Do Nordkappa

Back

putnik

Member
Utorak 16. rujna bio je dan kada sam se zaputio na Nordkapp u Norveškoj. Budući da mi je ovo bilo prvo putovanje sa motorom i još
k tome moram reći da sam svih 10 000 km vozio sam, želio sam da sve ispadne najbolje kako može. Ujutro sam prvo iz Koprivnice išao
u Zagreb u Elodu da mi stave metalni štitnik agregata te se isti taj dan zaputio u Beč kod prijatelja.
 
Ujutro u 5 buđenje u 6 pokret od Beča do Bielefelda u Njemačku preko Češke. Moram k tome napomenuti da sam od Beča pa do Praga
vozio po lokalnim cestama i mogu reći da je put bez autoceste puno ljepši i zabavniji ali u tom sam danu trebao proći 950 km tako da se
uključujem na autocestu poslije Praga i nastavljam put većom brzinom ali pomalo dosadnim krajolikom.
 
Već na ulasku u Češku vidim da mi je auspuh probušio ruksak a iz njega viri punjač za mobitel ništa strašno ali definitivno na iduće putovanje idem sa koferima a ne sa bisagama. Na slikama se vidi kako je izgledao moj doručak kod prijatelja gdje sam se zadržao 2 dana. Na trećoj slici vidi se skidanje skoro svih stvari sa motora jer mi GPS nije bio dobro spojen žicom na akumulator te sam morao malo bolje posložiti stvari ispod sjedala, inače je na 150 m od tog mjesta bio Yamahin servis gdje sam vidio kako se Švabe utrkuju sa quadovima. Tog sam dana imao u planu proći dionicu dugu 800 km od Bielefelda do Malma u Švedskoj kroz Dansku.




 
Kupovina u supermarketima kao što je Lidl pokazala se najisplativijim jer je u Švedskoj osjetno skuplje nego kod nas u Hrvatskoj a pogotovo na benzinskama gdje litra obične vode košta 13 kn. Cilj današnje ture je iz Malma doći do Huskvarne ali ne najbližim putem nego prvo do Kristianstada
pa onda po lokalnim cestama na sjever. Mogu reći za Šveđane da dosta poštuju prometna pravila odnosno ograničenje brzina, vjerovatno zato što na ulasku i kroz svako naselje imaju kamere koje prate vašu putnu brzinu i još k tome imaju strože kazne za prometne prekršaje.



 
U Švedskoj postoji mnogo povijesnih građevina, ali to nisu građevine koje su mene posebno impresionirale tako da nastavljam dalje u
unutrašnjost zemlje.

 
Znakovi koji upozoravaju na moguće pretrćavanje losova preko ceste na svakom su koraku ali šteta što ih nisam viđao.
Dolaskom u Huskvarnu u večernjim satima te shvaćanja da sam zakasnio samo 15 minuta da si osiguram topli krevet
u jednom hostelu odlučio sam da to tako više neće ići zbog toga što u Skandinaviji sve ima kraće radno vrijeme te sam se od tog dana
budio u 4 sata ujutro i spreman u 5 sati palim motor i šibam dalje. Mogu još reći da me u Huskvarni odlično poslužio materinji jezik
jer je čovijek koji živi do hostela pričao Hrvatski te je poznavao ženu koja radi u hostelu tako da sam uspješno riješio spavanje.
 
Stockholm - glavni grad Švedske ovdje sam se zadržao 2 dana zbog toga što je na redu bio servis za motor koji je do tada prošao 10 000 km.
Još uvijek imam račun iz Yamahinog servisa koji je bezobrazno skup radni sat im je 500 kn tako da me servis na kraju izašao točno 2800 kruna
ili 2100 kn. Dok traje servis otišao sam u razgledavanje grada (ostavio sam motor u 8 ujutro a rekli mi da dođem po njega u 16 sati) imao sam
dosta vremena da malo prošećem te upoznam grad.


 
Nakon odrađenog servisa morao sam očistiti motor jer prolazak po tek izgrađenoj cesti sve bilo puno crnih točkica pa čak i moje hlače.
Moram reći da sam na putu kroz sve zemlje doživio da popravljaju ceste osim u Danskoj (išao sam autoputom).
Idući je dan trebalo cestom uz obalu stići u grad Umeu (grad gdje imam mnogo studenata) i ovaj put sam se odlučio za tzv. njihov
autoput koji nije kao kod nas nego postoje sveukupno 3 trake koje se svakih mislim 2 km izmjenjuju tako da u jednom trenutku
jedna strana ima dvije trake dok druga samo jednu a ograničenje varira od 90 - 110 km/h.
Što sam se više približavao sjeveru krajolik postaje puno ljepši, a mogu reći da je i puno hladnije te zbog toga stajem dok više
ne mogu pomaknuti prstima te grijem rukavice na auspuh.  (y)
 
U Umeu stižem dosta rano tako da sam uspio nešto i vidjeti u gradu. Stigao sam čak i prije otvaranja hostela koji je radio od 17 sati.
Umea je jedan od najbrže rastućih gradova u državi, te za taj grad kažu da je odlično mjesto za avanturu - što god im to značilo.
Uglavnom u 17 h dolazim na recepciju, uzimam sobu te odlazim u supermarket po namirnice, jedem i ubrzo u krpe jer je buđenje opet
dosta rano.


 
Soba u Umei mi se sviđala iz jednog razloga a to je da sam sveukupno 4-5 m bio udaljen od motora. Današnja tura je bila isplanirana do Kirune
grada koji ima rudarsko značenje te je to najsjeverniji grad u Švedskoj. Sve su češća jezera kako se vozim sjevernije i samim time ugođaj je ljepši.

 
U sjevernom djelu Švedske jesen je već odavno došla ove fotke su slikane 25.09. dok je tamo lišće na brezama skroz žuto kod
nas još se uvijek zeleni.
 
Mislim da smo svi čuli za pokrajinu Lappland koja se proteže kroz Finsku također. Čim prolazim ovaj znak primjećujem nešto lošije ceste. Inače ovdje negdje na ulasku u ovo područje započinje prostor unutar sjeverne polarnice - dobro je to znati. Zadnjih 30 km od Kirune malo sam se zabrionuo zbog goriva jer sam s rezervom prešao već 80 km, te nalazim na GPS-u neku benzinsku u selu te skrećem s rute. Na dolasku do benzinske razočarao sam se jer je to bila benzinska samo za kartično plaćenje nije čak ni imala nadstršnicu. Šta sad, ma idemo dalje pa ćemo gurat kasnije ako treba. Vračam se na cestu prema Kiruni te u vožnji kalkuliram - budući da sam negdje pročitao da se rezerva pali dok je još ostalo 6,7 litara te dragocjene tekućine a znao sam da ne troši više od 6 l na 100 km uspješno dolazim do Kirune te sav sretan što nisam morao gurat točim gorivo (bio sam opterećen time da još imam prtljage sa sobom ali ipak sam sa rezervom prošao nešto više od 110 km).  :wink:


 
Cijelim putem su me pčele napadale ali nisam očekivao da ih ima u tako hladnom području. Na ulasku u Kirunu morao sam fotografirati
vozača auta. Na cijelom putovanju ovdje pronalazim najjeftiniju sobu te sam skoro ostao ovdje 2 dana ali već je skoro pa 10. mjesec tako
da treba požuriti do Nordkappa. Ujutro u 4 buđenje, doručak, pakiranje i pokret ali ovaj put vozim po kiši te stajem na benzinskoj u jednom selu
(bolje je opremljena nego ona prije Kirune ustvari mi se čini kao da je to benzinska market i kafić zajedno). Vidjevši da čekanje da kiša prestane
nema smisla jer neće stati nego samo pojačava nastavljam dalje.

 
U Norvešku sam ušao preko Finske te kasnije ne stajem zbog fotografiranja je stvarno lije cijeli dan pa mi se nije dalo baš stajati svaki čas.Stičem do otoka Mageroya gdje se nalazi Nordkapp, točim gorivo na Shellu te odlazim u Honnigsvag u smještaj u kojem
sam ostao 2 dana. Čovjek kod kojeg sam uzeo smještaj rekao mi je gdje da ostavim motor pa sam ga i poslušao ali eto na sjeveru
je vrijeme drugačije. Otišao sam spavati u 21 sat jer sam stvarno bio premoren, te oko 23 sata budi me jak vjetar. Prvo što sam
pomislio je da motor loži na podu odmah odlazim van i bio sam u pravu motor je bio dolje. Kiša je padala ne odozgo prema dolje nego s lijeve strane prema desnoj. Ništa podigao sam motor te ga stavio u zavjetrinu otišao u sobu i reko neću ja moć spavat ako ga ne
stavim unutra u kuću te sam to i napravio - najsigurnije je.




 
Ujutro ustajem, doručkujem i krećem u istraživanje otoka. Skrećem na makadam te se vozim i uživam. Kasnije dolazim do Nordkappa te
ga zasluženo osvajam.


 
Dolazak na najsjevreniju kopnenu Europe točku treba i platiti ali ja to nisam napravio jer Norvežani sve jako skupo naplaćuju tako
da me nitko ništa na sreću nije ni pitao. Inače Nordkapp u stvari nije najsjevernija točka nego tu titulu ponosno drži jedann poluotok
do Nordkappa ali zbog nemogućnost izgradnje bilo kakvog objekta na tom poluotoku zbog stjenovitog terena, Norvežani nama
prodaju na neki način maludozu laži. Na 2. slici se vidi prava najsjevernija točka - Knivskjelodden. Imao sam u planu doći do nje ima nekih
2 sata možda malo više u jednom smjeru ali vrijeme mi nije dopustilo, pa sam rekao idući put ću.

 
1. Kuće na obali
2. Spreman za naredne pobjede
3. Plaža
4. Sobovi - ima ih puno i svi slobodno prelaze preko ceste kad žele, ograničenje brzine na ovoj cesti je 90 km/h, kiša pada
ma nema šanse da se voziš tom brzinom pa da još i pogineš. Sveukupno sam morao 10-15 puta stati da bi se sobovi pomaknuli
 
Ujutro krećem južno prema Narviku te uz kišu imam stalna druženja sa sobovima koji hodaju po cesti ne shvaćajući da na neki način ometaju
promet


 
Planine u Norveškoj vrijedne pogleda i fotografiranja. Ali što stalno šalju jake vjetrove te zbog toga sam još i uz kišu morao usporiti
te voziti negdje maksimalno 35 km/h


 
Plan je bio da do Nordkapa idem preko Švedske a da se vratim preko Norveške ali na putu sam odlučio da ću
se ipak vratiti kroz Švedsku zbog toga što je stalno puhao jak vjetar kod fjordova koji nisu omugućavali brzinu
veću od 50 km/h.
Dalje još slika planina.
 
You must log in or register to reply here.
Top Bottom