E3+

Back
clox

clox

Well-known member
Iliti prošireni Enguro3.
Istina, na dijelovima je sužen, pogotovo tamo gdje je bio teren (čitaj; blato).

Drugo tradicionalno sudjelovanje u tradicionalnom Enduro druženju kodnog naziva Enguro 3 odlučili smo tradicionalno proširiti vožnjom po susjednoj nam državi.
Kako se približavao vikend u kojem se događanje odvija, prognoze su bile sve crnje.
Pošteno rečeno, odustao bih da me nisu odvratila tri razloga.
1. ispao bi plačipička
2. propustio bi druženja u Zelenkovcu i Balkisu (što je po meni daleko bolja stvar od same vožnje)
3. postojala je opravdana nada da će se vrijeme u nekom trenutku ipak popraviti

U petak oko 11:34 nalazimo se u Slunju. Nives i ja dolazimo iz vikendice nedaleko Slunja (krenuli smo u četvrtak), Miromax, Vuki i Vjerko napravili su ciglih 200km od Zagreba, samo njima znanim putevima.
Kiše je bilo malo ili nimalo, pa krećemo posjetiti Željavu prema planu.





(Powered by frubar.net)

Preko Bihaća nastavljamo prema Mrkonjić gradu u čijoj se okolici nalazi Zelenkovac.
Malo po malo pada temperatura, vjetar jača, a i kišica postaje ozbiljnija.
U nekom trenutku očajno šaljemo hitan zahtjev za dostavu šubara u Ključ, ali organizator nas hladno ignorira.
Zadnjih 30km kiša nas je prala žestoko, te u Zelenkovac dolazimo mokri i promrzli. Mislim da taj dan Vjerku još nisu promočile čizme, ostalima jesu.

E sad na vidjelo izlazi kvaliteta organizacije. Dobivamo bungalov (u biti, to su stare drvene kuće sređene za iznajmljivanje), u kompletu s njim internet, vodu, mokri čvor, peć na drva i DankaM koji je spomenutu peć već odavno naložio. Do jutra je oprema oko peći bila suha.
Mi smo bili ugrijani rakijama, pivama, grahom, piletinom na (žaru, vatri?).
Sad sam već siguran da postoji neka veza Srba i dobre rakije. Popio sam samo jednu pivu, a nakon toga se bacio na degustaciju vrhunskih rakija.
Samo sam zadnje dvije runde morao platiti na šanku. I (iako nisam stručan) mislim da su ove besplatne bile za dva koplja bolje.
Tokom večeri (negdje između graha i piletine) na scenu stupa sasvim solidan band. Meni se osobito svidio klinac gitarista.
Malo uleće i Oskar. Malo kasnije sam saznao da se ne radi o neotkrivenom talentu  :mrgreen:
Predajem se negdje oko 1-2 sata (nisam siguran). U svakom slučaju ostao sam među zadnjima, otpratio bend i neke solere nakon završetka koncerta.
Siguran sam da je SF ostao tamo.

novi amblem


bubnjar


peć, druženje, rakije, bend, kućica
















(Powered by frubar.net)
 
U subotu u jutro budim se osluškujući...nema greške, kiša curi bez prestanka.
Pogled na neki meteo info daje mi do znanja da je temperatura s 8 stupnjeva porasla na 9.
Čekamo...jedemo...pregovaramo i opet puno čekamo.
Na kraju nas je netko uljudno obavijestio da nam se cure iz busa koji je došao ne žele pridružiti u bungalovima.
Naprotiv, postoji neki čudan običaj koji nalaže da se gubimo iz bungalova.
Oko trase nismo dvoumili niti malo. Ne idemo na nju.
Po meni dobra odluka, pogotovo kad sam kasnije vidio kako je izgledala.
Uostalom...110km asfalta po kišurini napunilo nam je čizme vodom kvalitetnije nego dan prije, svima.
Osim DankuM koji se vozi u planinarskim cipelama.
Osim što smo bili mokri, bili smo i prilično smrznuti.
Zagrebačka sekcija dobiva jedan objekt i to je više nego dobro.
Ipak, nezahvalni kakvi jesmo, ulovili smo gazdu Željka i priprijetili mu blokadom pretpristupnih pregovora s EU ako nam ne upali centralno, klimu i saunu.
Tvrd orah taj Željko, sve smo morali potpisati kod bilježnika i dodati 50KM za struju.
Znam da tu ima ljudi koji su vidjeli kontinenata i svijeta, ali tko se može pohvaliti da je sušio čizme u sauni?



(Powered by frubar.net)

Mi se sušimo, pa tuširamo i opet sušimo, polako kapaju prvi otpadnici s enduro treka.
Kad smo se u glavnom okupili, počeo je dernek.
Bend je (valjda) Oskarov i repertoar mi odgovara još više nego jučer.
Pošteno rečeno, istuk'o sam pola kapaciteta kartice u foto aparatu pokušavajući napraviti koju dobru fotku benda.
Onako, nisam zadovoljan.

Eh da, na slikama je i plesač koji se istaknuo i prošle godine. U Zelenkovac je krenuo u trenirci i tenisicama, pa su dečki na brzaka negdje nabavili najlon za pakiranje robe i svega ga umotali u isti. Fotkali smo ga u Zelenkovcu, ali fotke nisu uspjele.

dernek, ovoono





























































Na zadnjoj fotki je lik koji nam je prošle godine napravio fenomenalan grah, ne znam da li je imao prste u nečemu ove godine.

Ovaj događaj otkrio mi je mnoge talente.
Bi li ikada ovakvog lika povezali s proizvodnjom pive?







Piva ima sve predispozicije za proboj na svjetsko tržište.

Kaj još...susjedi sigurno opet nešto šuruju protiv nas  :mrgreen:



(Powered by frubar.net)


Ovaj put ostao sam među zadnjom trojicom.
Nažalost, opet sam se predao prije SFa  :mrgreen:


 
Nedeljno jutro pušta prve zrake sunca. Nije nešto naročito, ali kiša ne pada.
Netko nam je tokom noći isključio grijanje i pred jutro sam se morao pokriti plahtom.
Tražit ćemo povrat barem 7KM, a o poglavlju pravosuđa ćemo još razgovarati.
Tokom noći dogodile su se još neke čudne stvari.
U našim grijanim prostorijama nekako se našla slovenska oprema.
I još...ne znam što je SF pričao s Vukijem, ali ovaj nas u jotro obavještava da neće dalje s nama, nego sa Slovencima.
Idi brate, je*o te zapad!

Pakiranje, pozdravljanje. Dalmatinci odlaze u autima. Striko opet nije platio piće svima cijelu večer.  :mrgreen:
Kad smo Zoxu rekli da idemo prema Sarajevu, daje mi broj mobitela. Ima on ekipu posvuda ako gdje zapne  (y)
Početak puta vodi nas uz rijeku Vrbas, dijelom smo to prošli i jučer.
Uvjeti su daleko bolji, ali cesta je usiječena u stijenu, a sa tih stijena curi voda. Vozimo lagano.






(Powered by frubar.net)

Jajce i Plivsko jezero. Nismo ga skroz obišli, nije mi se dalo po blatu i uz šibanje mokrih grana.















(Powered by frubar.net)

Zbog stanja terena odustajemo od nekih skretanja i idemo u Sarajevo.
Nekako smo umorni, pa smo samo napravili krug od kilometar-dva da vidimo gdje smo i opljačkamo neku slastičarnu.
Pri tom mislim na šetnjum naravno.
 
Ponedjeljak obećava još više.
Plan je bio Bjelašnica, Lukomir, brljanje i eventualno povratak nekim alternativnim putem.
Odradili smo prvo troje, ovo eventualno nismo.
A sve zbog Nejle.
Ona je nešto kao lokalna turistička Wikipedija. A tek je upisala...dvoumila se između turizma i......mašinstvo  :mrgreen:
Kako je nastalo Boračko jezero? Konjic? Koja je veza između ta dva događaja?
Kakve biljke tu rastu? Koji su sirevi dobri za što?
Koji sustavi funkcioniraju u Titovom bunkeru u Konjicu? Koliko traje obilazak?
Koji je put prema Konjicu dobar i zašto?
I nevjerojatno je razgovorljiva i simpatična.
Uostalom, planirali smo odraditi Lukomir na brzaka...veni-vidi-fugi, ali ona je onako izašla iz nekog objekta i započela razgovor.
Rekla nam je gdje se valja popeti za snimanje.
Onda smo mi ostali i probali nešto njihovih specijaliteta od proizvoda iz sela.
Kad sam na kraju tražio dozvolu da ih uslikam, cure su se najviše brinule da se ne vide neskupljeni prljavi tanjuri.
Topla preporuka, ima mogućnost i za spavanje.




(Powered by frubar.net)

Znate li koji je najveći problem tu, daleko od civilizacije?
Nije nedostatak interneta, to im ne smeta.
Gadno je kad ostanu bez cigara i sitnog za uzvratiti.
Prema tome, kad odete negdje dalje od civilizacije, ponesite višak cigareta i sitno za platiti.
Ili još bolje, ne budite cicije i ne tražite povrat sitnog.
 
Nego ono, krenuli mi prema Bjelašnici, kad kišica.
Nekako mi je tu na um palo ono o punoj vreći pi... iz koje ja obavezno izvučem ku...
Hvala Bogu, to nije nešto eskaliralo ili potrajalo.
Može se reći da smo imali vjetrovito vrijeme, povremeno sa oblacima, a povremeno sa suncem.
Ako ništa, savršeno za napraviti fotografiju.















































































(Powered by frubar.net)
 
Kad smo se vratili u Sarajevo, lijepo smo se uneredili, pa uredili ko gospoda, pa naručili trolejbus. I otišli u grad.
Nekako nam je bilo dosta ćevapa, jučer nam u Travniku nisu baš legli.
Onda smo otišli u neki klasičniji restoran, pa je svako naručio nešto svoje. Ipak su to bili specijaliteti koji su vezani uz kraj u kojem se nalazimo.
Uz to smo opet otišli na vodenu lulu, kao i prošle godine.
Nema slika odavde.

Sad moram staviti napomenu.
Naime, još uvijek nisam napisao putopis sa E2+ od prošle godine.
Kad ga jednom napišem, tu će biti fotki iz Sarajeva, veliki usporedni test ćevapa, reportaža sa Prokoškog jezera (koje smo jučer otkazali) i još puno toga.

Kad već idu napomene, naglašavam da koristim Nivesine i moje fotke. Drugi sudionici slobodni su odabrati svoje priloge.

Nadalje, zahvaljujem se Laminaru, čije sam trekove koristio (u dobrom dijelu i kopirao) u pripremi ovog puta.
I još se zahvaljujem babi u Zelenkovcu koja je cijelu noć mijesila babinu pitu. Fotki nema.
Organizatorima Engura gotovo je besmisleno zahvaljivati, jer je entuzijazam ono što ih gura.
Mislim da sam već negdje spomenuo da kod nas nije moguće napraviti ovako nešto.
Ljudi ovdje volontiraju za 'hvala' ili krug na quadu. Ili za ništa.

Što još treba? Svi koji ovo čitaju, a nije im namijenjeno, neka odmah o tome obavijeste autora!
 
U utorak napuštamo Sarajevo.
Vrijeme je sad već vrlo stabilno.
Vozimo dijelom trasu od jučer, a onda se odvajamo po Laminarovom treku prema Konjicu.
Predjeli su fenomenalni i preporuka je svakom da ih jednom prođe.
Put nigdje nije 'hard', ali povremeno se treba koncentrirati da ne odletiš 80 metara u ponor.
Osobno se ne bi usudio tu voziti BMW1200, ali činjenica je da ga se ne bi usudio voziti niti po asfaltu  :mrgreen:

Evo opet gomila fotki.







































(Powered by frubar.net)
 
Nakon spuštanja u Konjic odlučujemo preskočiti Boračko jezero i okolinu.
Za jezero smo čuli mišljenje (više puta) da je turistički isforsirano, a za sve drugo trebalo bi nam dosta vremena.
Kalkuliramo da nas sutra čeka dug put do kuće i trebalo bi se odmoriti.
A još treba odraditi janjetinu u Jablanici, druga Tita i njegov most, te se spustiti do rezerviranog prenoćišta tamo dolje prema Mostaru.









(Powered by frubar.net)
 
Kad smo došli do rezerviranog prenoćišta mislili smo da smo pogriješili.
Zgrada izvana izgleda kao da je to netko počeo graditi prije 20 godina...i stao.
Međutim unutra je jako dobro. Rekao bih da je cijena od 17EUR opravdana.
I pazi sad!
U istom danu kad smo ručali janjetinu, večeramo pastrve.
Svako po dva kapitalca. Nisu masni, ukusni,...
Vlasnica se povlači na spavanje i ostavlja nam ključ od kuhinje u kojem je veeliki frižider pun pive.
Tako da na kraju ipak nismo prerano legli.
E da, tu je bio i ping-pong stol, pa smo odradili i nekakvo natjecanje dok se riba krčkala.









(Powered by frubar.net)
 
Psi

Ne mislim na ove sa fotografije, nego na one po Bjelašnici, uz ovce.
Jednom sam na Velebitu sreo šarplanince, srećom sam bio u autu.
Bili su s ekipom koja uz pomoć malih bosanskih konjića izvlači drva.
Ostavili su mi krvav trag zubiju na vratima auta i popriličan strah.

Međutim ovi na Bjelašnici nekako nisu toliko agresivni.
Neki su nas ignorirali, neki pokazali interes, a neki nas u čoporu presretali.
Ali nije to bilo nešto onako ozbiljno. Naravno, sve dok je pred tobom dobar makadam i pod tobom ispravan motor  :mrgreen:
U svakom slučaju, malo sam manje prestravljen kad ih vidim.
A opet, možda je do podneblja?
 
U srijedu u jutro krećemo prije 9.
Što je jako dobro, jer je plan bio krenuti u 8. Dakle nismo puno kasnili.
Opet do Jablanice, kroz NP Blidinje, do jezera, pa malo u brdo.
Nismo išli do kraja. Znamo da je Zagreb daleko.













(Powered by frubar.net)


U Drvaru stajemo na neki ručak koji me nije previše oduševio.
Pitamo konobaricu kako do Titove pećine.
Teta na ulazu nam pokazuje da slobodno ućeramo s motorima, platit ćemo na izlazu.
3KM
To znači da smo gledali pećinu, ali ne i muzeje.













(Powered by frubar.net)


Cijeli povratak od Blidinja do Zagreba nije nešto interesantan, ali daleko od toga da nije bilo lijepo.
Od Tomislavgrada prema Livnu ispod Buškog jezera, pa preko mosta.
Cestom do Bosanskog grahova se stvarno može brzo voziti.
Pa onda zavoji nakon Drvara nisu loši.
Najviše treba paziti oko Bihaća gdje je puno kamera.
Nikom se ne mijenja tablica, a u Bosnu ćemo opet.
Na granici smo malo prokuhali, jer su naši valjda odlučili biti revni. Ali i to je prošlo.
Cijelo sam se vrijeme bojao D1 dok mi netko nije skrenuo pažnju da je danas srijeda a ne nedjelja.
Ipak smo prije Karlovca skrenuli prema Skakavcu, Pisarovini,...
U Zg oko 20:30, kava za rastanak i adio.
 
Lijepo je vidjeti neke krajolike koje sam davno obišao makar i na fotografiji (y)  one tete kaj se brinu o zmazanom suđu su uz Lukomira  :misli: inače to je najviše stalno nastanjeno mjesto BiH  :mrgreen:
 
hvala x4

2Lolo
Cure su iz Konjica i rade za firmu koje je uredila objekt (EU, natječaj, eko, etno,...)
Prema informacijama dobivenih od njih, selo se prazni na zimu, zato što je gore zima za popizdit
 
Kavica, kolač, cigara plus putopis.
Dobar početak dana.
Hvala druže Clox  (y)
Suputnicima  (y) (y)
Nives  (y) (y) (y)
:mrgreen:
 
You must log in or register to reply here.
Top Bottom