Đerdapska klisura. S lijeve i desne strane

Back

bborio

New member
Došao je i taj vikend. Slobodan u pravom smislu riječi. Jedno dijete u Americi. Drugo na moru. Žena otišla u Milano na koncert Bon Jovija... :peace: 
Ja na kravu i gaas... :012: pravac istok. Oduvijek sam imao želju vidjeti đerdapsku klisuru. Neznam zašto. Možda zato što dok smo bili pioniri, moja je generacija slušala o nevjerojatnom inžinjerskom i graditeljskom pothvatu bratskih naroda Rumunjske i Jugoslavije  :bananapivo:, izgradnje brane i hidroelektrane na Dunavu u đerdapskoj klisuri. A možda zato što je tuda iscurilo i nestalo pradavno Panonsko more na čijem dnu sad raste trava....a možda..no, nema veze....

Pročitao sam putopise nekih koji su već bili tamo. Zahvaljujem Protectoru za šalabahter, koji je bio više nego koristan....... Uglavnom, planirao sam biti na putu cijeli vikend, petak poslije posla pa do nedjelje navečer, ali sam već u subotu iza ponoći odnosno nedjelju ujutro bio doma i u krpama....

Ovako je to išlo : krenuo sam od doma oko 3 poslijepodne. Plan je Bela Crkva i spavanje u (popularnoj) Vila Mariji...
Nisam napravio ni 500 metara od kuće, kad sam sreo kolonu od 4 komada GSA, češke tablice, svi potpuno jednake boje, potpuno jednaki koferi i svi u potpuno jednakim odijelima...mahnuo sam vođi grupe da idem u njihovom pravcu, pozvao me da se pridružim. Vozio sam se s njima od Daruvara do Okučana. Na pumpi stali i popričali. Dečkima je cilj Montenegro, kroz Bosnu. Moj cilj nešto istočnije...pozdravili se i svako na svoju stranu....

ekipa iz Češke


Uglavnom, do Bele Crkve najkraćim putem. Okučani, autoput - Beograd - Smederevo, Kovinski most - Deliblatska peščara - Bela Crkva.
U Belu Crkvu stigao po mraku. Nikakav problem, jer sam naučio gradivo. Uparkiravam na terasu kafića Vila Marije. Izlazi stariji gospodin....
Skidam kacigu : " Dobro večer " kažem, " Trebao bih smještaj za sebe i konja za jednu noć. Vaša kuća je jako popularna kod nas u Zagrebu...." pripomenem.... :wink:
"Hmm...puni smo večeras, svadba, znate...." kaže on..."Svaki čas trebaju stići, nema mjesta, žao mi je..."
"OK, razumijem. No, nećete me ostaviti na cesti...?." pitam.
"Naći ćemo nešto, ne brini." Uzima slušalicu od telefona i okreće broj. Nema ni tu mjesta. Okreće još jedan...Bingo! Ima soba!
Čovjek sjedne na bicikl i odvede me do prijatelja. Nije daleko, malo izvan glavne ceste. Dva privatna apartmana. Skromno, čisto i uredno. Motor u dvorištu. Pitam za cijenu, čovjek kaže " Hiljadu dinara, ako nije mnogo..." (9,- EUR op.a.) "Nije mnogo, uzimam" kažem i nadam se da sam dobro čuo... :shock:
Pitam za prehranu. Naravno, restoran Klub!  :D. Pravo u grad, prva desno pa prva levo....ne možeš promašiti....naručujem vješalicu, punjenu. Naručujem i pomfri. Konobar kaže : "Izvinte, nemamo pomfri...imamo onaj mladi domaći prženi krompir, može li to?"
"Može, dupla porcija onda..." kažem i čudim se u sebi kako se izvinjava jer nema pomfri.... :shock:
Vješalica vrhunska, ne mogu se sjetiti kad sam pojeo bolju..



Sve na slici, ukupna cijena 5,50 EUR-a. U dinarima. Nije loše, nije loše....što se mene tiče, ne moraju se žuriti u EU... :mrgreen:
Poslije dva Lava mi se počelo zijevati. Vrijeme za krpe, sutra je glavna stvar...Rumunjska, Dunav, Đerdap....


 
Nadasve zanimljiv pocetak...  :paper:
 
Ujutro se budim, odmoran i čio. Prelijepo sunčano jutro. Osjećam se high... :mrhappy:
Pozdravljam se s domaćinima, krećem. Jutarnja kava s gazdom u Vila Mariji, burek u pekarnici u Beloj Crkvi. Promatram ljude i grad. Vrijeme kao da je stalo, kao da sam se vratio u prošlost. Nema novih betonsko-čelično-staklenih zdanja. Građevine su uglavnom iz doba od prije drugog svjetskog rata, kad je većinu ovdje činilo njemačko i mađarsko stanovništvo.... (Bela Crkva = Weisskirche) no, sve to je bilo ništa prema onome kuda sam krenuo. Samo to još nisam znao.....

11 km do Rumunjske granice. Promet je pješački, uglavnom. Rumunji idu pješke u Srbiju i na dva kioska u blizini granice kupuju jogurt, šljive i slično. Kupljeno nose u najlon vrećicama u Rumunjsku. Nije mi bilo jasno.... :misli:..shvatio sam kad sam prešao granicu : u Rumunjskoj toga nema! Iako je na ulazu u Rumunjsku tabla EU, Srbija je za njih zapad. California. Bar za ovaj mali dio koji sam ja vidio.....Nema veze : priroda je prekrasna, a krajolik zanimljiv....Iza granice odmah desno, pa opet prva desno, točno po šalabahteru....









Opet pas. Opet misli da sam Alien i ne napada.... :D



Cesta je za promet u oba smjera. Širine za jedan smjer. Baš me briga. Nisam kamionom, motorom sam....
Prvi put sam ovdje, vozim i uživam....stižem u Prnjavor....









Europska unija. Jad i čemer....asfalt samo po sredini šora. Nema bankine. Nigdje nema tucanika. Kanalizacija slobodnim padom putuje nizbrdo, uz rub asfalta. Nema jarka pa ne treba niti mostića za u dvorište. Kotači od kola slobodno kroz kanalizaciju, pa ono šta se za kotače primi ide s njima ravno u dvorište....čini mi se da to ovdje nikom ne smeta...









Pitoresknom cestom nastavljam do slijedećeg sela...prvo što vidim je tabla Policija.
Ostala još od Ceaucescua..... :D



Vrijeme je gableca...



Ovdje se nikome ne žuri.



Nakon interesantnih 30-ak kilometara napokon Dunav :







 
Na mjestu gdje cesta izbija na lijevu obalu Dunava se nalazi velika riječna okuka. Očito je da rijeka nešto vrijedno donosi i izbacuje na obalu kad su ljudi spremni kampirati da bi plijen trpali u vreće. Nekako nisam sklon vjerovati da je lokalna ekološka sekcija na djelu, pa skuplja smeće smeća radi. Neznam da li su plastične boce, drva ili nešto treće, ali ljudi su vrijedni....







Cesta sasvim pristojna....Dunav izgleda moćno....



Gnjurci čekaju hoće li se što uloviti za udicu pa da otmu.... :mrgreen:





Inače što se riba i ribiča tiče, nikad nigdje nisam vidio nešto slično. Nebrojivo mnoštvo zabačenih štapova, kao na rumunjskoj obali Dunava u slijedećih 130 kilometara. Nešto nevjerojatno. Cijelim putem su uz cestu parkirane dacie i puno drugih povijesnih vozila, a ribiči zabacili i čekaju. Nisam brojio, ali neznam s čime bih to mogao usporediti.... Svakih 50-100 metara po 3-4 štapa. Ima štapova kod kojih nema ribiča (ili ih nisam vidio..) Mora da je ribolov ovdje jako popularan i da ima ribe. To nisu samo lokalci. Očito je da ribiči dolaze i izdaleka ovamo, jer tu jednostavno nema toliko naselja da bi toliko ljudi pecalo.
Inače, nisam vidio niti da netko nešto vadi (osim onih maloprije što su trpali u vreće) iz vode.... :D...možda nisam dobro gledao, neznam...

Nastavljam dalje cestom iz nekog prošlog vremena....nema ležećih policajaca niti tko kontrolira brzinu...



Osebujna rumunjska arhitektura: puno svjetla i odličan pogled na Dunav.... :mrgreen:



Domaće životinje uz cestu su normalna pojava. Normalno je i to da se ne vide ljudi uz te iste životinje.....





Čeka za ribiče.. :mrgreen: ili?





I tako, laganim tempom dolazim do prvog većeg mjesta na Dunavu : Moldova Nuova.
Dominiraju socrealistički soliteri i kućice različitih boja iz ranog prošlog i pretprošlog vijeka.
Naravno, tu su i žice razne. Razapete iznad glava. Čini se da nema podzemnih kanala, a 21 je stoljeće, tehnološko doba. Telekomunikacijska infrastruktura je pokretač razvoja....
Primjećujem da, usprkos što su kuće malene i stare, ima puno obnovljenih fasada... (y)













Nastavljam dalje cestom br.57, prema jugu/istoku....









Kad su skužili da stojim i slikam, zaustavili su zapregu 100 metara dalje i poslali dijete da užica nešto sitnog...



 
Bokte, tamo ti skinu gume dok glavu okreneš.
 
Golubačko jezero.
To ustvari nije jezero, tu je Dunav, kažu, najširi. Oko 8 kilometara. Stvarno, izgleda kao more u Malinskoj kad se gleda prema Rijeci.....








Dvije su klisure. Uzvodno od đerdapske je golubačka. Tu se Dunav iz 8 km širokog jezera naglo sužava na nekih dvjestotinjak metara. Čovjeku se učini se da bi mogao kamen dobaciti prijeko....









Još ribiča i kampera.....



Malo o cesti br. 57 : To je cesta ranga recimo županijske kod nas. Mjestimično je potpuno novi asfalt, sa ogradom sa strane, nova crta i novi stupići. Vertikalna signalizacija u rangu Austrije.....misliš Europa, šta jest, jest.  (y)







Ali, ne lezi, vraže! Ipak nije Austrija!
Taman kad se razmaziš, gledaš lijevo-desno, asfalt prestaje i prelazi se u off-road.
Najprije uzbrdo :





pa nizbrdo :





Na potpuno sam istom pravcu, nikud nisam skrenuo! Ista cesta je na svim slikama.
Mislio sam da su radovi, kao kod nas ove godine na potezu od Novog do Senja, ali nema tu nikakvih radova.
Jednostavno je cesta takva, kakvu je netko prije tko zna koliko godina ostavio....
Nakon otprilike dva kilometra prašine (sreća pa je suho. :D) opet sve normalno..



 
Pratim,

BTW, odličan motorić  (y)
 
Lepo lepo  (y) i ja planiram voznju do Djerdapa, tako da svaka misao, slika i informacija su korisni
 
Ceatatea Drencova - Drencova fortress ili tvrđava Drencova iz 14. stoljeća. Nekad je bila 16 metara visoka, sa 2 metra debelim zidinama.  Ovdje su bila "željezna vrata", početak (ili kraj) klisure. Tu se teret dovožen na velikim brodovima pretovarivao na male brodiće koji su mogli proći kroz klisuru. Posebno opasno je bilo u vrijeme niskog vodostaja.
Danas se vide posljednji ostaci tvrđave, potopljene 1972 izgradnjom đerdapske brane. Voda, led i zub vremena čine svoje i pitanje je vremena kad će i ti ostaci zauvijek nestati u dubinama...







Idemo dalje...









Slijedeći POI na cesti 57 su ruševine obrambene utvrde iz 14. stoljeća, Tricule. Iznad vode su samo dvije....
Treću je srušio led na Dunavu početkom prošlog stoljeća i nalazi se ispod vode.

Napravio sam si malu pauzu, protegnuo noge i naslikavao iz raznih smjerova.... :D








Čini se da ni ove preostale dvije neće dugo ostati iznad vode...











Svi ovdje staju.... :)



Dunavski krokodil,



I njemu valjda izgledam kao alien pa bježi.



Ribe i ribiči... :D









:D....









Pogledi su fenomenalni, a krajolik spektakularan....















naravno, tu su i ribiči..... :mrgreen:



Navigacija. Trenutno se nalazimo kod mjesta Svinita.
S lijeve strane ceste su visoke planine i skroz do Orsove nema nikakvog puta koji vodi u unutrašnjost tako da je jedina mogućnost da po asfaltno-makadamskoj cesti broj 57 nastavim dalje. :021:













 
Stižem na mjesto gdje se klisura sužava. Sužava se i cesta, ali za motor to nije problem. Prohodna je i dobro se vozi.
Za veća vozila bi mogao biti.











Manastir Mraconia. Nalazi se na možda i najljepšem mjestu u cijeloj klisuri. Sagrađen na točki gdje je bilo mjesto s kojeg se nadzirao i regulirao riječni promet. Ovdje nekad nije bio moguć promet plovilima u oba smjera istovremeno, pa ga je bilo potrebno regulirati.
Manastir je građen u 15 stoljeću i preživio je sve i svašta. Devastaciju od strane različitih osvajača, Otomansku vladavinu. Nekoliko je puta bio pljačkan i uništavan no uvijek iznova obnovljen i ponovo naseljen.
Ipak, moderne rumunjsko-jugoslavenske neimare nije preživio. Originalna crkva se danas nalazi ispod površine Dunava i poznata je pod nazivom "Manastir ispod vode".
Ono što mi danas vidimo kad se vozimo ovim putem, je izgrađeno nakon 1967 godine, a dovršeno 2000. Zato nam se čini tako lijepo obnovljeno i dobro održavano... :)
U manastiru se i danas nalazi redovnički red.



Svega nekoliko metara nakon manastira se nalazi se kip Decebala. Zanimljivo i impresivno. Ovdje prvi put vidim grupice turista.
Naravno, turistička ponuda je tipično rumunjska. Jeftine tričarije na improviziranim štandovima.
Bočicu vode ne možeš kupiti nigdje. Nema... :neznam:







Skulptura je impozantna. visine je 55 metara i najveća je skulptura uklesana u kamen u Europi.
DECEBALUS REX - DRAGAN FECIT u prijevodu znači : Kralj Decebal - izgradio Dragan.
To je relativno nova skupltura, građena od 1994 do 2004, a gradio ju je čovjek imenom Constantin Dragan.
Decebal je posljednji kralj Dačana, neprijatelja Rimljana, koji su poraženi u ratu i pokoreni od strane rimskog cara Trajana. S obzirom da se na drugoj obali Dunava nalazi poznata Tabula Traiana, koja obilježava pobjedu Rimljana nad Dačanima u 2. st. n.e., ova skulptura je svojevrstan rumunjski odgovor i spomen na Decebala i njihovu prošlost.



Nakon nekoliko kilometara dolazim do grada Orsova i cestu E70, glavni pravac Timisoara _ Bukurešt.





Orsova mi naliči na naše primorske gradiće. Luka, centar, marina, brodogradilište....ovdje se zaustavljam na Lukoilovoj pumpi, točim gorivo i kupujem bočicu vode. Da, vode! Moram vam reći da od Moldove Nuove, bez obzira na to što se prolazi kroz naseljen kraj, nije bilo niti jedne benzinske, nije bilo trgovine niti ičega sličnog, na šta smo navikli kod nas, u Bosni ili recimo u Srbiji.
Primjetio sam svega 2-3 gostionice koje nisu posebno privlačno izgledale. Priznajem, možda nisam ni bio dovoljno gladan ni žedan.. :mrgreen:

Od Orsove do đerdapske brane se stiže za nekoliko minuta brze vožnje magistralnom cestom uz Đerdapsko jezero.









Đerdapsko jezero je veliki ekološki problem. To je ogromno skladište smeća i plastike iz cijelog sliva Dunava, koje ne može dalje. Moćne dizalice na samoj brani svaki dan vade tone smeća koje se odvozi na deponije s obje obale Dunava. Na tim se deponijama lokalno stanovništvo snabdijeva drvima koje naplavi Dunav.
Veći problem nego što su drva i plastika je mulj koji se taloži na dnu jezera. Procjenjuje se da se tu nalazi preko 500 milijuna tona različitih kemikalija, ulja, teških metala, žive, olova, cinka i svega drugoga. Sve to ima utjecaja na podzemne vode, floru i faunu, kvalitetu hrane i na ljude.

Đerdapska brana je i granični prijelaz između Rumunjske i Srbije. Skrećem desno i ovdje počinje moj povratak prema kući.



Brana



Pogled s brane na Đerdapsko jezero unatoč zabranama zaustavljanja i fotografiranja :







 
You must log in or register to reply here.
Top Bottom