad Sofija.Član Potfat MC-a  Dejan nadimka Biber nam predlaže da odspavamo u gradu Berovo gdje on ima vikendicu.Berovo je malo mjesto u istočnoj Makedoniji na samoj granici s Bugarskom.Krenu smo u popodnevnim satima zanimljivim krajolikom,vijugavim cestama uz rijeku Vardar.Prvi sumrak navraćamo u Štip.Ljevamo gorivo i u obližnnji kafić u centru Štipa navraćamo na kavu.Malo toga se u Štipu moglo vidjeti jer je mrak bio.Vozimo dalje.Pravac Berovo.Na samom ulazu u grad policija nas zaustavlja.Takav apsurd još nismo doživjeli.Jedan od policajaca nam objašnjava da se poslije 23 sata navečer u gradu ne smije voziti motor.Blijedo se gledamo.Pitamo zašto,a on objašnjava da motori stvaraju veliku buku i to je jedini razlog.Makedonac Biber razgovara s njima i puštaju nas.Dok smo parkirali motore,raspremili stvari već je bilo ponoć.Biber predlaže da odemo u grad na večeru.Čudimo se,tako malo mjesto sa oko pet tisuća stanovnika,što sad uopće radi?Dolaskom na glavni trg zamjećujemo da su kafići puni i grad živi kao da je izlazak tek počeo.Častimo se i društvo oko nas.Oko tri idemo na spavanje.
 
Novi dan mislimo put Bugarske ali nam se još ostaje.Ostali smo još jedan dan.Popodnevnim satima odlazimo na Berovsko jezero.Večer kao i prošla malo po kafićima i odlazak u disko klub.U klubu živa glazba,pjevač nas pozdravlja preko  razglasa i želi nam dobar provod uz pjesme «Ruža Hrvatska» i «Motori».Padamo u trans.Pleše se na sve strane.Makedonci nas grle.Nismo mogli ni sanjati koliko Makedonci obožavaju Hrvate i Hrvatsku.Bila nam je čast i ponos.Potrošili smo posljednje Makedonske denare  časteći sve oko sebe.Makedoncima se posebno svidio Mario_Od milja su ga zvali Goce,vjerovatno po nekom njihovom heroju.Mario je cijelu večer proveo u zagrljaju jedne konobarice.U pet ujutro na rastanku,naš Goce je zapalio svoju gumu isprid prepunog diska uz bliceve aparata ostavši trag koji će nas vjerovatno i dogodine čekati.Kasno se budimo.Biber nas prati do Bugarske granice.Prijateljski rastanak.Zbogom prekrasna Makedonijo divnih ljudi.
 
Bugarska u Europskoj uniji,čudimo se.Sva trojica smo se složili da je dosta iza nas.Prve kapi kiše počimaju prije Sofije.Ulazimo u razne vremenske zone kad se izmjenjuju kiša i sunce.Slabi putokazi.Služimo se kartom i raspitujemo za put do Sofije.Ulaz u Sofiju popraćen velikom gužvom.Motamo se po gradu oko sat vremena.Veliki grad,nigdje nema kraja.Što zbog velike kiše-lošeg vremena odlučimo stisnuti zube i pravac do Niša.Vozimo ravnim i širokim cestama i konačno Srbija.
 
Od granice do Niša vozimo cestom u kojoj bi svaki pravi bajker uživao.Doslovno su kroz stijenu prokopani tuneli.Kad bi kroz te tunele prolazili s našim motorima imali bi osjećaj kao da će nam brdo pasti na glavu.S naše lijeve strane pratio nas je ogroman kanjon i velika provalija.Fascinantno i strahopoštovanja vrijedno.Dolazak u Niš u kasnim noćnim satima.Spavanje u jako urednom prenoćištu.Nas troje 50 eura s doručkom.Motori u garaži.Jako ljubazan gazda koji nam se hvalio da redovno posjećuje Hrvatsku.Niš u tri ujutro živi kao da je podnevna gužva.Na sve strane živa glazba.
 
Od Niša do Beograda vozimo autoputom.Ništa specijalno osim rojeva mušica u koje upadamo kao u guste oblake.Motori,viziri,odijela sve je prepuno mušica.Nižemo grad za gradom.Dogovor je da odemo u Barajevo,oko 20 kilometara prije Beograda.Tamo živi naš prijatelj Nikola.Srdačan susret.Nikola nas je počastio doslovno svim i svačim.Njegova sestra nas poziva u svoju kuću.Isto tako stol prepun svega.Što zbog pića,što zbog njegovog inzistiranja noćimo u Barajevu.
 
Ujutro za Beograd i kafić Bore Čorbe.Rezerviramo stol za večer jer jedino se tako uz rezervaciju može ući.Raspitivamo se da li dolazi Bora,konobar nam odgovara da je jako rijetko tu.Nalazimo spavanje u centru grada preko puta željezničke stanice.40 eura za nas troje.Motore zaključavamo s debelim lancom kojeg smo baš zbog Beograda ponijeli.Lutamo Beogradom kojeg smo zadnji put posjetili kada je bio koncert AC/DC-a.Pričamo ikavicom kojeg beogradski ugostitelji i ljudi kojih smo susretali sa simpatijom prihvaćaju.Nostalgično spominju naše more.Neizbježan je srpski pasulj uz Jelen pivo.Večer u Bore Čorbe kafiću je bila do kraja otkačena.Prepun kafić,živa svirka rok bendova.Svi plešu.Srbi su veseli narod.Euforiju stvaraju i Hrvatske pjesme-Prljavo kazalište,Film,Haustor,Azra...Spavanje u pet ujutro.
 
Dizanje u deset ujutro.Jedanaesti dan krećemo za Hrvatsku.Cijeli put do Šibenika prelazimo autoputom.I kako biješe na početku tu se nema što opisivati,ubaci u najvišu,drži gas i pravac Šibenik.Svojoj kući.The end.
 
Super putopis!!!!
Toliko si nahvalio Makedoniju i ljude tamo da sam dobio veliku želju otići i to vidjeti i doživjeti!!
(y) (y) (y)
 
Lipi đir, lipo opisano  (y)

Jesu li Mariu pravili probleme na granicama zbog one sakrivene registracije  :misli:
 
You must log in or register to reply here.
Top Bottom